Kinta je napisao:
Ajd nisam dugo
MC je po meni nastao iz dva moguca razloga.
Prvi je sto tulavi jamericki rednecki moraju imati nesto najvece i najjace, makar i u vidu cumulonimbusa pare. I na to nemam namjeru trositi tastaturu.
Drugi su ocajno napravljeni kineski klonovi modova s velikim padom napona. I sad kako telac nezna, koliko toliko osposobiti kineski poluproizvod a u dizanje napona se razumije ko Marica u krivi qratz odlucuje u naboljim manirima malog Ivice skinuti otpor.
I jos mudro dijeli savjete - Ovo ti je setup za mehaniku a ovo za VW.
O majcicu ti nepismenu
Ajmo onda prvo o MOD-ovima.
VV/VW je najbolja opcija za pocetnika gdje si moze sam sloziti ono sto mu najbolje odgovara. Naravno da takav mod koriste i napredni vaperi kojima se neda zezati sa setupovima. Ali i onima koji vole eksperimentirati trazeci sweet point.
VW MOD ne sluzi kako bi se zadrzala ista snaga na razlicitim atomizerima. Ako ce nam svi atomizeri biti jednaki za koju kitu ih imamo 5-6 razlicitih vrsta? Svaki atomizer mora dati svoj shtih parenju inace sve skupa nema smisla.
Mehanicki mod ne sluzi za MC. Ne sluzi ni za subohm. Njegova jedina svrha je da TRAJE.
Kada VV/VW sklizne sa stola na pod vrlo vjerojatno je end of game. Kada mehanicki MOD zvekne na pod uzme se krpa pa se obrisu macje dlake s njega i pari se dalje. Godinama. I to bez odrzavanja, bas kao Zippo.
Ako smo apsolvirali MOD-ove mozemo dalje na ono sto se dogadja u attyu.
Snaga se na iskrivljen nacin spominje kod parenja. Tocnije bi bilo pricati o naponu, ali jedino ispravno je TEMPERATURA.
VG pocinje isparivati vec kod 60°C, ali njemu ne treba cak ni to. Vec ste primjetili da se vadjenjem usnika pojavi mali oblacak pare, sto znaci da je i podtlak dovoljan. Ako sad idemo pricati o velicini cestica od kojih se sastoji para zabrazdit cemo predaleko. Ali to ne znaci da velicina cestice nemoze biti tema neke druge rasprave.
Promjena temperature je jedan od nacina kojim reguliramo kolicinu pare. Ali tu je i dotok tekucina, povrsina grijaca, sastav tekucine ... Ali ono sto je bitno da temperaturom reguliramo aromu. Aroma je jedina kriticna, uz to nedovoljno analizirana komponenta tekucine. Mozemo reci jedini moguci opasan sastojak tekucine. I zbog vlastite sigurnosti je treba staviti sto manje. Dok se glicerin i nikotin bez problema mogu koristiti u relativno sirokom rasponu temperature, s aromom to nije tako. Treba se pronaci uski sweetspot u kojem aroma daje svoj maksimum. Lijepo bi bilo reci da se sweetspot nalazi u podrucju 150-160°C ali to nije uvijek tako i ne za svaku aromu ali ne i za svaki sastav tekucine.
Ako pretjeramo s temperaturom ulazimo u podrucje gdje i glicerin moze postati opasan. Negdje iznad 250°C pojavljuje se formaldehid, acetilaldehid, acrolein ... Sve otrovni plinovi kojih ima manje nego u analognoj cigareti i koje ce iskusan korisnik osjetiti na vrijeme ... ako nisu maskirani vecom kolicinom arome. Ali pocetnik ce nastaviti pariti jer mu se cini da je to normalno i da tako treba biti.
Dali je sad jasnija opasnost koja vreba iz subohma, microcoila, pretjerane kolicine arome i igranjem velikom snagom? Ili kako Valter gore rece ˝što se događa sa tekućinom koja se kuha ili peče unutar te cijevi i ne izlazi˝ Dogadja se to da para ne izlazi pa se dize temperatura. Kako para ne izlazi stvara se povisen tlak pa se opet dize temperatura. I eto nas u opasnom podrucju.
Postano: 28 srp 2014 15:06 
