Vaper club

Brazilska predsjednica Rousseff pred UNGS-om žestoko kritizirala američku špijunažu: "Bez prava na privatnost nema ni slobode, a ni demokracije"


Brazilska predsjednica Dilma Rousseff žestoko je kritizirala američko špijuniranje Brazila za vrijeme jučerašnjeg govora pred UN Generalnom Skupštinom ističući kako se radi o "kršenju međunarodnog zakona". Nadalje, istaknula je kako NSA špijuniranje, koje je otrkiveno zahvaljujući dokumentima Edwarda Snowdena, prijeti slobodi govora i demokraciji. Podsjetimo, dokumenti su otkrili kako su američke špijunske službe nadzirale predsjednicu Rousseff, njene pozive, privatne e-mail poruke i SMS poruke.

"Uplitanje na takav način u živote i poslove drugih zemalja je kršenje međunarodnog zakona i kao takvo ugrožava odnose između zemalja, naročito kada se radi o prijateljskim zemljama", rekla je Rousseff.

"Bez prava na privatnost zapravo nema prave slobode govora ili slobode mišljenja. Stoga, nema konkretne demokracije", rekla je te predložila osnivanje specijalnog multilateralnog međunarodnog tijela koje bi pratilo američke špijunske aktivnosti.

Nadalje, ističe kako su američki argumenti za špijunažu Brazila i drugih UN članica "neodrživi". Nadodaje: "Brazil zna kako se zaštititi. Živimo u miru sa svojim susjedima preko 140 godina".

Podsjetimo, prije tjedan dana predsjednica Rousseff otkazala je posjet SAD-u koji se trebao dogoditi idućeg mjeseca upravo zbog špijunske afere. Također je istaknula kako očekuje javnu ispriku od predsjednika Obame. Njen stav snažno je podržao njen prethodnik, bivši brazilski predsjednik Lula da Silva, koji je rekao kako bi se "Obama trebao ispričati cijelom svijetu". "SAD misle da mogu kontrolirati globalnu komunikaciju i ignorirati suverenitet drugih zemalja", rekao je Lula.

U nastavku svog govora predsjednica Rousseff ističe: "Suočeni smo s teškim kršenjem ljudskih prava i civilnih sloboda, s invazijom i krađom povjerljivih informacija po pitanju naših poslovnih aktivnosti, što je nepoštivanje našeg nacionalnog suvereniteta. Od vlade SAD-a zatražili smo objašnjenje, ispriku i garanciju da se ovakve stvari više neće događati. Prijateljske vlade i društva koja žele izgraditi istinska strateška partnerstva, kao što je slučaj Brazila, ne mogu dopustiti da se ilegalne radnje ponavljaju kao da je to nešto normalno. Za nas je to nedopustivo.

Brazil će stoga udvostručiti svoje napore u usvajanju zakona, tehnologije i mehanizama za zaštitu od ilegalnih napada na komunikacijske kanale i podatke. Moja Vlada će napraviti sve kako bi zaštitila ljudska prava svih Brazilaca kao i proizvod naših radnika i kompanija.

No, ovaj problem nadilazi bilateralne odnose. Ovo se tiče i međunarodne zajednice te je nužno ponuditi odgovor na ovaj problem. Informacijske i telekomunikacijske tehnologije ne smiju postati novo bojno polje između država. Vrijeme je da se usvoje uvjeti koji će spriječiti da cyber-prostor postane oružje rata kroz špijunažu, sabotažu i napade na sisteme i infrastrukturu drugih država.

UN mora odigrati ključnu ulogu u regulaciji odnosa država prema ovim tehnologijama. Zbog ovog razloga Brazil će predložiti formiranje multilateralnog tijela koje bi upravljalo uporabom Interneta te osiguravalo zaštitu podacima koji se prenose preko mreže.

Moramo imati sistem za globalnu mrežu koji bi osiguravao ove principe:
1) Slobodu izražavanja, privatnost pojedinca i poštivanje ljudskih prava
2) Otvoreno, multilateralno i demokratsko upravljanje koje bi se provodilo transparentno i uz poticanje kolektivne kreativnosti i sudjelovanje društva, vlada i privatnog sektora
3) Univerzalnost koja bi osiguravala socijalni i ljudski razvoj s ciljem stvaranja uključivih i ne-diskriminirajućih društava.
4) Kulturalni diverzitet, bez nametanje vjerovanja, običaja i vrednota
5) Neutralnost mreže, vođenje isključivo tehničkim i etičkim kriterijima, kako se nikada cjelokupni sustav ne bi mogao koristiti za nametanje političkih, religijskih, komercijalnih ili drugih interesa.

Kako bismo imali puni potencijal Interneta, mora postojati odgovorna regulacija koja bi osiguravala slobodu izražavanja, sigurnosti i poštivanje za ljudska prava".

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Mobilni telefon kao centralna naprava nadzora pojedinaca u kontekstu modernog hibridnog ratovanja


Mobilni telefoni su naša svakidašnjica i osnovni komunikacijski instrument, koji se koristi za telefonske razgovore, slanje poruka, dokumentiranja svakidašnjice i pristup internetu. Istovremeno su najveća intruzija u našu privatnost i sigurnost. Mobiteli slabo štite komunikaciju, a ujedno su podložni praćenju. Većina mobitela daje manje kontrole korisniku nego laptop ili računalo. Operativni sustav mobitela je iznimno teško promijeniti, te je kao takav odličan stroj za napade na privatnost. Softveri koji se koriste se ne mogu lako maknuti, a preko njih se nadzire korištenje uređaja. Prilikom pretraživanja stanova terorista koji su izvršili napad u Parizu, nađene su goleme količine jeftinih mobitela. Razlog je jednostavan - svaki telefon se koristi samo jedanput. Nakon akcije, odbacuje se i koristi se drugi, s drugom SIM karticom, koja je obavezno prepaid ili kako bismo mi rekli, na bonove. Time se ne radi poveznica s kreditnom karticom ili bankovnim računom. Ukoliko bi se koristio samo dva puta, nadzorne službe bi imale mogućnost izrade uzorka ponašanja i kretanja korisnika. Sustav tako djeluje za sve.

Najveći oblik prijetnje privatnosti preko mobitela jest praćenje lokacije. Ujedno je to jedan od najmanje vidljivih osobina mobitela. Svaka mobilna mreža omogućuje operateru da pronađe gdje se nalazi korisnikov mobitel kad god je mobitel uključen i registriran u mrežu. Takva mogućnost vezana je za način kako je građena mobilna mreža, oblik zvan triangulacija. Jedan način kako operator može pratiti korisnika jest putem jačine signala na različitim relejima koje posjeduje mobilni operater. Preciznost pozicije mobitela ovisi o mnogobrojnim čimbenicima, a ponajviše o tehnologiji koju koristi operater i količini releja u određenom području. Većinom se radi o mogućnosti pozicioniranja na razini gradske četvrti ili ulice u kojoj se nalazi mobitel.

Pozicija mobitela se ne može sakriti, jer uključeni mobitel šalje signale mreži. Operater obično jedini ima pristup ovom obliku praćenja, ali i vlada može koristiti operatera za davanje podataka. U Njemačkoj je zabilježen slučaj 2010. kada je Malte Spitz iskoristio zakon o privatnosti za tužbu protiv operatera te ga sudskim putem natjerao da preda sve podatke koje je mobilni operater imao o njemu. Potom je javno objavio te podatke kako bi se javnost obrazovala i razumijevala što sve operater zna. Interaktivna mapa koju je stvorio sustav pokazuje gdje se korisnik kreće, koje su mu preferencije, ukratko daje uvid u cjelokupni život pojedinca/korisnika. Takav uvid je postao standardnim načinom provjere u policiji i obavještajnim službama. Podjednako je moguće da vlada zatraži od mobilnog operatera popis svih mobilnih uređaja prisutnih u određenom području u određeno vrijeme. Navodno je ukrajinska vlada 2014. koristila takvu mogućnost da sazna tko je sve bio na protuvladinim prosvjedima na Majdanu.

Razne tehnološke kompanije nude vladama diljem svijeta mogućnost praćenja kretanja bilo kojeg korisnika, bilo da se radi o osobama koje se nalaze udaljene nekoliko ulica ili na drugom kontinentu. Najmoćnije svjetske obavještajne službe kao što je Agencija za nacionalnu sigurnost u SAD-u (NSA) ili britanska GCHQ već niz godina koriste podatke mobitela da prate svoje ciljeve u cijelom svijetu. Sada i tehnički manje sposobne vlade mogu pratiti građane bilo koje nacije s relativnom jednostavnošću i točnošću. Ali nisu samo vlade korisnici ovakvih tehnologija – hakeri, kriminalci, terorističke skupine, svi oni mogu koristiti te podatke. U pojedinim zemljama je ilegalno pratiti ljude bez njihovog pristanka ili sudskog naloga, ali nema i jasnih međunarodnih legalnih standarda koje zabranjuju tajno praćenje ljudi u drugim zemljama, a i praćena osoba se nema kome požaliti. Tehnologija se može kupiti već na eBayu.

Vlade i tehnički sofisticirane organizacije mogu također izravno skupljati podatke putem IMSI catchera, odnosno prenosivog lažnog mobilnog releja koji se pretvara da je pravi, a zapravo hvata određene mobilne korisnike i prepoznaje njihovu fizičku prisutnost ili nadgleda komunikaciju. Trenutačno nema dobre obrane protiv IMSI mehanizama. Na pojedinim mobitelima moguće je isključiti 2G potporu, te se priključivati isključivo na 3G i 4G mreže, jer se time može ometati izravni nadzor. Isključivanje mobilnih podataka u roamingu također pruža mogućnost relativne zaštite u inozemstvu, ali se IMSI hvatači često dodatno pojačavaju.

Moderni pametni telefoni se spajaju i preko slobodne internetske mreže (Wi-Fi) i Bluetooth potpore. Ovi signali su slabiji od mobilnog signala i mogu se hvatati uobičajeno u blizini, npr. u istoj sobi ili u istoj zgradi. Ponekad sofisticirane antene omogućuju prepoznavanje tih signala na daljinu, ali se radi o rijetkim slučajevima. Svaki bežični signal ima jedinstven serijski broj za uređaj, zvan MAC adresa, koji može vidjeti svaki primalac signala. Proizvođač mobitela stvara tu adresu u vrijeme proizvodnje samog uređaja i ne može se mijenjati. MAC adresa se, međutim, može proučavati čak i ako je bežični signal neaktivan ili ako ne prenosi aktivno podatke. Kad god imamo uključen Wi-Fi na mobitelu, uređaj će slati s vremena na vrijeme signale koji uključuju MAC adresu i omogućuje drugima u blizini da je određen uređaj prisutan. Zbog toga, ako se nalazimo na putu u Italiji, ubrzo ćemo dobiti komercijalne poruke na društvenim mrežama ili e-pošti o proizvodima i uslugama iz neposredne blizine. Pojedini trgovci mogu također pratiti statistiku o tome koliko često pojedini kupac ulazi u njegovu trgovinu i koliko se tamo zadržava. Za vladin nadzor je ovaj oblik praćenja manje pogodan, jer se može pratiti samo iz neposredne blizine, a isključivanjem wi-fi i bluetooth opcije nije moguće pratiti uređaj.

Moderni pametni telefoni imaju mogućnost da sami odrede svoju lokaciju, koristeći GPS i druge oblike usluga pozicioniranja. Neke od tih aplikacija će poslati lokaciju mreži i pružatelju usluga, koji onda ima način omogućiti drugim agencijama da prate mobitel i njegovog korisnika. Većinom je moguće iznaći način ograničavanja količine i prirode informacija koje se daju aplikacijama, ali minimum koji aplikacije traže jest određivanje lokacije.

Postoje urbani mitovi o isključivanju mobitela. Kada ljudi imaju osjetljive razgovore, ponekad isključe u potpunosti svoje mobitele ili izvade baterije iz njih. Vađenje baterije se posebno odnosi na postojanje zlokobnih softvera koji prikazuju stanje mobitela kao isključeno, ali zapravo su i dalje uključeni i mogu se koristiti za nadzor. Za sada nema dovoljno podataka o takvim softverima. Međutim, isključivanje i ponovno uključivanje mobitela može biti više 'sumnjivo' nego držanje mobitela upaljenim. Primjerice, isključivanje i uključivanje na mjestu kina svakako označava da se radi o gledanju filma, ili na aerodromu da osoba putuje zrakoplovom, ali ako se to radi u pojedinom veleposlanstvu onda može označiti osjetljiviji sastanak ili razgovor. U tom slučaju je logičnije ostaviti upaljeni mobitel u susjednoj sobi, gdje mikrofoni telefona neće biti u mogućnosti prisluškivati razgovor. Ali u tom slučaju mobitel može biti ozvučen od druge strane.

Podjednako sumnjivo djelovanje jest zamjena SIM kartica ili prebacivanje SIM kartice s jednog uređaja na drugi. Mrežni operater zna povijesti korištenja SIM kartica, pa ako se ona zamjenjuje višestruko, onda se stvara uzorak koji može skrenuti pozornost operateru i nadzornim agencijama o sumnjivosti korištenja mobitela. Vlade su već stvorile složene analitičke tehnike na temelju takvog uzorka ponašanja korisnika. Takvi algoritmi pokazuju ne samo kretanje SIM kartice, već i mogućnost pronalaženja putovanja i ponašanja dvaju uređaja i dvije SIM kartice. Više nisu potrebni svjedoci da se utvrdi kako su korisnici dvaju broja bili zajedno. Takve kombinacije, koje uključuju i sve brojeve koji se pozivaju, zajedno s lokacijama i učestalosti poziva prema pojedinim brojevima, te mijenjanje SIM-ova, postoji u sustavu Proton, koji koristi tajno američka vlada kako bi pratila svoje građane i pojedince u drugim zemljama.

Uz Proton, postoji i Hemisphere datoteka, masovna datoteka svih poziva, u kojoj upravitelji tih arhiva imaju mogućnost praćenja sličnosti uzoraka poziva, posebice za telefone i brojeve koji se koriste samo jednom. Algoritmi koji koriste ukazuju da Hemisphere može čak povezati odbačene mobitele s ponovnim korištenjem drugog mobitela samo jedanput, te odrediti približno lokaciju. Stoga su korisnici takve tehnike stvorili nove oblike ponašanja. Primjerice, ne koriste iste SIM kartice i mobitele dva puta, ne nose različite mobitele zajedno, ne stvaraju fizičku povezanost s mjestom odakle rade poziv, te su sami na mjestu poziva.

I dok su svi opisani oblici praćenja lako mogući, sam sadržaj nije poznat. Spoznaja o sadržaju komunikacije, odnosno prisluškivanje, bilo je lako moguće putem radio primatelja u ranim stadijima korištenja mobitela. Danas je situacija tek nešto bolja. Tehnologija enkripcije dodana je standardima mobilne komunikacije kao pokušaj zaustavljanja prisluškivanja, ali mnoge takve tehnologije su ponekad i namjerno loše napravljene. To znači da svatko tko ima dobar oblik radio primatelja ujedno ima mogućnost presretanja razgovora i tekstualnih poruka. U tom slučaju jedina dobra opcija jest kupiti komunikacijske aplikacije koje bolje štite komunikaciju ili jednostavno ne prenositi osjetljive podatke putem mobitela.

Autor je dio teksta napisao temeljeno na nedavno održanom seminaru o hibridnom ratovanju u Italiji.

Vedran Obućina za advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.