"I Have a Dream" - 50 godina od povijesnog govora Martina Luthera Kinga i "Marša na Washington"






Marš na Washington u okviru Pokreta za rasnu jednakost i slobodu te davne 1963. okupio je oko 250.000 boraca za ljudska prava na Lincoln Memorialu, gdje je velečasni Martin Luther King Jr. održao svoj poznati govor, u kojem je nastala jedna od najpoznatijih rečenica u ljudskoj povijesti: "I Have a Dream".

Procjenjuje se da po citiranosti stoji odmah iza Biblijskih citata.

Suprotno pisanju pojedinih medija koji su spominjali "dobro odrađenu kampanju", Clarence Jones, njegov odvjetnik, koji je radio na pripremi teksta i tog dana sjedio na 50 metara iza svog šefa, dr. Martina Luthera Kinga Jr., potvrdio je kako riječi "I have a dream" nisu bile zapisane u tekstu koji je bio pripremljen za taj dan. M.L.King je improvizirao na licu mjesta, glasom punim emocija.

"Ispred više od 250.000 ljudi, nakon uvodnog govora, maknuo je papire i počinje govoriti potpuno spontano" rekao je Jones.

Melodičan i melankoličan glas mladog svećenika Martina Luthera Kinga koji pred nepreglednim mnoštvom opetovano ponavlja "Ja imam san...":
"Sanjam da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u zemlji u kojoj neće biti suđeni po boji kože, nego po vrijednosti njihove osobnosti..."; "Sanjam da će jednoga dana u Georgiji, sinovi robova i sinovi bivših robovlasnika biti u mogućnosti zajedno sjesti za stol bratstva"; "Sanjam da će se jednog dana, čak i država Mississippi pretvoriti u oazu slobode i pravde." – vodio je Pokret za građanska prava snažno naprijed i držao pažnju nacije usmjerenu na pitanje jednakosti.

Ispunjenje svojih snova, on sam nije dočekao – godine 1968. ubijen je u Memphisu.

Godinu dana prije atentata kojim je ušutkan, održao je govor u New Yorku pred oko 300 000 prosvjednika u velikom "Maršu mira" protiv rata u Vijetnamu, gdje je napao politiku SAD-a rekavši da su Amerikanci pobili oko milijun Vijetnamaca, većinom civila.

On se snažno protivio ulozi Amerikanaca, tvrdeći da SAD "Vijetnam okupiraju kao američku koloniju", prozivajući američku vladu "najvećim počiniteljem nasilja u današnjem svijetu".

Također je ukazao kako je taj rat povezan s gospodarskom nepravdom, tvrdeći kako ljudima trebaju ozbiljne moralne promjene, obzirom na sve veći jaz između bogatih i siromašnih, te naglasio kako "Pojedini kapitalisti na Zapadu koji ulažu ogromne svote novca u Aziji, Africi i Južnoj Americi, čine to samo poradi vlastite dobiti, a ne kako bi osigurali socijalnu dobrobit zemlje".

Za rat u Vijetnamu "troši se novac i resursi koji su se mogli potrošiti na socijalnu skrb kod kuće", istaknuo je, te prozvao Kongres Sjedinjenih Američkih Država koji "troši sve više i više na vojne svrhe, a sve manje i manje na spriječavanje programa siromaštva."

"Država koja svake godine troši više novca na naoružanje nego na programe koji bi poboljšali život građana, je država koja ide ka svojoj duhovnoj smrti."

Što je Dr. King mislio kada je riječ o "ekonomskoj komponenti", možemo saznati iz nekih njegovih govora kao što je onaj iz 16. kolovoza 1967. u Atlanti pod nazivom "Gdje idemo dalje":

"Jednog dana morati ćemo si postaviti pitanje - 'Zašto imamo 40 milijuna siromašnih u SAD-u?'. A kada se počnete pitati to pitanje, počinjete postavljati pitanja o ekonomskom sistemu, o široj distribuciji bogatstva. Kada postavite to pitanje, počinjete preispitivati kapitalističku ekonomiju. I kažem kako pritom morate sve više i više postavljati pitanja o našem cjelokupnom društvu. Pozvani smo da pomognemo prosjacima na tržištu života. No, jednog dana morati ćemo uvidjeti kako se struktura koja proizvodi prosjake mora restrukturirati. To znači da se moraju postaviti pitanja. Vidite, prijatelji, kada se budete bavili time, doći ćete i do pitanja 'Tko posjeduje naftu?, pitati ćete se 'Tko posjeduje željeznu rudaču?'. Postaviti ćete si pitanje - 'Kako to da ljudi moraju plaćati račun za vodu kada su dvije trećina svijeta voda?'. Ovo su pitanja koja ćete si morati postaviti".

M.L.King je također kritizirao američki "savez s veleposjednicima u Južnoj Americi", a u jednom govoru istaknuo kako "Mora postojati bolja raspodjela bogatstva, a možda bi se i Amerika trebala okrenuti prema demokratskom socijalizmu". To ga je koštalo značajne podrške među bivšim saveznicima, uključujući i predsjednika Johnsona, sindikalnih vođa i moćnih medija.

29. ožujka 1968, M.L.King došao je u Memphis (Tennessee), da bi izražio podršku djelatnicima javnih radova, gdje je i smrtno stradao u atentatu, 4.travnja.Martin Luther King imao je tada 39 godina.

Na nadgrobnoj ploči njegova groba stoje riječi crnačke duhovne pjesme "Napokon slobodan": "Free at last, free at last, thank God almighty I'm free at last"

Od borca i revolucionara Kinga se kasnije taktički pacificira, ali snaga sveukupnih Kingovih riječi koje su sažete u "I Have a Dream" je prevelika da bi postala žrtva povijesnog revizionizma i budućih američkih predsjednika koji će na temelju obljetnice Kingove borbe isticati kako je Kingov "san" i njihov san.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.