|
Preko 1 milijun ljudi izgubilo je život za vrijeme rata u Iraku koji je počeo američkom i britanskom invazijom 2003. Kao povod za invaziju iskorištene su informacije američkih obavještajnih službi kako Irak posjeduje, i mogao bi upotrijebiti, oružje za masovno uništenje (WMD). Danas i SAD priznaje kako su informacije bile pogrešne te kako Irak nije imao takvo oružje. Zbog te "pogrešne informacije" milijun ljudi je izgubilo život, a direktno je pogođena cijela regija. Irak je trajno destabiliziran, samo jučer - nakon znatne eskalacije sektaških sukoba - diljem zemlje je ubijeno najmanje 50 osoba.
Za smrt Iračana nitko nije odgovarao, glavni akteri - George W. Bush i Tony Blair - i danas su uvaženi članovi američkog i britanskog društva, a cijelom svijetu politika SAD-a i Britanije i dalje se servira kao uzorni primjer moderne demokracije. Danas su ovim zemljama na vlasti neki drugi akteri, no ideologije su ostale nepromjenjene.
10 godina nakon što je započet ratni zločin u Iraku ponovno svjedočimo pokretanju istih sila, istih propagandnih napisa, istih militarističkih poriva.
Američko ministartvo obrane jučer je istaknulo kako imaju informaciju da je "Assadov režim" upotrijebio kemijsko oružje "u manjim količinama" te kako informaciju mogu potvrditi s "različitom razinom sigurnosti".
Osvrnimo se prije svega na ovu izjavu - što zapravo znači "različita razina sigurnosti"? Za pretpostaviti je kako razne američke obavještajne službe, ovisno kojoj su vanjskopolitičkoj struji naklonjene, imaju različite zaključke po ovom pitanju. Za jedne, očito, nema nikakve sumnje - ovo je taj trenutak "prelaska crvene linije" te se treba što brže krenuti s intervencijom u Siriji. Druge, svjesne činjenice da se ponavlja "Irak", pristupaju opreznije po ovom pitanju.
Direktna sila i sila uz blagoslov UNVS-a
Da pojednostavimo to još u prostije detalje - jedan dio američke političke klase, u kojem se nalazi i Barack Obama, želi pod svaku cijenu iznuditi "zeleno svijetlo" od Rusije i Kine te dobiti UN legitimitet za napad na Siriju. Tako su stvari "jednostavnije" i neće doći do veće eskalacije na relaciji Washington - Moskva. S druge strane imamo "glasnogovornike" američkog vojno-industrijskog kompleksa, kao što je primjerice senator John McCain, koji ne mare previše o stavovima Rusije ili Kine te žele što brže krenuti u vojni angažman.
Obje strane su militiraističko imperijalističkih ideologija, razlikuju se tek u načinu egzekucije. Pogledajmo primjerice napad na Libiju 2011. Obama je intervenciju posložio tako da svjetska javnost neće kriviti direktno njega, kao što je krivila i zamrzila George W. Busha, jer se ovdje radilo o vojnom angažmanu "saveznika" - tj. javnosti se poručilo "cijeli svijet se slaže da napadnemo Libiju, pa se ni ne morate ništa posebno buniti". Tako je i bilo, nitko - bar ne znatnije - nije prosvjedovao protiv napada na Libiju, jer je cijela operacija bila vrhunski medijski zapakirana.
Mediji su danas daleko veća ratna sila no što su bili 2003. mada su i tada odradili znatan dio posla. No, mora se priznati - evolucija medija je izuzetna, propaganda je danas toliko jednostrana da se nigdje ne pojavljuju ni najmanji propusti, ni najmanje rupe opozicionog glasa. To najbolje vidimo i u aktualnim američkim izjavama i kako su one prenijete u medijima. Naime, unatoč tome što i američki dužnosnici ističu kako zapravo nisu sigurni - ili su "u različitim razinama sigurni" - da li je kemijsko oružje uistinu upotrijebljeno, u isto vrijeme aposolutno su sigurni, bez imalo prostora za debatu, da je kemijsko oružje upotrijebio - ako je upotrijebio - "Assadov režim".
Potpuna jednostranost unatoč brojnim pitanjima
Nije li to fascinantno? Mogli bismo sada citirati tisuće i tisuće, što lokalnih, što regionalnih, što globalnih, izvora i svaki će ponavljati istu priču - nitko se neće zapitati - da li je možda moguće da su pobunjenici napali kemijskim oružjem kako bi iscenirali strani vojni napad koji im je u ovim trenucima tako neophodno potreban?
Ovo nije teorija zavjere, ovo je zavjera. Izvještavanje o Siriji počinje zaista podsjećati na nekakve mračne uratke Orwella. Ne samo da izvještavanju kronično nedostaje objektivnosti te da se nigdje ne otvara pitanje da li su možda pobunjenici izveli napad, već se nigdje ne spominju činjenice da bi - ako gledamo isključivo logički i nepristrano - napad kemijskim oružjem od strane sirijske vojske bio najgluplji potez u povijesti modernog ratovanja.
Naime, da zaista - bez imalo sumnje - sirijska vojska upotrijebi zabranjeno oružje protiv bilo koga, makar i terorističkih skupina, te da time ostavi nedvojbeni dokaz u uporabi - tada čak ni Rusija više ne bi mogla učiniti ništa po pitanju sprječavanja napada na Siriju. I Moskva i Peking morali bi dati svoj glas u UN Vijeću Sigurnosti za vojnu intervenciju. Stoga je naprosto suludo da bi Sirija ikada napravila tako nešto.
Dobro, mediji će tu priču okrenuti na ovaj način - Bashar Assad je pomahnitali diktator koji će radije poubijati vlastiti narod kemijskim oružjem nego napustiti vlast. To naravno nije točno, no i da jest - da je Assad zaista takav manijak kakvim ga neki mediji prikazuju - baš zbog čuvanja vlasti ne bi napravio tako glup potez i time otvorio širom vrata NATO vojnoj invaziji koja bi uslijedila.
No, čak i te teorije padaju u vodu jer sirijska vlast u Damasku uopće nije ugrožena, naročito ne u zadnje vrijeme. Pobunjenici su imali nekoliko konkretnih prilika, no nisu uspjeli zauzeti Damask jer im je peta kolona u gradu doživjela poraz - prije svega zbog činjenice, a to iz ovih poraza logično proizlazi, da nemaju potrebnu potporu naroda. Nije da je uopće nemaju, dobar dio stanovnika Sirije im se priklonio - naročito u početku - ali ne i većina.
Kemijski napad kao dovođenje strane intervencije
U zadnjih nekoliko dana sirijska vojska ostvarila je veće pobjede na terenu no od početka godine. Kada mediji govore da je baš sada napravljen tako neizrecivo sulud potez kao što je napad kemijskim oružjem, to je zaista uvreda za intelegineciju svake osobe koja barem i površno prati aktualna događanja u Siriji. Pobunjenici i njihovo političko krilo u Turskoj, SNC, do sada su u više navrata - zapravo kontinuirano - pozivali na stranu vojnu invaziju u Siriju.
Prije nekoliko dana, nakon završetka summita "Prijatelji Sirije" u Istanbulu, vođa oporbe, Moaz al-Khatib, potvrdio je svoju ostavku jer im zapadni saveznici ne daju dovoljno oružja. Drugi su pak pozvali čak i Izrael da se uključi u napad na Siriju.
SAD, obilato koristeći medije, već mjesecima kontinuirano žonglira s dvije priče - obje su u službi vojne intervencije u Siriji. Prva nam govori kako je Assad toliko zao i opasan da jedva čeka "vlastiti narod" poubijati kemijkim i biološkim oružjem. Ova prva priča je klasična bajka o zločestom diktatoru i dobrim momcima koji su spremni žrtvovati život za demokraciju. No druga priča je još nakaradnija - u isto vrijeme dok se strahuje od Assadove brutalnosti, još se i više strahuje da će kemijsko oružje pasti u ruke pobunjenika.
Upravo tako, strahuju od pobunjenika koje u isto vrijeme izdašno financiraju, politički podupiru i putem zemalja satelita u Europi i regiji i naoružavaju. Čemu ovakve, na prvi pogled, besmislene priče? Jako je jednostavno, SAD želi imati stalno dupli povod - ili ćemo intervenirati protiv pro-Assad skupina ili anti-Assad skupina, u svakom slučaju biti će po našem.
Velika je tragedija da u ovoj priči mnogi još uvijek ne prepoznaju imperijalizam u najgorem mogućem obliku. Zaboravimo sada na one pojedince koji ne bi Siriju mogli pronaći ni na karti svijeta, problem su oni koji itekako dobro znaju što se tamo dgađa i još uvijek podržavaju američki i međunarodni vojni stroj.
Najtragičnije je to što su žrtve ove propagande i brojne ljevičarske skupine, naročito u Europi, koje se počele koketirati s nastranom ideologijom "manjeg zla" - a to manje zlo je navodno NATO i njihovi saveznici.
Uloga UN-a
Što se tiče napada kemijskim oružjem, sirijske vlasti tvrde kako su jedan napad izveli pobunjenici u naselju u blizini Aleppa gdje je stradalo nekoliko desetaka osoba. Pozvan je i UN da istraži i točno utvrdi što se dogodilo u ožujku ove godine. No, tada je uslijedio "manevar" UN-a - poručili su kako će istražiti lokaciju napada, ali i cijeli teritorij Sirije, ne samo lokaciju u blizini Aleppa.
Očekivano, sirijske vlasti nisu dopustile UN-u ulazak na teritorinj cijele zemlje. "Sirija ne može dopustiti takve manevre od strane UN generalnog tajništva, imajući na umu negativnu ulogu koju su odigirali u Iraku što je dovelo do američke invazije", istaknuli su iz sirijskog ministarstva vanjskih poslova.
Kamo sreće da je UN prava objektivna i nezavisna organizacija koja bi služila cijelom svijetu, naročito u vrijeme vojnih konflikata. Nažalost nije tako, UN se u više navrata pokazao kao izuzetno podobno političko tijelo koje otvoreno favorizira zapadnu sferu utjecaja. Koji bi bio cilj ove istrage "diljem Sirije" ako ne izaći s "neospornim dokazima" kako je sirijska vojska koristila zabranjeno oružje? Ili zaključak da bi se oružja mogli domoći pobunjenici.
Da stvar bude još "zanimljivija" - iz UN-a su poručili kako u timu istražitelja ne mogu biti ruski ili kineski državljani "kako ne bi bilo pristranosti". S pravom je odmah reagirao ruski ambasador pri UN-u, Vitalij Čurkin, rekavši da "tom logikom onda treba isključiti i sve državljane NATO članica".
Sirijski dužnosnici posebno su istaknuli kako traže "neutralan i pošten tehnički tim koji bi posjetio naselje Khan al-Assal" u provinciji Aleppo. No, UN se jednostavno oglušio na ovaj zahtjev te su izašli sa svojim uvjetima.
Neposredno nakon što su sirijske vlasti objavile kako su pobunjenici izvršili napad kemijskim oružjem u naselju Khan al-Assal, opozicija je okrenula krivnju na sirijsku vojsku.
Izraelske tvrdnje i pritisci
O aktualnim tvrdnjama SAD-a da je kemijsko oružje upotrijebljeno, pojedine informacije jučer je za CNN objavila njihova međunarodna korespondentica Christiane Amanpour - ističe kako su liječnici koji rade sa "Slobodnom Sirijskom Vojskom" (FSA) pribavili uzorke krvi od navodnih žrtava kemijskog oružja te su iste, zajedno s uzorcima zemlje, proslijedili dalje američkim obavještajnim službama.
Ne treba ni posebno napominjati kako "liječnici FSA-a" svakako nisu kredibilan izvor pošto su direktno vezani uz jednu stranu sukoba. No, to američku administraciju očito ne zanima pošto su odlučili jučer s "informacijama" izaći u javnost - podsjetimo, vijest je prenio američki ministar obrane Chuck Hagel.
Uz ove "dokaze" pribavljene direktno od pobunjenika, javile su se i Britanija, Francuska i Katar koje ističu kako pak Izrael također ima dokaze da je Assad upotrijebio kemijsko oružje.
Bitno je spomenuti informaciju - koja bi uz ove nove izjave mogla jako brzo pasti u zaborav - kako je i sam Hagel samo dan ranije, za vrijeme govora u Kairu izrazio sumnje prema izraelskim navodima rekavši kako su izraelske tvrdnje "sumnjive". Također je pritom rekao: "Moramo biti jako oprezni ovdje prije no što donesemo neke zaključke". Izraelske navode je za LA Times komentirao i jedan anonimni dužnosnik američkog ministarstva obrane te pritom rekao: "Uporaba kemijskog oružja u okruženju kao što je Sirija bila bi jako teška za potvrditi. Imajući u vidu što je sve na stolu, navodi s niskom razinom uvjerljivosti od strane stranih vlada ne smiju biti povod za američku akciju".
Tada, u srijedu izgledalo je kako američka strana odbacuje ove izraelske tvrdnje. Poznato je kako je izraelska vanjska politika posljednjih godina poprilično bazirana na uvlačenju SAD-a u sukobe. Premijer Benjamin Netanyahu u više navrata je istaknuo, čak i "nacrtao", Obami koje bi trebale biti "crvene linije" po pitanju napada na Iran. Ista stvar događa se i sa Sirijom. Izrael želi pod svaku cijenu rušenje Assadove vlade, po mogućnosti uz veliku prisutnost SAD-a u potencijalnoj post-Assadovoj Siriji.
Nemoguće je ne spomenuti i izraelsku komponentu u ovoj situaciji. Osvrnimo se stoga na današnje izjave izraelskog zamjenika ministra vanjskih poslova, Zeeva Elkina. Jutros je rekao: "Nedjelovanje SAD-a sada nakon što su dobili dokaze o uporabi kemijskog oružja u Siriji bi poslalo poruku Iranu da mogu dovršiti svoj nuklearni program bez kažnjavanja.
U trenutku kada je međunarodna zajednica saznala kako su sirijske vlasti već prekršile crvenu liniju i upotrijebile kemijsko oružje - SAD mora shvatiti da je sada vrijeme za djelovanje. Iranci pomno prate ovu situaciju i žele vidjeti da li će zapadne zemlje početi djelovati povodom kršenja crvene linije. Ukoliko ne dođe do djelovanja Iranci će shvatiti kako su crvene linije koje povlači Zapad fleksibilne i nastaviti će razvijati svoj nuklearni program".
Ovaj stav izraelskog ministarstva vanjskih poslova ne može se opisati drugačije nego izravan pritisak na Washington. Oni su dali "dokaze" i sada traže američku vojnu akciju.
Pomna priprema globalne javnosti za intervenciju
Što sve ovo znači "između redaka"? Pojedini izvori iz SAD-a danas pozivaju na oprez, ističući kako ne treba brzati sa zaključcima, a i mnogo se piše o invaziji na Irak te kako oružje za masovno uništenje nije pronađeno. Postoji li možda neka druga svrha ovih napisa osim da se javnost podsjeti kako je SAD napao jednu suverenu zemlje pod lažnim povodom? Dakako - kada bi SAD, hipotetički, odmah danas napali Siriju na temelju prvih informacija koje govore kako je "Assadov režim" upotrijebio kemijsko oružje, američka i svjetska javnost viknula bi u glas "Irak 2!".
Ratovi se danas pripremaju slično kao i reklame za televiziju, skupina marketinških stručnjaka sjedne za stol i vodi se rasprava o tome kako na što bolji način potencijalnim kupcima podvaliti - tj. prodati - svoj proizvod. Danas kada su mediji postali jedna od glavnih komponenti modernog ratovanja, prolazi se kroz isti proces.
Na radnom stolu već je aktivna tema "Kako izbjeći da široke mase zavape 'Novi Irak'?" - odgovor je jednostavan. Prvo se pristupa s nizom medijskih napisa u kojima se ističe kako je aktualno američko vodstvo, za razliku od "kauboja Busha", daleko opreznije, pažljivije, odgovornije itd.
Drugim riječima - javnosti se poručuje "mi nismo Bush, mi ćemo čekati na konkretnije dokaze", tako da kada "konkretniji dokazi" jednog dana stignu znatno manji postotak javnosti će se buniti protiv invazije na Siriju. Imajući u vidu koliko su ti procesi danas dovedeni do savršenstva, ne bi iznenadilo da kreatori medijske politike već danas mogu s određenom sigurnošću prognozirati točno koliki postotak javnosti će biti protiv takvog poteza.
U tu svrhu služe i brojne ankete građana koje se redovne provode, kako bi se osjetilo kada će stanovnici biti "spremni". Sirijski sukob traje već dugo, a mediji i političari kontinuirano ponavljaju mantru "protiv vlastitog naroda" jer ona zaista i zvuči najstrašnije i dobro prolazi u propagandne svrhe.
Tragedija koja se mora izbjeći
U svakom slučaju, Sirija gubi medijski rat. Zapravo izgubila ga je već prvog dana. U takvoj situaciji izloženi su žestokim propagandnim napadima koji danas mogu biti i daleko opasniji od konvencionalnog oružja.
Izgleda kako su u Siriji itekako svjesni toga te kako su ovo možda i posljednji dani da vojno zadaju snažan udarac pobunjenicima prije no što se desi ono najgore. Upravo to se na terenu i događa, no sve akcije sirijske vojske mogu se u kratkom vremenu poništiti ukoliko zaista dođe do američke ili NATO vojne intervencije.
Počeli smo ovaj osvrt prisjećajući se krvave agresije na Irak - nemojmo zaboraviti kako je SAD i tada pod svaku cijenu nastojao dobiti odobrenje UN Vijeća Sigurnosti za napad, no kada je postalo jasno da ga neće dobiti krenuli su putem sile, a svijet je mogao samo gledati i promatrati. Nitko normalan ne može željeti da ista takva sudbina zadesi i Siriju, bez obzira da li osobno i politički favorizirali jednu ili drugu stranu aktualnog sukoba.
Jedino rješenje za Siriju i jedini spas za napaćeni narod u Siriji, kao i stotine tisuća Sirijaca koji danas žive u užasnim uvjetima po jordanskim izbjegličkim kampovima i drugdje, je prekid vojnih sukoba i dijalog. Zapadne saveznike pobunjenika mora se držati odgovornima jer oni na taj dijalog mogu pozvati kada god požele, sirijske vlasti - kao i njihovi politički saveznici, Rusija, Kina i Iran - spremni su na dijalog i to je naglašeno u više navrata. Irački scenarij se ne smije ponoviti, jedna takva - a pogotovo dvije takve tragedije - previše su za ovo stoljeće koje nije krenulo onako kako smo se svi nadali.
D. Marjanović
advance.hr
_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|
FAQ
Postano: 28 tra 2013 21:07 
