Vaper club

Analiza: Venezuela prekida pregovore o normalizaciji odnosa sa SAD-om, ruski sustav S-300 instaliran - Maduro poručuje: "Sad je dosta! Branit ćemo svoju zemlju od imperijalizma kao rođenu djecu"

Nakon što je sredinom prošlog tjedna reagirao na izjave koje su stizale iz Washingtona kako u Venezueli vlada 'represivni režim', venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro je od State Departmenta zatražio da se odmah korigira, no američka administracija se oglušila na njegov zahtjev. (Maduro žestoko reagirao na američke izjave: "Mi smo represivni režim? U SAD-u se bez kažnjavanja ubijaju crnci i progoni se Snowden samo zato što je rekao istinu")

Budući da su Sjedinjene Države ostale pri svom stavu i nitko se nije ogradio od izjave Samanthe Power koja bi trebala obnašati dužnost američke veleposlanice pri Ujedinjenim narodima, a koja je izjavila 'kako će ustati protiv represivnih režima i suočiti se s represijom civilnog društva koje se provodi u zemljama kao što su Kuba, Iran, Rusija i Venezuela', Nicolas Maduro je izjavio 'kako će prekinuti proces dijaloga sa Sjedinjenim Državama koji je s ciljem ponovne uspostave diplomatskih odnosa prošlog mjeseca započeo u Gvatemali'.

'Zbog agresivnog nastupa Samanthe Power koja je izjavila kako će se boriti protiv represije u našoj zemlji prekinuti ćemo sve pregovore koje smo s državnim tajnikom Johnom Kerryem započeli u Gvatemali. Poručujem Sjedinjenim Državama da je moja politika kao predsjednika nulta stopa tolerancije kada je u pitanju agresija gringosa prema Venezueli. Nemam nikakvu namjeru popustiti prema bilo kojem obliku agresije, bilo ona verbalna, politička ili diplomatska. Sad je dosta!', u subotu je tijekom ceremonije unapređenja časnika oružanih snaga Venezuele je Americi poručio Nicolas Maduro.

'Vi živite u vašem imperiju tamo gore, a mi u slobodnoj, demokratskoj i jakoj zemlji ovdje. S tim vašim imperijem činite što vam drago, ali s Venezuelom se više nećete poigravati. Venezuelanski narod će ponosno braniti svoju zemlju, kao što se brane rođena djeca. Ono što najviše volimo je naša domovina i njena stabilnost', dodao je.

Predsjednik Maduro je izjavio kako zna 'da je Venezuela već 200 godina najslasniji zalogaj imperijalista', i to iz dva razloga: energetski potencijal i bolivarski revolucionarni projekt.

'Venezuela posjeduje najveće rezerve nafte na svijetu i to ćemo uskoro dokazati, a četvrti smo po količinama prirodnog plina. Imperij želi kontrolirati sve izvore energije u svijetu. Oni neće biti mirni i pokušati će sve učiniti da dođu do venezuelanskih izvora', javlja državna VTV televizija.

U svom je obraćanju pojasnio i revolucionarni projekt, te poručio 'kako je Venezuela postala odredišna točka cijelom svijetu i putokaz na koji se način grade demokracija i jednakost', a oružanim snagama je poručio 'kako su oni ti koji zemlji moraju jamčiti slobodu i spriječiti da njome vladaju stranci'.

Nicolas Maduro: 'Mariano Rajoy je politički kum venezuelanske fašističke desnice!'

Iz priloga državne televizije VTV se vidi koliko je bio oštar prema Samathni Power. Međutim nije izostavio niti španjolskog premijera Mariana Rajoya za kojega je izjavio 'kako je na vrhu političke korumpirane kaste koja vlada Španjolskom, ali i politički kum i financijski izvor venzuelanske fašističke desnice', kao ni predstavnike venezuelanske oporbe koji su prije nekoliko dana posjetili Čile u kome su prema riječima Madura 'otišli tražiti podršku za svoje planove o državnom udaru'.

'Neće, međutim, u oružanim snagama Venezuele naći nijednog Augusta Pinocheta koji će podržati propalu i korumpiranu političku klasu', rekao je pred vojnicima i časnicima venezuelanske vojske u bazi u Cojedesu.

Reforma oružanih snaga i postavljanje protuzračnih sustava S-300

Kako Madurov govor nije samo puka retorika dokazuje činjenica da je vojnu bazu u Cojedesu posjetio u društvu predsjednika skupštine Diosdada Cabella, a s časnicima se razgovaralo o novoj podijeli vojnih oblasti u Venezueli i reformi oružanih snaga, uključujući modernizaciju i kupovinu protuzračnih raketnih sustava S-300.

'Naš novi koncept obrane mora biti temeljen na očuvanju neovisnosti i obrani od imperijalizma. Ako želimo mir i stabilnost moramo obnoviti obrambeni sustav u svim dijelovima naše zemlje; u svakoj zoni ili području. Zbog toga ćemo nastaviti opremati i razvijati našu vojnu industriju', izjavio je vrhovni zapovjednik oružanih snaga i predsjednik države, Nicolas Maduro.

Dva dana prije posjete časnicima i vojnicima, a u isto vrijeme kada se oglasila američka državna dužnosnica Samantha Power zbog čega je Nicolas Maduro odlučio i prekinuti pregovore o normalizaciji odnosa koje je započeo s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryem u Gvatemali, iz Venezuele stiže vijest koju je potvrdio i RT 'kako Venezuela svom teritoriju instalira jedan od najjačih protuzračnih obrambenih sustava na svijetu: S-300'.

To je prilikom posjete Visokom vojnom zapovjedništvu u Carupanu objavio osobno venezuelanski predsjednik, poručujući 'kako je u tim planinama na istoku zemlje najjači protuzračni sustav na svijetu i kako nikada više strani zrakoplovi neće moći narušiti suverenitet venezuelanskog zračnog prostora'.

Kao vrhovni zapovjednik Bolivarskih nacionalnih oružanih snaga (Fuerza Armada Nacional Bolivariana- FANB), Maduro je sa sigurnošću potvrdio da je protuzračni sustav operativan.

'Instaliramo ih (S-300 op.a.) na svim planinskim lancima, dolinama, ravnicama, na morskim i kopnenim granicama Venezuele. Nitko više neće moći oduzeti centimetra naše domovine. Naši časnici iz Vrhovnog zapovjedništva najbolje vide probleme koji postoje u oružanim snagama i oni će ih riješiti kroz Misiju Negro Primero (Misión Negro Primero). Ovaj socijalni program je riješio mnoge probleme obitelji svih časnika i vojnika. Mi moramo izgraditi moćnu vojsku čije će obitelji biti zaštićene i koje će njegovati moralne i etičke vrijednosti kao patrioti i revolucionari', izjavio je Maduro govoreći o modernizaciji oružanih snaga koju mora pratiti socijalni program brige o obiteljima časnika i vojnika koji je pokrenut u svibnju ove godine.

Protuzračni raketni sustav S-300VM u Venezueli dogovoren s Rusijom 2009.

Početkom ove godine je Venezuela dobila ruski sustav S-300VM koji je u stanju presresti svaki cilj, projektile ili zrakoplove, na udaljenosti od 200km, a za koji koristi dvije vrste projektila. Isporuka ovih sustava je uslijedila nakon potpisivanja ugovora 2009. u kojem se Rusija obvezala da će za 11 milijardi dolara Venezueli isporučiti više vrsta naoružanja. Od tih 11 milijardi dolara četiri milijarde su u obliku zajma kojega je Moskva odobrila Caracasu. Kupovinom sustava srednjeg dometa S-300VM će Venezuela do kraja 2013. u potpunosti obnoviti protuzračnu obranu, a u koju će biti integrirani i protuzračni topovi ZU-23, raketni sustavi Buk-2M, Pechora-2M i S-300VM.

Iako je Venezuela potpisala ugovor o kupovini ruskog naoružanja 2009. najava kako je sustav u nekim dijelovima zemlje već operativan, a kako će to u potpunosti postati do kraja 2013. ima veze s naporima američke administracije u stvaranju vojne protuteže na latinoameričkom kontinentu kroz projekt 'Pacifički savez' (Pacific Alliance), a kojem su pristupili Meksiko, Kolumbija, Peru, Čile i Kostarika. Ekvador je, iako je bio pozvan da se 'kao zemlja koja gleda na Pacifik priduži savezu', odbio takvu mogućnost. Očigledno je Washington odlučio da polarizira kontinent na dva suprotstavljena bloka i u tom kontekstu se trebaju pratiti i sva ostala događanja u Latinskoj Americi, kao što su predstojeći izbori u Čileu, kao i ono što se događalo u Brazilu proteklih mjesec-dva.

Bolivija slijedi Venezuelu i optužuje SAD za militarizaciju kontinenta kroz "Pacifički savez"

U isto vrijeme kada je Nicolas Maduro najavio prekid odnosa s Washingtonom i jačanje oružanih snaga, za kritiku imperijalistčke politike prema latinoameričkom kontinentu se pobrinula Bolivija, a što je znak kako zemlje članice skupine ALBA nastupaju zajednički kada se radi o zajedničkim strateškim ciljevima.

U subotu 20. srpnja je bolivijska vlada optužila 'Pacifički savez' kojega čine Meksiko, Čile, Peru i Kolumbija koja ima poseban ugovor s NATO savezom da želi 'militarizirati regiju'.

To je na ceremoniji koju je vodio predsjednik Evo Morales izjavio ministar iz njegovog kabineta Juan Ramon Quintana, koji je rekao "kako treba podsjetiti da strategija 'Pacifičkog saveza' nije samo trgovinska, nego vojna i politička u prvom redu".

'Stvaranje Pacifičkog saveza je namjera Sjedinjenih Država da iznova pokušaju oformiti Prostor slobodne trgovine dviju Amerika (Área de Libre Comercio de las Américas -ALCA). Stvaranje ovog gospodarskog entiteta, koji bi navodno trebao biti slobodne trgovine, za cilj ima prilagoditi oružane snage novom političkom modelu u Latinskoj Americi koji će se suprotstaviti Bolivarskom savezu naroda naše Amerike/ALBA. Ugovor koji su potpisali Kolumbija i NATO savez jasno govori o namjerama NATO saveza u Latinskoj Americi i na Karibima. Mi danas znamo, a to je i svima jasno, da je NATO postao mašinerija za uništenje naroda, zemalja, civilizacija, cijelih naselja, a sve kako bi se dokopao tuđih prirodnih resursa', izjavio je Juan Ramon Quintana.

ALBA je regionalna organizacija koja povezuje zemlje Latinske Amerike i Kariba i na prvom mjestu u zemljama članicama te skupine je borba protiv siromaštva i socijalne isključivosti. Na inicijativu pokojnog predsjednika Venezuele Huga Chaveza 2004. ju je osnovao kubanski lider Fidel Castro. Razlog osnivanja skupine ALBA je prvenstveno bio suprotstavljanje zoni slobodne trgovine ALCA koju na kontinentu promoviraju Sjedinjene Države i koja je počela funkcionirati ispočetka s bilateralnim ugovorima o slobodnoj razmjeni. Projekt Washingtona nikada nije zaživio jer su mnoge vlade razumjele o čemu je riječ. ALCA je u svojoj agendi sadržavala i borbu protiv terorizma i trgovine drogom, ali su lideri latinoameričkih zemalja shvatili kako je cilj integracije nešto sasvim drugo, a to je militarizacija kontinenta kako bi se ovladalo resursima. Dovoljno je na portalu Visiones Alternativas pogledati interaktivnu mapu američkih vojnih baza, prirodnih resursa i zona u kojima su aktivni gerilski i društveni pokreti koji se suprotstavljaju hegemonistikoj politici Washingtona i primijetiti 'čudne' podudarnosti koje potvrđuju riječi Ramona Quintana da je 'NATO mašinerija koja uništava narode i civilizacije zbog prirodnih resursa'.

Nadajmo se da će Nicolas Maduro, Evo Morales, Daniel Ortega, Raul Castro i Rafael Correa uz podršku Cristine Kirchner, Dilme Rousseff i Josea Mujice i ostalih uspjeti u svom naumu i spriječiti (kako ih je Maduro nazvao) gringose da uz pomoć svojih saveznika vrate cijeli kontinent tamo gdje je bio prije nekoliko desetljeća. Aktivnosti proteklih nekoliko dana koje su lideri tih zemalja vodili ipak govore kako se trude stvari ne prepustiti slučaju, što svakako ulijeva određenu dozu optimizma u pozitivan ishod latinoameričke integracije.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

VENEZUELA JE NOVA SIRIJA SAMO (ZA SADA) BEZ RATA:
Zbog čega je čak 3 milijuna stanovnika napustilo zemlju i zašto najgore tek dolazi?

Izvještaj Ujedinjenih naroda, objavljen jučer, potvrdio je kako je Venezuelu od 2015. godine do danas napustilo čak 3 milijuna ljudi. Nadalje, u izvještaju se navodi kako je ovaj egzodus zadnjih mjeseci sve veći - u rujnu ove godine podaci UN-a isticali su kako je Venezuelu napustilo 2,6 milijuna ljudi.

Iako neki već sada egzodus stanovništva iz Venezuele uspoređuju s egzodusom sirijskih izbjeglica (oko 5 milijuna Sirijaca je napustilo zemlju), ovdje je situacija potencijalno još i gora, a rata nema. Naime, u slučaju Sirije izbjeglice se već polako počinju vraćati natrag u zemlju, naročito otkako je sirijska vojska oslobodila južni dio zemlje. U slučaju Venezuele pak potencijalno rješenje nije ni na horizontu, a razlozi zbog kojih ljudi masovno odlaze sve su snažniji.

Milijuni odlaze, gdje i zašto?
Zašto dolazi do masovnog egzodusa Venezuelanaca? Egzodus je kombinacija više razloga, no prije svega možemo govoriti o ekonomskim i političkim razlozima. Tu je i nasilje koje, iako konkretan problem u više zemalja Latinske Amerike, u Venezueli izmiče kontroli.

Ekonomski gledano, Venezuela je u izuzetno dubokoj krizi, teško se nosi s hiperinflacijom, a sve su češće nestašice hrane i lijekova.

William Spindler iz UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR) ističe kako se egzodus iz Venezuele ubrzao u zadnjih 6 mjeseci, što konkretne brojke i potvrđuju.

Gdje odlaze? Najviše u Kolumbiju i Peru. Samo na prostoru Kolumbije već se nalazi oko 1 milijun Venezuelanaca. Dnevno ih stiže više od 3,000, a vlasti iz Bogote poručuju kako bi ih do 2021. u Kolumbiji moglo biti čak 4 milijuna te se procjenjuje kako će zemlju to koštati gotovo 9 milijardi USD.

Više od milijun migranta iz Venezuele ušlo je u Kolumbiju, brojni i dalje stižu, no ulazak postaje sve teži (izvor fotografije: Mario Tama/Getty Images/Gulliver Images)

Za usporedbu, iako je Kolumbija poprilično velika zemlja (više od 40 milijuna stanovnika), ovo je veća magnituda ulaska migranata nego primjerice u Njemačku za vrijeme politike "otvorenih vrata" kancelarke Angele Merkel.

Koliki je ovo pak populacijski gubitak za Venezuelu? Procjenjuje se kako je Venezuela izgubila između 10% i 12% svoje populacije zbog egzodusa. Službene informacije govore kako je Venezuela 2015., kada je počelo iseljavanje, imala oko 31 milijun stanovnika. No, pritom treba spomenuti kako je populacija Venezuele u zadnjih 20 godina poprilično nabujala - primjerice, 1995. u Venezueli je živjelo svega 22 milijuna stanovnika.

21. stoljeće je priča o dvije Venezuele, o njenom usponu i njenom padu
Vijesti koje stižu iz Venezuele zvuče katastrofalno, no ne tako davno Venezuela je bila u jednoj sasvim drugačijoj situaciji. Čitajući o milijunima koji odlaze, gledajući slike dugačkih redova za hranu, mnogi će se iznenaditi kada čuju da je 2015. godine UN proglasio upravo Venezuelu kao zemlju koja je ostvarila najveći napredak u borbi protiv gladi na prostoru cijele Latinske Amerike i Kariba. Štoviše, stopa siromaštva i nejednakosti u Venezueli se smanjivala svake godine otkako je na vlasti bio predsjednik Hugo Chavez - od 1999. pa sve do njegove smrti 2013. godine.

Venezuela pod Chavezom je bila priča o uspjehu, ne samo njega kao lidera već i cijele ideje "Socijalizma za 21. stoljeće". Danas, svega nekoliko godina nakon njegove smrti, govorimo o jednoj sasvim drugoj zemlji. Prošle godine inflacija u Venezueli je dosegla 2,616%, što je izuzeto loše, no najgore se možda tek sprema jer MMF procjenjuje da bi do kraja ove godine inflacija mogla prijeći čak 1,000,000% (!).

O lošijim vijestima iz Venezuele moglo bi se poprilično govoriti. Primjerice, anketa provedena u bolnicama diljem zemlje otkriva kako njih čak 78% ima nestašicu po pitanju lijekova i medicinske opreme. Cijena osnovnih prehrambenih artikala, kao što su primjerice grah i tjestenina, raste ne samo iz mjeseca u mjesec, već i iz tjedna u tjedan.

Venezuelanski migranti nadaju se povratku, ali prognoze nisu dobre
Ekonomski raspad prouzročio je sada jedan od najvećih egzodusa stanovništva u cijeloj povijesti Latinske Amerike.

Vlasti u Brazilu i Kolumbiji nastoje zaustaviti masovni prelazak granice i jačaju pograničnu vojnu prisutnost. Kolumbija i Ekvador uveli su strože mjere za ulazak u zemlju, no čini se kako ništa od tih mjera ne može zaustaviti, čak niti smanjiti bijeg iz Venezuele, jedino što se događa je da sada mnogi kreću ilegalnim i puno opasnijim putevima.

Neki čak odlaze i u Europu - znatno je povećan broj Venezuelanaca koji se sele u Španjolsku.

Za razliku od nekih drugih zemalja Latinske Amerike, gdje ljudi primarno bježe od nasilja prema sjeveru, SAD-u i Kanadi, većina Venezuelanaca odlazi u druge zemlje Latinske Amerike. Jedan od razloga mogao bi biti i taj što, za razliku od imigranata koji žele doći do SAD-a, Venezuelanci koji su otišli teško mogu pomoći svojim obiteljima koje su ostale u zemlji. Naime, zbog komplicirane financijske kontrole koja je na snazi u Venezueli, za 100 USD koje osoba iz SAD-a pošalje osobi u Venezueli u konačnici se može kupiti par kila mesa, ako i toliko.

Drugi razlog zašto migranti iz Venezuele ne odlaze predaleko od doma je činjenica da se nadaju skorašnjem povratku. Izvještaj kolumbijske Vlade navodi kako svega 5% Venezuelanaca planira ostati u Kolumbiji dok čak 23% njih smatra kako će ostati svega nekoliko mjeseci, dok ne skupe neki novac.

Tko je kriv?
Izgleda kako se mnogi nadaju da ovakvo stanje u Venezueli ne može potrajati dugo.

No, tko je stvarno kriv za ovo stanje? Je li to Chavezov nasljednik Nicolas Maduro? Je li to socijalistički model? Mnogi će, očekivano, konstatirati kako je ovo još jedan u nizu dokaza da socijalizam jednostavno ne funkcionira iako će isti u isto vrijeme najčešće jednostavno ignorirati period vladavine Huga Chaveza kada je Venezuela iz godine u godinu ostvarivala progres.

Ekonomski napredak u doba Chaveza jasno se vidi i u rastu BDP-a:


Unatoč tome mnogi će reći kako je ovaj kolaps bio neminovan zbog činjenice da "socijalizam ne funkcionira" - no, u isto vrijeme socijalisti tvrde kako se kolaps događa ne zato što socijalizam ne funkcionira već zbog činjenice da nije niti implementiran (kako treba). Dakako, to je stvar debate, no činjenica jest da se Venezueli desilo upravo ono što je poharalo i brojne druge socijalističke zemlje u 20. stoljeću - nabujala birokracija i eskalacija korupcije.

Sve to zajedno sada itekako nastoje eksploatirati neprijatelji Venezuele, na čelu sa SAD-om, lažno tvrdeći da se brinu za "demokraciju" i "humanitarna pitanja". Ti napadi, diplomatski i ekonomski, još dodatno otežavaju već iznimno tešku situaciju.

Čak i u glavnom gradu Caracasu događaju se nestašice struje i vode, ljudi se moraju snalaziti na razne načine da bi uopće oprali odjeću. Javni promet je također u kolapsu - prijevoznici, da bi uopće mogli platiti svoje troškove, moraju dizati cijene prijevoza, zbog toga se sada počinju javljati i alternativni prijevoznici - kamioni koji voze ljude.

Hiperinflacija, glad i mogućnost socijalne eksplozije
Dakako, cijena hrane najveći je problem i zasigurno jedan od glavnih razloga zašto ljudi bježe iz zemlje. Uzmimo primjer - kilogram piletine je početkom ove godine koštao oko 180,000 bolivara - danas košta oko 14 milijuna bolivara (vjerojatno i više, konkretni podaci su za mjesec kolovoz). Te brojke možda ne govore puno same po sebi, no pritom treba imati na umu da inflacija daleko brže raste od mjesečnih plaća - primjerice, do sredine ove godine inflacija je narasla na 2,700%, no u istom periodu plaće su narasle za samo 220%. Preneseno u platežnu moć - to znači da ste za jednu minimalnu plaću početkom ove godine u Venezueli mogli kupiti 4,4 kilograma piletine, a sada sa svojom plažom ne možete niti jedan kilogram!

Imajući to u vidu nije čudno što Venezuelanci bježe iz zemlje, čudno je jedino što ih ne bježi još i više. Nadalje, ako je situacija toliko teška, kako to da već nije došlo do masovne eksplozije socijalnih nemira (sukobi koje smo početkom godine vidjeli ipak su bili manje magnitude)? Nije zbog činjenice da vlasti još uvijek nastoje kontrolirati situaciju dajući razne bonuse i subvencije, sve češće. Iako je ta pomoć svakako dobrodošla za sve veći broj stanovnika u krizi, stvar je u tome da Venezuela realno nije u stanju to još dugo držati - već sada se ta shema svodi na printanje novca kojeg zemlja jednostavno nema. Zbog toga buja fiskalni deficit (službenih brojki nema, no procjene su da se radi o 20% BDP-a) što pak znači da socijalna eksplozija, kad se desi, mogla bi biti još i puno veća.

Na sve to treba dodati i sve veći popis zemalja koje su do nedavno bile prijatelji Venezuele, a sada se mogu smatrati neprijateljima - primjerice Brazil koji je sada dobio krajnjeg desničara za predsjednika, Jaira Bolsonara.

Netko krizu i koristi: Stvaranje povlaštene klase
Dakako, kako to i inače biva za vrijeme svake krize, nije svima loše - neki su od ove situacije već itekako profitirali, naročito oni koji operiraju na crnom tržištu. Nigdje to nije bolje vidljivo nego u glavnom gradu Caracasu gdje, kako smo i spomenuli, događaju se nestašice struje i vode (jer su državne kompanije pred slomom) - no, luksuzni restorani puni su kroz cijeli tjedan, a zabave u skupim i ekskluzivnim noćnim klubovima traju do ranih jutarnjih sati. Polako se stvara jedna nova klasa koja uključuje korumpirane državne dužnosnike, visoka vojna lica, kapitaliste koji se naglo bogate kroz sistem crnog tržišta i "rođački kapitalizam" - dok koju ulicu dalje narod pati i sprema se za odlazak iz svoje zemlje u susjedne gdje najčešće rade teške poslove, za mizerno mali novac, ali ipak dovoljno da dio mogu poslati svojim obiteljima natrag u zemlju.

Teško je predvidjeti kako će se ova situacija u Venezueli odigravati dalje, no prognoze za Madura nikako nisu dobre. Moguća je transformacija u autoritarnu zemlju gdje će vlast pod svaku cijenu nastojati zadržati kontrolu. Moguća je pobuna, čak i veći oružani sukobi. Moguć je itekako i državni udar (američki utjecajni list Foreign Policy ove godine čak je objavio tekst s naslovom "Vrijeme je za državni udar u Venezueli"). Nažalost, sve ukazuje na to da prije nego postane bolje, postat će gore.

Maduro ima sve manje opcija, a tiskanje nepostojećeg novca ne prestaje
Što Maduro uopće može učiniti? Nije da ne pokušava, od ideje uvođenja kripto-valute (petro) do pokušaja izgradnje boljih odnosa s velikim silama Istoka (no čini se kako ni Rusija ni Kina nisu pretjerano entuzijastične pomagati zemlji koja se nalazi u ovakvom stanju)... U konačnici pak imamo začarani krug: sve dok Venezuela bude tiskala novac kojeg nema, inflacija će rasti.

Za bilo kakvu financijsku stabilnost morat će prestati s time, ali jasno je kakve su posljedice - socijalisti se u tom slučaju gotovo nikako ne mogu nadati ostanku na vlasti. Što se pak tiče ideje nekakvog radikalnijeg socijalizma, Maduro nije pokazao da je voljan ići tim putem, štoviše, nakon izbora u svibnju upustio se u brojne ustupke opoziciji i predstavnicima financijskog kapitala (primjerice povećanje rata za kreditne kartice na maksimalnih 29% što će dodatno pogoditi radništvo).

Rat s Kolumbijom?
Postoji još jedan "ishod" u ovoj situaciji, vjerojatno najgori od svih - rat. Naime, već neko vrijeme traju napetosti na granici između Venezuele i Kolumbije, a venezuelanski pro-vladini izvori u zadnje vrijeme sve češće spominju mogućnost rata s Kolumbijom. To svakako ne bi bilo prvi put da ekonomska kriza eskalira u rat, čak i kao odvlačenje pažnje od aktualnih problema.

Ako bi i došlo do takve eskalacije vjerojatno takav rat ne bi trajao predugo, no isto se govorilo i za sirijski iz čega proizlazi kako je ratove nemoguće predvidjeti. U slučaju sukoba između dvije zemlje bio bi to i poprilično neizvjestan sukob jer Venezuela, iako manja, poprilično je naoružana. No, teško da bi to ostalo na sukobu samo dvije zemlje jer Kolumbija je možda i najveći američki saveznik u ovoj regiji. Iako se takva mogućnost još uvijek čini daleka, valja imati na umu kako napetosti rastu, a za određena utjecajna vojna lica u Venezueli rat bi možda bio i bolje rješenje od socijalne eksplozije. S druge strane tu je SAD koji već neko vrijeme spominje mogućnost "intervencije u Venezueli", tako da ako bi do sukoba i došlo, teško je reći tko bi bio inicijator istog.

Još i gori scenarij - građanski rat
Dakako, rat protiv Kolumbije nije jedini koji bi se mogao desiti Venezueli, mogao bi joj se desiti još i puno teži, onaj građanski. U tom slučaju bi dobili situaciju sličnu Siriji, ali ovog puta u Južnoj Americi. Brzo bi se formirala alijansa "prijatelja Venezuele", regionalnih zemalja koje bi aktivno podupirale anti-vladine snage, a u najgorem slučaju takav rat bi također trajao godinama.

Venezuela je priča o uspjehu i priča o tragediji, priča koja još traje i tek se čeka njen ishod. No, imajući sve rečeno u vidu, ne bi iznenadilo da već iduće godine upravo Venezuela postane najveće globalno krizno žarište.

Stvara se dojam da Venezuelu najgore tek čeka. Ekonomska kriza može postati još i teža, partnere koje ima gubi, uvelike izvana organizirana pobuna može prerasti u potpunu domaću pobunu, izazovi joj prijete na granici, pokušaji atentata na predsjednika već se događaju, egzodus stanovništva ubrzava, a kako se sve te situacije budu gomilale tako će i jačati američki angažman po pitanju njene destabilizacije - pogotovo ako Trump uvidi da je Iran malo pretežak suparnik za rušenje, tada će po svoju "smjenu režima" doći u Caracas.

_________________
Vandyvbape pulse + Zlide top jer - ne da mi se