Nisam pisao o dogadjanjima u Egiptu jer nisam ni pomisljao da bi se moglo dogoditi ovo sto se danas dogodilo.

Mohamed Morsi je bio jamericko/izraelska kurva. tocka novi red
Uz pomoc Muslimanske Brace sustavno je zatirao sekulani Egipat.
33 milijuna prosvjednika izaslo je na ulice sto je najveci prosvijed uopce.
Nakon ovoga danas Sirija ce dobiti toliko potreban predah a pritisak ce se pojacati na Erdogana.
I da vidimo sto nam kaze advance.hr kako je do ovog doslo:


Egipatska vojska: Morsi je prešao granicu kada je gostovao na anti-sirijskom skupu Islamista u Kairu od kuda je pozvao na stranu vojnu intervenciju protiv Sirije

Dok je egipatski predsjednik Mohamed Morsi za javnost prakticirao umjerenost, čak ni vojska se nije pretjerano bunila. No, vojni izvori otkrivaju kako je kap koja je prelila čašu bilo njegovo gostovanje na skupu radikalnih Islamista u Kairu na kojem se pozivalo na "džihad u Siriji".

Podsjetimo, 15-og prošlog mjeseca, istaknuti sunitski klerici organizirali su veliki skup u sportskoj areni u Kairu na kojem se proklinjalo sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Korištena je i riječ "nevjernici" za sve skupine koje se bore na strani sirijske vojske, ali i one skupine koje se u Egiptu protive Morsiju. Slični, manji, religijski skupovi protiv Sirije već su se ranije održavali u Egiptu, no ovog puta glavni gost bio im je egipatski predsjednik Mohamed Morsi.

Ne samo da je gostovao na ovom skupu ekstremista već je s pozornice zauzeo potpuno drugačiji stav kada je riječ o politici Kaira prema sukobu u Siriji. Podsjetimo, Morsi je i ranije govorio protiv Assada, nazivao ga "koljačem" i drugim uvredljivim nazivima, no također je isticao kako ne smije biti strane vojne intervencije u Siriji.

Možda ponesen Obaminim izjavama da je u Siriji "prijeđena crvena linija" (zbog navodnog korištenja kemijskog oružja), Morsi je sa skupa u Kairu pozvao na stranu vojnu intervenciju u Siriji. Ne samo to, čak je spomenuo i kako bi se egipatska vojska mogla uključiti. Ova izjava šokirala je vojsku te su odmah dan iza objavili oštru poruku u kojoj se u potpunosti odbacuju Morsijeve izjave te se ističe kako je jedina uloga egipatske vojske štititi egipatske granice.

"Oružane snage bile su jako uzbunjene zbog ove konferencije o Siriji u vrijeme dok se zemlja nalazi u velikoj političkoj krizi", rekao je jedan oficir u razgovoru za Reuters ističući kako je to stav i ostalih pripadnika egipatske vojske.

Egipatska vojska itekako je svjesna što se trenutačno dešava u Siriji i jasno im je kako bi u nekoj budućnosti takav scenarij kaosa mogao biti aktualan i u njihovoj zemlji. Prije Sirije imali smo Alžir 90-ih godina gdje je vojska vodila krvavi rat protiv Islamista. Tenzije na toj relaciji u arapskom svijetu izuzetno su visoke, jer je vojska u velikom broju zemalja često glavna garancija sekularizma u zemlji.

U slučaju Egipta situacija je i više nego zanimljiva - naime, egipatska vojska godišnje prima najmanje 1,3 milijarde USD "pomoći" od SAD-a. Izgleda kako taj novac kupuje pojedine stvari - mir na Suezu, mir prema Izraelu - ali svakako ne sve. SAD i saveznici troše daleko veći novac na rušenje sirijske vlasti, no pritom ne mogu računati na egipatsku vojsku. Ozbiljno je pitanje da li bi u situaciji većeg konflikta uopće mogli računati i na tursku vojsku, no bolje je da do te "provjere" ni ne dođe.

Morsi je oko Sirije pokazao svu svoju političku nezrelost i dva puta su ga nepotrebni komentari skupo koštali. Ovaj put u Kairu možda si je i zapečatio sudbinu jer je pokazao svoje pravo lice paradirajući s radikalima. No, slično je bilo i prošle godine kada je posjetio Iran za vrijeme summita Pokreta Nesvrstanih koji se održavao u Teheranu. Najavljivan je kao uvažen gost, a njegov dolazak okarakteriziran je kao povijesni trenutak - i što je Morsi učinio u vezi ove potencijalne restauracije davno narušenih odnosa između Kaira i Teherana? Svoj govor pred okupljenima iskoristio je za žestoke napade na sirijskog predsjednika - u Iranu, glavnom savezniku sirijske vlade u regiji.

To čak nije ni politička nezrelost već opća nezrelost na mnogim razinama koju Morsi često manifestira uz prikladno povišen ton.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Šef egipatskog vrhovnog ustavnog suda, Adli Mansou, prisegnuo kao privremeni predsjednik države

Nakon jučerašnjeg svrgavanja Mohameda Morsija s vlasti, jutros je šef egipatskog vrhovnog ustavnog suda, Adli Mansour, prisegnuo kao privremeni predsjednik države. Prema objavi vojske uskoro bi se u zemlji trebali održati prijevremeni predsjednički izbori.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Tema dana

Milijuni srušili Morsija: slom islamističke kontrarevolucionarne vlasti u Egiptu i najveći narodni ustanak u povijesti zemlje

Egipatski predsjednik Mohamed Morsi jučer je srušen s vlasti od strane egipatske vojske koja ga je razriješila dužnosti. No, Morsija je jučer zapravo srušio egipatski narod, vojska je bila tu samo da spriječi krvoproliće. Četiri dana trajali su masovni anti-vladini prosvjedi magnitude bez presedana - ovisno od izvora, na ulice je izašlo između 15 i 33 milijuna ljudi. Drugim riječima, ovih dana svjedočili smo najvećem anti-vladinom prosvjedu u povijesti Egipta, neki će ići i korak dalje - možda su i u pravu - te reći kako je ovo zapravo bio najveći narodni ustanak u povijesti svijeta.

U svojem posljednjem govoru Morsi se pozivao na demokratski legitimitet no imajući u vidu koliko je naroda izašlo na ulice, to mu je u konačnici malo značilo. Vojska mu je ultimatumom čak ponudila slamku spasa u zadnji trenutak. Imao je priliku poslati pomirljivu poruku nacionalnog jedinstva, no izgleda kako Morsi ipak nije bio vrsta političara koji bi pristajao na kompromise. Milijune prosvjednika nazivao je "ostacima starog režima" i već tada je bilo jasno kako od pomirbe neće biti ništa.

Egipatski narod ova zadnja 4 dana ispisao je novu stranicu svjetske povijesti. Pokazali su kako je jedinstvom moguće srušiti lošu vlast čak i kada se ona skriva iza demokratskog legitimiteta. Posljedice ovog uspjeha egipatskog naroda zasigurno će se daleko osjetiti. Ovo što se sinoć dogodilo zapravo nije bio "državni udar" ili "vojni puč" - jer takve poteze izvodi vojske bez da se narod previše pita - sinoć se u Egiptu desio "narodni udar".

Prema posljednjim informacijama Mohamed Morsi je priveden te se u ovom trenutku nalazi u pritvoru na prostoru sjedišta egipatskog ministarstva obrane. Također su privedeni i vodeći ljudi Muslimanske Braće, a uhidbeni nalog izdan je za preko 300 osoba. Očekivano, izbili su sukobi između Morsijevih pristaša, prosvjednika i snaga sigurnosti. Informacije govore kako je sinoć ubijeno 14 osoba te kako je nekoliko stotina ranjeno u uličnim sukobima. No, bar za sada, nije došlo do većeg krvoprolića oko čega su mnogi strahovali. Druga najveća islamistička stranka u zemlji, stranka Nour, prihvatila je odluku vojske da se krene s novim izborima.

Glavni čovjek egipatske vojske, general Abdel-Fattah El-Sisi, jučer je točno u 19 sati po lokalnom vremenu poručio Morsiju kako više nije predsjednik zemlje. Vojska je privremeno ukinula ustav te je vlast predana u ruke visokog ustavnog suda. Plan nije donijet samo od strane vojske, u proces su bili uključeni razni politički, religijski i društveni akteri - zaključeno je kako će se formirati vijeće "nacionalne pomirbe", napraviti će se revizija pojedinih zakona te će se održati prijevremeni predsjednički izbori.

Za vrijeme vojnog obraćanja naciji prisutni su bili koptski patrijarh Tawadros II, veliki imam Al-Azhar Ahmed El-Tayyeb, Mohamed ElBaradei, predstavnik salafističke stranke Nour, Mohamed Abdel-Aziz, predstavnik anti-Morsi kampanje te jedan pripadnik sudstva. Muslimanska Braća, očekivano, odbili su prisustvovati proglasu.

Nekoliko sekundi nakon što je Sisi objavio kako Morsi više nije predsjednik krenula je eksplozija oduševljenja na trgu Tahrir i diljem Egipta. Vatromet i slavlje trajalo je dugo u noć.

Komentirajući aktualnu situaciju u Egiptu, američki predsjednik Barack Obama nije upotrijebio riječ "puč" iz jasnog razloga - tada bi SAD morali prekinuti financijsku pomoć za egipatsku vojsku, a to je očito nešto što nikako ne žele.

Neposredno nakon pada Morsija krenula je brza "transformacija" u Egiptu - informacije govore kako su egipatske snage sigurnosti odmah krenule u zatvaranje brojnih pro-islamsitičkih televizijskih medija, uključujući i urede katarske Al-Jazeere koja je snažno podupirala Morsija i Muslimansku Braću.

Nakon izbijanja autentičnih narodnih pobuna u Tunisu i Egiptu početkom 2011. vlast su osvojile dobro organizirane islamističke stranke, no izgleda kako se njihovoj regionalnoj vladavini bliži kraj. U Tunisu je već također osnovan pokret "Tamarud" (pobuna) gdje će sada pokušati napraviti istu stvar kao i u Egiptu, srušiti Islamiste s vlasti. Nadalje, znakovito je kako su turske vlasti jučer donijele odluku kako prestaju s izgradnjom na prostoru parka Gezi u Istanbulu. Novi val narodnih promjena je pokrenut sinoć u Kairu i vlasti u Ankari itekako imaju razloga za strah.

Sekularne, ljevičarske i progresivne mase ponovno preuzimaju pozornicu nakon ustanaka početkom 2011. Kako stvari danas izgledaju, period političkog islamizma mogao bi nakon brzog uspona sada doživjeti i brzi zalaz.

Ako gledamo stvari u širem kontekstu, sve ove pozitivne pojave teško bi se manifestirale da nije ogromnog i uspješnog otpora sirijskog naroda, vojske i vlasti predsjednika Bashara al-Assada. Da su Islamisti uspjeli u planu pokoravanja Sirije njihova vladavina bila bi jača no ikad. Morsi je oportunistički prije 10-ak dana stao na stranu imperijalističke agresije protiv Sirije. Pridružio se radikalima u pozivanju na "džihad" protiv sirijskih vlasti te je pozvao na stranu vojnu intervenciju, svega dan nakon što je takvu mogućnost istaknuo američki predsjednik Barack Obama. Kao što vidimo, taj oportunizam loše se završio po Morsija, a mogao bi i po Erdogana, pa čak i jordanskog kralja koji je također u istom "klubu".

Mohamed Morsi i Muslimanska Braća bili su period kontrarevolucije koja je privremeno obustavila narodni ustanak koji se desio početkom 2011. Period kontrarevolucije stigao je kraju te se Egipat jutros nalazi ponovno na početnoj točki gdje je i bio nakon pada Mubaraka. No, nije sve isto. Postoje pozitivne i negativne strane. Još uvijek se ne zna što će se desiti s radikalnim islamistima koji ne prihvaćaju pad Morsija. Opasnosti naročito prijete na prostoru Sinaja gdje je do sada stiglo dosta oružja, većinom iz Libije. Informacije govore kako je egipatska vojska noćas prebacila oko 50 tenkova na granicu s Izraelom.

S druge strane, sekularna opozicija u Egiptu danas je svakako "pametnija" no što su bili nakon pada Mubaraka kada zapravo nitko nije znao što bi se trebalo učiniti sa zemljom. Možemo se nadati kako su stvari danas ipak malo drugačije.

U konačnici dolazimo do vojske. Mnoge kritike iznose se na račun egipatske vojske, no ako promatramo samo događanja zadnjih nekoliko dana, možemo zaključiti kako je vojska odradila odličan posao. Potvrdili su kako stoje na strani naroda u svim slučajevima - kada je Morsi pobijedio na izborima, vojska je priznala njegovu pobjedu i stav naroda se poštivao. Kada su sada milijuni izašli na ulice tražeći odlazak Morsija, vojska je ponovno stala na stranu naroda te su poštivali njihovu odluku. Iz vojnog vrha ističu kako nemaju ambicije baviti se politikom te kako žele što brži prelazak natrag u civilnu vlast, tj. što brže održavanje prijevremenih izbora.

Nadalje, izgleda kako je vojska ipak spriječila krvoproliće u zemlji. Nekoliko desetaka mrtvih je iznimno mala brojka u usporedbi s onim što se sinoć moglo dogoditi da vojska i snage sigurnosti nisu poslužile kao "tampon zona" između anti-vladinih prosvjednika i pristaša Mohameda Morsija.

"Vojska i narod, rukom pod ruku", uzvikivali su sinoć u jedan glas prosvjednici na Tahriru. Potpora naroda prema vojsci postoji. Malo tko želi da vojska ponovno gospodari zemljom, no ovo je uloga na kojoj su joj mnogi zahvalni - da bude, i ostane, na strani naroda. Vojska u Egiptu najvažnija je karika u obrani sekularizma, baš kao što je i u Siriji. Dugi niz godina bila je i u Turskoj, no nakon masovnog progona vojnog vrha od strane Erdoganove vlasti, teško je očekivati da bi turska vojska mogla izvesti ono što je egipatska vojska izvela sinoć. No, realno gledajući, sve ovisi o izlaznosti narodnih masa - da je protiv Morsija ustalo nekoliko stotina tisuća ili milijun, tu vojska ne bi mogla ništa, no kada na ulice izađe 15 do 30 milijuna ljudi, tada govorimo o jednoj sasvim drugoj dimenziji.

U konačnici, ovo je veliki poraz Obamine administracije jer Muslimanska Braća bila su i njegov odgovor na narodnu pobunu u Egiptu. Ovo je također veliki poraz za američku kampanju protiv Sirije jer sinoć je sa scene isključen jedan od utjecajnih aktera u anti-sirijskom klubu. Američka ambasada sinoć je pokrenula evakuaciju iz Kaira, što također mnogo govori.

Egiptu se pruža nova šansa - nakon dvije godine neizvjesnosti i poražavajuće okupacije politike od strane Islamista, sada imaju priliku ponuditi bolje rješenje. Stvari nisu idealne. Sve ovo je još uvijek daleko od neke prave revolucije koja bi iz temelja mijenjala ekonomski i politički poredak u zemlji. No ono što je u ovom trenutku najvažnije je to da se proces nastavlja, a dok proces traje postoji i nada u pozitivan ishod.

Egipat mora vratiti političku autonomiju i vojska mora shvatiti kako je autonomija puno vrijednija od 1,3 milijarde USD kojih primaju godišnje od SAD-a. Nadalje, Egiptu treba autentična pro-narodna vlast koja će zaustaviti, pa i preokrenuti, proces kriminalne privatizacije koji je bacio narod u duboko siromaštvo.

"Promjene" u Egiptu početkom 2011. izazvale su niz negativnih stvari u regiji - Islamisti su se domogli vlasti i u Tunisu, Libiju je slomio rat u koji su se uključile imperijalističke sile, a rat u Siriji i dalje traje. Nadajmo se kako će razvoj događaja u Egiptu ponovno utjecati na cijelu regiju, ali ovog puta s pozitivnim predznakom.

advance.hr iz pera Antuna Roše


----------------------------------------------------------------------------------------


Eh da mi imamo takvu vojsku.
Eh da mi imamo uopce vojsku.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Pet lekcija vojno-uličnog preokreta u Egiptu.

Revolucije i preokreti na Bliskom istoku počeli su se češće događati nego izbori na Zapadu. Komentatori i stručnjaci izdvajaju osnovne tendencije u razvoju situacije u toj regiji i upozoravaju da kaos može brzo doći do južnih granica Rusije.

Lekcija 1: ako želiš nekog lišiti vlasti – uzmi mu mobitel

Za početak preokreta protiv Muhammeda Mursija može se smatrati facebook izjava egipatskog generaliteta da je cilj vojnika obrana naroda „od terorista, ekstremista i neznalica“. Preokret je završen kad je Mursiju zaplijenjen mobitel s kojim je, preko svojeg Twittera, uspostavljao vezu sa svijetom.

Nakon zapljene mobitela nema više nikakvih komentara od Mursija koji je pod stražom na jednom od objekata egipatskih oružanih snaga. On je nenaoružan i slab. To je karakteristična osobina preokreta novog tipa: oni započinju u virtualnom prostoru i završavaju u onom trenutku kad jedna od strana nema više pristupa sredstvima komunikacije.

Lekcija 2: prvo nahrani, onda vladaj

Glavni prigovor gnjevne mase Mursiju i Muslimanskoj braći nije povezan toliko sa započetom islamizacijom društva, koliko s nepostojanjem bilo kakve druge, osim ideološke, reforme. Pokušaj da se izvrši uzurpacija vlasti bez rješenja onih problema koji su postali uzrok revolucije u 2011. (prije svega društveno-ekonomskih problema) brzo je dovela do razočaranja.

Iako većinu stanovništva Egipta čine muslimani, izgradnja islamske države bez ekonomskog napretka nije ono na što su oni računali nakon svrgavanja Mubaraka. Tijekom godinu dana mnogima je postalo jasno da umjesto starog diktatora mogu jednostavno dobiti novog. Promjena forme bez promjene sadržaja. Tom gnjevu građana koji je sve više rastao (za ostavku Mursija potpisalo je više od 22 mil. Egipćana) nedostajala je samo fizička snaga, no ubrzo je uskočila vojska.

Onaj tko na kraju dođe na vlast mora prije svega riješiti socijalno-ekonomske probleme. U protivnom također pada kao žrtva mase.

Lekcija 3: poslije svake revolucije država živi lošije

„Lekcija o tome da ne treba težiti revoluciji“, govori dekan fakulteta za svjetsku ekonomiju i politiku Više škole ekonomije Sergej Karaganov. „Revolucija je prije svega bunt. Čitava stvar je već završila loše: degradacijom Egipta. A ona će se i dalje nastaviti. Nitko ne zna kad će se zaustaviti“.

Drugi val revolucije nije donio samo olakšanje (poraz Muslimanske braće dočekali su s olakšanjem oni koji su se bojali pobjede islamista u čitavoj regiji), nego i dodatne probleme. Moguća glad u državi svakako je glavni problem.

Lekcija 4: nakon bunta treba tražiti stručnjake

Revanš vojnika u Egiptu stručnjaci ocijenjuju kao poraz „arapskog proljeća“ i takozvane „zelene demokracije“, odnosno islamista. Ono o čemu se može govoriti s određenom dozom uvjerenja jest to da politički islam teško izlazi na kraj s državnim rukovodstvom. Mursi je čistio vojne marionete iz vladinih organa i stavljao svoje ljude. No pritom njegov glavni kriterij pri odabiru kadra nije bio profesionalizam nego lojalnost. Upravo zbog toga sad treba formirati ekipu menadžera koja se neće baviti politikom nego ekonomijom države.

Lekcija 5: kriza može nastati u bilo kojem području

Bez obzira na sve greške i nedostatke Mursija, ne treba zaboraviti da je bio prvi predsjednik Egipta koji je izabran demokratskim putem. I tu činjenicu da su ga silom uklonili s vlasti teško je odrediti kao pozitivni signal. To je točnije posljedica rastućeg općeg kaosa na Bliskom istoku.

Prema mišljenju stručnjaka, iz ukupnosti kaosa nastat će novi Bliski istok s potpuno novom konfiguracijom snaga. I nema nikakve garancija da novi val političke krize neće zahvatiti države s kojim Rusija graniči na svojem južnom području.

„Na žalost, morat ćemo u sljedećim desetljećima živjeti s Bliskim istokom koji prolazi velike promjene i katastrofe, a iz kojeg će dolaziti prijetnje nestabilnosti i terorizma za ostatak svijeta, uključujući i za Rusiju“, ističe Karaganov.

2. kolovoz 2013. Aleksandra Beluza, Moskovskie novosti

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.