Stvarnost iza blještavila - robovi Dubaija: nehumani uvjeti života i rada imigrantske radne snage





Prije mjesec dana Ujedinjeni Arapski Emirati suočili su se sa štrajkom tisuća radnika zaposlenih u Arabtec Holdingu, emiratskoj građevinskoj tvrtki, ogorčenih neisplatom plaća i nehumanim radnim uvjetima. Većinu radnika čine imigranti iz raznih dijelova Azije, tako da su već po početku štrajka 43 radnika deportirana.

Ovaj potez osudila je organizacija Human Rights Watch, napominjući kako je 'skandalozna činjenica da emiratske vlasti deportiraju radnike koji su se hrabro zauzeli za svoja osnovna prava'. Također napominju kako je ovaj štrajk samo još jedan podsjetnik na nemar vlasti i nedostatak volje da se ispravi ovakav eksploatatorski sistem rada. Sličan slučaj dogodio se i početkom 2011. godine kad su vlasti deportirale 70 radnika imigranata koji su stupili u štrajk zbog neisplate plaće.

Arabtec pak tvrdi kako je štrajk rezultat akcije nekolicine radnika koji će snositi posljedice za to, te da su problem uspješno riješili u dogovoru s ministarstvom rada, policijom i ostalim službenim tijelima.

Podsjetimo, u UAE ne postoje sindikati, štrajkovi su zabranjeni, a vlada nema utjecaja na određivanje minimalne plaće. Emiratske vlasti su već godinama kritizirane zbog nehumanog tretmana kojim su podvrgnuti milijuni radnika iz inozemstva, a koji je oličenje modernog robovlasništva.

Robovi Dubaija

Velik dio ekonomskog uspjeha zbog kojih su Emirati jedno od najbogatijih svjetskih gospodarstava, leži na leđima ogromnog broja jeftine radne snage. Najveći dio radne snage čine imigranti kojima je to bio pokušaj bijega od siromaštva u vlastitim zemljama, pa se tako među radnom populacijom nalazi oko 1,75 milijuna Indijaca, 1,25 milijuna Pakistanaca, do 2 milijuna radnika iz ostalih dijelova Azije te oko 500 000 Europljana i Afrikanaca. Prosječna mjesečna plaća iznosi jedva 200 dolara koje šalju svojim obiteljima.

Syed Khaled, radnik iz Bangladeša ovako opisuje svoj posao koji radi već 9 godina jer mu vlasti ne odobravaju odlazak iz zemlje: 'Živim s petoricom muškaraca u maloj sobi. Oko 40 ili 50 nas dijeli istu kupaonicu, ispred koje je stoga svako jutro prije posla ogroman red. Tvrtka za koju radimo je okrutna prema nama i zato podupirem ideju štrajka. Ovdje zarađujem oko 102 dolara mjesečno. Kod kuće bih zaradio više, do 200 dolara, no taj posao mi je bio daleko od kuće i nije bio stalan – vjerojatno bih radio mjesec dana, pa dva mjeseca ništa.'

Radnici zaposleni na građevinskim projektima često rade i po 12 sati dnevno, 6 dana u tjednu, u uvjetima ekstremnih vrućina. Kada nisu na poslu, borave u potpunoj izolaciji od sjaja i raskoša blistavih zgrada u čijoj su izgradnji sudjelovali. Kampovi u kojima borave ne zadovoljavaju ni minimalne higijenske uvjete, a sobe u kojima boravi više radnika krcate su jer fizički nisu opremljene za toliki broj ljudi. Sonapur je naziv za jedan takav poznati kompleks identičnih betonskih zgrada u kojima boravi oko 300 000 ljudi.

Ovakvi uvjeti doveli su do velikog broja samoubojstava među radnicima. Tako je samoubojstvo Athiraman Kannana, 32-godišnjeg Indijca koji se bacio sa 147. kata Burj Khalifa nakon što su mu odbili zahtjev za povratkom u domovinu, bilo već 26. registrirano samoubojstvo u prvoj polovici 2011. godine. Godine prije zabilježeno je u prosjeku po jedno samoubojstvo od strane imigrantskih radnika svaka tri dana. 'Athiraman nije usamljen slučaj. Ovdje u kampovima mnogo je nas koji se borimo s istim problemima', izjavio je njegov kolega. Ubrzo nakon Athiramana, ubio se i on, skočivši s vrha zgrade u kojoj je boravio.





'Kako bi te navukli, kunu ti se da je Dubai raj – da bi potom došao i otkrio da si stigao u pakao'

Kako uopće radnici u Indiji i Bangladešu i ostalim zemljama dođu do UAE? Sahinal Monir, mladić u kasnim 20-ima godinama opisuje kako u selo najprije dođe agent za zapošljavanje i objasni im kako postoji mjesto gdje mogu zaraditi 600 dolara mjesečno na građevinskim projektima, uz rad od 9 ujutro do 5 sati popodne. Također, obećaje, osigurani su i kvalitetan smještaj i hrana. Sve što treba učiniti jest unaprijed platititi 3 500 dolara za radnu dozvolu – ovi novci će im se povratiti tijekom prvih 6 mjeseci rada. Sahinal je prodao obiteljsku zemlju i uz to se još zadužio kako bi pokrio početne troškove. Svi koji su se odlučili zaposliti u UAE, morali su predati svoje putovnice tvrtki koja ih je zaposlila i dovela ovdje. Sahinal od svog dolaska nije vidio svoju putovnicu.

Po dolasku otkriva kako će po nesnošljivoj vrućini raditi preko 11 sati dnevno – inače, turistima se savjetuje da na takve vrućine po mogućnosti uopće ne izlaze, zbog štetnosti za zdravlje. Također otkriva kako će za taj rad dobivati jednu četvrtinu obećanog iznosa. 'Ukoliko ti se ne sviđa, vrati se kući, rečeno mi je. No, kako da se vratim kući kad nemam putovnicu? E, onda se bolje vrati na posao. Bio sam u panici – moja obitelj doma očekuje novce, uzbuđeni su jer sam napokon uspio', tvrdi Sahinal. No, sada će prvo morati raditi dvije godine samo da pokrije troškove svog dolaska.

U 'svojoj' sobi živi s još 11 muškaraca. Soba smrdi jer je u blizini wc-a, točnije, rupe u zemlji oko koje leti čitav oblak muha. 'Nemamo klimu, a vrućine su neizdržive. Po noći ni ne spavam, samo ležim, znojim se i češem.'

'Posao je najgori na svijetu. Nosimo po 50 kila cigli po ovoj vrućini. Ovakvu vrućinu niste nigdje doživjeli – znojiš se toliko da nekad prođe i po nekoliko dana a da jednostavno nisi otišao na wc. Kao da sva tekućina prođe kroz tvoju kožu van – smrdiš sam sebi, vrti ti se, osjećaš se bolesno, a ne dopuštaju ti da zastaneš. Ovdje nitko ne pokazuje bijes. Jednostavno je zabranjeno. Štrajkove razbijaju fizičkim maltretiranjem.... Nedostaje mi moja domovina, obitelj i zemlja. U Bangladešu barem možeš posaditi hranu. A ovdje, ovdje ništa ne raste. Osim nafte i zgrada.'

Human Rights Watch napominje kako vlasti zataškavaju pravi broj smrtnih slučajeva uslijed iscrpljenosti, preopterećenosti ili jednostavno samoubojstava, no iz indijskog konzulata govore o 971 smrtnom slučaju indijskih radnika, i to samo u 2005. godini. Nakon što je ova informacija procurila, prestali su se brojati smrtni slučajevi.

Johann Hari, reporter za The Independent, intervjuirao je neke od stanovnika Dubaija. 'Ovo je najbolje mjesto na svijetu za biti mlad!', tvrdi 23-godišnji Ahmed al-Atar, obrazovan i dobro obučen. Na gotovo savršenom engleskom nastavlja: 'Sve ti je omogućeno: zdravstvena skrb, obrazovanje, sve. Svatko ima barem jednu sluškinju, dadilju i vozača. Kako netko ne bi volio ovdje živjeti?'.

No, s njime se ne slaže prodavačica u šoping centru koja je došla iz Amerike. 'Ovo je apsolutno rasistička država. Ovdje je radila jedna Filipinka koja je zapravo radila iste poslove kao i Europljanka, a za četvrtinu njene plaće. Ljudi koji ovdje rade prave poslove dobivaju gotovo ništa za to, dok neki nesposobni menadžeri zarađuju i po 60 000 dolara mjesečno.'

Sluškinje koje rade u Dubaiju uglavnom su s Filipina, no kako su došle na glas kao 'preskupe', postalo je gotovo stvar mode nabaviti sluškinju iz Etiopije. Javna je tajna da, jednom kad unajmiš sluškinju, imaš apsolutnu kontrolu nad njom, otkriva Johann u intervjuu. Oduzmeš joj putovnicu (svi to rade), sam odlučuješ kad i koliko ćeš joj platiti, kad će dobiti odmor ili pauzu i s kim će razgovarati – one ne znaju arapski, ne mogu pobjeći.

Život iznad prirodnih mogućnosti

Osim nemara i bezobzirnosti prema ljudskim kapacitetima, Dubai se odlikuje i činjenicom da živi iznad svojih ekoloških mogućnosti. Osim što je podignut na području u kojem nema vode, Dubai nema ni odgovarajući sustav kanalizacije.

Djelatnici nekoliko hotela izjavili su kako su prije dvije godine zaprimili brojne pritužbe svojih gostiju koji su boravili na plaži. Voda je čudno izgledala i smrdila, a neki su nakon kupanja bili hospitalizirani. Stoga su djelatnici odlučili informirati ministarstva zdravstva i turizma, no od njih nisu dobili nikakav odgovor. Tek kad su se gosti počeli žaliti na kondome koji plutaju morem, hotel je angažirao profesionalnu tvrtku da ispitaju uzorak vode. Otkrili su kako je voda doslovno prepuna fekalija i bakterija. 'Savjetovao sam gostima da ne odlaze na plažu, a budući da su to ipak turisti koji su zbog toga i došli, možete si zamisliti reakciju', izjavio je jedan djelatnik hotela, te nastavlja: 'Voda je sve gora i gora. Fekalije plutaju po plažama u sjeni najljepših i najraskošnijih hotela Dubaija. Naše vlasti jednostavno ne mare za okoliš.'

Cijelu situaciju i lažni sjaj Dubaija vjerojatno je najbolje opisala jedna djevojka s Filipina zaposlena u dućanu: 'Ovo je zastrašujuće mjesto. Boravila sam ovdje mjesecima prije nego sam shvatila – sve u Dubaiju je umjetno i lažno. Sve što vidite. Lažno drveće, lažni radnički ugovori, lažni otoci, lažni osmjesi – čak je i voda lažna! Sad shvaćam da je Dubai prava oaza – on je iluzija, ne postoji. Čini ti se da si ugledao vodu iz daljine, no kad se približiš, shvatiš da je to samo šaka pijeska.'

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

"Ropstvo modernog doba" - 70 nepalskih radnika umrlo na gradilištima za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022


Ukupno sedamdeset nepalskih radnika koji su radili na pripremama za svjetsko nogometno prvenstvo koje se 2022. treba održati u Kataru poginulo je od početka 2012. godine. Od toga ih je 15 poginulo ove godine, kako navode predstavnici nepalskih vlasti u Dohi. No, mnogi ne umiru direktno na radnom mjestu, već od posljedica iscrpljujućeg rada, dehidracije i vrućine.

David Cameron podsjetio je kako na pripremama za Olimpijske igre u Londonu prošle godine nije poginuo niti jedan radnik, te kako to može poslužiti kao primjer da je to izvedivo. ''Mi smo prošle godine podigli cijeli Olimpijski park bez da je ijedan radnik pritom stradao, a ozljede na radu bile su svedene na apsolutni minimum'', poručuje.

Podatke o poginulim radnicima iznijeli su predstavnici nepalskih i katarskih vlasti ovaj tjedan na konferenciji za novinare, no negirali su izvještaje lista Guardian o brutalnim uvjetima rada, prekovremenim satima, nedostatku hrane i adekvatne plaće s kojima se suočavaju radnici – naime, uskraćen im je pristup pitkoj vodi, ne dobivaju plaću mjesecima a njihove putovnice oduzimaju im se po dolasku u zemlju kako bi ih se spriječilo u bijegu kući.

Prema Guardianovim izvještajima, 44 nepalska radnika poginula su u Kataru u samo 30 dana ovog ljeta – polovica njih umrla je od srčanih udara, zatajenja srca ili od nesreća na radnom mjestu, a radilo se uglavnom o mladim muškarcima. Dokazi o ugnjetavanju i eksploatiranju upućuju na 'moderno robovlasništvo', prema definiciji Međunarodne organizacija rada, koja procjenjuje kako bi do 2022. moglo poginuti više od 4000 radnika imigranata ukoliko se ne poprave uvjeti rada. Katarske vlasti i Ali bin Samikh Al-Marri, predsjednik nacionalnog komiteta za ljudska prava, smatraju kako su ove optužbe pretjerane ili čak lažne, te napominju kako vlasti nastoje riješiti probleme.

"Radili smo i po 24 sata bez hrane, praznog želuca", prepričava 27-godišnji Ram Kumar Mahara. "12 sati radiš i onda noću ništa ne jedeš. Kad sam se požalio, moj nadređeni me napao i izbacio iz radničkog kampa u kojem sam živio, te mi odbio isplatiti plaću. Morao sam ostale radnike preklinjati za hranu".

Nepalski sindikati ističu kako je većinu smrti uzrokovao nedostatak sigurnosne opreme koji bi doveo do smrtonosnog pada s velikih visina. Sharan Burrow, tajnik Međunarodne konfederacije sindikata smatra kako ovi uvjeti podsjećaju na razdoblje industrijske revolucije. "Mladi, zdravi muškarci bivaju odvučeni u smrt u Katar. Oni umiru od iscrpljenosti i dehidracije nakon 12-satnih smjena na temperaturama i do 50 stupnjeva, i to često noću u svojim skučenim prostorijama radničkih kampova bez ventilacije i higijenskih uvjeta. Više će radnika poginuti u izgradnji ovog spektakla nego što će nogometaša sudjelovati u njemu", tvrdi.

"Svi govore o štetnom utjecaju katarskih vrućina na nekoliko stotina nogometaša", tvrdi Umesh Upadhyaya, tajnik Generalne federacije nepalskih sindikata, "no da li itko razmišlja o utjecaju tih istih vrućina na radnike koji prolijevaju krv i znoj u izgradnji Svjetskog kupa, i to u smjenama koje traju i po 8 puta duže od neke utakmice?".

Konferencija je održana dva dana prije nego je FIFA u Zurichu otvorila diskusiju o položaju radnika na projektima za Svjetsko prvenstvo 2022. godine, te tri dana nakon što je Nepal povukao svoju ambasadoricu Mayu Kumari Sharmu iz Katara, a koja je Katar nazvala "otvorenim zatvorom" za Nepalce koji pate zbog eksploatiranja. Izjavila je kako gotovo svi radnici koji dolaze iz Nepala dolaze jer su kod kuće u ogromnim dugovima. No, neplaćeni rad, oduzimanje dokumenata i nemogućnost radnika da napuste mjesto rada predstavljaju prisilni rad, tj. moderno robovlasništvo.

Katarski ministar rada, Saleh al-Khulaifi, izjavio je kako će ubuduće država zaposliti više inspektora koji će provjeravati uvjete rada u tvrtkama, te više prevoditelja koji će omogućiti brže procesuiranje pritužbi stranih radnika.

Katar ima najveću stopu imigrantske radne snage u svijetu – gotovo 90% radne snage su stranci. Nakon Indije, Nepal je druga država po broju svoje radne snage u Kataru (40%) i njegova ekonomija se uvelike oslanja na zaradu koju ti radnici šalju svojim obiteljima u Nepal. Na pripremama za nogometno prvenstvo trenutno je zaposleno oko 1,2 milijuna radnika imigranata, i to uglavnom u građevinskim firmama, a očekuje se dolazak još 500 000 drugih radnika – potrebno je izgraditi još 12 nogometnih stadiona, hotela, novu željeznicu i praktički novi grad koji će ugostiti 200 000 ljudi. Ovo će jednu od najbogatijih zemalja u svijetu koštati preko 100 milijardi dolara, a radnicima iz siromašnih država ne ostaje ništa drugo nego čekati dok preživljavaju u izgradnji ovog svjetskog spektakla.

"Mi bismo htjeli otići, no tvrtke nam ne daju..", tvrdi jedan nepalski radnik, te nadodaje: "Ljut sam na njih zbog načina na koji nas tretiraju. Požalio sam što sam došao ovdje, ali što da radim? Bili smo presretni što smo došli ovdje kako bismo zaradili za život, no očito nismo imali sreće...".

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Oko stotinu švicarskih i međunarodnih sindikalnih aktivista okupilo se ispred sjedišta FIFA-e Zürichu, gdje su mašući u stilu sudaca crvenim kartonima, poručili "NE Svjetskom prvenstvu u Kataru, bez radničkih prava"

Istovremeno, Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC), iznijela je podatke o trenutačnim brojkama smrtnosti radnika iz Nepala i Indije, koji čine najveći dio od 1,2 milijuna radnika migranata u Kataru, koje pokazuju da u prosjeku oko 400 radnika umire svake godine.

Amnesty International je objavio je da će predočiti dubinsko izvješće sljedećeg mjeseca, o situaciji u Kataru, svjetski najbogatijoj naciji po broju stanovnika.

Prema dokumentima iz veleposlanstva Kathmandua u Dohi, tisuće nepalskih skupina radnika u Kataru iskorištavaju se i zlostavljaju u uvjetima "modernog ropstva". U izvješću se navodi da su deseci umrli radeći u Kataru u posljednjih nekoliko tjedana. Osim smrtnih slučajeva, također se ukazuje na oduzimanje putovnica, sprječavanje radnika da napuste zemlju, uskraćivanje plaća za dulje vrijeme, i novčane kazne zbog izostanaka s posla.

Ostali problemi su lažna obećanja o naravi posla, dugovi prema radnicima i prenatrpanost u zapuštenim kampovima za radnike. Zaljevske zemlje već su prije bile kritizirane o kršenjima prava stranih radnika, a Svjetsko prvenstvo je intenziviralo tu temu.

Katar i FIFA su došli u središte pozornosti nakon prošlotjednog izvješća britanskog dnevnog lista The Guardian o robovskom položaju nepalskih radnika koji rade na gradilištima projekta za Svjetski kup 2022.

"Nema ropstva ili prisilnog radu u Kataru", izjavio je Ali al-Marri, predsjednik katarskog Nacionalnog odbora za ljudska prava, uz najavu da planira udvostručiti broj inspektora rada

"Obećanje da će se povećati broj inspektora rada je slaba utjeha. Već postoje inspektori rada i oni nemaju nikakav utjecaj", upozorio je Sharan Burrow, glavni tajnik ITUC-a.

"Ovo Svjetsko nogometno prvenstvo, moglo bi koštati života najmanje 4.000 radnika u idućih sedam godina, ako se ne poduzmu koraci koji će jamčiti prava radnika migranata", rekao je Burrow.

Prijepori oko katarskog tretmana radnika migranata koji su uključeni u izgradnju objekata doveli su do pitanja da li bi uopće trebalo u toj zemlji podržavati i dalje organizaciju Svjetskog kupa.

No, glasnogovornik FIFA-e, Walter De Gregorio, odbacio je tu raspravu prije nego što je krenula s većim zamahom.
"Nema sumnje da će Svjetsko nogometno prvenstvo biti održano u Kataru"

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.