Muljas Karo, nije istina
Vidi sto kaze dr. Josef Oehmen, uvazeni znanstvenik MIT-a odmah nakon katastrofe:
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Zašto ne treba biti zabrinut zbog Japanskih nuklearnih elektrana - jednostavno i pouzdano objašnjenje 'Tekst pišem 12. ožujka da bih vas barem malo smirio u vašoj brizi oko problema u Japanu, odnosno o sigurnosti japanskih nuklearnih reaktora. Situacija je ozbiljna, ali pod kontrolom. A ovaj je tekst dug!
Ali nakon što ga pročitate, znat ćete više o nuklearnim elektranama nego što su svi novinari na ovom planetu uspjeli sastaviti.
Nije bilo niti će biti ikakvog značajnijeg radioaktivnog zračenja.Pod 'značajnijim' mislim na stupanj radijacije veći od onoga kojem ste izloženi, recimo, na dugim letovima ili ako pijete čašu piva koje dolazi iz područja s visokim stupnjem prirodne radijacije.
Čitao sam sve vijesti o potresu. Nijedan izvještaj nije bio točan i nije bez greške. Kada kažem da je bilo grešaka, to se ne odnosi na tendenciozno, anti-nuklarno novinarstvo, jer to je danas uobičajeno. Mislim na očite pogreške koje se tiču fizike i prirodnog zakona, kao i potpuno krive interpretacije činjenica zbog nedostatka temeljnog i osnovnog razumijevanja načina na koji nuklearni reaktori rade. Pročitao sam izvještaj CNN-a na tri stranice, u kojem je svaki paragraf sadržavao pogrešku.
Morat ćemo prvo o nekim osnovnim stvarima.
Konstrukcija FUKUSHIMA nuklearne elektraneRiječ je o tzv. BWR - Boiling Water Reactors - koji su slični ekspres loncu. Nuklearno gorivo zagrijava vodu, voda ključa i stvara paru koja tada pokreće turbine koje stvaraju struju, a para se tada hladi i ponovo kondenzira u vodu koju se ponovo grije nuklearnim gorivom. Ekspres lonac to radi na 250 Celzijevih stupnjeva.
Nuklearno gorivo je uranov oksid. To je keramika s vrlo visokim talištem - oko 3000 stupnjeva Celzijevih. Gorivo nastaje u peletima - malim cilindrima nalik lego kockicama - koji se tada stavljaju u dugu cijev od cirkona s talištem na 2200 Celzijevih stupnjeva i čvrsto se zatvore. To se naziva 'gorivim štapom'. Sve se te cijevi spajaju u veće pakete i pohranjuju u reaktore. Zajedno se nazivaju - jezgrom.
Cirkon razdvaja radioaktivno gorivo od ostatka svijeta.Tada se jezgra stavlja u tlačne posude. To je onaj ekspres lonac o kojem smo govorili i to je drugi spremnik, odnosno blokada. To je otporan lonac koji je dizajniran da drži jezgru na temperaturama od nekoliko stotina stupnjeva, što pokriva scenarij kada se hlađenje može ponovo uspostaviti.
Cijeli 'hardware' nuklearnog reaktora - tlačna posuda, sve cijevi, pumpe i hladionici - tada se stavljaju u treći spremnik, koji se hermetički zatvori i od najčvršćeg je čelika i betona. Osnovna mu je svrha da neodređeno vrijeme zadržava topljenje jezgre. Veliki i debeli betonski rezervoar postavlja se pod tlačnu posudu, unutar trećeg blokatora. To je tzv. 'hvatač jezgre'. Ako se jezgra otopi i tlačne posude se rasprsnu - i naposljetku otope - ulovit će otopljeno gorivo i sve ostalo. Napravljen je tako da se nuklearno gorivo širi i tako lakše hladi.
Taj treći blokator je okružen zgradom reaktora. To je vanjski oklop i to je dio koji je oštećen u eksploziji. Ali, o tome kasnije...
Osnove nuklearnih reakcijaUranovo gorivo stvara toplinu nuklearnom fisijom. Veliki atomi uranija cijepaju se na manje atome. To stvara toplinu i neutrone. Kada neutron pogodi drugi atom urana, rascijepi ga i stvara još neutrona, itd... To je nuklearna lančana reakcija.
Kada bi se cijevi s gorivom samo pakirale jedne pokraj drugih, to bi brzo dovelo do pregrijavanja i do topljenja cijevi. U ovom trenutku moram napomenuti da nuklearno gorivo u reaktoru nikad ne može izazvati eksploziju kao nuklearna bomba. Napraviti nuklearnu bombu je zapravo prilično teško - pitajte Iran. U Černobilu je eksploziju izazvao neprestan rast tlaka, hidrogenska - vodikova eksplozija i puknuće svih spremnika, čime je sav materijal iz jezgre propušten u okoliš. Zašto se to nije i neće se dogoditi u Japanu, sad ću objasniti.
Da bi se kontrolirala nuklearna lančana reakcija, operatori na reaktoru koriste tzv. 'kontrolne šipke' koje apsorbiraju neutrone i time automatski 'ubijaju' lančanu reakciju. Kada radi normalno, nuklearni reaktor ne koristi kontrolne šipke.
Međutim, nakon umetanja šipki i zaustavljanja lančane reakcije jezgra nastavlja proizvoditi toplinu, a brojni radioaktivni elemennti stvaraju se tijekom samog procesa fisije - npr. cezij i izotopi joda, odnosno radioaktivne verzije tih elemenata koje će se naposljetku rastaviti na sve manje atome i više neće biti radioaktivni jer se umetanjem kontrolnih šipki stopiralo njihovo spajanje s uranom. Jezgra se postepeno hladi.
Taj ostatak topline je ono o čemu se govori ovih dana i što zadaje brige.
Dakle, ovaj drugi tip radioaktivnog materijala se vrlo brzo raspadne u neradioaktivni, u samo nekoliko sekundi. Ako su iscurili u okoliš - da, radioaktivnost jest oslobođena, ali ne, uopće nije opasna. Jer dok kažeš 'radijacija', već će postati bezopasna. Ti radioaktivni elementi su N-16, radioaktivni izotop dušika. Ostali su plemeniti plinovi poput argona.
Što se dogodilo u FukushimiPotres u Japanu bio je pet puta snažniji od najgoreg potresa za koji je elektrana 'spremna' (Richterova ljestvica ponaša se logaritmički - razlika između 8,2 za koji su elektrane spremne i 8,9 koji se dogodio je pet puta, a ne 0,7). To je prvi plus za Japance jer je ipak izdržala.
Nuklearni reaktori automatski su se ugasili. Kontrolne šipke su za nekoliko sekundi prodrle u jezgru i zaustavile nuklearnu lančanu reakciju. Kontrolni sistem mora sada riješiti preostalu toplinu, koja predstavlja samo 3 posto topline u normalnim uvjetima.
Potres je zaustavio i vanjsko napajanje nuklearnog reaktora, potrebno da bi rashladne pumpe radile.
Tijekom prvog sata nakon potresa, stvari su bile pod kontrolom jer je jedan pomoćni generator uskočio i napajao potrebnom strujom. Ali kada je došao tsunami, odnio je sve pomoćne generatore.
Sada je sve na trećem spremniku, koji mora zadržati radioaktivne elemente unutar reaktora. Kada su ostali bez pomoćnih generatora, napajanje reaktora prebačeno je na baterije koje su mogle trajati 8 sati i tijekom tog vremena morali su pronaći novi izvor energije. Kamionima su doveženi novi mobilni dizel generatori.
Tu su stvari opasno krenule u krivom smjeru. Nisu ih mogli priključiti - priključci nisu odgovarali - i nisu više imali kako hladiti. Morali su poduzeti korake 'u slučaju nemogućnosti hlađenja' i zaštititi jezgru od taljenja. Prioritet je bio da šipke - prvi spremnik, kao i 'ekspres lonac' ostanu netaknuti i obavljaju svoju prevažnu funkciju što duže, kako bi inženjeri dobili vremena da poprave sistem hlađenja.
Zamislite ekspres lonac na štednjaku, kuha, ali na niskoj temperaturi.Morali su s vremena na vrijeme ispuštati paru kako bi kontrolirali tlak. Ta para sadrži radioaktivni dušik i plemenite plinove, ali nije prijetnja ljudskom zdravlju.
Utoj je fazi došlo do eksplozije, ali izvan trećeg spremnika i zgrade reaktora. Ovo je, mislim, najvjerojatniji scenario onoga što se dogodilo: odlučili su paru pustiti u prostor između trećeg spremnika i zgrade reaktora - da bi dobili više vremena za povlačenje radioaktivnosti. Ali, zbog visoke temperature, molekule vode su se razložile na kisik i vodik - što je izazvalo eksploziju i oštetilo zgradu reaktora izvana. Upravo takva eksplozija dogodila se u Černobilu, ali unutar tlačnih posuda, a takav rizik u Fukushimi nije nikada postojao.
Tlak je doveden pod kontrolu, ali razina vode nastavlja padati. Kada se spusti ispod šipki, izloženi dijelovi će za otprilike 45 minuta dosegnuti kritičnu temperaturu od 2200 Celzijevih stupnjeva. Tada će cijevi od cirkona otkazati.
I to se počelo događati. Sam nuklearni materijal još uvijek je netaknut, ali prvi spremnik počeo se otapati. Uran je još uvijek na sigurnom, ali radioaktivni cezij i jod počeli su se miješati s parom.
Prelazi se na Plan B. Počeli su koristiti morsku vodu kako bi ohladili jezgru. Nisam siguran jesu li je doveli u drugi ili treći spremnik, ali to nije ni bitno. Glavno je da se jezgra napokon hladi i da se više ne stvara prevelik pritisak.
Gdje smo sada? Moja procjena:
1. Elektrana je sigurna i tako će i ostati.
2. Riječ je o INES razini 4 - nuklearnoj nesreći s lokalnim posljedicama.
3. Ispuštena je manja količina radioaktivnih plinova koja neće imati većih posljedica za ljudsko zdravlje.
4. Uran je na sigurnom i nema više opasnosti da iscuri u okoliš.
5. Trebat će oko 4 - 5 godina da se elektrana dovede u staro stanje.
6. Sigurnosni sustavi svih japanskih elektrana moraju se unaprijediti tako da mogu izdržati 9,0 po Richteru, ili još više.
7. Jedan od najvećih problema bit će nedostatak električne energije jer je 11 od 55 japanskih nuklearnih reaktora ugašeno.