Izbjegavanje nadzora Washingtona: strateški projekt BRICS - cable povezivat će članice BRICS-a i zemlje saveznice iz Pokreta Nesvrstanih

Slučaj Edwarda Snowdena je podigao buru polemika, optužbi, rasprava, uzrok je diplomatskih skandala i što sve ne, međutim o 'Datageteu' se manje-više znalo već sve. Snowden je pružio dokaze i zbog hrabrosti, te činjenice da je svoj život pretvorio u doživotno skrivanje pred američkim pravosuđem, treba mu odati priznanje. Rijetki znaju da postoji rezolucija Europskog parlamenta od 6. srpnja 2006. u kojoj se do u detalje pojašnjava skandal oko istovjetnog primjera iz bliske nam prošlosti. Rezolucija je tada u Europskom parlamentu izglasana skoro jednoglasno. Što se dogodilo nakon izglasavanja? Ništa.

Europa godinama prije programa PRISM i Edwarda Snowdena znala za tajna praćenja i špijuniranja

Rezolucija je naslovljena: 'Nadziranje podataka o bankarskim transakcijama putem sustava SWIFT od strane američkih tajnih službi'.
Što je SWIFT nema potrebe objašnjavati, jer je već tada bilo jasno kakav je odnos Washingtona prema zemljama i narodima Europske unije.

'Society for Worldwide Interbanking Financial Telecommunications' ili skraćeno SWIFT je kompanija koja je pod potpunim nadzorom vlade Sjedinjenih Američkih Država, iako sa sjedištem u Belgiji, u stanju sustavno, iz minute u minutu, nadzirati 8 000 banaka i komercijalnih institucija u 200 svjetskih država, uključujući i razne središnje banke zemalja čiji su podaci od posebnog značaja za 'američku nacionalnu sigurnost'.

SWTFT nikad ranije nije, a niti dan danas to čini, kao kompanija ništa radila na svoju ruku. Postojao je i još je uvijek operativan program pod imenom 'Program za praćenje financiranja terorizma' (Terrorist Finance Tracking Program) za kojega LA Times u to vrijeme navodi kako se radi 'o tajnom programu američke administracije', koja je donijela odluku samostalno, bez ikakvih konsultacija s Bruxellesom ili liderima europskih država pojedinačno.

Europski arlamentarci su rezoluciju sročili otprilike ovako: 'Nadzirete sve i svakoga prema vašoj procjeni, a terorizam je samo isprika. Potrebno je preispitati dosadašnje ugovore, a tamo gdje ne postoje, treba donijeti nove. Informacije koje je američka vlada prikupila putem SWIFT-a odnose se na stotine tisuća građana Europske Unije, a to je moguće jer sve europske banke koriste taj sustav za transakcije fondova na međunarodnoj razini i kroz sustav dnevno prolazi na milijune podataka i financijskih transakcija'.

Takva dostupnost podacima i transakcijama omogućava Sjedinjenim Državama da budu informirane o protoku novca za kojeg se inače nikako ne bi moglo dokazati da služi ičemu drugom osim onog za što se službeno navodi. SWIFT nadzire i švicarske banke, kroz koje prolazi doslovno sve. Nadzire transakcije koje se tiču Irana, Rusije, Kine, Brazila, itd. Kontrolira sve što ulazi i izlazi iz off-shore kompanija koje su skoro sve u britanskim poreznim oazama.

Što, međutim, upada u oči? SAD se nikada nisu usudile dirati kapital koji dolazi od međunarodne prodaje narkotika. Jednako tako se ponašaju i kada su u pitanju odljevi kapitala, utaja poreza, pa čak i ona koja pogađa američke porezne obveznike). Američke sigurnosne službe, dakle, imaju vrlo selektivan pristup kad je u pitanju korištenje podataka koje dobivaju putem SWIFT-a.

Zbog toga je rezolucija EP završavala sa zaključkom kako se 'protivi bilo kojoj vrsti tajnih aktivnosti na teritoriju Europske Unije, a koje bi narušavale privatnost europskih građana', te kako 'aktivnosti tog tipa ne mogu biti vođene, a da se ne obavijeste europski narodi i njihovi parlamentarni zastupnici'. Na kraju se pozivaju Sjedinjene Američke Države i njihove tajne službe 'da rade u duhu prijateljske suradnje i obavijeste saveznike o sigurnosnim operacijama koje u budućnosti misle obavljati na teritoriju EU'.

Koliko je suradnja nakon izglasavanja rezolucije bila 'prijateljska', upravo nam je potvrdio Edward Snowden i sad se već može govoriti o novim okolnostima pod kojima će se voditi pregovori između SAD i EU o stvaranju zajedničkog tržišta. Budući da je previše tajni među partnerima, sada je već svima jasno kako će stvaranje 'Euroamerike' ići nešto sporije no što se Washington nadao. Sama ideja zajedničkog tržišta ima političku pozadinu. Realizacijom ideje o zajedničkom tržištu i partnerskom odnosu između Washingtona i Bruxellesa, mi bi se u Eurospkoj Uniji našli u podređenijem položaju nego što već jesmo.

'Uvrijeđena' Francuska se koristi programom nalik na američki PRISM i nadzire milijune ljudi diljem svijeta

Sada kada je izbio skandal 'Datagate', svi su se našli u problemima. Angela Merkel je izjavila 'kako je špijuniranje prijatelja nedopustivo'. Čak se i poslušnik Sjedinjenih Država François Hollande usudio izjaviti 'kako će biti teško pregovarati s onima koji nas špijuniraju'. Sve se pretvorilo u grotesku kada je prije nekoliko dana izašlo na vidjelo kako ono za što Hollande optužuje SAD, Francuska čini i sama. Le Monde navodi kako Francuska ima program sličan američkom kojim nadzire na milijune ljudi diljem svijeta.

Mediji prenose izjavu jednog zapadnog diplomate koji je želio ostati anoniman, a koji kaže:
'Ovo vam je kao da dva lopova odluče zamijeniti ključeve svojih apartmana, ali za vrijeme razmjene jedan kaže drugome kako se ispričava jer su ključevi njegovog apartmana lažni'. Pojednostavljeno, SAD i Europska Unija (ili barem neke njene članice) rade isto, samo što su jedni za nijansu pokvareniji od drugih.

Čitava priča oko praćenja i špijuniranja je puno ozbiljnija od samog praćenja bankovnih računa, a to potvrđuje i reakcija političara u EU koji su se odjednom našli 'iznenađeni'. Snowden nam je otkrio da SAD prate sve komunikacije unutar i van svojih granica. Nisu životi ljudi na ulici toliko pod prismotrom, koliko privatni život svih političara u svijetu. Znati sve o njima znači da ih se u bilo kojem trenutku može ucijeniti, a obzirom da je u tom poslu 'svetaca' jako malo, radi se o izuzetno moćnom oružju.

Eto zašto su se ražestili Van Rompuy, Barroso, Angela Merkel, Schultz, Hollande, D'Alema i ostali, te glume uvrijeđene primadone. Sad im je postalo jasno da ih se može ucijeniti u svakom trenutku, od prvog do zadnjeg. Još gore od sveg toga je činjenica da je naša nacionalna suverenost, koja je do sada bila ograničena, praktično dokinuta. Nas vode političari koji su, kako bi spasili karijeru i privilegije, bez ikakve sumnje spremni izvršiti svaku zapovijed koja stiže s one strane Atlantika, a reći istinu onima koji su ih izabrali bi značilo političko samoubojstvo.

BRICS-CABEL povezuje članice skupine BRICS i neke zemlje iz 'Pokreta nesvrstanih' zaobilazeći američke kompanije

Van granica 'velikog zapadnog imperija' ipak postoje oni koji pokušavaju izgraditi sustav koji će biti neovisan o monopolu kojeg nad internetom imaju Sjedinjene Američke Države. Budući da se tijekom 'Svjetske konferencije o međunarodnim telekomunikacijama' (WCIT) održane 2012. u Dubaiu, Rusija i Kina nisu uspjele dogovoriti sa SAD-om o osnivanju međunarodne agencije za nadzor interneta pod pokroviteljstvom UN-a, te su se dvije zemlje, zajedno s ostalim članicama skupine BRICS, odlučile za strateški projekt pod imenom BRICS-CABLE. Riječ je o strateškom projektu čija je svrha izbjeći nadzoru i ucjenama Washingtona, a u potpunosti će postati funkcionalan 2015.

Projekt će koštati 1,5 milijardi dolara i platiti će ga Brazil, Rusija, Kina, Indija i Južnoafrička Republika. Njima će se pridružiti i desetak zemalja iz 'Pokreta nesvrstanih' (nijedna zapadna ili iz skupine OSCE) koje će sudjelovati financijski, ali i iskoristiti sve pogodnosti koje će im taj projekt ponuditi.

BRICS-CABLE je optički vodič dugačak 34 000 kilometara koji će korisnicima zemalja brzorastućih gospodarstava i njihovih saveznika osigurati izravno međusobno povezivanje i komunikaciju bez posrednika, a što su dosad bile isključivo američke kompanije.

Lideri zemalja članica skupine BRICS su na summitu u New Delhiu 2012.. shvatili kako je od strateške važnosti ostvariti neovisnost u komunikacijskom sektoru. Odluka nije donesena zbog 'banalnih' krađi povjerljivih informacija, nego iz razloga da se izbjegne mogućnost isključenja iz sustava od strane 'neprijatelja' u situacijama u kojima bi opstanak naroda i države ovisio o mogućnosti komunikacije i protoka informacija.

Ukratko, što više tuđih mreža netko mora proći, samim tim raste vjerojatnost da će biti praćen, špijuniran i u danom trenutku odsječen od ostataka svijeta. Što se više 'čvorova' mora proći, više je onih koji nadziru ono što se razmjenjuje i samim tim se lakše poduzimaju protumjere. Komunikacija između Kine i Brazila, na primjer, ovog trenutka mora proći kroz dva američka 'čvora' i možete zamisliti koliko nad tim likuju u uredima NSA (National Security Agency). Međutim, uskoro će se i tome stati na kraj povezivanjem putem projekta BRICS-CABEL.

SAD se svejedno ne predaje i na četiri kontinenta postavlja sustave za praćenje i nadziranje koji će biti umreženi putem satelita, a u razvojnoj su fazi i druge mogućnosti probijanja tuđih neovisnih sustava. Bitka za neovisnost u komunikacijskom sektoru je započela i već je u punom jeku, samo Europska Unija (koja kritizira gazde, a kažnjava svoje narode) stoji po strani i ne pokušava učiniti ništa konkretno po tom pitanju.

Vraćajući se na Edwarda Snowdena, koji će svakako biti upamćen po hrabrosti (ili ludosti) mora se konstatirati da je od slučaja "Echelon", preko SWIFT-a pa do 'Datagatea' danas, sve već poznato samo u svijetu postoje zemlje koje braneći svoju neovisnost reagiraju i vuku poteze, a ostale od svega naprave medijsku pompu.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.