Objavljena studija o američkom angažmanu u Pakistanu: "Živjeti pod bespilotnim letjelicama: smrt, ranjavanja i traume"

Nova studija sveučilišta Stanford i NYU, punim nazivom "Živjeti pod bespilotnim letjelicama: smrt, ranjavanja i traume civila od angažmana američkih bespilotnih letjelica u Pakistanu" (*pdf) , daje zastrašujući uvid u teror i strah koji upotreba bespilotnih letjelica stvara u svakodnevnom životu Pakistanaca, također daje uvid u lažno prikazivanje bespilotnih letjelica kao preciznih oružja od strane Obamine administracije.

Izvještaj se bazira na više od 130 detaljnih intervjua sa žrtvama i svjedocima djelovanja bespilotnih letjelica, članovima njihovih obitelji, trenutnih i bivših članova vlade, zastupnike pet većih političkih stranaka, stručnjaka za to područje, pravnika, medicinskog osoblja, humanitarnih radnika, akademika i novinara.

Upotreba bespilotnih letjelica u vojne svrhe započela je 2001. godine u Afganistanu i vrlo brzo se proširila na Pakistan, Jemen i Somaliju gdje je potvrđen i najveći broj ubojstava. Od početnih 167 letjelica 2002. godine taj broj se povećao na 7,000 letjelica kontroliranih daljinskim upravljanjem iz vojnih baza u SAD-u.

Obamina administracija povećala je broj djelovanja bespilotnih letjelica s 45 do 52 napada dnevno, za vrijeme Busheve administracije, na čak 293. Također biranje ciljeva postiže se na osnovi životnih obrazaca ljudi koji osim sličnih karakteristika poput visine i boje kose nemaju ništa zajedničko sa teroristima. Tako je u jednom opisanom napadu troje ljudi poginulo jer je jedan od njih imao sijedu kosu i bio iste visine kao Osama bin Laden.

Detaljan izvještaj navodi kako je stav vlade SAD-a da je djelovanje bespilotnih letjelica kirurški precizan alat koji osigurava veću sigurnost stanovnicima SAD-a odabirući isključivo teroriste kao mete - lažan.

Opis jednog napada fokusira se na događaj od 17. ožujka 2011. godine kojemu je cilj bilo oveće okupljanje blizu autobusnog skladišta u gradu Datta Khel u sjevernom Varizistanu. Američka vlada tvrdi da su svi ubijeni bili pobunjenici. No, naknadno je utvrđeno da je raketa zapravo pogodila grupu lokalnih vođa i starješina. Projektil je ubio sveukupno 42 ljudi, a jedan očevidac izjavio je kako su nastradali ljudi ubijeni mahom od raznesenog kamenja.

Studija također prikazuje i psihološki utjecaj koji konstantno nadlijetanje letjelica čini u životu običnih ljudi koji nikada ne znaju kada i iz kog razloga bi ih mogao pogoditi projektil, njih, njihovu rodbinu ili susjede. Sama prisutnost takve tehnologije unosi realni strah u svakodnevni život svih stanovnika tog područja.

Jedna od vojnih taktika kojima se SAD koristi je "naknadni udar" na isto mjesto što je mnogo puta rezultiralo smrtnim stradavanjem osoba koje su krenule pomoći unesrećenima. Taj pristup dovodi do toga da se humanitarni djelatnici boje pomoći žrtvama.

Označavanje praktički bilo kojeg većeg okupljanja kao opasnog dovodi do bizarnih situacija u kojima se obitelji boje ići na sprovode umrlih rođaka, roditelji ispisuju djecu iz škole i na taj način ih iz realno osnovanog straha za njihov život lišavaju obrazovanja. Upravo djeca su ta koja roditeljima govore da ih je strah da im na školu ne padne bomba.

Jednostavan zaključak daje se izvesti iz studije, a to je da taktike kojima se Obamina administracija koristi zapravo teroriziraju stanovnike nekoliko suverenih nacija bez ikakvog realnog razloga.

Studija također govori i o uspješnim akcijama koje se mogu svesti na brojku od dva posto od smrtno stradalih kojih je u razdoblju od 2004. do 2011. godine bilo između 2362 i 3325 ljudi, 400 do 800 od toga broja su bili civili, a 176 djeca. Tako mali postotak potvrđenih meta koje predstavljaju visoki stupanj rizika je previše malen da bi se potvrdila potreba za upotrebom te vojne tehnologije.

Ono što bi SAD trebao naučiti iz nekonvencionalnih ratova poput Hladnog ili Rata protiv terorizma, je to da se razlozi zbog kojih se ulazi u rat s vremenom mijenjaju. Zanemarivanjem novog stanja na terenu i odbacivanjem činjenice da je realna opasnosti od terorizma na američkom tlu zanemariva ili jako mala, može samo povećati opasnosti jer intervencije bespilotnih letjelica protiv običnih ljudi povećavaju bijes koji stanovništvo zahvaćenih zemalja osjeća. Tim osjećajima koriste se militantne organizacije prilikom prikupljanja novih članova.

Politika fokusiranja isključivo na osiguravanje vlastitih nacionalnih interesa po cijelom svijetu i pod svaku cijenu mogla bi u budućnosti stvoriti novu generaciju terorista. Ljudi pograničnog područja između Pakistana i Afganistana osjećaju se nemoćni da se zaštite od superiorne vojne tehnologije koja se očigledno koristi i za ciljanje humanitarnih djelatnika i prve pomoći.

Možda najvažnije od svih stvari koje dokument navodi jest veliki napor koji se ulaže u medije kako bi se prikrilo činjenično stanje tako što se svakog stradalog odraslog muškarca prikazuje kao "militanta" i tako javnost ostaje uvjerena u ispravnost korištenja bespilotnih letjelica.

advance.hr

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.