Ruski znanstvenici nagovještavaju nastanak malog ledenog doba 2014. godine. Oni demantiraju teze o globalnom zatopljenju i nazivaju ih marketinškom varkom.

Proces zagrijavanja klime zaista se bilježi. Zatopljenje je na Zemlji počelo drugom polovinom 18. stoljeća s početkom industrijske revolucije. Upravo zbog toga smatra se kako je ovaj proces povezan s antropogenskim utjecajem. Čovječanstvo povećava emisiju ugljičnog dioksida, koji uzrokuje efekt staklenika.

Ruski znanstvenik Vladimir Baškin kategorički se odbija složiti s ovim mišljenjem. On tvrdi da promjena klime ima cikličan karakter i nije nikako vezana s ljudskom djelatnošću. Zajedno s kolegom Raufom Galiulinim iz Instituta za fundamentalne probleme biologije Ruske akademije znanosti, on dokazuje da je današnje zatopljenje – odjek izlaza planeta iz „malog ledenog doba“ i uskoro nam, naravno prema geološkim razmjerima, predstoji ulazak u novo ledeno doba.

Malo ledeno doba nastaje s periodom od nekih 500 godina. Prethodni je bio sredinom proteklog milenija, kada se u Engleskog zaledila Temza, Nizozemci su se klizali na klizaljkama, a u Rusiji su stranci bili obuzeti strahom vidjevši kako drveće puca od mraza. Periodi zahlađenja i zatopljenja imaju interval od nekih 30-40 godina. Na primjer u Rusiji je zatopljenje bilo 30-tih godina prošlog stoljeća, kada je bila moguća navigacija Sjevernim morskim putom, zatim je bilo zahlađenje u ratno doba, zatim 70-tih zatopljenje itd. Današnji period zatopljenja završio se na granici milenija.

Početak novog ciklusa zahlađenja vezan je sa sunčevom aktivnošću. Snaga zračenja naše zvijezde opada i to utječe na klimu.

Znanstvena istraživanja klime proteklih geoloških perioda stavljaju pod sumnju osnovanost Protokola iz Kyota, tvrdi Vladimir Baškin. Protokol ograničava emisiju plinova koji izazivaju efekt staklenika i dopušta trgovinu kvotama na ove emisije. Emisija ugljičnog dioksida je normal, prirodan proces i nije isključivo rezultat ljudske djelatnosti, kaže znanstvenik.

Efekt staklenika izazvan antropogenskim faktorom čini 4-5% od prirodne emisije. Erupcija jednog vulkana ima daleko veći utjecaj. Pravi doprinos nastajanju efekta staklenika daje obična vodena para. Hvala bogu da nitko nije došao na pomisao da i to treba regulirati.

Oceani našeg planeta sadrže 60 puta više ugljičnog dioksida, nego zrak. Prilikom porasta temperature na planetu dolazi do njegovog aktivnijeg izdvajanja. Na taj način, porast razine SO2 u atmosferi ne prethodi zagrijavanju, nego obrnuto, nastaje nakon njega.

Globalno zagrijavanje, o kojemu se toliko priča – više je marketinški potez, nego znanstveni problem. Ukoliko je nastalo zatopljenje – objašnjava ruski znanstvenik – to znači da se potreba za tradicionalnim vrstama energenata (ugljen, nafta i plin) smanjuje, i cijena na ove energetske sirovine mora opasti. To više nije znanost, nego kristalna poput vode - politika, tvrdi Vladimir Baškin.

Međutim nas očekuje globalno zahlađenje, a ne globalno zatopljenje, tvrdi ruski znanstvenik. Nema potrebe strahovati od zahlađenja: ono će se razvijati polako i postat će osjetljivo tek sredinom 21. stoljeća.


Rossiyskaya Gazeta

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

gledo sam dokumentarac na tu temu i vjerujem u to. zemlja je imala cikluse globalnih zatopljenja i ledenih doba i prije nego su se ljudi pojavili, ali isto tak mislim da je industrijalizacija malo ubrzala taj proces.....

_________________

We Are The Borg
#VAMO V3, VAMO V5, eGo-C twist
# Ithaka, kayfun lite, oddy, T3s

Protivnici teorije globalnog zatopljenja jednostavno kažu da smo po svim parametrima već krajem XIX. stolj. trebali biti u novom ledenom dobu. Srećom, industrijska revolucija je to spriječila... bolje rečeno, usporila globalno zahlađenje...

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Ako je netko mislio da će proći bez njega, e neće... Vladimir Paar...

Na temelju značajnog smanjenja sunčevih pjega posljednjih godina, i satelitskih mjerenja Sunčeve aktivnosti, i iz američke agencije NASA i iz ruskog astronomskog opservatorija Pulkovo iznose mišljenje da smo, u analogiji s klimatskim zbivanjima u 16./17. stoljeću, možda sada na pragu novog 'Malog ledenog doba'.

Snijeg do Uskrsa, temperature od 10 stupnjeva u lipnju, najveće poplave u povijesti, sve su to klimatske promjene koje su pogodile Zemlju ove godine.

Prije nekoliko dana NASA je na površini Sunca zabilježila najveću koronalnu šupljinu u posljednjih godinu dana koja se okreće u našem smjeru. Iako tvrde kako se ne trebamo brinuti jer je jedini učinak koji bi ta 'rupa' mogla imati na Zemlju veća šansa da se vidi 'aurora borealis', svjedoci smo velikih klimatskih promjena koje ugrožavaju čovječanstvo.

Tako je ogroman vodeni val, koji je zahvatio dobar dio Europe već odnio desetak života. U Mađarskoj su zabilježene najveće poplave ikad, a zbog opasnosti od poplava evakuirani su i stanovnici na jugu Njemačke, u Češkoj, Austriji i Švicarskoj. Isti taj vodeni val sad prijeti Hrvatskoj.

O tome koliko promjene na Suncu utječu na klimu na Zemlji razgovarali smo s uglednim fizičarom i akademikom Vladimirom Paarom.

- 'Malo ledeno doba' (1645. - 1715.) i 'Malo globalno zagrijavanje' (10. i 11. stoljeće) neosporne su činjenice koje treba znanstveno razumjeti i objasniti da bismo bili u stanju da vjerodostojnije razumijemo i predviđamo što se danas zbiva s klimom. Što je bio uzrok tih drastičnih predindustrijskih klimatskih promjena? Postoje jaki argumenti da su ta dva klimatska fenomena (kao i niz drugih manje izraženih) povezani s aktivnošću Sunca, ali mehanizam fizikalnih procesa kako se to zbiva još uvijek nije u potpunosti znanstveno istražen. No u svakom slučaju, fizikalni procesi koji utječu na takve promjene na Suncu gotovo sigurno su procesi determinističkog kaosa i kao takvi ne mogu se znanstveno predvidjeti na dulji rok - rekao je akademik Vladimir Paar za portal Dnevno.

Objašnjava kako na klimu na Zemlji utječe veliki broj prirodnih faktora poput periodičnih promjena oceanskih struja, promjene intenziteta El Nina, međudjelovanja oceana i atmosfere, upijanje ili ispuštanje ugljikovog dioksida u oceanima, gravitacijsko djelovanje drugih planeta na Zemlju, fizikalni procesi stvaranja i utjecaja oblaka, vulkani, potresi, utjecaj biosfere itd.

Dodaje kako je znanstveno razumijevanje tih fizikalnih, kemijskih, geoloških i bioloških procesa vrlo nepotpuno zbog ogromne složenosti i isprepletenosti brojnih faktora kao i vjerojatno nekih prirodnih fenomena za koje još ne znamo.

Svakih 200 godina dolazi razdoblje velikih poplava i oluja, a mi ulazimo je jedno takvo

- Na primjer, nedavno je privukla pažnju spoznaja da svakih dvjesto godina dolazi razdoblje velikih poplava i oluja. Zašto? A u jedno takvo razdoblje upravo ulazimo. U fizici dobro znamo da su u nelinearnom dinamičkom sustavu (a takav je i klima) ima mnogo i periodičnih, i kvaziperiodičnih, i kaotičnih (deterministički kaos!), i kriznih fenomena i ne treba se čuditi. Uopće je krajnje naivna iluzija o stabilnoj klimi. Naravno da pored mnogih prirodnih faktora na klimu može utjecati i čovjek. Tako je u 19. stoljeću švedski fizičar i kemičar Svante Arrhenius otkrio da ugljikov dioksid izaziva efekt staklenika i procijenio da bi udvostručenje ugljikovog dioksida u atrmosferi moglo izazvati povećanje temperature na Zemlji za nekoliko Celzijevih stupnjeva. Kompjutorski proračuni u pojednostavljenim fizikalnim modelima klime koji se sada izvode daju rezultate u skladu s Arrheniusovom teorijom. No s druge strane, neka istraživanja ruskih znanstvenika (Soroktin i suradnici) ukazuju i na mogućnost da uključivanje složenijih fizkalnih procesa bitno umanjuje taj utjecaj pa bi ga se moglo čak i obrnuti - rekao je Paar.

Tijekom zadnjih 250 milijuna godina klima na Zemlji se, ističe, drastično mijenjala. Iako je veli, poznato niz fizikalnih faktora koji su na to mogli utjecati, i Zemaljskih i svemirskih, ima još mnogo otvorenih i neodgovorenih znanstvenih pitanja.

- Isto tako, u znanosti imamo i danas niz otvorenih znanstvenih pitanja o klimi u novije doba, u zadnjih sto godina, kao i za predviđanja za nekoliko sljedećih desetljeća. Zatim, čitavo pitanje klimatskih promjena zamagljeno je krupnim političkim, geopolitičkim i ekonomskim interesima pojedinih država, gospodarskih grupacija i lobija, ali isto tako i financijskim interesima znanstvenika i znanstvenih institucijama u natjecanju za financiranje od strane države. U takvoj klimi često je teško doći do objektivnih znanstvenih informacija kao i procijeniti njihovu vjerodostojnost. Nažalost, u obrani rezultata svog pojednostavljenog modela klime nekad se ne poštuje znanstvena istina - rekao je Paar.

Moguće nam je 'Malo ledeno doba'

No vratimo se pitanju utjecaja Sunca na moguće predstojeće 'Malo ledeno doba' što je aktualizirano upozorenjima znanstvenika iz američke agencije NASA i iz opservatorija Pulkovo Ruske akademije znanosti.

Na koji način promjena aktivnosti Sunca utječe na klimu na Zemlji, osim direktnog zagrijavanja Zemlje sunčevim elektromagnetskim zračenjem?

- Prije dva desetljeća danski fizičar Henrik Svensmark počeo je istraživati teoriju prema kojoj ulogu ima magnetska sila kojom Sunce štiti Zemlju od kozmičkih zraka koje neprekidno 'bombardira' Zemlju iz svemira. Svensmark je direktor Centra za istraživanje veze Sunca i klime u Danskom institutu za svemirska istraživanja. Prema Svensmarkovoj teoriji smanjena aktivnost Sunca, tj. smanjeno Sunčevo zračenje, pretežno svjetlost i toplinsko (infracrveno) zračenje, ima za posljedicu slabljenje magnetske sile kojom Sunce djelomično štiti Zemlju od kozmičkih zraka djelujući kao 'magnetski štit'.

Zbog tog magnetskog štita više kozmičkih zraka pada na Zemljinu atmosferu, koje stvaraju više električnih čestica razbijanjem atomskih jezgara u atmosferi koje potom pospješuju stvaranje oblaka, pa nastaje više oblaka, koji reflektiraju dio sunčevog zračenja natrag u svemir prije nego stigne do Zemlje, pa se površina Zemlje hladi. I obratno, jačanje aktivnosti Sunca znači da manje kozmičkih zraka pada na atmosferu, pa će nastati manje oblaka, pa će sunčevo zračenje više zagrijavati površinu Zemlje i zagrijavati ju. Dakle: manje Sunčevog zračenja - jače kozmičke zrake – više oblaka – hladnija Zemlja, i obratno, više Sunčevog zračenja – slabije kozmičke zrake – manje oblaka – toplija Zemlja – objašnjava Paar.

No ističe kako problem oblaka nije adekvatno riješen niti u konkurentskoj teoriji 'efekta staklenika' medijski i politički eksponiranih klimatologa, u kojoj se glavnina klimatskih promjena pripisuje ugljikovom dioksidu.

- Kao argument za Svensmarkovu teoriju Sunčevog magnetskog djelovanja na klimu uzeto je poklapanje 'malih ledenih doba' tijekom zadnjih tisuću godina sa razdobljima smanjene aktivnosti Sunca, što se odražava, pored ostalog, i na smanjenje broja Sunčevih pjega tijekom 'malih ledenih doba'. Upravo tijekom najizraženijeg 'malog ledenog doba' u 17./18. stoljeću, gotovo su potpuno nestale Sunčeve pjege. Na temelju značajnog smanjenja sunčevih pjega posljednjih godina, i satelitskih mjerenja Sunčeve aktivnosti, i iz američka agencije NASA i iz ruskog astronomskog opservatorija Pulkovo iznose mišljenje da smo, u analogiji s klimatskim zbivanjima u 16./17. stoljeću možda sada na pragu novog 'Malog ledenog doba' - rekao je Paar.

Kaže kako je zanimljivo da je sličan trend globalnog zagrijavanja na Zemlji bio prisutan u razdoblju od 1890. do 1940. i u razdoblju od 1975. do 2000. Tako je od 1940. do 1970. temperatura blago padala, da bi nakon 2000. godine rast temperature bio zaustavljen ili usporen ili se blago nastavio, ovisno o tome kako je koja grupacija znanstvenika procjenjivala srednju vrijednost globalne temperature.

- A već cijelo stoljeće koncentracija ugljikovog dioksida u zraku je postupno i sve brže rasla, u čemu se svi slažu. Zašto temperatura nije rasla usporedo s ugjikovim dioksidom? Vrlo je vjerojatno da su bitnu ulogu imali neki drugi prirodni faktori. U svakom slučaju postavlja se jednostavno logičko pitanje: ako je porast temperature na Zemlji od 1975. do 2000. zaista posljedica porasta ugljikovog dioksida u atmosferi, tj. djelovanja čovjeka, što je onda razlog nekim znatno većim promjenama temperature u pojedinim razdobljima tijekom zadnjeg tisućljeća, kako zagrijavanja tako i zahlađenja? Zanimljiv test Svensmarkove teorije bit će kretanje klime još tijekom ovog desetljeća, a možda i nekoliko sljedećih desetljeća. Vidjet će se jesmo li na pragu 'Malog ledenog doba' sličnog onom iz 1645. - 1715. ili manje izraženog zahlađenja kao iz 1945. - 1970. ili će globalna temperatura nastaviti rasti, slično kao tijekom zadnjih trideset godina prošlog stoljeća - zaključuje profesor Paar.

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon