Europske ljudske slobode s Erdoganovim likom: Zbog čega Orhan Pamuk ne može pisati, a Johannes Hahn mora twittati?Turski nobelovac Orhan Pamuk optužio je Europu da je poradi suradnje s Erdoganom oko migracijske krize zatvorila oči pred stanjem demokracije i slobode medija u njegovoj zemlji. 'Zaboravili su sve svoje vrijednosti', kazao je Pamuk u intervjuu za 'Hürriyet', koji je objavljen jučer, dan uoči izlaska njegovog novog romana 'Crvenokosa'.
Europska unija postigla je 29. studenog dogovor s Turskom o rješenju izbjegličke krize i poduprla ovaj projekt s tri milijarde eura, koje je obećala turskoj vladi za postupanje prema migrantima, te je osvježila pregovarački proces s Turskom otvaranjem Poglavlja 17. Samo nekoliko dana ranije dvojica novinara turskog Cumhuriyeta, Erdem Gul i Can Dundar (glavni urednik i dobitnik novinarske nagrade Reporteri bez granica za 2015.) uhićeni su pod optužbom da su 'pomagali teroristima' i od tada ih se drži u zatvoru Silivri nadomak Istanbula.
U međuvremenu turski javni tužitelj zatražio je višestruke doživotne robije za Gula i Dundara, označivši ih 'pomagačima' islamističkog pokreta Hizmet, kojeg u Ankari tretiraju kao terorističku organizaciju i iza kojeg stoji najveći politički protivnik turskog režima Fethullah Gulen.
Kada se u sudskoj praksi za nekoga predloži multiplicirana doživotna kazna, kao što je optužba tražila za Dundara i Gula, to bi trebalo predstavljati traženje garancije da taj nikada i ni pod kojim uvjetima neće napustiti zatvor, odnosno da će u njemu okončati svoj život. Možda sudska presuda za optužene novinare neće biti tako stroga, ali poslije ovog zahtjeva tužitelja, javnost može smatrati da bi Dundar i Gul jako dobro prošli ukoliko bi dobili po 10 godina robije.
'Čovjek sam koji će reći, razgovarajmo samo o literaturi, ali to više nije moguće. Ne možete sjedjeti i pisati roman dok je Can Dundar u zatvoru. U demokratskim zemljama ljudi ne moraju kao papagaji ponavljati mišljenje stranaka koje su pobijedile na posljednjim izborima', naveo je Pamuk dodajući da EU ignorira problem slobode izražavanja u Turskoj, jer računa da će izbjeglice ostati u njoj, umjesto da emigriraju u Europu.
Podsjetimo se čime su novinari po mišljenju tužitelja zavrijedili da ih se za sva vremena izopći iz društva. Dundar i Gul uhićeni su jesenas, pola godine nakon što je Cumhriyet objavio video snimku na kojoj su prikazani ljudi koji pomažu prebacivanje oružja za militante u Siriju, a list tvrdi da je riječ o ljudima državne obavještajne službe. Njihovo uhićenje vremenski je koincidiralo s osvajanjem jednostranačke većine u turskom parlamentu stranke AKP, čiji je osnivač predsjednik Recep Tayyip Erdogan.
Novinarima optužba stavlja na dušu da su dobivali i otkrivali državne tajne 'u špijunske svrhe' u cilju nasilnog svrgavanja turske vlade, te da su pomagali 'oružane terorističke organizacije', a javnost nije zaboravila da je Erdogan svojedobno obećao Dundaru da će 'platiti cijenu' za priču s naslovnice. Opravdano je postaviti pitanje da li drakonski prijedlog tužitelja ima neke veze s ovim što je rekao predsjednik? Da li je zbog toga 'cijena' koju je predložio tužitelj tako visoka?
Dundar je prije nekoliko dana u obraćanju javnosti preko odvjetnika poručio iz zatvora sljedeće: 'Uvijek smo gledali na Europu kao na sidro i model za podizanje standarda demokracije u Turskoj na univerzalnu razinu, a ne kao sredstvo za diktaturu. Sada, ako EU, kako bi zaustavila priljev izbjeglica pretvaranjem naše zemlje u veliki logor, pristaje žmiriti dok Erdogan prezire demokraciju, ljudska prava, slobodu tiska i vladavinu prava, onda to znači da EU odbacuje svoja načela osnutka zbog zaštite kratkoročnih interesa'. On je pritisak na novinare u Turskoj ocijenio kao najteže u povijesti zemlje, te naveo da je zatočen kao 'serijski ubojica' jer je radio svoj posao.
A o svojem viđenju suštine odnosa Europe i Turske govorio je i Pamuk, koji je sažeo u dvije rečenice njihovu prirodu i karakter. 'Gledaju na nas kao što su nekada gledali na Saudijsku Arabiju. Ako radite ono što mi želimo, nije nas briga što ćete raditi kod kuće', kazao je proslavljeni turski pisac. Da li je moguće da je baš tako kao što pisac tvrdi, jer Saudijska Arabija ipak nikada nije pretendirala na članstvo u EU, a Turska je službeno kandidat još od 1999. godine.
Europski povjerenik za susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannes Hahn, u čiji resor spada i Turska, twittao je 27. siječnja da je 'šokiran' zahtjevom tužitelja da se novinarima odrežu doživotne robije. 'Svatko ima neotuđivo pravo na neovisnu i transparentnu istragu. Ta se prava moraju poštivati. Turska koja pregovara za članstvo mora osigurati puno poštivanje ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja', obrazložio je Hahn u svoja tri twitta pozivajući se na Europsku konvenciju o ljudskim pravima.
Mogli bismo pomisliti da je eto, visoki dužnosnik EU iznio svoj protest zbog gušenja novinarskih sloboda u Turskoj, čak i prije nego je na to skrenuo pozornost jedini turski nobelovac Pamuk, što bi trebalo biti za svaku pohvalu. Međutim, samo dva dana prije doživljenog šoka, Hahn je bio članom europske delegacije koja je posjetila Ankaru da bi se uvjerila kako funkcionira zajednička strategija za postupanje prema izbjeglicama.
U zajedničkoj izjavi na koje su potpise stavili turski i europski visoki dužnosnici navedeno je da 'pregovori o pristupanju ostaju kamen temeljac odnosa EU i Turske'. EU je tom prigodom izrazila spremnost da još bolje pomogne Turskoj u 'nevjerojatnom poslu koji čini u prihvatu i zaštiti enormnog broja izbjeglica'. Građani u EU mogli su odahnuti kada su čuli da tri milijarde eura ipak nisu potrošene uludo, jer Turci pošteno ispunjavaju pogodbu, ali onda se oglasio Hahn s svojim uznemirujućim twittovima.
Vrlo je teško razumjeti zašto je Hahn sada imao potrebu javiti nam da je šokiran, kada nam prije nekoliko dana nije rekao da je u šoku, a nije bio šokiran ni u studenom kada je EU napravila tri milijarde težak deal s istim Erdoganom.
Teško je razumjeti Hahnovu pritužbu, jer za sve to vrijeme, evo treći mjesec, Dundar i Gul leže u Silviri. Znači li to da je europski povjerenik Hahn šokiran samo neodmjerenim prijedlogom tužitelja, a ne zbog činjenice da su dvojica zatočenika radili svoj posao u interesu javnosti?
Da li to znači da bi Hahn i dalje šutio da je tužitelj kojim slučajem rekao – tražim po 10 godina za svakog? O tome sada možemo samo nagađati, ali da li je Hahn odista bio uzorno predan svojemu poslu i zaštiti građana EU od izbjeglica, pa da zbog toga možda nije primijetio da se nešto čudno događa po pitanju ljudskih prava i medijskih sloboda u Turskoj, pa je reagirao tek kada je tužitelj progovorio?
Premda bismo voljeli da je tako, izgleda da Hahn nije jedan od službenika koji izgara na poslu i budno brine o zaštiti naših interesa u Bruxellesu. Jer da jeste, onda bi on pažljivo pročitao 92 strane posljednjeg godišnjeg izvješća EU o napretku Turske u eurointegracijama, koje je objavio upravo njegov ured 10. studenog prošle godine, svega nekoliko dana uoči uhićenja novinarskog dvojca Cumhuriyeta.
'Zemlja je dostigla određenu razinu pripreme za poštivanje slobode izražavanja, medija i interneta. Nakon nekoliko godina napretka, ozbiljno nazadovanje je vidno u posljednje dvije godine. Premda je u posljednjih nekoliko godina bilo moguće raspravljati o nekim osjetljivim i kontroverznim pitanjima u slobodnom okruženju, novi kazneni predmeti protiv novinara, pisaca i korisnika društvenih medija izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Promjene u internet zakonu, koje su značajan korak unatrag od europskih standarda povećavaju vladine ovlasti za blokiranje sadržaja bez sudskog naloga i po nepropisno širokom rasponu osnova...Iako je broj novinara u zatvorima u Turskoj znatno smanjen od 2011. godine, njihov broj još premašuje 20, od kojih su mnogi osuđeni prema antiterorističkom zakonu. Do velikog broja uhićenja, saslušanja, zatočenja, progona, kao i slučajeva cenzure i otpuštanja došlo je, jer je država zadržala snažan pritisak na medije', navedeno je na stranama 22. i 23. izvješća Europske komisije.
U europskom izvješću je napomenuto turskoj vladi da u narednoj godini mora istražiti sve slučajeve zastrašivanja novinara, a posebno sve fizičke napade i prijetnje koje su im upućene. Treba imati u vidu da se u pisanju godišnjeg izvješća o napretku (progress report) dužnosnici EK ne služe teškim riječima, nego kada negativno ocjenjuju napredak neke zemlje opisuju to kao 'određeni' ili 'mali' pomak, dok za konkretan napredak kažu 'dobar' ili 'značajan'. Dakle, prethodni opis stanja medijskih sloboda u Turskoj napisan je biranim riječima.
Nakon čitanja teksta, što ga je 10. studenog objavio Hahnov ured, njegova izjava da je šokiran trebala bi nam sugerirati da on ovaj dokument nije pažljivo čitao, ili da je u međuvremenu zaboravio što je u njemu napisano. Jer da je čitao i pamtio, on bi bio otporan na šokove i već dobro pripremljen na moguće kafkijanske zaplete u slučajevima koje tursko pravosuđe vodi protiv novinara. Zato ovaj njegov twitteraški triptih više liči na pokušaj naknadnog umirivanja vlastite savjesti, nego na ozbiljnu europsku osudu Erdoganovog represivnog režima.
Možda Pamuk i nije mislio na Hahna osobno kada je rekao da je Europa 'zaboravila sve svoje vrijednosti', ali njemu je prema opisu radnog mjesta zapalo da bude jedan od onih koji će najsnažnije puhati u Erdoganova jedra. I usput twittati.
Vladimir J. za advance.hr
Izvori/reference:
http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key ... turkey.pdfhttp://www.eurasiareview.com/26012016-j ... officials/http://www.hurriyetdailynews.com/nobel- ... sCatID=339http://www.dailysabah.com/investigation ... sm-charges
FAQ
Postano: 02 vel 2016 08:49 
