|
Kako je Kina prevarila svijet? Pozadina kineskih ekonomskih politika s kojima je izbjegnuta recesija
Kada se 2008 na naslovnicama svjetskih medija pojavila vijest da je bankrotirala američka banka Lehman Brothers, panika koja je uslijedila zbog ekonomske krize je poprimila globalne razmjere i sve su oči bile uprte u jednu državu, državu čija je ekonomija bila toliko jaka da je velikim djelom držala u rukama ravnotežu i budućnost globalne ekonomije. I onda se dogodilo, ono što je malo tko očekivao.
Po procjenama Svjetske Banke i drugih financijskih institucija, BDP Kine je od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća počeo naglo rasti te prelaziti 10% godišnjeg rasta. Kada se svjetska ekonomija počela urušavati, ekonomski stručnjaci su sa zanimanjem pratili rasplet događaja u Aziji jer su bili svjesni da će način na koji će kinesko gospodarstvo odgovoriti na recesiju imati duboke posljedice za ostatak svijeta. I bili su u pravu. Posljedice su bile duboke.
Međutim, stvari se nisu odvijale kako je većina analitičara predviđala. Kina je bila jedna od rijetkih zemalja koja je uspjela ako ne već u potpunosti, onda uvelike izbjegnuti svjetsku recesiju koja je pogodila skoro cijeli svijet. Nekoliko godina kasnije, analitičari i ekonomisti zadali su si zadatak da otkriju kako je Kina, u svijetu u kojem je globalna ekonomija iznimno ovisna i povezana, uspjela u tome, dok su Sjedinjene Američke Države i većina zapadnih sila zakazale.
U drugoj polovici 2008. godine, dok je javnost s nevjericom pratila ekonomska događanja koji su uslijedili nakon krize, ni pekinške vlasti nisu skrivale svoju zabrinutost. Komunistička partija Kine, koja je crpila svoj legitimitet iz jakog ekonomskog rasta, jednostavno nije mogla dopustiti da kriza pogodi zemlju. I onda se dogodilo ono što je malo tko očekivao. U studenom 2008. godine, kineski državni mediji su prenijeli vijest da su se vlasti u Pekingu odlučile za jako ambiciozan, ali i vrlo rizičan potez; investirati 586 milijardi američkih dolara u kinesko gospodarstvo s ciljem izbjegavanja recesije.
Vijest da je Kina odlučila aktivirati najveći program javne potrošnje u povijesti ili službeno stimulativni paket ekonomskog oporavka je odjeknula na Zapadu poput groma. Ne samo da nikada ranije takav program masovne potrošnje nije bio pokrenut, već je Kina bila jedna od rijetkih zemalja koja je to bila u stanju takvo što učiniti zahvaljujući godinama gospodarskog rasta.
Pozadina
Da bi se moglo razumijeti kineski stimulativni paket i način na koji je bio implementiran te njegove posljedice na Kinu i ostatak svijeta, potrebno je shvatiti pozadinu tadašnjih svjetskih ekonomskih i političkih dinamika. Naime, kao što je već ranije spomenuto, od kraja devedesetih, azijski gigant je počeo bilježiti nagli rast BDP. Taj rast je bio uvelike opravdan zapadnjačkim investicijama i masovnim izvozom povoljnih kineskih proizvoda na Zapad. I dok je ta međuovisnost omogućila Kini da se razvije, kako zapadnjački tako i kineski političari su bili svjesni jedne nepobitne činjenice: da kinesko gospodarstvo ne može rasti zauvijek na takav način. Ekonomski model koji se temeljio uvelike na jakom izvozu je dugoročno jednostavno bio neodrživ.
Do 2008. godine kineski izvoz je rastao iz godine u godinu. Međutim, kada je izbila kriza, kinesko gospodarstvo se našlo u poteškoćama jer je Zapad počeo uvoziti i investirati sve manje, što je pak rezultiralo zatvaranjem kineskih tvornica i otpuštanjem milijuna radnika. Socijalni nemiri su bili na pomolu i sve je ukazivalo da je zemlji, čiji su ekonomski pokazatelji puno godina rušili sve rekorde, došao kraj.
I onda se dogodio preokret. Kineske vlasti su najavile ekonomski stimulativni paket od 586 milijardi dolara koji je trebao spasiti kinesko, ali i svjetsko gospodarstvo. Ono po čemu se paket isticao nisu bila samo milijunska ulaganja već i mentalitet koji je stajao iza njega. Naime, on je predviđao potpuni preokret kineskih ekonomskih modela na način da se smanji ovisnost o izvozu prema Zapadu i ojača unutrašnja potrošnja. Drugim riječima, Kina je odlučila proizvoditi više za sebe i svoje građane koji su bili ohrabrivani da troše, a manje za Zapad.
U 2009. godini, vrh Komunističke partije Kine predstavio je javnosti program paketa po kojemu je 55 milijardi dolara trebalo biti investirano u tehnološki razvoj i energetsku efikasnost tvrtki, 54 milijarde odvojeno za razvoj ruralne infrastrukture, 219 milijardi dolara za poboljšanje prometne i komunikacijske povezanosti, izgradnjom tisuća kilometara autocesta i željeznica. Uz to, 22 milijarde je bilo planirano za investicije u obrazovanje i zdravstvo, a 145 milijardi za razvoj regije Sichuan pogođene 2008. snažnim potresom. Tadašnji ministar financija Xie Xuren je izjavio da je masovni stimulativni paket nešto što Kina može podnijeti.
Rezultat
Najava paketa ekonomskog stimulansa je prouzročila rast na međunarodnim burzama, ali i podijeljene reakcija stručnjaka. Naime, jedan dio ekonomskih stručnjaka je smatrao da će stimulativni paket uvesti pozitivne promjene na način da će izgradnja masovne infrastrukture omogućiti zapošljavanje milijuna radnika koji će primati plaću te biti u stanju trošiti i podržati jaku kinesku industriju.
Drugi dio ekonomskih analitičara je pak smatrao da će milijarde investiranih dolara u infrastrukturu prouzrokovati golemu inflaciju i nekontrolirani rast cijena nekretnina, i da će rast BDP-a biti samo privremena i prividna pojava.
Četiri godine kasnije, u 2012., pokazalo se da su obje strane imale pravo. Kina je izbjegla recesiju, zaposlila je milijune radnika koji su izgradili nezamislivu količinu infrastrukture. Po procjenama stručnjaka, svaki mjesec je količina izgrađene infrastrukture odgovarala veličini dva grada Rima. Ta izgradnja je bila velikim djelom prijeko potrebna iz razloga što je unutrašnjost Kine bio i ostao ruralni i manje razvijeniji dio zemlje, za razliku od obalnih područja, te je izgradnja, cesta, željeznica, mostova, i brana bila i više nego dobrodošla. Uz to, zapošljavanje radnika je rezultiralo time da se povećala kupovna moć kineskih obitelji te je ojačala unutrašnja potrošnja i smanjila se ovisnost o izvozu prema Zapadu.
S druge strane pak, paket je ostavio i negativne posljedice. Izbila je inflacija koju su vlasti u Pekingu mjesecima stavljali pod kontrolu, povećala se cijena nekretnina i nastali su takozvani 'gradovi duhovi', stotine tisuća praznih stanova i zgrada u kojima nitko nije živio.
Još jedan golemi problem koji bi mogao imati dalekosežne i nepredvidljive posljedice kako za kinesko tako i za svjetsko gospodarstvo je bila financijska pozadina paketa. Naime, financiranje paketa stimulansa je bilo omogućeno činjenicom da su kineske vlasti naredile državnim bankama da olakšaju kreditiranje firmi i velikih investitora.
Dvije godine kasnije, 2011., kada je paket počeo pokazivati negativne posljedice poput inflacije i rasta cijena nekretnina, vlasti u Pekingu su promijenile politiku i naredile bankama da smanje količinu novca koju mogu pozajmiti. U tom trenutku isplivao je jedan paralelni ilegalni bankarski sustav koji je nastavio posuđivati novac velikim investitorima.
2014. godine, jedan od glavnih analitičara kineskog bankarskog sustava je konstatirao da je situacija u potpunosti izbjegla kontroli. Naime, nije poznato tko je posuđivao novac velikim investitorima, kako je bio posuđivan, i ono najbitnije kako će taj novac biti vraćen. Jedino što se zna jest da su milijarde dolara bile ilegalno upumpane u globalno tržište. Kako i hoće li taj ilegalni dug, (zajedno s onim legalnim, prouzročenim paketom stimulansa), koji je prešao u legalno financijsko tržište biti vraćen i imati dalekosežne posljedice za Kinu, jer bi mogao, po procjenama nekih stručnjaka prouzročiti veliku štetu kineskom gospodarstvu, a potom i onom cijeloga svijeta. U slučaju takvog scenarija, program ekonomskog stimulansa bi imao samo djelomičan uspjeh, tj. onaj da je Kina uspjela prevariti svijet i bila jedna od rijetkih zemalja koja je pobijedila recesiju.
Matteo Ristić za advance.hr
_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|
FAQ
Postano: 10 pro 2015 16:38 
