Gusarstvo je poznato u Sredozemlju još od davnina. Čak se smatralo legitimnim, a u XII stoljeću je postalo oblik pomorskog ratovanja između europskih vladara. Službeno je ukinuto 1856. godine, ali se i dalje prakticira s upotrebom novih tehnologija i iz drugih razloga.

NATO može presresti i zaustaviti "sumnjive brodove" u međunarodnim vodama i oduzeti im teret. Osim toga može pratiti, u međunarodnom zračnom prostoru, "sumnjive putničke avione" i prisiliti ih da ateriraju, pišu talijanski izvori.

Nedavna akcija u Turskoj, kada su F-16 prisilili putnički avion na liniji Moskva-Damask da sleti u zračnu luku u Ankari, za NATO je u potpunosti legitimna. S pravne točke gledišta radi se o "protupravnom lišavanju slobode" putnika. Ruski državljani, među kojima žene i djeca, su protiv svoje volje zadržani, pregledani bez prisustva svjedoka.

Potom su NATO dužnosnici izjavili, kako je pronađeno "oružje i streljivo", koje je zaplijenjeno. Moskva tvrdi kako su se u zrakoplovu nalazili dijelovi za radarski sustav, koji ne služi u vojne svrhe, praćeni odgovarajućom dokumentacijom, kako nalažu međunarodni propisi, te traži povrat istih. Washington se, međutim, složio s Anakarom, izjavivši kako "nema nikakve sumnje da se u zrakoplovu nalazila važna vojna oprema" (koja će biti pokazana kao "dokaz").

Turski premijer Erdogan, umjesto da odgovara za kršenje međunarodnih ugovora o slobodi transporta i čin zračnog piratstva, optužuje UN da je kriv zbog "nemara, nepravde i neodlučnosti", jer spriječava međunarodnu intervenciju u Siriji. Erdogan, koji se toliko poziva na međunarodno pravo, zaboravlja da je upravo on taj koji ilegalno opskrbljuje pobunjenike u Siriji sa svog teritorija.

Turska je sa Sirijom imala dobrosusjedske odnose, no njihova politika je napravila radikalni zaokret prema Damasku. 900 km granice prema Siriji, gdje su Turci i Sirijci dobro surađivali, pretvoreni su od Ankare u zonu odakle se raspiruju sukobi u Siriji, koju sad Erdogan optužuje da ne poštuje međunarodno priznate granice. Iza njega stoji NATO, koji kaže "kako ima spreman plan ukoliko dođe do potrebe za obranom Turske“, te kako je spreman poslati i vojsku ako ustreba.

Kao što su činili gusari, kad su se iskrcavali kako bi pljačkali, slično je i sad. Ali ovaj put je plijen cijela jedna zemlja; Sirija. NATO i Turska imaju u planu stvoriti "tampon zone" unutar sirijskog teritorija. Isto čini i na sirijsko-jordanskoj granici. Operacija je započela još u svibnju, pod krinkom vojnih vježbi "Eager Lion", pod američkim zapovjedništvom. Na kraju vježbi, jedan kontigent američkih stručnjaka je ostao u Jordanu , kako bi stvorio tu "tampon zonu".

Zadnje vježbe u nizu su počele 21. listopada, u Izraelu. Zajedničkim vojnim manevrima, u trajanju tri tjedna, SAD-a i Izraela pod imenom "Austere Challenge 12", te dvije zemlje saveznice "pripremaju odgovor na mogući zajednički, simultani napad Sirije i Irana na Izrael".

"Odgovor" predviđa i upotrebu nuklearnog naoružanja. U jeku vježbi dolazi, iz Bruxellesa, vrhovni zapovjednik NATO snaga, J. Stavridis, kako bi se uvjerio da je "sve spremno, ukoliko dođe do napada". Da bi situacija bila još apsurdnija, EU tad dobiva Nobelovu nagradu za mir zbog "svog zalaganja u širenju bratstva među narodima".

Odavno je već jasno da se međunarodno pravo, kad je NATO savez u pitanju, tumači proizvoljno. A posljednja zbivanja u regiji, sve češći napadi izraelskih snaga, izjave Netanyahua, te analize stručnjaka ne ostavljaju nam previše prostora za optimizam.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.