Vaper club

2 teksta , međusobno povezani. prvo ovaj od danas a iza njega jedan iz ožujka o Cambridge Analyticsu koji je zloupotrijebio korisničke podatke

Kako je Zuckerberg u jednom danu izgubio 17 milijardi USD i jesu li gigantske društvene mreže poput Facebooka postale "balon" koji će uskoro puknuti? PIŠE: Antun Roša

Predsjednik i glavni direktor Facebooka, Mark Zuckerberg, imao je jučer naročito loš dan - naime, u jednom danu izgubio je čak 17 milijardi USD, a dionice Facebooka na burzi pale su gotovo 20%. To nije kraj njegovim problemima jer neki dioničari sada pozivaju na njegovu smjenu ili barem na smanjenje njegovog utjecaja u moćnoj korporaciji.

Jučerašnji gubitak Facebooka je najveći dnevni gubitak u povijesti američke burze.

Što se točno dogodilo? Do velikog pada došlo je svega dan nakon što su iz kompanije objavili prognoze koje ukazuju na to da će idućih nekoliko godina imati manje prihode. Očekivano, takva vijest morala je utjecati negativno na vrijednost Facebook dionica, no mnogi vjerojatno nisu očekivali ovoliki pad.

Zašto su dugoročne prognoze oko prihoda loše? Zbog nekoliko razloga. Kao prvo Facebook se još uvijek oporavlja od velikog Cambridge Analytica skandala (opširnije o skandalu čitajte ovdje: Velika priča o psihološkom obrađivanju milijuna ljudi: Cambridge Analytica, globalna mentalna manipulacija i razlozi zašto će pokušati uništiti Facebook). Kao drugo, upravo taj skandal rezultirao je znatno većim fokusom na zaštitu osobnih podataka na FB-u.

FB-u će sada jednostavno trebati puno više (ljudskih) resursa da bi "pokrpao" sve rupe u svom poslovnom modelu kada je riječ o privatnosti.

Zar je situacija iz tehničkog aspekta tako loša? Nije li FB ipak samo web aplikacija te samim time ne bi trebao biti problem dodatno je podesiti? Da, ali FB je gigantska web aplikacija koja je, složit će se pojedini developeri, već davno pretjerano nabujala, a to bi je sada možda moglo i pokopati.

Malo stariji "surferi" sjećaju se kako je u domeni društvenih mreža prije FB-a dominirao jedan drugi veliki projekt pod nazivom MySpace. Njima se desilo nešto slično - cijela aplikacija postala je iznimno glomazna, nepregledna, neuredna (jer se korisnicima davalo malo previše slobode kada je riječ o kontroli dizajna), a i nije slijedila moderne trendove.

FB kada se pojavio prije (za internetsko računanje vremena) davnih 14 godina nudio je korisnicima vrlo jednostavnu platformu koja je bila fokusirana na povezivanje ljudi iz "stvarnog svijeta", moglo bi se čak reći kao svojevrsni "dodatak stvarnom svijetu". Velika većina toga što danas FB nudi tada nije postojala, ali postojalo je ono osnovno zbog čega su ljudi ubrzo počeli masovno dolaziti - mogućnost dodavanja svojih slika, "taganje" drugih na slikama, pisanje statusa, "likeanje"... Jednostavni, a opet revolucionarni koncepti.

Bilo je sličnih projekata i ranije, ali FB je uspio cijelu ideju zapakirati u bolji paket i uspon je bio munjevit.

No, već nakon prvih nekoliko godina poslovanja pojavila se dilema - kako cijeli projekt učiniti profitabilnim, odnosno vrlo profitabilnim? Prvo rješenje koje gotovo svakom web developeru pada na pamet su oglašivači, FB nije iznimka.

Facebook je danas jedna od najvećih oglašivačkih platformi na svijetu, ako ne i najveća. Direktni konkurenti su mu Googleov AdWords program (tzv. "Google oglasi"), Twitter, Youtube itd.

U vrijeme kada je FB kretao s radom najmoćniji bio je AdWords, no bilo je to vrijeme kada su još i manje web stranice uspješno oglašavale direktnim pristupom prema oglašivačima (koncept koji je danas gotovo nepostojeći, osim kod najvećih, a i kod njih skoro uvijek postoji "middle man", odnosno oglašivačka agencija).

Oglašavanje na Facebooku činilo se, a za mnoge i danas jest, pravi oglašivački El Dorado. Naime, ako ste ikada zakupili oglas na FB-u onda znate koliko precizno, duboko i podesivo stvaranje oglasa može biti. FB oglašivačima nudi iznimno detaljno biranje ciljanje publike - po mjestu, spolu, godinama, interesima (zanima li ih sport? Politika? Automobili?). Uspješne koncepte kopirali su od AdWordsa (definiranje cijene po kliku, ili po tisuću prikaza, tzv. CPM, aukcija cijene po kliku itd).

Mnogi oglašivači, kako manji tako i veći, prebacili su znatan dio svog budžeta (ako ne i cijeli) s Googleovog AdWordsa na FB platformu. Možda je stvar psihološka, no nekako postoji percepcija da će oglasni prostor na FB-u biti "bliži" samom korisniku, kojem je njegov FB profil nešto poput "virtualnog doma", dok je Google ipak "samo" tražilica (iako se Google oglasi jako često pojavljuju i na drugim web stranicama, odnosno vlasnici stranica mogu ih ugraditi kako bi dobili postotak zarade).

Dakle, FB je točno definirao svoj poslovni model i kako ostvariti (ogromnu) zaradu. Što može poći po krivu? Nekoliko stvari, prije svega gubitak vizije i kontrole.

Svaki stvaratelj, bez obzira kojeg se kreativnog projekta dohvatio, naučit će kako postoji jedna poprilično neugodna "zamka" na putu razvoja - bez obzira radite li film, pišete knjigu, crtate slikovnicu ili pak razvijate web aplikaciju - projekt ima tendenciju postati prevelikim.

Potrebno je puno inicijalnog projektiranja, projiciranja i planiranja da bi se to izbjeglo u gotovo svakom entuzijastičnom poslu. Dakako, FB ne projektira sam Zuckerberg (postoji i priča da je osnovni kod "maznuo" od svog kolege na faksu), on ima cijelu vojsku developera koji grade i upravljaju ovom gigantskom web aplikacijom. No, iako govorimo o vrlo iskusnim pojedincima, vjerojatno ponajboljima u svojoj klasi (jer dobiti posao u FB-u, dakako, ne može bilo tko), činjenica je da su oni ipak primarno "radilice".

Koliko god moderne korporacije poticale "kreativni input" kod svojih zaposlenika na svim razinama (što je pak i dio psihološke "worker empowerment" manipulacije, no to sad nije tema), eventualno kvalitetne ideje, a možda i pokoja potrebita kočnica, gube se u velikoj korporativnoj hijerarhiji i u konačnici programeri rade na onom što se od njih traži.

Facebook je nabujao, radikalno. Zašto? Djelomično i zbog stalne potrebe, odnosno pritiska, da se dugoročno očuva poslovna profitabilnost. Ovo je tipični scenarij kod velikih tehnoloških giganata koji moraju neprestano plasirati inovacije da bi ostali relevantni na tržištu - ili se tako barem smatra. No, u slučaju FB nadogradnje su plasirane često kaotično, a misao vodilja bila je primarno povećanje i očuvanje profitabilnosti. U tom procesu može se brzo zaboraviti ono što je na webu oduvijek bilo najvažnije - iskustvo i očekivanje korisnika.

Nadalje, pošto FB jest postao gigantska oglašivačka platforma, prvo s milijunima, pa stotinama milijuna, a u konačnici i s milijardama korisnika, podlegao je - kao i drugi - "mračnim" praksama. Naime, što je najvrjedniji resurs koji FB posjeduje? Informacija - informacija o korisnicima, privatna informacija, a takve informacije vrijede.

Dakako, korisnici su zabrinuti i često postaju paranoični strahujući kako bi se te informacije mogle okomiti protiv njih. U stvarnosti ti strahovi i nisu naročito opravdani - gigantima kao što je FB nije u interesu zastrašivati pojedinca već njegove karakteristike dobro prodati oglašivačkim kompanijama, a one su pak do te mjere gladne i najsitnijih pojedinosti da to mnoge pri spoznaji poprilično šokira.

No, stvar je statistike, ona je neumoljiva znanost kada je riječ o zgrtanju novca u oglašivačkoj industriji. Čak i najmanja pojedinost, koji se više ne tiče samo vaših interesa, već i vašeg psihološkog profila, može utjecati na ishod - odnosno hoće li se desiti vaš taj toliko željeni "klik" na oglas ili neće.

Konkurencija je velika pa samim time i magnituda prikupljanja podataka o korisnicima postaje sve veća. Kada se kaže da FB vjerojatno zna više o korisnicima nego oni sami o sebi to je često istina. Postoje vrlo moćni algoritmi koji odrađuju poslove daleko kompleksnije od običnog spremanja u bazu podataka svega što ste ikad objavili na FB-u. Njihov je posao sav taj sadržaj pretvoriti u jedan što točniji psihološki profil, prognozu vaših poteza i navika, da bi se vaš potencijal potencijalnog kupca iskoristio do samog maksimuma.

Da bi sve to zajedno funkcioniralo na jednoj još višoj instanci FB je prije šest godina implementirao mogućnost da vanjski developeri izrađuju aplikacije koje bi direktno bile pokretane u sustavu FB-u. To je otvorilo velike nove mogućnosti, ali i priliku za još intenzivnije prikupljanje osobnih podataka.

Spomenuti Cambridge Analytica skandal upravo proizlazi iz ove priče. Kada je postalo javno poznato da razne FB aplikacije krše prava privatnosti pojedinaca, nastala je određena panika i velik pritisak na FB da se obuzda, kako on sam, tako i aplikacije koje djeluju u njegovom sklopu.

Sad je stvar postala ozbiljna i FB više ne može ignorirati te zahtjeve koji ovog puta dolazi i od vrhova država. Da bi sačuvali sve ono što su izgradili tijekom godina bacili su se na veliki posao kako bi FB postao "legitiman" (neke će podsjetiti na "International Immobiliare" iz filma Kum 3).

No, da bi zaista transformirali FB u platformu koja bi se pridržavala svih pravila (što je, prema mišljenju nekih, jednostavno nemoguće) bit će potreban velik trud. Već sada, ako ste u zadnje vrijeme pokušali registrirati svoju aplikaciju na FB-u, odnosno zatražili dodatne mogućnosti za nju, revizija se čeka i po mjesec dana što je prije išlo znatno brže (zbog čega se FB djelomično i doveo u ovu situaciju).

Takav pothvat se na tako velikoj platformi ne može napraviti preko noći, bit će potrebi mjeseci, a možda i godine adaptacije. Nadalje, ono što se direktno ne spominje, ali je očito, "čišći" FB više nije toliko zanimljiv velikim oglašivačkim agencijama koje i dalje žele maksimalan pristup informacijama o korisnicima, a to neminovno znači i manje prihode za FB.

Suočeni s takvom situacijom iz FB-u jednostavno nisu mogli učiniti ništa drugo nego javno priznati ono što je već neko vrijeme jasno - da FB tijekom idućih nekoliko godina neće biti u stanju zgrtati basnoslovne profite. I tržište ih je dočekalo odmah na nož.

Činjenica da je Zuckerberg osobno izgubio 17 milijardi USD u jednom danu je velika vijest, ali još je i veća ono što će se sada događati s Facebookom. Naime, ako se pad nastavi, iako govorimo "samo o web aplikaciji", ona može itekako utjecati na ekonomiju, i to globalnu.

Tehnologija i ekonomija često imaju težak odnos, a u zadnjih 30-ak godina doživjeli smo nekoliko "pucanja balona" - jedan se desio 1983. s tržištem video igara (koje je ponovno podigao i pretvorio u veliku industriju japanski gigant Nintendo), a ".com" balon pucao je od sredine devedesetih pa do početka novog stoljeća i isto unio popriličnu nestabilnost na tržište.

Kada govorimo o FB-u tu je još jedna stvar koju ne smijemo zaboraviti - FB je postao direktna žrtva američke političke paranoje i cijele "Russiagate" priče. Naime, dobar dio političke klase okomio se na Facebook tvrdeći kako je ova platforma kriva što je Trump pobijedio na izborima jer su navodno dozvolili oglašavanje i "ruskim subverzivnim fake-news" sadržajima.

Ta priča ima jako malo uporišta u stvarnosti, ali FB se svejedno žestoko napada te ga se nastoji i politički "urediti", što opet za kompaniju znači veće probleme, gotovo nemoguće adaptacije, gubitak korisnika i gubitak profita.

Što će se dalje dešavati s FB-om? Zuckerberg bi prvi mogao nastradati. On trenutačno ima 60% prava glasa u kompaniji što znači da vanjski dioničari mogu samo predlagati ideje, ali ne i utjecati na direktne promjene. To bi se moglo promijeniti. Bi li FB bolje funkcionirao ako se degradira uloga i pozicija Zuckerberga? Teško.

Neće doći do nikakve promjene paradigme jer je za to već davno prekasno. FB će ostati glomazni projekt koji udomljava milijarde korisnika koji bi mogli uskoro početi prelaziti na druge platforme mada konkurencija nije osobita. Twitter u nekim zemljama nije naročito zaživio (recimo kod nas), Instagram je postao platforma za promociju taštine i "lažnog života" (a već ga je 2012. i kupio Facebook), a druge manje platforme još su ili u povojima ili ne nude dovoljno da bi se "okrznula" FB dominacija.

No, tko zna, možda je i sam koncept (aktualnih) društvenih mreža postao "mjehur" koji će puknuti, ali malo tko može predvidjeti što bi ga eventualno zamijenilo. Komunikacija putem Interneta pak nikako se ne može smanjiti, može se samo povećati, ali se način komunikacije može promijeniti kao što ju je i FB promijenio u zadnjih 14 godina.


2. tekst

VELIKA PRIČA O PSIHOLOŠKOM OBRAĐIVANJU MILIJUNA LJUDI:
Cambridge Analytica, globalna mentalna manipulacija i razlozi zašto će pokušati uništiti Facebook
PIŠE: D. Marjanović

Jedan od najvećih problema moderne demokracije je izborna kampanja. Štoviše, izborna kampanja pretvara se u striktno emotivno "ispiranje mozga" glasačke populacije do te mjere da i sama demokracija kao sistem dolazi u pitanje.

U idealnim, ili barem polu-idealnim, uvjetima kampanja bi trebala glasačima predstaviti političke opcije/kandidate kako bi isti mogli diferencirati među njima i na temelju toga dati svoj glas po pitanju tko će u narednom periodu voditi zemlju.

Odmah smo svjesni problema - političke opcije imaju slobodu lagati, muljati, petljati, obmanjivati, zataškavati, izokretati, podvaljivati, cenzurirati i manipulirati do mile volje. Kandidat može, i najčešće to i čini, u kampanji obećati jedno da bi po dolasku na vlast postupio sasvim drugačije.

Zbog tih činjenica je demokracija defektan sistem koji bi mogao biti puno bolji. Primjerice, lažljivi pobjednik trebao bi odmah biti sankcioniran čim prekrši prvo predizborno obećanje. Umjesto toga ove izdaje biračkog tijela se, osim u najvećim prekršajima, u potpunosti toleriraju i sve što biračima ostaje je strpljivo čekati iduće izbore. Imajući to u vidu pravo je čudo da toliki broj ljudi još uvijek uopće sudjeluje u izbornom procesu (recimo da je neki prosjek između 60% i 70%, ovisi od izbora i lokacije). No, unatoč tolikim nedostacima svaki izbori su redovno popraćeni jednom ekstra kampanjom - kampanjom uvjeravanja biračkog tijela da se ipak treba pojaviti na biračkom mjestu jer je to njihova "građanska dužnost".

Ako su ovo primarni problemi demokracije onda također možemo reći i kako demokracija degradira pošto isti postaju sve veći i veći. Ovo je globalni problem demokracije kao sustava, no na nekim mjestima je posebno izražen, primjerice u SAD-u.

Naše "europske" političke kampanje su itekako toksične i podle, no u SAD kampanja poprima jedno sasvim novo značenje kada je riječ o razini podmetanja i okrutnosti. Za početak američke predsjedničke kampanje doslovno traju godinama i potpuno okupiraju medijski prostor, naročito u zadnjoj, izbornoj godini.

Postoje određena pravila, primjerice po pitanju tko smije i koliko donirati predsjedničke kandidate, no i to se redovno zaobilazi na domišljate načine. U konačnici pitanje iznosa koji je skupio pojedini predsjednički kandidat postaje medijski skandal i nadmetanje u novcu, a glasači, poneseni euforijom, čak su često spremni i svojim malim donacijama gurati svog favorita.

Ne treba posebno isticati kako su zbog toga političke kampanje, kako u SAD-u tako i u ostatku svijeta, postale i veliki biznis. Postoji velik broj specijaliziranih kompanija koje su spremne, za izdašne svote, pružiti usluge potencijalnom kandidatu kako bi se povećale njegove ili njezine šanse za pobjedu.

Nije li to zapravo još jedna metoda narušavanja demokracije i onog što bi demokracija u suštini trebala biti? Itekako, no nitko se ne buni previše (slična je priča i s lobiranjem).

Zašto bi kandidati angažirali ove vanjske suradnike? Zato jer u žestokoj i sirovoj borbi što je današnja kampanja svaki glas je bitan, a specijalizirane kompanije tvrde da znaju i mogu doći do dodatnih glasova.

No, čime se točno bave? Svim i svačim, od benignih printanja plakata do vrlo kontroverznih i kriminalnih radnji. Pritom su najpopularnije one kompanije koje obećavaju da mogu iskoristiti ljudsku psihologiju kako bi glasače okrenuli da glasaju za kandidata koji plaća njihove usluge.

Pritom treba imati na umu da prosječni birač u principu nije politički pismena osoba, a da tako i ostane trude se mass-mediji koju mu nude beskonačnu jeftinu zabavu i trivijalnosti tako da ovaj ni nema vremena razmišljati o politici i utjecaju politike na njegov život.

Zbog toga kada dođe vrijeme za glasanje imamo na raspolaganju milijune birača koje treba mentalno "obraditi" da glasaju za ovog ili onog kandidata.

Ranije je to bio posao klasičnih medija - televizije, radija i štampe. I danas su ti mediji upregnuti, ali postoji daleko bolje i učinkovitije rješenje - Internet, točnije internetske društvene mreže.

Optimizam od prije 2, 3 desetljeća poprilično se izjalovio - Internet nije postao velika knjižnica koja će obogatiti narode svijeta (iako i ona postoji), umjesto toga za većinu korisnika Internet=Facebook.

Milijarde ljudi diljem svijeta članovi su ove društvene mreže, američke korporacije, te tamo provede većinu svog vremena uz pokoji posjet alternativama kao što su Twitter, Instagram itd.

To pak Facebook čini idealnom platformom za ciljanje potencijalnih birača. Nadalje, Facebook sam po sebi nije benigna organizacija koja spaja ljude.

Glavni biznis Facebooka je skupljanje osobnih podataka o svojim članovima. Poprilično je točna tvrdnja da Facebook bolje poznaje svoje korisnike no što ih poznaje ijedna druga osoba na svijetu. Naime, Facebook prati sve, i kada je korisnik prisutan na samim stranicama i kada "surfa" prostranstvima Interneta (jer je i dalje tehnički ulogiran u samu platformu).

U konačnici Facebook raspolaže s ogromnom količinom podataka o svakom korisniku - sve od toga kada u prosjeku ustaje ujutro, što voli jesti, s kakvim ljudima se druži, kakvi su mu glazbeni, filmski, politički, seksualni, sportski, vjerski i drugi afiniteti.

Dio korisnika se, razumljivo, žali zbog ovakvog tretmana, no isti ne shvaćaju da Facebook nije nekakva državna institucija - Facebook je privatna američka korporacija koja kotira na američkoj burzi. Drugim riječima, činjenica da korisnik, unatoč svim ovim spoznajama, i dalje želi koristiti Facebook je njegova ili njezina osobna stvar, no realno gledajući nema previše razloga onda se buniti protiv tretmana kojeg tamo dobiva.

Dakako, Facebook je postao gigant igrajući ponovno na ljudsku psihologiju i emocije - na ego, taštinu i potrebu za društvenom interakcijom.

Dakle, kako iskoristiti Facebook u političke svrhe? Kao prvo, treba se domoći onog što Facebook ima - podataka o članovima. To su određene vanjske kompanije odradile vrlo uspješno jer proces uopće nije težak.

Jedna od takvih kompanija je britanska Cambridge Analytica osnovana 2013. Kompanija je na podli način plasirala određene aplikacije (koje mogu koristiti FB članovi) kako bi se domogla privatnih podataka. Riječ je zapravo o kvizovima osobnosti koje korisnik, ako želi, može riješiti putem FB-a, ali u zamjenu aplikaciji, koja nudi kviz, daje određeni pristup svom profilu.

Opet se igra na ljudski ego jer većina želi rješavati razne kvizove kako bi potvrdili sami sebi svoje kvalitete i/ili superiornost.

Dok korisnik rješava kviz postojeća aplikacija "češlja" njegov profil i snima u posebnu bazu podataka na odvojeni server sve podatke o njemu, ali i o njegovim prijateljima. Ne, suprotno mišljenju nekih, te aplikacije - barem koliko se tvrdi u uvjetima korištenja - ne mogu čitati privatne poruke korisnika, no to nije niti bitno, na samom profilu nalazi se kod svakoga i više nego dovoljno informacija za izgradnju "psihološkog profila".

Ono što su programeri iz kompanije Cambridge Analytica (CA) napravili je da su, kroz period od nekoliko mjeseci, "prikupili" informacije o oko 50 milijuna korisnika. Tako barem tvrdi zviždač iz ove kompanije, 28-godišnji Christopher Wylie.

Prije nego se osvrnemo na zviždača još nekoliko riječi o operaciji. Dakle, kada kompanija kao što je CA prikupi sve te podatke s njima može štošta - može ih prodati marketinškim agencijama ili pak političkim kampanjama. Naravno, ne prodaju "sirove" podatke već svoje usluge analize istih.

U slučaju političke kampanje tako mogu ponuditi pretpostavku da su u stanju na temelju prikupljenih psiholoških profila utjecati na birače da glasaju za određenog kandidata ili da pak promjene svoje mišljenje i okrenu se drugom kandidatu.

Kako je to moguće? Lako. Uzmimo kao primjer američke predsjedničke izbore 2016. godine.

Recimo da ste vjernik i da Vam je to jako važno. Jedno jutro će Vam na Facebooku osvanuti poveznica na članak s naslovom: "Trump poručio: Biblija je knjiga prema kojoj vodim svoj život!". I Vi pomislite - evo, napokon kandidat koji dijeli moje vrednote. Dakako, glasat ćete za njega.

S druge strane možda Vam vjera ne znači ništa, ali možda Vam zato jako znači pravo žene da ima izbor po pitanju svog tijela. U tom slučaju tog istog jutra na Vaš Facebook stiže poveznica na članak s naslovom: "Trump poručio: Pravo na pobačaj je univerzalno pravo svake žene!" Odlično, pomislite, evo stava s kojim se slažem - glasam za Trumpa!

No, je li Trump to zaista i rekao? Vrlo vjerojatno nije! Ali to nije ni bitno - naime, gigantski online manipulatori kao što je CA napravit će lažne stranice, portale i lažne članke sa sadržajem koji nema nikakve veze sa stvarnošću. No, igra se na kartu Vaše političke nepismenosti i činjenice da ste do te mjere lakovjerni da ćete vjerovati naslovnicama koje Vam se nižu na Facebooku.

Jednog dana možda saznate kako Trumpa uopće nije briga za pravo žena ili da nikada u životu nije otvorio Bibliju, ali kasno, već ste glasali za njega, i to je jedino što je bitno. Na tim principima kompanije kao što su CA zaradit će milijune i milijune dolara.

Ovo opisano samo su banalni primjeri. Operacije su ekstremno kompleksne i algoritmi do neopisivih detalja će analizirati svakog birača. Ne bi čudilo da je jedna stavka koja se nakon analize snima i "razina lakovjernosti" - odnosno većim naivcima podvalit će se potpuno bombastične izjave, a onim skeptičnijima nešto skrojeno prema njihovim glavama, primjerice: "Ni ja već dugo ne idem na izbore, ali evo 5 razloga zašto ovog puta ozbiljno razmišljam izaći i glasati za Trumpa" - ovo je naslov koji ne treba slati naivcu koji hoće čuti ekstravagantne izjave, ovo ide onom neodlučnom i polako ga se, iz dana u dan, obrađuje.

Osvrnimo se na aktualnosti - kako smo već i spomenuli, bivši zaposlenik CA-a, Christopher Wylie, odlučio je u medijima progovoriti o tome kako je CA operirala u sklopu američkih izbora. Wylie je osebujan, pun sebe i očito voli medijsku pozornost, no stvari koje priča trebalo bi uzeti s određenom rezervom.

No, otkrio je kako je CA surađivala sa Steve Bannonom, bivšim voditeljom Trumpove kampanje (kojem je Trump dao otkaz nekoliko mjeseci nakon osvajanja vlasti), štoviše, Bannon i drugi sumnjivi akteri postali su glavni ljudi u kompaniji Cambridge Analytica. Wylie opisuje kako je stvoreno savršeno "oružje za jeb*nje u mozak" te smatra kako je njihov rad bio vrlo bitan u pobjedi Donalda Trumpa.

Vjerojatno je u pravu, no tu je i priča koja se ovih dana ne spominje u medijima. Kao prvo, uz sve svoje algoritme CA nikada ne bi mogla "učiniti" da pobjedu na izborima odnese recimo Jeb Bush kojeg je Trump pomeo u svim debatama. Dakle, imali su atraktivan materijal za rad u startu, a kasnije su možda i doprinijeli prevazi u kojoj je Trump porazio Hillary Clinton.

No, prešućena priča je ova - usluge kompanija kao što je Cambridge Analytica definitivno je koristila i Clinton, a ovakve kompanije masovno je u svojim kampanjama koristio Barack Obama i tada se nitko nije zgražao, štoviše, hvalili su Obamin tim kao jako pametan i lukav jer su, eto, upregli "nove tehnologije".

"Jeb*anje u mozak" koje spominje Wylie već je dugo na snazi, i prije osnutka CA-a.

Dobro, zbog ovih ili onih razloga CA je sada glavna medijska tema. No, pošto je riječ o kompaniji sa sjedištem u Londonu, zašto nitko sada ne poteže pitanje o "britanskom uplitanju" u američke predsjedničke izbore? Jer stvari koje su navodno radili ruski hakeri, trolovi i botovi, po svemu sudeći su "kamilica" prema operacijama koje je provodila CA.

Već u više navrata smo pisali kako iza cijele afere "uplitanja" ne stoji Rusija već Alt-right pokret (opširnije o ovoj temi: Analiza: Napokon je odgonetnuta misterija o uplitanju u američke predsjedničke izbore jer ista sila upravo se upliće i u njemačke - i ne, nije riječ o Rusiji), ljudi kao što je Steve Bannon i slični, no te i više nego očite činjenice jednostavno ne dopiru do mainstreama, pa čak ni sada kada je CA operacija razotkrivena.

Ali zašto je sve razotkriveno i zašto je to odjednom tolika tema? Očekivano, najveći udarac pretrpio je Facebook, a kompanija je u zadnjih nekoliko dana izgubila desetke milijardi USD vrijednosti (!) te je pokrenuta kampanja koja poziva ljude da se isključe s Facebooka.

Možemo pokušati igrati se đavoljeg advokata za gospodina Zuckerberga, no ovdje se zaista čini kako određene snage žele udariti, a možda i srušiti Facebook. Zašto? Stvar je jednostavna - štogod činila CA ili bilo tko drugi, Facebook je i dalje ogromna platforma na kojoj se poput šumskog požara mogu razmjenjivati politički stavovi, a unatoč raširenoj globalnoj političkoj nepismenosti, mase ipak počinju shvaćati da im netko radi o glavi i da je pritom riječ o nedodirljivim političkim i poslovnom elitama.

Možda je u pravu Edward Snowden kada kaže da je Facebook zapravo veliki alat za špijuniranje proizveden i upravljan od strane tzv. "duboke države". Vjerojatno jest u pravu, no svejedno, stvari postoje da bi izmakle kontroli.

Zadnjih mjeseci svjedočimo velikim pritiscima koji se vrše na Facebook i prvog čovjeka Facebooka, Marka Zuckerberga. Od FB-a se traži da pokrene odlučnu borbu protiv "lažnih vijesti". To traže političari, traže elite, no ljudi koji vode i rade na FB-u znaju da je to nemoguće jer bi to bio kraj kompanije.

Gnjevne elite vide lažne vijesti po svuda, vide zavjeru, vide Putina... i žele tome hitno stati na kraj. Dakako, ono što oni žele eliminirati nisu "lažne vijesti" već najčešće jedine prave vijesti - lažne vijesti su psihološko mentalno peglanje koje proizvode CA i drugi. To nužno ne smeta uspaničenima - smeta im istina koje se i dalje dijeli primarno putem Facebooka.

To je nešto što svakako treba imati na umu u ovoj priči. Zuckerberg se danas, nakon nekoliko dana tišine, u javnosti "duboko ispričao" zbog svega. Zbog čega? Zbog činjenice da je CA radila što je radila s njihovim podacima. Da, postoje informacije da je Facebook CA dozvolio malo i veći pristup no što bi trebalo, no to uopće nije nužno namjerni čin Facebooka već činjenica da su se na takvom tehničkom pristupu u tom trenutku plasirale aplikacije putem FB-a (danas su pravila donekle postrožena).

Daleko od toga da je Zuckerberg pozitivan akter - on se u mnogo navrata pokazao kao veliki "deep state" lojalist - primjerice, kao osobni uspjeh navodi francuske predsjedničke izbore gdje je FB uspio "zaustaviti ruske botove" (botovi = automatizirani lažni profili koji šire dezinformacije), to očito kaže jer je pobijedio Emmanuel Macron. Da je kojim slučajem pobijedila Marine Le Pen ne bi ni spominjao Francusku u strahu da ga se ponovno ne optuži da je njegova platforma pomogla u "ostvarenju Putinovih ciljeva". Dakle, Mark će ispuniti sve što se od njega traži, ali sada dolazimo u situaciju da se od njega traži previše - doslovno poslovno samoubojstvo.

Na platforme kao što su Facebook i Youtube vrši se ogroman pritisak jer tamo egzistira, još uvijek (unatoč sve strožoj cenzuri), sloboda govora, a slobode govora jako se boje oni koji se u nju kunu. Youtube, kao i FB, već se angažirao oko brisanja brojnih kanala, no opet ne mogu pobrisati sve - čak i kada ih demonetariziraju oni i dalje opstaju, grčevito (opširnije o ovoj temi: U borbi za istinu: Kako je YouTube nehotice stvorio veliku slobodu govora koju sada nastoji ugušiti).

Kompanija kao što je Cambridge Analytica postoji mnogo. Bave se svim i svačim. Grabe podatke, analiziraju ih, ali i više od toga. Navodno se Cambridge Analytica bavila i ucjenama, lažnim optužbama i kojekakvim drugim kriminalnim radnjama. Ništa čudno, sve počiva na defektnom demokratskom sustavu koji dozvoljava da politička kampanja bude prljava rabota.

Kao i uvijek, stvari treba mijenjati suštinski, ali nitko nema volje dok se u kampanjama okreće toliki novac. Što se tiče ove medijske histerije oko CA, glavna meta je ovog puta Facebook jer ga se želi potpuno podrediti i kontrolirati. Nikakvo čudo, Facebook vrvi korisnicima koji pozivaju na okončanje rata u Siriji, koji ne žele novi Hladni rat između Istoka i Zapada, koji žele nove političke opcije, koji prokazuju nepravdu i vladajuće elite - njih se treba ušutkati. Ako pak Zuckerberg to nije u stanju učiniti onda će se skršiti cijela njegova platforma, a korisnicima će se sugerirati da se prebace na sigurnija i kontroliranija mjesta gdje će vladati nulta tolerancija prema "lažnim vijestima".

_________________
Vandyvbape pulse + Zlide top jer - ne da mi se