Tema dana N. Babić vrijeme objave: Srijeda - 17. 07. 2013 | 20:45
advance.hr
Najveća svjetska sila u eri Busha i Obame: osvrt na zabrinjavajuće transformacije SAD-a od 11. rujna 2001. do danasAmerička administracija skoro po pravilu koristi termin 'režim' kada opisuje vladu zemlje koja ne pristaje slijediti agendu Washingtona, a sve zajedno tvore 'osovinu zla' u kojoj prednjače 'režimi' u Rusiji, Kini, Bjelorusiji, Iranu, Siriji, Sjevernoj Koreji, Venezueli i na Kubi u prvom redu, a potom i mnogi drugi. Glavni tajnik NATO saveza, Anders Fogh Rasmussen, kao politički predstavnik vojnog krila zapadnih 'demokracija', prilikom posjete Gruziji je izjavio 'kako nije važno kako jedan političar dolazi na vlast, nego kakvu zemlju ostavlja za sobom', pravdajući time revolucionarno preuzimanje vlasti od strane Mikhaila Saakhasvilia u Gruziji i time jasno dao do znanja koliko je Sjedinjenim Državama stalo do demokratskih standarda u koje se godinama zaklinju.
Još jedna od svetinja na koje se voli pozivati State Department je 'zlouporaba ovlasti i korupcija', a prema izvješću udruge Judicial Watch među prvih deset političara koji su upleteni u takve skandale u SAD-u se nalaze: Barack Obama, Hillary Clinton, Susan Rice, državna tajnica za zdravstvo Kathleen Sebelius, te ostala zvučna imena iz Kongresa, oružanih snaga, obavještajnih službi, itd.
Zapadni mass-mediji se međusobno takmiče tko će više tekstova objaviti o vladama i vladarima koji su vojnim ili državnim udarom, te kršeći ustave došli na vlast u pojedinim zemljama u svijetu (što se svakako ne može reći za Rusiju, Bjelorusiju, Venezuelu i ostale zemlje u kojima su održani slobodni izbori), a skoro nijedan se ne usudi pisati o prekoračenju ovlasti i kršenju ustava od strane američke administracije ili jednostavno rečeno o stanju 'permanentnog državnog udara' u Sjedinjenim Državama.
Prvi koji je koristio sintagmu 'permanentni državi udar' (Coup d’état permanent) je bio F. Mitterand još davne 1964. On je vladavinu Charlesa de Gaullea i politički ustroj Pete republike u Francuskoj nazvao upravo ovim riječima, a taj opis danas najviše pristaje zemlji koja se diči jednom od 'najstarijih demokracija u svijetu', SAD-u.
Američki narod nije niti svjestan da je u njihovoj domovini izvršen državni udar ili odbija to priznati, kao što je bilo vidljivo iz dragovoljnog pristanka na militarizaciju Bostona, kada su zapovjednici specijalnih postrojbi uveli policijski sat, upadali u kuće bez naloga u gluho doba noći, vršili protuzakonite premetačine, maltretirali mirne građane, a sve 'kako bi pred lice pravde priveli opasnog terorista Dzhokara Tsarnaeva'. Tamošnje stanovništvo se ne želi suočiti s bolnom istinom da režim u Washingtonu nema nikakav ustavni i pravni legitimitet, te kako je u njihovoj zemlji u tijeku 'permanentni državni udar'. Amerikom vladaju uzurpatori koji drže kako je izvršna vlast iznad zakona i komada papira koji se zove 'Ustav Sjedinjenih Američkih Država'.
Neustavna vlast je ujedno i nelegitimna vlast, a režim u Washingtonu je prisegnuo da će u zemlji 'braniti ustavni poredak i čuvati ga od neprijatelja, bilo vanjskih bilo unutarnjih', kao što baš tim riječima stoji u dokumentu kojega su izglasali utemeljitelji Sjedinjenih Država. U ovom je trenutku, pored svih 'neprijatelja', najveći neprijatelj američkog ustava američka vlada. Vladajući establishment ne voli da ga se ograničava zakonima i kako bi lakše provodio svoju samovolju sve čini da se tih zapreka riješi.
Režim u Washingtonu je očigledan primjer uzimanja ovlasti koje mu zakonski ne pripadaju i stoga Obamin režim (kao i onaj Bush/Cheney) nisu imali, niti imaju ikakav legitimitet. Američki narod, koji je u stanju kolektivne hipnoze, ne tlači se po zakonu ili ustavu, nego kroz laži i primjenu najbrutalnijih mjera prisile, a oni koji vladaju zemljom u američkom ustavu vide 'okove koji ih sputava u njihovom radu'.
Jedina 'zaštita' koju su prema ustavu Bush i Obama ostavili na raspolaganju američkom narodu je 'Drugi amandman' , koji je međutim besmislen ako se vidi koliki je nesrazmjer u naoružanju između onoga koje posjeduju vladine sigurnosne snage i onog u posjedu građana. Ne postoji Amerikanac koji je u stanju obraniti svoju obitelj s jednim ili više komada vatrenog oružja ukoliko se stavi nasuprot tisuće blindiranih vozila u posjedu 'Odjela unutarnje sigurnosti' (U.S. Department of Homeland Security/DHS), bespilotne letjelice ili bilo kojeg pripadnika neke od jedinica specijalnih postrojbi. Proračunski izdaci za unutarnju sigurnost od 11.rujna 2001. naovamo iznose na desetke milijardi dolara, a istraživački novinar Dave Hodges, nakon što je analizirao politiku suradnice predsjednika Obame za unutarnju sigurnost, Janet Napolitano, te nakon uvida u troškove i nabavu oružja i opreme 'Odjela za unutarnju sigurnost', kolumni "Da li to NSA objavljuje rat američkim građanima?".
Amerikanci prema neustavnim uredbama i odlukama režima u Washingtonu mogu biti oteti i zatvoreni, te bez ikakvog dokaza i odluke jednog od američkih sudova podvrgnuti torturi, a da njihovi bližnji pojma nemaju što se s njima događa.
Osim afganistanskih talibana i navodno pripadnika Al-Qaede u Guantanamu se nalaze i američki državljani koji se tamo bez optužnice i pravomoćne sudske odluke, u najnehumanijim uvjetima i podvrgnuti torturi nalaze godinama. Guantanamo je eklatantan primjer protuzakonitog lišavanja slobode na neograničeno vrijeme, što nije zabilježeno ni u najgorim režimima u suvremenoj ljudskoj povijesti.
Stanovnici SAD-a bez ikakvog obrazloženja mogu bili stavljeni na listu na kojoj se nalaze imena ljudi koji se ne smiju koristiti zračnim prijevozom. 'Prekomjerna represija u suzbijanju prosvjeda' je jedna od čestih optužbi koje Washington upućuje vladama diljem svijeta, međutim američka administracija svojim snagama sigurnosti daje iste (ako ne i veće) ovlasti čak i kada se radi o mirnim prosvjednicima kao što su bili oni iz pokreta "Occupy Wall Street". Brutalnost kojom su razbijeni prosvjedi u New Yorku nema opravdanje u zakonskoj regulativi, no budući da FBI "Occupy Movement" smatra 'prijetnjom nacionalnoj sigurnosti', na pripadnike te sasvim benigne skupine nije nužno primjenjivati američki ustav i zakone.
Jednako kao i 'teroristi' u Guantanamu na stotine prosvjednika iz pokreta "Occupy" je završilo pretučeno i privedeno u policijske postaje i zgrade tajnih službi gdje su morali davati odgovore na besmislena pitanja, a sve zbog toga jer su se usudili dotaći teme koja vladajuću elitu naviše iritira, a to je sprega politike i kapitala; moći i profita.
Edaward Snowden je potvrdio ono što se odavna znalo, a to je da se prisluškuju sve komunikacije osim onih koje se odvijaju oči u oči i to u prostorijama u kojima je gotovo nemoguće postaviti uređaje za prisluškivanje. Snimljeni razgovori američkom režimu i „Nacionalnoj Stasi Agenciji“ (kako neki od američkih novinara sad nazivaju američku „Agenciju za nacionalnu sigurnost / NSA , aludirajući na istočnonjemački Stasi, službu koja je navodno pratila skoro sve stanovnike DDR-a i zbog čega je performer Oliver Bienkowski svjetlom na američkom veleposlanstvu u Berlinu napisao upravo te riječi: „United Stasi of America“) da iz snimljenog materijala frazama izvađenim iz konteksta proizvode 'domaće ektremiste' po želji i potrebi.
"United Stasi Of America" - Umjetnički performans Olivera Bienkowskog na američkom veleposlanstvu 9. srpnja u Berlinu zbog čega ga, na opće zgražanje javnosti, njemačko pravosuđe želi procesuiratiUkoliko je zatvaranje jednog američkog državljanina prekomplicirano za izvesti, on jednostavno može biti likvidiran tako da se na njega s bespilotne letjelice ispali projektil 'Hellfire' i vlada nikome ne mora davati nikakva objašnjenja (kao što je bio slučaj s američkim državljaninom Anwarom Al-Awlakiem koji je zajedno sa sinom Samirom Khanom tako likvidiran 2011. u Jemenu). Za Baracka Obamu, dobitnika Nobelove nagrade za mir, to je samo bilo ime na listi kojeg treba prekrižiti na njegovoj osobnoj "Listi za likvidacije"
(Kill List). Predsjednik Sjedinjenih Država tvrdi kako ima takve ovlasti, no svi koji se imalo razumiju u materiju znaju da su one u koliziji s američkim ustavom, no mišljenje struke, novinara i javnosti Baracka Obamu nimalo ne interesira.
Praksa predsjednika da njegove odluke prelaze ustavne ovlasti je već duže vrijeme predmetom rasprava i polemika u Sjedinjenim Državama, ali svejedno se još nitko nije usudio pokrenuti zahtjev za pokretanjem političkog postupka za opoziv (impeachment). Američki Kongres je po pitanju režima složan i tu prestaju razlike između Demokrata i Republikanaca.
Prije nekoliko desetljeća su Sjedinjene Američke Države iz cijelog svijeta primale ljude koji nisu slobodno mogli izražavati svoje mišljenje, pa čak i one koji to ničim nisu zaslužili, a 'sloboda govora' je bila neupitna. Novinari u SAD-u ukazuju na (za njih) povijesni apsurd i pišu 'kako su prije nekoliko desetljeća oni koji su s one strane željezne zavjese htjeli govoriti istinu bježali i tražili azil u Americi, a danas oni koji se usude reći istinu traže azil u Moskvi'.
Što je Amerika danas? Neprijatelj broj jedan za američku nacionalnu sigurnost je Edward Snowden koji se samo koristio pravom koje mu kao američkom državljaninu pripada prema 'Prvom amandmanu' (First Amendment to the U.S. Constitution) američkog ustava, a to je pravo koje mu jamči slobodu govora.
Odgovor režima u Washingtonu koji je kršio ustavne ovlasti i međunarodno pravo time što je špijunirao cijeli svijet je želja za osvetom, a nju su u djelo trebale provesti marionetske vlade u Europi.
Na zapovijed Washingtona su europski saveznici SAD-a učinili nešto što nijednoj državi nije palo na pamet još od 1945., a to je zabrana preleta predsjedničkog zrakoplova kroz zračni prostor iznad svog teritorija.
Kao što smo i ovdje pisali, predsjednički zrakoplov Eva Moralesa je prisilno aterirao u Austriji zbog nedostatka goriva jer su mu, zbog sumnje da se u njemu nalazi Edward Snowden, prelet zabranili Francuska, Italija, Španjolska i Portugal. Uhićenje Snowdena je za Washington važnije od diplomatskog imuniteta i međunarodnog prava, a da ne govorimo kako je ovakav postupak izravno ugrozio život bolivijskog predsjednika i njegovih suradnika koji su se vraćali sa službenog puta iz Moskve.(Kršenje međunarodnog zakona i čin agresije protiv bolivijskog predsjednika - jutros u Beču EU se srozala na sramotno nisku razinu)
Nakon ovoga što se dogodilo predsjedniku suverene i neovisne zemlje, možemo se upitati nije li samo pitanje vremena kada će nobelovac Obama zapovjediti svom poslušniku u Londonu, Davidu Cameronu, da sa specijalnim postrojbama upadne u ekvadorsko veleposlanstvo u Londonu samo kako bi izvukli Julijana Asangea i predali ga u ruke CIA-e.
12. srpnja je Edward Snowden u zračnoj luci u Moskvi izjavio da 'prihvaća uvjete koje mu je ponudio predsjednik Putin kako bi mogao ostati u Rusiji', a na ruku mu ide to što dobar dio Amerikanaca ovog puta nije, kao što inače čini, povjerovao u laži američke administracije koja tvrdi da je Snowden 'veleizdajnik'. Ankete provedene u Sjedinjenim Državama govore kako većina u Snowdenu vidi 'čovjeka koji je samo informirao javnost o onome što se događa'.
Američki narod nije ugrožen zbog Snowdenove istine, nego od kriminalnih elemenata u Washingtonu koji su proveli državni udar i time pogazili ostatke demokracije koji su još uvijek karakterizirali američko društveno uređenje. Ustav se praktično stavlja van snage svaki put kada zatreba i režim na vlasti je taj koji traži glavu Edwarda Snowdena, a ne američki narod.
Nije samo Snowden žrtva tiranije Baracka Obame, nego svi oni koji se usude progovoriti istinu. U isto vrijeme na drugoj strani oni koji podržavaju režim bivaju nagrađeni. Janet Napolitano, čelnica 'Odjela za unutarnju sigurnost' koja je na listi organizacije Judicial Watch među prvih šest dužnosnika po 'nečasnim radnjama', nagrađena je za svoju službu režimu mjestom rektora na Sveučilištu u Californiji, a upravo je ona 'zaslužna' što je sigurnosna služba s njom na čelu svu pozornost usmjerila na 'domaće ekstremiste'. Termin vrlo rastezljiv i nedefiniran jer se njime mogu obuhvatiti svi oni za koje vlada odluči da rade 'na štetu države'. Žrtve takve definicije 'unutarnjeg neprijatelja' su ljudi kao Bradley Manning i Edward Snowden, koji u neugodnu poziciju stavljaju režim u Washingtonu samo zato jer govore istinu i javno obznanjuju njegove zločine. Ovakva vlada može preživjeti jedino ako se istina stavi van zakona i definira kao 'veleizdaja'. Ukoliko Amerikanci to dopuste sami su legalizirali državni udar i suučesnici su u tiraniji koju provodi američka administracija.