|
Kako su Clintonovi uništili Ameriku i osakatili svijet
Izbori, bilo predsjednički, parlamentarni ili neki drugi, često se nazivaju "festivalom demokracije", a festival sam po sebi trebao bi nuditi bar malo zanimljivosti, zabave, intrige i možda kakvih uzbudljivih preokreta. Iz te perspektive sinoć održani parlamentarni izbori u Hrvatskoj nisu ponudili ništa, no od njih se ništa od navedenog nije ni očekivalo - ovi u SAD-u pak sasvim su druga priča.
Kampanja, s kojom se ovdje teškom mukom moramo nositi nekoliko tjedana, preko puta Atlantika je zaista iscrpljujuća, traje gotovo dvije godine, a neki će reći i više. Zapravo u slučaju aktualne kandidatkinje američke Demokratske stranke, Hillary Clinton, može se reći kako kampanja za nju traje gotovo cijelog života.
Sve je vodilo prema ovom trenutku...
Otkako se počela baviti politikom put ju je vodio do ovog trenutka, do situacije gdje se nalazi na korak do osvajanja predsjedničkih izbora - no, taj zadnji korak mogao bi za nju biti poprilično velik i težak, a možda čak i nemoguć (ankete pokazuju kako Trump preuzima vodstvo, a njeni zdravstveni problemi su, izgleda, i veći nego se mislilo).
Uspon Hillary Clinton je sve samo ne teško objašnjiv. Ona, prvo kao bivša prva dama, zatim kao državna tajnica, a još puno prije i kao prva dama Arkansasa, svoj put je gradila bez greške - iz političke perspektive, dakako.
Rođena 1947., nakon što se udala za Billa Clintona, 1975., postala je jedna od utemeljiteljica neprofitne udruge za prava djece i obitelji (Arkansas Advocates for Children and Families) - idealan početak njene ambiciozne karijere.
30-e godine provesti će radeći za pravne firme i sjedeći u nekoliko upravnih odbora uključujući i one vezane uz školske reforme.
Prvo na red dolazi Bill
U isto vrijeme Bill je gurao naprijed te već 1979. postaje guverner američke savezne države Arkansas. To će pak biti uvertira za njegov glavni posao na koji dolazi 1993.
Bill Clinton biti će američki predsjednik do 2001. U tom periodu će i on (i ona) preživjeti nezgodni Lewinsky skandal, a Hillary će već 2000. postati senatorica za saveznu državu New York.
Što se Billa tiče, on je u očima američke javnosti ostao upamćen kao vrlo popularni predsjednik što samo pokazuje kako je američka javnost kratkog političkog pamćenja i vrlo sklona projekcijama popularnosti putem vodećih medija.
2,5 milijuna zatvorenika
Bill Clinton nije bio dobar predsjednik. Za vrijeme njegovog mandata (zbog zakona "Violent Crime Control and Law Enforcement Act" iz 1994.) zatvorenička populacija je ekstremno narasla, a oko 2,5 milijuna zatvorenih Amerikanaca mogu danas za svoju sudbinu "zahvaliti" primarno njemu. Nadalje, za njegova mandata ukinuti su rehabilitacijski i obrazovni programi u američkim zatvorima, a on nije mario jer je osjetio da javnost voli strogoću prema kriminalu (svih magnituda) pa je zato usvojio politiku "zaključaj-ih-i-baci-ključ".
Heroj Wall Streeta
To je samo početak - Bill Clinton posramio je čak i Republikance svojim ogromnim dodvoravanjem kapitalistima na Wall Streetu. Bill je bio pravi "kralj deregulacije" - potpisao je više zakona o financijskoj deregulaciji (u prijevodu: zakona o davanju slobodnih ruku Wall Street spekulantima koji su nastavili uništavati američku i svjetsku ekonomiju) nego bilo koji predsjednik do sad, a to uključuje i Ronalda Reagana (!).
Već samo to bilo je strašno, ali Bill ide i korak dalje te povlači potez koji će nekoliko godina kasnije doslovno razbiti još uvijek živi "američki san". Što je učinio? Progurao je i potpisao pakt o slobodnoj trgovini NAFTA (SAD, Kanada, Meksiko) - kao najveći udarac američkim radnicima u proizvodnoj industriji i sindikatima. Samo u tri industrijske savezne države - Kalifornija, Teksas i Michigan - zbog ovog sporazuma bez posla je inicijalno ostalo preko 700,000 ljudi.
Radnička katastrofa po imenu NAFTA
To, dakako, nije sve - zbog NAFTA-e milijuni radnika i njihovih obitelji ostali su bez prihoda, a u isto vrijeme milijuni meksičkih radnika ilegalno je počelo ulaziti u SAD.
Nadalje, sve vodeće međunarodne financijske organizacije - Svjetska Trgovinska Organizacija, Svjetska Banka i Međunarodni Monetarni Fond - počele su primjenjivati principe iz sporazuma NAFTA. Ključan princip je davanje mogućnosti korporacijama da ospore i izazovu lokalne zakone kada je riječ o zdravstvu i sigurnosti (ako procjene da im ti zakoni smanjuju profit!).
Kapitalizam za siromašne, socijalizam za bogate
Kriza meksičke valute 1994-1995, Azijski financijski slom 1997., globalni financijski slom 2008. - sve ove katastrofe proizašle su iz nove paradigme čije su temelje postavili upravo Bill Clinton i njegova administracija 90-ih godina. Stvorena je "doktrina socijalizma za kapital i slobodnog tržišta za radnika" - odnosno najgore od najgoreg. Sam kapitalizam je po radničku klasu opak, ali ovo je nešto još strašnije, ovo je kapitalizam beskonačno sačuvanog kapitalista i beskonačno ne samo eksploatiranog već i trajno uništenog radnika.
"Kapitalizam" kao takav možda je postojao samo u teoretskim raspravama u doba Reagana, ali Clinton je taj koji mu je otškrinuo širom vrata Amerike i svijeta (zanimljivost: Reagan je htio potpisati pakt o slobodnoj trgovini nalik NAFTA-a, ali Demokrati u Kongresu nisu mu dozvolili da bi kasnije svom predsjedniku dali da učini upravo to).
Rat protiv droga - 30 milijardi USD za trpanje ljudi u zatvore
Što pak reći o "ratu protiv droga" kojeg je Clinton pokrenuo 1994? Njegov zakon odvojio je čak 30 milijardi USD za trpanje korisnika droga u zatvore - zatvorska populacija porasla je s 600,000 na 1,2 milijuna za njegovog mandata.
Potrošnja za federalne zatvore porasla je na 19 milijardi USD (porast za 171%) dok je u isto vrijeme potrošnja za državni smještaj pala za 17 milijardi USD (pad od 61%). Jesu li to potezi jednog "progresivnog predsjednika"?
Svaka čast prosječnom Amerikancu na njegovom ili njezinom para sjećanju, a naročito svaka čast afro-američkoj populaciji koja ga je od milja prozvala "prvim crnačkim američkim predsjednikom" makar je upravo on nanio neizmjernu štetu njihovoj zajednici (pravi "prvi crni predsjednik" nije se pokazao ništa boljim, pod Obamom se život crnaca u SAD-u još pogoršao).
Spomenimo pritom kako je Bill za vrijeme kampanje 1992. govorio kako se zalaže za "pomoć" ovisnicima o drogama, a ne za njihovo zatvaranje u zatvore. No, kada je došao na vlast, nastavio je s istom, još intenzivnijom, politikom kao i prethodnici Republikanci.
Oportunizam i retrospektiva
Danas Bill "pjeva sasvim drugu pjesmu" glede brojnih njegovih poteza pa tako tvrdi kako danas smatra da je "pogrešno" nekog slati u zatvor zbog marihuane te kako bi ta droga trebala biti dekriminalizirana. No, sve ove njegove (nedavne) izjave dolaze samo kao naručeni materijali kampanje koju upravo vodi njegova supruga.
Ne žali Bill zapravo ni za čime, samo nastoji pomoći Hillary da preuzme vlast, kako bi nastavila tamo gdje je on stao.
Smrt za špijunažu
Kada smo već kod kriminalnog zakona kojeg je uveo 1994., spomenimo i to kako je pritom proširio popis prijestupa zbog kojih se u SAD-u dobiva smrtna kazna za čak 60, uključujući i tri koja uopće ne uključuju ubojstvo: špijunaža, veleizdaja i krijumčarenje droga u velikim količinama.
Govorimo o 90-im godinama 20-og, a ne 19-og stoljeća, tako da je krajnje neprimjereno tvrditi kako se Clintonu ovi grijesi opraštaju jer su to bila "druga vremena".
Oduzimanje prava homoseksualnim brakovima
Oni koji ga pamte kao velikog liberala zaista imaju para-sjećanja. Podsjetimo i na to kako je upravo Bill Clinton 1996. potpisao Zakon o obrani braka (The Defense of Marriage Act - DOMA). Zakonom se supružnici definiraju kao "heteroseksualaci", a već pravnim istospolnim brakovima se oduzimaju brojna ranije stečena prava - od socijalne pomoći do prava na posjet u bolnici.
Još jedan dokaz da Clinton nije liberal već oportunist, kao i njegova supruga koja je početkom ovog stoljeća se strogo protivila homoseksualnim brakovima da bi se danas toj istoj populaciji predstavljala kao njihov zaštitnik. U slučaju oba Clintona zapravo se radi o političkoj procjeni aktualne društvene klime.
Vanjska politika Billa Clintona - agresivno širenje američkog utjecaja uz implementaciju razorne "doktrine šoka"
Na polju vanjske politike umjesto da okonča eru Hladnog rata Bill Clinton pokreće nešto drugo - eru ekspanzije američkog utjecaja na post-sovjetskom prostoru dok na prostoru Balkana pokreće i NATO vojnu interevnciju.
Posebno destruktivna biti će agresivna promocija američke neoliberalne ekonomske reforme u vidu "doktrine šoke" - reforme u zamjenu za MMF-ove kredite razbile su sve dobro što je ostalo iz socijalizma, od socijalnih programa, ograničenja broja radnih sati do drugih radničkih privilegija.
Kosovo je postalo američka NATO vojna baza, a Clinton je postavio figure za obračun na ruskoj granici u Ukrajini - partija koju upravo vodi Barack Obama, a trebala bi je - tako se barem on nada - nastaviti njegova supruga Hillary Clinton.
Napad na tvornicu Al-Shifa u Sudanu kako bi se prikrio Lewinsky skandal - "Najveći zločin američke Vlade"
Posebno nehumani čin Bill Clinton je napravio 1998. kada je naredio američkim snagama da gađaju glavni grad Sudana, Kartum. Naime, Bill Clinton naredio je tada raketiranje tvornice Al-Shifa u Kartumu, tvrdeći kako se tamo proizvodi oružje za teroriste. No, kako ističu mnogi izvori, između ostalih i pokojni autor, Christopher Hitchens, u svojoj kolumni iz te godine - Clinton je pokrenuo napad samo kako bi stvorio medijsku diverziju i odvratio pažnju s tadašnjeg seksualnog skandala s gospođicom Lewinsky.
Taj napad na tvornicu u Sudanu prerastao je u tragediju. Naime, tvornica Al-Shifa nije bila tvornica oružja, već jedina regionalna tvornica za proizvodnju lijekova protiv malarije, tuberkuloze i drugih bolesti. Direktna posljedica, zbog nedostatka nužnih lijekova u regiji, su bili deseci tisuća mrtvih civila.
Poznati autor i intelektualac, Noam Chomsky, opisao je američki napad na Al-Shifu kao jedan od najvećih zločina američke vlade te istaknuo u svom tekstu iz 1999. kako je zbog uništenja tvornice - i nedostatka lijekova kao direktne konzekvence - stradalo više desetaka tisuća civila, mahom djece.
Strahovite sankcije protiv Iraka zbog kojih je umrlo više od 500,000 djece
Kada je riječ o mrtvoj djeci, još dosta toga vezano je uz Billa Clintona. Naime, svi pamte strašan i kriminalan rat protiv Iraka kojeg je pokrenuo njegov nasljednik, George W Bush, no, mnogi zaboravljaju humanitarnu katastrofu u Iraku koja je 90-ih nastala upravo zbog Clintovnih poteza, odnosno rigoroznih sankcija koje su toliko uništile iračku civilnu infrastrukturu da je - prema izvještaju UNICEFA iz 1999. godine - zbog toga umrlo više od 500,000 djece (!).
Sankcije su bile strašne i mada ih je inicijalno uveo njegov prethodnik, Bush stariji, Clinton ih je odmah po dolasku u Bijelu kuću 1993. pojačao ističući "naš stav je isti kao i stav prethodne administracije". Njegova državna tajnica, Madeleine Albright, 1996. je otvoreno stala u obranu tih sankcija koje je demokratski zastupnik Whip David Bonior nazvao "infanticidom koji je maskiran u političku odluku".
No, Clinton nije odustao - sve do kraja svog mandata 2001. držao je strašne sankcije protiv Iraka. Mnogi toga nisu svjesni, ali pokojni lider terorističke mreže Al-Qaeda, Osama bin Laden, naveo je upravo te sankcije kao jedan od glavnih razloga zbog kojih je kasnije te iste godine, 11. rujna, njegova teroristička organizacija izvela napade na New York i Washington.
Genocid u Ruandi - najveći pokolj nakon Drugog svjetskog rata kojeg je Clinton mogao spriječiti, ali nije
Još puno toga moglo bi se reći o potezima Clintonove vanjske politike - spomenimo još samo jedan, strašan genocid koji se 1994. desio u Ruandi. Clinton je desetak godina kasnije, u razgovoru za CNBC, potvrdio kako su imali obavještajne informacije da Hutu pripremaju genocid protiv Tutsija u Ruandi. Rekao je kako je SAD mogao tada, na vrijeme, poslati 10,000 vojnika kao pomoć UN mirovnoj misiji koja nije imala dovoljno ljudi da zaustavi masakr. Clinton procjenjuje kako bi taj potez spasio oko 300,000 ljudi (oko 3 puta toliko ih je izginulo).
Zašto onda nije to učinio? Kaže "Ne možete zaustaviti sve loše što se događa", referirajući se na ulogu SAD-a u okončanju sektaškog sukoba u Sjevernoj Irskoj i BiH te na potpisivanje Oslo mirovnog sporazuma između Izraelaca i Palestinaca. No, spoznaja da je SAD znao i mogao spriječiti najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata je ne samo propust već i strašno okrutan čin - očito su u SAD-u procijenili da Ruanda tada, pošto je fokus bio na ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, međunarodnoj javnosti jednostavno nije toliko "zanimljiva".
No, to nije sve - prema pojedinim važnim izvorima, SAD ne samo da nije spriječio genocid u Ruandi već su spriječili i UN da pokuša spriječiti taj genocid. Upravo to se i navodi u izvještaju organizacija OAU (Organization of African Unity) iz 2001. - ističe se kako je "SAD gotovo u potpunosti blokirao međunarodnu akciju u Ruandi".
Uz sve ovo mnogi će (čak 56% Amerikanaca) imati pozitivan stav o Billu Clintonu. Naravno, jer gore navedene dokumentirane činjenice - kojih ima i znatno više - ne znače previše ako javnost s njima jednostavno nije upoznata.
Hillary Clinton - kao i Bill, ali Wall Streetu još lojalnija i po svijet pogubnija
Isto vrijedi i za njegovu suprugu Hillary, no njeni stavovi su - prema onome što je pokazala dok je bila državna tajnica u prvom mandatu Baracka Obame (2009-2013) - još i opasniji po SAD, ali i svijet.
Kao prvo, Hillary Clinton je, ako je to ikako moguće, čak i veći kandidat Wall Streeta nego je to bio njen suprug. Ona i Bill pokrenuli su zajedničku kontroverznu fondaciju Clinton Foundation gdje bi Hillary dobivala po nekoliko stotina tisuća USD za po jedan govor pred predstavnicima Wall Street kompanija.
Samo najnaivniji mogu tvrditi kako su ovi menedžeri i financijaši dolazili slušati Hillary Clinton zbog njenog ekonomskog talenta i umijeća. Clinton Foundation je zapravo jasan paravan - tko da novce unaprijed Clintonovima moći će računati na njihovu potporu nakon što Hillary uđe u Bijelu kuću.
Istaknuta među jastrebovima
Njezin glavni ekonomski "talent" je izlaženje u susret Wall Streetu, i to desetljećima. No, na području vanjske politike Hillary je izuzetno opasna i militantna osoba.
Glasala je i zauzela se za sve američke strane vojne intervencije za vrijeme njene političke karijere - od bombardiranja Jugoslavije 1999., američke invazije na Afganistan 2001. i američke invazije na Irak 2003. Od 2011. se zalaže za maksimalnu potporu islamističkim militantima u Siriji, a njen najveći "posao" odrađen je te iste 2011. u Libiji.
Razarateljica Libije
Naime, Hillary Clinton, kao državna tajnica, snažno se zauzela za američku i NATO vojnu agresiju protiv Libije. U toj agresiji uništena je jedna prosperitetna zemlja, na vlast su dovedeni radikalni Islamisti, predsjednik Libije - Muammar Gaddafi - mučki je ubijen, a njegovo brutalno smaknuće je snimljeno mobitelom te je snimka u narednim danima obišla svijet.
Hillary Clinton, vidjevši video snimku krvavog Gaddafija nekoliko trenutaka prije nego su islamistički ga militanti pogubili na najokrutniji način, reagirala je - uz osmijeh - ovim riječima: "Došli smo, vidjeli smo, umro je".
_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|
FAQ
Postano: 24 tra 2016 17:00 
