Ali hej, barem smo izašli iz recesije, možda se uskoro i vratim doma pa počnem mlatit paru bijesnu i dijelit okolo ciganima prosjacima
Šalu na stranu, eto po fejzbučarskim krugovima fakat kreću informacije da se cijena rada počela pomalo popravljati, neznam koliko tu ima istine (govorim o građevini) no ako je, drago mi je.
Premda bih ja taj rast cijene rada više pripisao masovnom iseljenju stanovništva, toliko masovnom da pomalo ponestaje radne snage pa su i poslodavci primorani platit više ako žele imati ikoga u firmi da im radi i zarađuje.
To naravno ne umanjuje činjenicu da je raditi kod nas uglavnom teror i omalovažavanje od strane poslodavca u smislu da bismo se mi radnici trebali sramiti uopće pitati kad će plaća, a kamoli tražiti povišicu, a umjesto toga bismo trebali biti zahvalni što nam dozvoljavaju da budemo dio njihovog tima i što nam povremeno uplaćuju doprinose, te što nam ide čak i radni staž pa ćemo jednog dana sa 65 godina, dok budemo prpošno skakutali sa štakom po skelama moći i u mirovinu ići.
Inače, malo se raspitajte, ja jesam, masa firmi kojima je vlasnik netko iz vana ima svoje poslovnice i po europi a i šire. I dok u hrvatskoj u masi takvih firmi uredno plaća kasni i svedena je na minimalac, NIGDJE van balkana plaće u istim firmama ne kasne.
A ne kasne zbog jednostavnog razloga. Vani- dovoljna je samo jedna prijava jednog radnika, bez ikakvih sindikata, bez prijetnji tužbom bez papirologijske zavrzlame, samo jedna prijava da nije dobio plaću u roku zadanom po ugovoru. Drugi dan su dečki na vratima, sa vlastitim ključem za bravu. Prvo lokot na firmu i račune, isplata radnika iz državnog troška, i na posljetku ukoliko gosn direktor nema para i ne želi platit dugove, firma na bubanj, a on dok ne otplati dugove, nema pravo otvarati novu firmu. Da ne pričam o kreditnom rejtingu svake osobe, stvari koja ti je potrebna ako danas stra želiš kupit auto, toga u HR nema, ali po europi ima a po amerikama je to najbitnija stavka svake fizičke osobe.
I onda ako se odlučiš da ideš pokrast lovu sa vlastite firme u privatni račun, ode ti kreditni rejting ne na nulu, nego u minus, i nerijetko ti treba i 10 godina da se povratiš u pozitivu i da ti država ponovo počne vjerovati i davati kredite...
Kod nas svi znamo kako ide. Stečaj, lova na švicarski račun, nova firma ovaj puta na ženu, pa opleti ponovo dok se kao direktori firme ne izredaju svi rođaci, kumovi, prijatelji itd itd. U međuvremenu se zaboravi šta je prai gazda napravio, jer se i vlast promjenila nekoliko puta, i nitko se više ničega ne sjeća, pa je red da se sve ponovi ispočetka...