Među dobitnicima priznanja Udruge “Ponos Hrvatske” koja promiče hrabrost, humanost i nesebičnost, koja se krajem siječnja dodjeljuje u Zagrebu, naći će se i 48-godišnji Splićanin Dragomir Muše, vozač kamiona tvrtke “Tommy” koji je 30. travnja prošle godine od sigurne smrti spasio vozača iz provalije duboke 50 metara. Tog jutra, oko 9 sati na Jadranskoj magistrali između Makarske i Omiša, na prijevoju Dubci, BMW njemačkih oznaka kojim je upravljao 57-godišnji Vinko Mihaljević iz Brela sletio je s ceste u ponor. Dragomir je baš u tom trenutku vozio kamion pun voća u Makarsku, te je vidio kako BMW prelazi na njegovu stranu ceste i skreće u provaliju.
- Nisam razmišljao, nego sam izišao iz kamiona i skočio za njim, doslovce se sjurio niza strminu. Auto je bio na krovu, zatrpan kamenjem, a čovjek unutra bio je vezan i gušio se. Zaustavilo ga je neko stablo da se ne otkliže nizbrdo. Uspio sam mu prvo pomaknuti jezik da se ne uguši, a onda sam raskrčio kamenje i izvukao ga van. Došao je k sebi, a onda mi se opet onesvijestio. Srećom, došao je ponovno k sebi, okrenuo sam ga na bok, pa sam razgovarao s njim da ostane budan nekih pola sata dok nije došla pomoć.
Prvi su priskočili vatrogasci s nosilima koji su se čudili kako sam se uspio spustiti niz taj teren jer je nagib velik, a sve je bilo puno kamenja koje se odronjava. Rekli su mi poslije da je njima trebalo 15 minuta do vozača, a meni, kad pomislim, nekih 30 sekunda. Ne misliš u takvim trenucima. Djeluješ instinktivno - priča nam Dragomir, kojega su poslije i pripadnici GSS-a pozvali da im se pridruži s obzirom na spretnost i srčanost koju je pokazao tog travanjskog jutra.
Vozač BMW-a srećom je zadobio samo lakše ozljede vratne kralježnice. Tog jutra krenuo je po sestru na splitski aerodrom. Boljelo ga je rame, pa je popio dva jača voltarena na prazan želudac, pa mu je pozlilo tijekom vožnje. Srećom, tu je prolazio hrabri Dragomir, koji je tih pola sata dok je pri svijesti održavao Mihaljevića uspio izvući ključ iz auta jer je istjecalo gorivo, te obavijestiti i vozačevu sestru na aerodromu, kao i drugu sestru koja radi u Makarskoj, a sjetio se i nazvati kolege na poslu kako bi im poručio da će voće u Makarsku kasniti! I kasnilo je samo sat vremena jer je Muše nakon što je pomoć stigla - sjeo za upravljač i odradio svoj radni nalog kao da ništa nije bilo!
- Ma, isto bih ponovio opet. Čovik mi je sto puta zahvaljivao. Dao mi je 300 eura da kupim nove patike i hlače koje sam iskidao dok sam jurio niz provaliju za njim. Nije trebao. Ako mogu pomoći, zašto stajati sa strane. Više od 20 godina radim kao vozač i svašta sam se nagledao. Jednom sam u Bosni spašavao vozača kroz portapak njegova slupanog auta, a nedavno sam naletio na prometnu nesreću u jednom od kliških tunela na brzoj cesti Solin-Klis. Vidio sam da je unesrećeni u autu s plinom, pa sam skočio, uzeo bocu plina i iznio je izvan tunela. Svi su bižali ka da nosim bombu, a ja računam, šta se boje kad nema otvorenog plamena - priča nam Muše kao da mu je posao spašavati ljudske živote.
Priznanje “Ponos Hrvatske” zaista ide u prave ruke, a najponosnija je ipak Dragomirova obitelj - supruga Brigita i njegovo troje djece Duje (13), Jurica (17) i Mia (18).
- Spremamo se s njim u Zagreb kao navijači. Ponosni smo na tatu, nego šta! - veli Mia.
_________________ Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi. Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|