Aktualni sat

Roots

Jep, stavio neki dan na chat cini mi se :lol:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrva ... 98958.aspx Vezano uz to :lol:

Corto_1973

Peđa Grbin je današnju obljetnicu Dana državnosti odlučio iskoristiti za pisanje o temama koje muče građane Hrvatske. Pritom je podijelio priču samohrane majke koja nikako ne može naći posao te kritizirao nenajavljeno stopiranje mjera za poticanje zapošljavanja.

"Danas je Dan državnosti i držim da ovaj dan, osim za protokolarno čestitanje, treba prije svega iskoristiti za pisanje o temama koje doista muče građane ove države.

Jedna od tih tema, vjerojatno i najvažnija, je pitanje nezaposlenosti. Pa je tako jučer na stranicama HZZ-a osvanula obavijest kojom nas taj Zavod, kojem je zadaća briga o zapošljavanju nezaposlenih, izvješćuje da se obustavlja financiranje dijela mjera iz njegovog djelokruga, koje obuhvaćaju: potpore za zapošljavanje, potpore za samozapošljavanje, potpore za usavršavanje, stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa i javne radove. Tajming odličan: između Brexita, praznika i osmine finala, malo je tko ovo uopće primijetio. Osim onih koje se ta mjera direktno tiče.

Stoga u nastavku ovog posta prenosim priču jedne osobe koje se ova mjera direktno tiče: "Dobar dan, pardon na smetnji al ljuta sam ko pas i iskreno ne znam tko mi može odgovorit suvislo pa se obraćam Vama.

Ja sam samohrana nezaposlena majka 36 godina, mislim da Vam ne moram govorit koliko mi je jednostavno naći posao bez obzira što sam ing. informatičkog menadžmenta i dizajna. Dakle kako sam imala 0 veza tako sam do sad radila poslove KV i nakon rođenja sina sam odlučila na burzi tražiti mjere za stručno osposobljavanje. Sama sam našla firmu predala papire i sve i sad me prvo zavlače 2 mjeseca. Kad se stvar počela dovodit kraju napokon sad vidim da je privremeno ukinuta ta mjera.

Da li sam ja luda i kako je moguće uopće da tehnička vlada to napravi? I šta da ja radim sa svojim djetetom bez posla i ikakve naknade? Niste Vi krivi niti to govorim ali molim Vas da se za to čuje jako glasno u "Saboru" jer ovo više nije normalno što rade čak i sad kad su postali tehničari."
Bez dodatnih i suvišnih komentara, ovo je jedina čestitka koju si dopuštam za Dan državnosti", napisao je Grbin.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Umjesto komentara, citat:

"... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidit ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?" Bruno Bušić.

Kinta

Sramotna praksa velikog trgovačkog lanca: U trgovini gdje rade moraju trošiti 700 kuna mjesečno

“Djelatnici trebaju mjesečno potrošiti 700 kuna i ako su na porodiljnom, komplikacijama ili bolovanju. Cijelu se godinu gledala potrošnja djelatnika na iznos od 500 kuna, ali odlukom direktora iznos je povećan na 700 kuna. Voditelji odjela trebaju prikupiti izjave od svih djelatnika koji troše manje od 700 kuna i do 31. prosinca 2014. poslati e-mail sa svim izjavama djelatnika (ime, prezime, odjel i razlog male potrošnje)”, sadržaj je dokumenta od 12. prosinca 2014. godine, koji je izdala Uprava trgovačkog poduzeća Boso Vinkovci, a iz kojeg je vidljivo da svi njegovi radnici, kojih je oko 1200, mjesečno u Boso trgovinama moraju trošiti minimalno 700 kuna.

Ako svakog mjeseca nisu potrošili toliko, moraju podnijeti pismeni izvještaj zašto to nisu učinili, a ako se to ponavlja, radnicima, navodno, prijeti otkaz. To je samo djelić nevjerojatne priče o jednom od najvećih trgovačkih lanaca u Slavoniji i Baranji, koji ima 175 poslovnica i u kojem se, tvrdi nam jedna njihova radnica, konstantno provodi mobbing i kažnjavanje djelatnika, ali i mnoge druge nezakonitosti. Ivanka Dujmić iz Vinkovaca u tvrtki Boso radi već 14 godina, no od 21. travnja je na bolovanju.

ostatak na: http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska ... lmacija.hr

Kinta

Kad Šume vodi matematičar, onda imamo ovakav kaos

Potkornjak hara Gorskim kotarom, a Hrvatska još nema nacionalnu strategiju gospodarenja šumama.

Tri godine šumama Gorskog kotara hara epidemija potkornjaka i već je uništeno 30-40 posto površina pod smrekom, no posljedice bi uskoro mogle biti još i pogubnije jer mjerodavne državne institucije šute i ne poduzimaju ništa, upozorili su jučer iz Hrvatskog drvnog klastera (HDK) uz neslužbenu procjenu da se dosadašnja šteta uzrokovana najezdom potkornjaka kreće između 50-60 milijuna eura.

"Slovenci su uz vlastite strojeve unajmili opremu iz Austrije. Tražili su i pomoć Europske unije te privatnim šumovlasnicima dali i financijsku potporu i gotovo su svoje šume očistili od tog opakog nametnika, a Uprava Hrvatskih šuma u poslovnom izvješću hvali se kako su u 2015. na zaštitnim sredstvima uštedjeli 50 milijuna kuna", ilustrirao je dva različita pristupa direktor HDK-a Marijan Kavran. Zbog spomenute uštede Hrvatskih šuma razmjeri golemih šteta bit će očiti za pet do deset godina, no tako je to kada upravu vodi ne šumar nego matematičar, opominje Kavran. Europska komisija u srpnju je usvojila paket novog zakonodavstva u području politike ublažavanja klimatskih promjena u okviru Europske unije, gdje je posebno apostrofirana upravo uloga šuma u smanjenju stakleničkih plinova, no RH bi mogla ostati uskraćena za moguće namjenske potpore.

"Hrvatska nije izradila nacionalni plan gospodarenja šumama za razdoblje 2016.-2020.", upozorila je europarlamentarka Marijana Petir podsjetivši "kako je to još jedan od repova što su ostali iza bivšeg ministra Tihomira Jakovine. Listu problema nadopunio je profesor na zagrebačkom Šumarskom fakultetu Ivica Tikvić navodeći kako Hrvatska još nema ni plan pošumljavanja ni sustav za praćenje šteta. "Srbija je odlučila da će do 2030. sa sadašnjih 18 posto pošumljenosti dosegnuti europski prosjek od 38 posto, a mi nemamo konkretnih planova unatoč vrlom lošem stanju u šumama, posebno hrasta lužnjaka i smreke", ilustrirao je Tikvić navodeći da je trenutačno na Zavodu za zapošljavanje 170 osoba s diplomom inženjera šumarstva.

"Nitko se nije dosjetio angažirati ih možda na uzgoju rasadnog materijala za kojim postoji velika potražnja za izvoz", ističe Tikvić. Na razini EU, podsjetio je Kavran, nedavno je usvojena studija o kaskadnoj, višestrukoj uporabi drvne sirovine. Energetski lobiji, na krilima izdašnih potpora i vlastite financijske moći, drvnoj industriji sve agresivnije otimaju sirovinu. Tom studijom EK šalje poruku da drvnu sirovinu primarno treba koristiti u dugim ciklusima, za proizvode visoke dodane vrijednosti i potom je, tek po isteku njihova vijeka trajanja, oporabiti.

Božica Babić za Poslovni dnevnik

Kinta

Što će Plenkovićev HDZ napraviti u vezi s hrvatskim zakonom o pobačaju? Evo na što upućuju njihovi prvi potezi i izjave...

Agresivni konzervativci, pro life talibani, teroriziraju građane, pokušavajući cijelo društvo prekrojiti i postrojiti po svojim idejama

Molitvena zasjeda pred bolnicom u Vukovaru, tipična sačekuša priređena ženama koje dolaze na prekid trudnoće, znak je prelaska ofenzive mračnjaka u novu borbenu fazu. Više im nije dovoljno demonstriranje vlastitih uvjerenja. Nakon pokaznih vježbi sada treniraju nasilna sredstva. S krunicom u ruci, koja u ovom slučaju funkcionira kao potjernica i prst na obaraču, agresivni konzervativci, pro life talibani, teroriziraju građane, pokušavajući cijelo društvo prekrojiti i postrojiti po svojim idejama.

Posve je očekivano i normalno da protivnici abortusa žive u skladu s vlastitim uvjerenjima. Nitko im to pravo ne smije ograničavati. Sasvim je legitimno i to da svoje stavove javno zagovaraju. Nelegitimno je i nedopustivo kad ih pokušavaju nametnuti drugima. Kad neovlašteno zadiru u tuđe živote i po mjeri vlastite isključivosti žele redizajnirati tuđe glave. Krunica se pred vukovarskom bolnicom pretvorila u čin maltretiranja i agresije. U pokušaj prokazivanja i stigmatiziranja žena koje su se odlučile na abortus i koje na putu do liječnika moraju proći kroz njihov špalir mizoginije i šamaranja molitvom. Tamošnje bogomoljke svoje pravo na iskazivanje vjere prakticiraju kao pravo na nepoštivanje tuđe privatnosti. Hrvatsku se hoće pretvoriti u Poljsku. Zemlju u kojoj ženski dio populacije ni u najintimnijim stvarima nema pravo izbora, pa je i pobačaj gotovo bez izuzetka zabranjen, bez obzira na posljedice.

Molitveni odredi inkvizicijskih namjera pred hrvatskim bolnicama, u Vukovaru dodatno dramatični zbog upada u privatne zdravstvene kartone, samo su posljednji u nizu primjera koji govore o pravoj navali regresivnih političkih i društvenih inicijativa, koje u svoje navodno misionarske pohode kreću nasilnim metodama. Ovdje je riječ o psihičkom nasilju nad ženama. Ali, akti zastrašivanja i tiraniziranja svakodnevna su pojava. Patologija koja raste! Od saborskog zastupnika Željka Glasnovića koji priziva pendreke i suzavac za pobunjene studente, preko autora novog Obiteljskog zakona koji bi državu uveli u krevete građana te pod firmom zaštite obitelji šikani izložili sve koji iskaču iz njihovom rigidnom voljom postavljenih okvira - klerikalci u politici izopćili bi izvanbračne zajednice, a ministrica u odlasku Bernardica Juretić tvrdi da je alternativa neprihvaćanju njezina, po mnogim ocjenama konzervativnog zakona, anarhija - do patera Ike Mandurića koji će reći da u svima koji se protive gradnji crkve u parku na zagrebačkoj Savici stoluje Nečastivi, doslovce ih nazivajući neljudima iz kojih, kako je lanuo, progovara “Mrzitelj Božji”.

Glasnović, Juretić ili Mandurić imaju pravo na svoja konzervativna, pa i radikalna stanovišta. Ali nemaju ih pravo usađivati drugima. Pogotovo ne pendrecima ili čizmom u zube, kako se Glasnović jednom prilikom izjasnio pljucnuvši usput na demokraciju, ili sotoniziranjem oponenata, kao što to Mandurić čini.

Može se razumjeti da su jedan umirovljeni general, jedna bivša švora i jedan svećenik naučili na pokornost i strašno ih uzrujava kad se njihovi stavovi izlože kritici. Može se imati razumijevanja za činjenicu da je Glasnović s razlogom duboko nesretan čovjek. Fetišizirao je hrvatsku državu, navodno, traumatiziran stradanjem svoje obitelji u jugoslavenskom režimu, ali ga je Hrvatska iznevjerila, nije se pokazala onako kako je on to zamišljao. Ali ne može se razumjeti ni prihvatiti da svoje nezadovoljstvo državom sada transferira na građane Hrvatske, koje bi malo remodelirao propuštajući ih kroz svoje vojničke ruke.

Posve na tragu kulturne revolucije, koju su svojedobno pokrenuli bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko i zdrug zadrtih desničara u krilu Svete Matere Crkve. Umjesto ribarenjem ljudskih duša, oni se bave mentalnim inženjeringom nacije. Kako se Hrvatska ne pristaje postrojiti po njihovim ideološkim i političkim zamislima, zaključiše da više nije dovoljno promijeniti samo državu i sustav, nego je nužno promijeniti i narod. Jugoslavija je pokopana, komunizam također, ali tvrda desnica grmi da nisu mrtvi, svako ih malo, navodno, nalaze diljem Hrvatske. Zato su krenuli u akciju prepravljanja naroda. Projekt stvaranja novog hrvatskog čovjeka, kojega će klonirati po vlastitoj mjeri. Tome je služio Karamarkov antikomunistički manifest i instaliranje ministra Hasanbegovića kao instrumenta njegove operacionalizacije. Tome služi navala bojovnih konzervativaca, politički klerici, zazivanje pendreka, traganje za unutarnjim neprijateljem, za jugo zombijima, suspenzija medijskih sloboda, kostrijet od Obiteljskog zakona, progon različitosti, maltretiranje žena kad su najranjivije… Ako se nije htjela promijeniti milom, Hrvatsku su odlučili promijeniti silom.

A onda se ta furija sudarila sa zidom. Smjenom na čelu HDZ-a i dolaskom, čini se, pitomog Andreja Plenkovića desničarska je rekonkvista ostala bez uporišta, odnosno jedino joj uporište ostaju baze po crkvenim adresama i jataci po državnim strukturama. Svejedno, neki od recentnih ispada razlog su sumnjama da novi šef HDZ-a i uskoro premijer neće htjeti ili neće moći radikalno raskrstiti s konzervativno-klerikalnim remodeliranjem Hrvatske. Posve neočekivano, razmahala se neka vrsta nostalgije za Ivom Sanaderom i njegovim reformskim kapacitetima. Odjednom se opet u pozitivnom kontekstu spominje kako je on kao premijer rezao neželjene političke radikalizme. Istina, Plenković u tom pogledu kao da hoda po jajima. Nije rezolutan ni kategoričan. Osuđuje, ograđuje se, ali ne siječe. Sanader je to rješavao mnogo odlučnije. Nije se bojao uzeti Srbe u koaliciju, surađivati s Haagom ni ukloniti ustaške spomenike…

Ali, možda je razlika prije svega u stilu. Plenković nije čovjek od velikih riječi, vjerojatno ni spektakularnih gesta. No, on se političkog radikalizma i oštrenja nije odrekao poslije izbora, kao Sanader koji je u predizbornoj kampanji po splitskoj Rivi još jako ložio te vatre, nego ih je prekrižio čim je došao na čelo HDZ-a, svakako prije izbora, što nije bilo bez rizika. Vjerojatno će s preuzimanjem izvršne vlasti, odnosno kormila države postati još decidiraniji. Na to upućuju već neki potezi koje je povukao. Odmah je prekinuo s HDZ-ovom antisrpskom retorikom. S nacionalnim manjinama dogovara one aspekte programa svoje Vlade koji bi im mogli biti zanimljivi. Na žalost, nova će Vlada biti druga u povijesti samostalne Hrvatske - prva je bila prethodna, Oreškovićeva, dakle opet HDZ-ova - koja u svom sastavu neće imati predstavnika Srba. Franjo Tuđman uvijek je pazio na njihovu zastupljenost. Novi šef HDZ-a za takav potez nije imao petlje ili je ta činjenica Mostu na dušu?

Zatim, Plenković je najavio da će nastaviti kurikularnu reformu. Onda, nedavno je bivši premijer Nikica Valentić kao izaslanik predsjednice države, ali ne bez dogovora s HDZ-om, prisustvovao komemoraciji žrtvama zločina počinjenog nad srpskim civilima u Varivodama, što se dosad nikada nije dogodilo. Idućeg će tjedna set bivših HDZ-ovih premijera posjetiti Vukovar, odakle će - očekuje se - poslati poruke koje bi trebale pridonijeti smirivanju tamošnje situacije. Dalje, na televizijsku raspravu o primjeni zakona o pobačaju Plenković je delegirao razumnog Dragu Prgometa, koji je odbio spekulacije da će HDZ inicirati zakonsku zabranu abortusa. Slati abortus u ilegalu bila bi velika greška, rekao je Prgomet, a šef HDZ-a potom i osobno potvrdio, na užas Karamarkovih katoličkih fundamentalista. Nastavak, nadajmo se, slijedi.

Sanaderove se promjene nisu primile u HDZ-u. Nestale su kao šušur, kao pjena. Dapače, stranka je nakon njega pala u još gori crni afan, u političku radikalizaciju i primitivizam. Andrej Plenković sada ima šansu graditi na mnogo čvršćim temeljima.

JELENA LOVRIĆ za jutarnji

Kinta

Naši proizvođači jaja propadaju, a država sliježe ramenima. No, u Austriji proizvodnja domaćih jaja doživljava pravi procvat

Konzumna jaja u Hrvatskoj su bila među 5-6 poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koji su se u Hrvatskoj producirali u dostatnim količinama za zadovoljavanje domaćih potreba. Za uvozom jaja nije, dakle, bilo potrebe.

Bilo je to vrijeme kada se jela puno zdravija hrana nego danas. A onda je njegovo veličanstvo profit u sprezi s politikom doveo do toga da se u Hrvatskoj više ne znaju proizvoditi ni jaja kao prije, pa sadašnja proizvodnja s hrvatskih farmi zadovoljava tek kojih 70 - 80 posto domaćih potreba. I ne trudimo se vratiti donedavnu proizvodnju. Jer nama to ne treba. Tko je vidio raditi

Zar nije lakše uvesti? A i onima koji se time bave isplativije je nego proizvoditi. Posebno ako se uvozi bofl-roba deklarirana kao prvoklasna kakva je posljednjih dana isplivala na površinu čim je novi ministar poljprivrede Tomislav Tolušić, poslije tragične smrti petogodišnjeg djeteta koje je umrlo od trovanja salmonelom iz jaja uvezenih iz Poljske, podviknuo i iz "zimskog sna" probudio inspekcije zadužene za kontrolu zdravstvene ispravnosti hrane izloženu na trgovačkim policama u Hrvatskoj.

Kako se koke mogu zaraziti salmonelom i prenijeti zarazu na jaja, čime se hrane i postoji li unutar EU-a, kojem pripada i Hrvatska, ipak način da se zaštiti lokalna proizvodnja jaja pokušat ćemo odgovoriti u nastavku.

Anita Kokić je dr. sc. u veterinarstvu i pod njenim stručnim nadzorom odvija se proizvodnja u peradarskoj farmi "Mostina", najvećem proizvođaču pilenki u Hrvatskoj s kapacitetom od oko 250 tisuća godišnje. U farme "Mostine" stižu jednodnevni pilići i tu se uzgajaju dok ne napune 18 tjedana kada počinju nesti jaja. Tada ih "Mostina" prodaje na farme za proizvodnju konzumnih jaja diljem Hrvatske, a i sami imaju takvu farmu s 10 tisuća koka.

- Tijekom uzgoja mi pilenke dva puta cijepimo protiv salmonele. Otkako su u Hrvatskoj počela ta cijepljenja, a podosta smo kasnili za razvijenijim zemljama Europe, puno je manje slučajeva salmonele. Cijepljenje je skupo. Po pilenki se kreće preko tri kune. Unatoč cijepljenju, ne postiže se stopostotna sigurnost.

Uvijek se može dogoditi da u jatu kod dijela koka dođe do proboja ili da ih se zaraze salmonelom izvana. Zato je važna redovitost kontrola – kaže dr. Kokić. Na pitanje kako se to koke u farmi za proizvodnju jaja mogu zaraziti vanjskim utjecajem dr. Kokić naglašava: - Ispred svake farme postavljena je dezinfekcijska barijera i ako se ona zaobiđe ili je neefikasna, prilikom ulaska u farmu može se unijeti bakterija salmonele. Drugi puno češći prijenosnik su miševi. A najčešće donošenje bakterije izvana u farmu - ističe dr. Kokić - je preko hrane za koke, i to u pravilu kroz komponentu sojine sačme.

I u Hrvatskoj je, jednako kao i u drugim zemljama unutar EU-a, odgovornost za zdravstvenu ispravnost proizvedene hrane na proizvođaču. Stoga hrvatski farmeri, iako izloženi nelojalnoj konkurenciji kroz dampinške cijene jaja iz uvoza "Ž" kvalitete, strogo poštuju propise kontrole na salmonelu. U farmama koka koje su cijepljene na salmonelu svakih 8 tjedana uzimaju i šalju na analize u ovlaštene labaratorije uzorke izmeta. Iz farmi s necijepljenim kokama istovjetni uzorci i analize uzimaju se i provode svaka četiri tjedna.

Od čega se sastoji hrana za koke nesilice? Glavna komponenta je kukuruz, preko 60 posto. Druga po udjelu je sojina sačma, a zatim su tu žitarice, lucerka, kreda, masnoća te takozvani premiks sa svim potrebnim komponentama minerala i vitamina da bi koka bila vrijedni biološki stroj koji godišnje snese preko 300 jaja. U Hrvatskoj se u dostatnim količinama mogu osigurati sve komponente za proizvodnju hrane za nesilice, osim sojine sačme. Hrvatska proizvodi vrlo male količine soje.

Poslije prerade sojinog zrna koje se peče i iz njega potom ekstrahira ulje kao nusproizvod dobiva se sojina sačma koja sadrži 44 do 48 posto proteina i kao takva je kvalitetna bjelančevinasta komponenta stočne hrane, posebno u ishrani svinja i peradi. Najveći dio potreba za sojinom sačmom Hrvatska osigurava uvozom, i to najčešće iz Brazila i Argentine te u manjim količinama iz Indije.

Sva proizvodnja soje u Argentini je iz GMO sjemena, a ni soja u Brazilu i Indiji nije više nevina na genetska modificiranja. Što se događa u organizmima životinja koje u krmnoj smjesi konzumiraju i sojinu sačmu od GMO soje te kakav je nastavak utjecaja te GMO komponente u prehrambenom lancu, kada meso, mlijeko i jaja od tih životinja konzumira čovjek...

Sve do sada u Hrvatskoj su se producirali zakoni koji su lokalne proizvođače pretvarali u glinene golubove pred EU konkurencijom. Sa značajno skupljim ulaznim troškovima, u kojima je veliki udjel cijene same države, trebali su se nositi s korisnicima prikrivenih subvencija iz stranih država. Kad nad takvom domaćom proizvodnjom i proizvođačima "carski ljudi" s iskaznicama bogtepitaj kojih sve inspekcija počnu "trenirati strogoću", tko kaže ne po nalogu politike i sprege političara s uvoznicima, domaća proizvodnja i proizvođači padaju s nogu.

Na njihov vrisak politika odgovara da se radi o slobodnom EU tržištu i da oni tu ništa ne mogu jer je protekcionizam najstrože zabranjen unutar EU-a. Je li baš tako? Ima li unutar EU zemalja koje štite svoju proizvodnju i proizvođače? Vrijedi li za njih zabrana protekcionizma na koju se pozivaju hrvatske vlasti? Umjesto izravno odgovorit ćemo primjerom iz nedaleke Austrije u kojoj su pronašli formulu kako na domaćem tržištu jaja zaštititi lokalne proizvođače i kako osigurati opskrbu jajima iz domaće proizvodnje za djecu, mlade i bolesnike.

Vodeći trgovački lanci u toj zemlji, kojima su se pridružile brojne skupine manjih trgovaca prehrambenim proizvodima, dogovorili su se s farmerima o proizvodnji jaja na kojima će se posebnom oznakom potrošačima jamčiti kvaliteta. Crveno-bijelo-crvenim pečatom s oznakom AMA na ljusci kupcu se jamči da je to jaje 100 posto proizvedeno u Austriji. Taj pečat ujedno im je jamstvo da su jaja zdrava, slobodna od salmonele. Takva jaja mogu proizvoditi svi farmemi u Europi.

Trebaju ispuniti tek nekoliko "sitnica". Od porijekla koke čije djedovsko i matično jato (od jaja djedovskog vale se koke koje imaju status matičnog jata, a od njihovih jaja vale se koke nesilice, op.p.) mora biti iz Austrije do držanja koka na otvorenom, a ne u kaveznom uzgoju. Pa tko voli, nek izvoli. Austrijsko tržište mu je slobodno. Nikome nije zabranjeno. Samo što kupci u Austriji ne prebrajaju munitu na dlanu i ne pitaju se hoće li kupiti jaje s AMA pečatom i platiti ga, primjerice, dvije kune, odnosno protuvrijednost u eurima ili će za isti iznos novca kupiti četiri jaja s poljskih farma.

Oni znaju što im je činiti. I zato nemaju potrebe uvoziti konzumna jaja jer imaju dostatno iz vlastite proizvodnje. Uvoze, kažu, i iz Poljske, ali ta jaja nitko ne jede izravno već služe isključivo za preradu. Državnom politikom je postignuto da kuhinje svih dječjih vrtića, škola, na sveučilištima, domovima starih i nemoćnih, bolnicama... nabavljaju isključivo jaja s AMA pečatom. Nitko iz EU-a Austriji zbog toga ne "trlja nos".

Corto_1973

Želimo biti pičkice!

U svim spikama oko vojnog roka neki faktori mukom zamukoše – primjerice pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, BaBe i slične udruge. Ako smo za jednakost u pravima, obavezama i plaćama, zar ne bi onda i služenje i nesluženje vojske trebalo biti isto za žene i muškarce?

Da se razumijemo, ne pišem ovo zato što mislim da bi i žene trebale služiti vojsku i sudjelovati u toj budalaštini, već upravo suprotno.

Protiv sam svakog državnog maltretiranja ikoga, i nadam se da će od čitave ove političko korupcijske svinjarije od služenja državi ostati samo trabunjanje po novinama, ali već i na sam prijedlog te udruge i tijela trebaju reagirati. Ako je protiv pameti da traže jednako služenje i za žene, neka se očituju tražeći jednako NEsluženje i za muškarce! Zašto bi neki spol imao veća prava izbjeći vojsku?

Zašto se uvijek muška prava uzimaju kao benchmark, zašto ne i ženska? Ako žene mogu neslužiti, želimo ista prava i za muške.

Što je ime udruge sveobuhvatnije, to su interesi uži

Ali ne.... nijedna udruga kod nas ne služi pravdi i dosljednosti, samo parcijalnoj borbi za uski interes jedne skupine. Što se tijelo ili udruga zovu sveobuhvatnijim imenom, to je veća vjerojatnost da će biti usko parcijalni. Ured za ravnopravnost spolova u praksi služi borbi za ravnopravnost samo jednog spola, i to samo kad im ta ravnopravnost paše i znači povećanje prava.

Vrijeme je da se to promjeni. Evo prilike da se dokažu borbom za prava muškaraca da izbjegnu jednu glupu obavezu. Ako žene imaju pravo tražiti ravnopravnost kad im to paše – imaju i muškarci. U naprednim zemljama i očevi mogu na porodiljni, ako se tako dogovore s majkom djeteta, zašto onda ne bi isto mogli i stajat doma kad krene regrutacija?

Ukratko – želimo legitimno pravo da budemo nevojničke pičkice!

Inače, budući da je ovaj tekst nekako prekratak za kolumnu, a kad vidim kakve kolumnetine piše Vojki zasramim se.... da dodam još nešto.

Uvjeren sam da je cijela galama oko vojnog roka najviše motivirana pokušajem da se određenim firmama i prijateljima stranke i osoba na vlasti namjeste unosni poslovi od šivanja uniformi, preko nabave kreveta, obnove zapuštenih vojarni, prehrane za ročnike, i tome slično. Kanaliziranje javnog novca u privatni džep, dok se pred narodom maše zastavama i "nacionalnim interesima". Stara HDZ-ovska priča.

Ideja je da se stvori čitav jedan paralelni sustav sigurnih poslova s državom za odabrane, a samo služenje i obuka su dimna zavjesa za javnost. Klasičan HDZ-ov recept, ali nije da je SDP dok je bio na vlasti bio išta bolji. Vrlo slične sheme gurao je Linić u ministarstvu financija, pod maskom borbe za "medicinske sestre i vatrogasce" a zapravo za korist svojih frendova kao Šegon. Još je gori bio Mrsić, i njegov paralelni svemir sazdan oko budalaštine zvane zaštita na radu.

SDP i HDZ - braća po idejama

Donesu se zakoni, uredbe, propisi, hrpa birokracije, i na njih se nakači planetarni sustav orbitirajućih firmi i firmica, certifikatora i obučavatelja, za pitanja, u ovom slučaju, zaštite na radu, kojima firme trebaju plaćati reket da bi bile čiste pred inspekcijom.

S vojnim rokom uopće nisu bitni ni regruti, ni obuka, već stvaranje jednog takvog sustava koji orbitira oko politike i ministarstva i ubire lovu. SDP i HDZ – braća po idejama. Jedni bace dimnu zavjesu borbe za "radnička prava" a drugi "zaštite nacionalnih interesa" i Kolindinog fetiša na puškice.

Ali, na kraju da podsjetim na glavnu poantu teksta – ponekad se i muškarci imaju pravo boriti da im prava budu jednaka ženskima. Želimo biti pičkice!

Oleg Maštruko, index.hr

Kinta

Edukativna priča dolazi nam iz malog mjesta u Dalmatinskoj zagori, gdje je jedan općinski službenik jednom davno potjerao s posla drugog općinskog službenika, a drugi podigao tužbu zbog nezakonitog otkaza. Dva desničarska magarca iz sestrinskih pravaških stranaka dohvatili su se zbog nekog davno zaboravljenog razloga, a poznajući taj svijet, mogu vam s velikom pouzdanošću kazati da je sve počelo nekakvom bezazlenom birtijskom svađom, nečim nepojmljivo blesavim. Recimo, jedan se pijan udvarao konobarici, a drugi mu se rugao s drugog kraja šanka dovikujući: “Ajde, Jozo, kući, žena te čeka” ili tako nešto. Svakako, njih se dvojica nisu zakrvili oko interpretacija političkih eseja oca domovine doktora Ante Starčevića.

Slučaj je onda došao na sud i sedam do devet godina uobičajeno se kiselio u ladicama, putovao s drugog na treći kat, s trećeg na šesti, sa šestog na prvi i otamo opet na drugi, da bi naposljetku došao pravorijek kako se onaj nezaposleni mora vratiti na posao i naknadno, zajedno s kamatama i penalima, dobiti do jednu plaću što mu je svih onih bezbrojnih mjeseci nepravedno uskraćena. Grdne mu pare duguju. Preračunato, oštećeni bi neodređeno vrijeme trebao dobivati nevjerojatnih sedam stotina kuna dnevno, a to, naravno, neće biti iz džepa onoga koji mu je dao otkaz. Ne, odšteta će isisati siromašni općinski budžet do zadnje lipe. U čeličnoj kasi u kutu kancelarije ostat će im samo stari pornografski magazin, dva prsta vinjaka na dnu boce i nešto paučine. Svi će bankrotirati zbog dva jedva pismena pravaša s drvenom krunicom na retrovizoru i naljepnicom NDH na braniku starog Mercedesa. Zbog dva totalna imbecila s dugim noktom na malom prstu, koja zacijelo ne biste znali razlikovati da vam se postroje jedan kraj drugoga, jedno malo mjesto u Dalmatinskoj zagori ostat će bez javne rasvjete, kanalizacije, školskog autobusa i vrtića, u jednu riječ - bez budućnosti.

Zar ovo nije nenatkriljivo apsurdno, nenadmašno bolesno i nepobjedivo glupo? Pa, ustvari, i nije. Nevjerojatno, ali može biti i apsurdnije i bolesnije i gluplje, kad stanovnike malog mjesta u Dalmatinskoj zagori nakon svega upitate tko im je kriv da žive bez javne rasvjete, kanalizacije, školskog autobusa, vrtića i budućnosti kao takve, a oni vam potpuno ozbiljno, bez zajebancije, objasne da su im krivi ateisti, agnostici, masoni, udbaši i četnici.

Kad u novinama nađem priču kao što je ova, a znam da je beskrajno mnogo drugih, često i strašnijih, o službenicima i dužnosnicima što su se nemarni, lijeni, nesposobni i kradljivi namnožili poput skakavaca ili lisnih ušiju na svim razinama vlasti, dođu mi beznadne, crne misli. Kako bi ijedna zemlja, pa i daleko bogatija i naprednija od ove, mogla nahraniti takvo birokratsko čudovište, tisuće i tisuće onih snaha i nećaka i kumova što su u valovima, sa svakim novim izborima, dolazili u ministarstva, agencije, državna i javna poduzeća, gradove i općine? Gdje bi za sve njih našli kancelarija, stolica s kotačićima, službenih kartica i limuzina od stotinu pedeset konjskih snaga, metalik crne boje, s automatskim mjenjačem, lakometalnim naplacima, LED svjetlima i grijanim sicevima? Dvanaest ovako detaljno opisanih automobila naručili su nedavno u Hrvatskoj pošti, jednom notorno neuspješnom, izdišućem državnom poduzeću što po selima zatvara urede, a u gradovima preseljava u sve manje prostore natrpane jeftinim kineskim mobitelima, kišobranima, igračkama i self help literaturom kojom se nikad nitko nije pomogao.

Hrvatska pošta kupit će dvanaest luksuznih kola, jedva nešto manje od luksuznih brzojava koje su u zadnjem tromjesječju prodali ožalošćenim obiteljima i rodbini i prijateljima mladenaca. Sa svojim gubicima, viškom zaposlenih i traljavim, pospanim poslovanjem, Pošta sebi vjerojatno ni polovni bicikl ne bi mogla priuštiti, ali koga briga za to? Tko se još uzrujava ugazi li u nedopušten minus? Ako u ministarstvima i agencijama ne primjećuju očit raskorak između svojih prihoda i rashoda, ako su već i mračne vukojebine s nula zaposlenih pokupovale Passate ili barem Škode Superb, ni menadžeri u Pošti neće se do zore nemirno prevrtati šta će i kako će kad im dođe rata leasinga.

Cijelom strukturom, u svim državnim sustavima, od vrha do dna, od premijera i ministara do najmanjeg općinskog vijećnika u Dalmatinskoj zagori, svi razvratno troše više nego što zarađuju. Lakomisleno se zadužuju kao da ne postoji sutra, kao da će nekakav asteroid za koji dan udariti u Zemlju i uništiti sav život na njoj, trenutno poništavajući do jednu našu kreditnu obavezu prema međunarodnim financijskim institucijama. Zaista, ne nastupi li uskoro biblijski smak, ja ne znam kako ćemo dalje? I šta je u glavama bankara da nam i dalje daju kredite, premda je jasno da mi to nikad, ni u ludilu nećemo vratiti? Od čega se budale misle naplatiti? Da neće možda zatvorili u gepek ministra Marića i voziti ga po cijelom kraju, razlokanim sljemenskim cestama, dok im on napokon, izbezumljen i upišan, plačnim sopranom ne obeća da, evo, još samo koji dan, čim nam legne jedna uplata...?

To s našim dugovanjima zapravo postaje komično. Dajte, ljudi, budite pametni, otkuda nama te milijarde? U pedeset života mi to ne bismo mogli zaraditi, a i kad bismo mogli, ne bi nam se dalo. Najveselije mi je ipak kad kažu da smo i naše praunuke zadužili. Kakva glupost! Pa neće naši praunuci valjda ovdje živjeti. Pametna djeca šmugnut će iz Hrvatske mnogo prije nego što im stigne rješenje o ovrsi.

Ante Tomić

Kinta

Uprava tvrtke Autoceste Rijeka - Zagreb suočava se problemom rješavanja još jednog kostura iz ormara, vrijednog 67 milijuna kuna.

Naime, toliko je ARZ do 2009. godine platio za nabavu 3,5 kilometra burobrana, od kojih je 2,7 kilometara ugrađeno na dionici autoceste Rijeka - Zagreb od Kikovice do tunela Tuhobić, a 807,5 metara burobrana namijenjenih ugradnji na lokaciji prije vijadukta Hreljin i iza njega već osam godina stoji na suncu, kiši i snijegu u Tehničkoj jedinici Rupe, piše Jutarnji list.

Ugrađeni burobrani potpuno su beskorisni, a nakon analize koja je nedavno završena utvrđeno je da je i 807,5 metara naručenih i plaćenih burobrana također potpuno neiskoristivo te da ne mogu zaustaviti udare bure i omogućiti redovno odvijanje prometa.

Budući da su burobrani napravljeni specifično za tu lokaciju, teško će ih se moći iskoristiti negdje drugdje. Vrijednost tih burobrana je 15,5 milijuna kuna.

Ugovor o nabavi i ugradnji burobrana s tvrtkom Dalekovod potpisao je 2007. godine tadašnji predsjednik Uprave ARZ-a Jurica Prskalo. Burobrani su trebali biti postavljeni u sklopu druge B faze gradnje autoceste Rijeka - Zagreb, a za dobavljanje, isporuku i ugradnju burobrana kao izvođač je angažirana tvrtka Skladgradnja.

Ukupna vrijednost nabave i gradnje burobrana bila je 68,3 milijuna kuna. Kada se 2007. godine krenulo u taj projekt, planiralo se postaviti burobrane duž 11 kilometara od naplatne postaje Grobnik do tunela Tuhobić, s obzirom na to da je riječ o dionici na kojoj bura puše brzinom većom od 100 kilometara na sat. Ipak je zaključeno da je riječ o preskupoj investiciji te je odlučeno da se zaštita od bure izvede u dvije faze.

U prvoj fazi burobrani su postavljeni u ukupnoj dužini od 2767 metara, na dijelovima dionice gdje je brzina vjetra veća od 130 kilometara na sat. Ti su burobrani trebali onemogućiti zatvaranje prometa na toj kritičnoj dionici.

No, kako nam tvrde upućeni, postavljeni burobrani potpuno su beskorisni jer smanjuju udare vjetra na brzinu između 30 i 50 metara u sekundi, a zatvaranje autoceste na tom dijelu za neke kategorije vozila počinje pri jačini vjetra 22 metra u sekundi.

Naši nam sugovornici tvrde kako je više razloga zbog kojih su postavljeni burobrani i oni uskladišteni u TC-u Rupe beskorisni. Prema njihovim tvrdnjama, u pripremi tog projekta mjerenja jačine vjetra obavljao je Državni hidrometeorološki zavod, ali, navodno, ne na samoj lokaciji postavljanja burobrana, nego na brdu iznad, te su dobivene netočne vrijednosti jačine i smjera vjetra.

Na osnovu toga lamele na burobranima postavljene su u pogrešnom smjeru te nedovoljno smanjuju jačinu udara vjetra. Nakon što se utvrdilo da je postavljenih 2767 metara burobrana beskorisno, sve se pokušalo spasiti preusmjeravanjem prometa na južni kolnik i prilagođavanjem za dvosmjerni promet, no i to se zbog prejakih udara vjetra pokazalo nemogućim. Stoga se i dalje, usprkos burobranima, promet na ovoj dionici autoceste zabranjuje.

U pokušaju da ipak nekako spase kupljenih 807,5 metara burobrana u ARZ- u su naručili analize Prometnog fakulteta, Fakulteta računarstva i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koje su pokazale kako bi postavljanje ovog burobrana kod vijadukta Hreljina bilo preskupo, a u konačnici i beskorisno.

Prema troškovniku, postavljanje burobrana stajalo bi oko 7 milijuna kuna, a ne bi riješilo problem. Stoga se od svega odustalo. Uprava ARZ-a sada je pred problemom kako se riješiti panela koji već devet godina leže i pitanje je u kakvom su stanju.

fek0

Sent from my F5 using Tapatalk

Vaper club

Aktualni sat

Online