U petak ujutro 15. lipnja 2012. godine grafički inženjer Josip Ćuk dvaput je u desnu stranu okrenuo ključ u bravi na velikim bijelim ulaznim vratima u svoju firmu u Samoboru. S nekoliko preostalih radnika u obližnjem je kafiću popio posljednje piće u čast firme u kojoj je proveo mladost i jednu zdravicu održao u čast svim ljubiteljima fotografije, hobistima i profesionalnim fotografima kojima su njegovi proizvodi uljepšavali život i rad.
Fotokemika, svjetski poznata zagrebačka tvrtka za proizvodnju fotografskih filmova i papira, tog petka okončala je svoju slavnu 65-godišnju povijest. Bogatu povijest u kojoj su milijuni ljudi zaustavljali trenutke i dokumentirali ih na najboljim filmovima i papirima u ovom dijelu Europe koji su se proizvodili u Hondlovoj 8 u Zagrebu i u Šubićevoj 14 u Samoboru.
Do zadnjeg dana proizvodnje iz Fotokemike su diljem svijeta odlazili posljednji europski crno-bijeli fotografski filmovi s tako kvalitetnim premazom srebra, formati filmova za kolekcionarske fotoaparate iz tridesetih godina, baby-role za stare aparate koje više nitko na svijetu ne proizvodi... A još samo prije godinu dana inženjer Josip Ćuk (51), poduzetnik iz Krašića, o svim je ovim proizvodima s neskrivenim ponosom pričao u članku koji je u rujnu 2011. objavljen u hrvatskom izdanju Forbesa. Ćuk je 2003. preuzeo Fotokemikine pogone u Samoboru kada je ona glavna Fotokemika, sa sjedištem u Hondlovoj 8., već bila rasprodana i likvidirana, pa je prostor morao unajmiti od novog vlasnika, samoborskog poduzetnika Željka Kodrića.
Ćuk tada sa 20-ak radnika osniva Fotokemiku Novu i nastavlja s malim dijelom proizvodnog asortimana stare Fotokemike koristeći njihov ugled i poslovne veze. Dok su se u EU i svijetu pojavom digitalne tehnologije zatvarale tvrtke sličnog profila, Ćukova ekipa orijentirala se na manufakturne proizvode koje su samo oni mogli napraviti majstorskim radom na starim strojevima. Posao je godinama cvao, radnici su u Samoboru u mraku miješali emulzije, sve dok jednoga dana u pogonima nije zavladao potpuni mrak.
- Prvo je počeo prokišnjavati krov, onda su se usred proizvodnje odvajali dijelovi stropa i padali po strojevima i radnicima. Neke prostorije često su bile poplavljene, nije više radio ni klimatizacijski sustav koji nam je bio potreban kako bi proizvodi imali kvalitetu. To objektivno više nisu bili uvjeti u kojima se moglo raditi, pod stalnom prijetnjom nekog nesretnog slučaja u uvjetima opasnim po život. Moral’ sam zaprt tvornicu - priča nam Ćuk, s kojim smo iz Zagreba otišli u pogone Fotokemike u Samoboru.
I doista, iza bijelih ulaznih vrata, u sablasnom mraku s puno električnih instalacija koje vire iz zidova i vise sa stropa, ugledali smo velike strojeve kako leže napušteni, prepušteni hrđi koja ih sve više nagriza. Upravo ti stari strojevi, čuvari proizvodnje unikatnih filmova i fotopapira, postali su predmetom zanimljive inicijative za osnivanje muzeja koji bi otrgnuo od zaborava i propasti ovu vrijednu kulturnu baštinu.
Inicijativu su, isprva na Facebooku, pa potom i velikim osobnim angažmanom pokrenule nizozemska fotografkinja hrvatskog podrijetla Sanja Hariss i samoborska novinarka Ana Cvetković. Djevojkama je Fotokemika prirasla srcu iz obiteljskih razloga jer su u njoj radili Sanijin djed Vojta Braniš i Anin otac Božidar.
- Otkad smo čule o planovima za zatvaranje tvornice, strastveno se borimo da očuvamo Fotokemiku kao važnu baštinu. Naš je plan spasiti ostavštinu i osnovati muzej u kojem bi se održavale povijesne izložbe o stvaranju eFKe filma s različitim multimedijalnim načinima prikazivanja integracije filma u život ljudi diljem svijeta. Strojevi iz sada napuštene tvornice čine vrlo važan dio muzeja i na njima bi se opet mogla revitalizirati proizvodnja, barem za muzejske potrebe. Čim smo dobile dojavu da je vlasnik i direktor Josip Ćuk počeo prodavati strojeve u staro željezo, odmah smo stupile u akciju - pričaju nam Ana i Sanja.
Zanimanje za projekt muzeja usmeno su pokazali muzeji u Rotterdamu i Samoboru, a na mail se odazvala i Ranka Saračević Würth, načelnica Sektora za zaštitu kulturne baštine pri Upravi za zaštitu kulturne baštine u Ministarstvu kulture. Ona je o inicijativi obavijestila Tomislava Petrinca, pročelnika Konzervatorskog odjela za područje Zagrebačke županije, koji je najavio da će uskoro na teren poslati inspekciju za procjenu zgrade i strojeva. U međuvremenu djevojke su dobile potporu i Miroslava Gašparovića, ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt. Koraljka Vlado, voditeljica zbirki dizajna, rekla im je kako je i dizajn Fotokemike vrijedna baština hrvatskog dizajna.
Ovo je Goebel, stroj za rezanje filma. Kroz taj stroj je prosao svaki film na kojem ste slikali pluca, a i graficki film bez kojeg nekad prije nebi imali sto citati.
Jos jedna firma koju su mudraci unistili.
FAQ
Postano: 23 pro 2012 16:59 
