Vaper club

Slobodna Dalmacija 7.8.2002.


Država koja je potisnula prave heroje

Umjesto heroja Vukovara, Petrinje, Zadra, Gospića i ostalih simbola otpora agresiji, Hrvatska je dobila jednu simboličnu žrtvu početka rata, nekoliko medijski eksponiranih pa zaboravljenih tipova i dvojicu vojskovođa koje uz herojstvo prati i sjena optužbi za ratne zločine


Kakva je to ratna pobjeda bez ratnih heroja? Odnosno, može li proći Dan pobjede i domovinske zahvalnosti bez konkretnih imena branitelja kojima bi hrvatska država trebala biti zahvalna?
Stara je i mnogo puta ponovljena teza da hrvatski Domovinski rat nije iznjedrio nijednoga ratnog heroja jedino kako se ne bi zasjenio lik i djelo predsjednika Franje Tuđmana. Umjesto heroja Vukovara, Petrinje, Zadra, Gospića i ostalih simbola otpora agresiji, Hrvatska je dobila jednu simboličnu žrtvu početka rata Josipa Jovića, nekoliko medijski eksponiranih pa onda zaboravljenih tipova, par pohlepnika koji su od rata napravili karijere te dvojicu vojskovođa koje uz epitete heroja prati i sjena optužbi za ratne zločine.
"Svaki ratni heroj bio bi sjena na liku i djelu Franje Tuđmana", ustvrdio je socijalni psiholog Ivan Šiber, podsjećajući kako je tijekom Domovinskog rata vladalo neformalno pravilo da je upravo predsjednik Republike glavni strateg otpora i vojni taktičar, kreator svih velikih vojnih pobjeda. Stoga se uporno sprječavalo isticanje mnogih boraca u ratu s tek nekoliko velikih bitaka.

Vukovarski heroji

Herojska obrana Vukovara iznjedrila je tek dva heroja: pokojnog Blagu Zadru i preživjeloga, a zatim proganjanog antiheroja Milu Dedakovića Jastreba. Blago Zadro bio je jedan od organizatora obrane grada u trenutku kad se Tomislav Merčep iskrao u prtljažniku automobila. Poginuo je u prvim danima bitke i u znak zahvalnosti njegovim je imenom nazvano naselje u Sesvetama. Izgrađeno bez građevne dozvole.
Dedaković je preživio pad grada i stoga izravno optužen te proganjan od tajnih agentura hrvatske države. Probao je otkriti sve prljavštine, podvale i izdaje kojima su bili izloženi branitelji Vukovara, ali je ubrzo zatočen, obeščašćen i upozoren da bi u slučaju da nastavi sa svjedočenjima mogao mnogo gore proći. Tek godinama poslije, Jastreb se smirio, izrazio vjernost Franji Tuđmanu i opet zaradio milost države.

Ubojice na naslovnicama

U prvim danima rata medijskim herojima proglašavani su i vukovarski miner Krtica i Siniša Stracaboško Rambo. Prvi je ubrzo proglašen sitnim kriminalcem i nečasnom osobom, a drugi je po nalogu na kućnom pragu ubio ministra turizma Marčela Popovića.
U tišini, gotovo bojažljivo, povremeno su spominjana imena Predraga Matanovića, heroja Petrinje, te Damira Tomljanovića Gavrana koji je poginuo na padinama Velebita. Kako je prolazilo vrijeme, tako su se uglavnom gomilali antiheroji Domovinskog rata. Zloglasni merčepovci iz Pakračke Poljane, kao i ubojice iz Gospića, počeli su zauzimati naslovnice neovisnih, a državni dužnosnici politički podobnih novina, dok je jedna od najžalosnijih činjenica vrtoglavi uspon Ljube Ćesića Rojsa koji je zahvaljujući zalutaloj srpskoj granati stradao za upravljačem autobusa kojim je onog krvavog Uskrsa 1991. godine prevozio hrvatske policajce na Plitvice. Taj čovjek ubrzo je proglašen svojevrsnim herojem iako je bojišnicu vrlo brzo zamijenio vojnim skladištima za logistiku.
Koliko je krojenje popisa ratnih heroja išlo duboko u apsurd, pokazuje i podatak da policajac Josip Jović uopće nije bio prva žrtva srpske agresije. Prije njega, kod Obrovca je stradao policajac Alavanja, ali poslije je otkriveno da je bio srpske nacionalnosti, pa je državni vrh zaključio da ne bi bilo zgodno da upravo Srbin bude prva žrtva srpske agresije.
Ta činjenica duboko pogađa povjesničara Ivu Banca. On tvrdi da Hrvatska ima ratnih heroja, neke od njih i poznaje. "Ljudi koji nisu žalili života, te su bez oružja i pomoći branili Dubrovnik ili Vukovar protiv Tuđmanovih intencija i dogovora, sasvim sigurno jesu heroji", objašnjava Banac. "No, u zaraćenoj zemlji, čije je vodstvo uporno izbjegavalo proglasiti ratno stanje s agresorom, te se s njim čak i dogovorilo oko suradnje na uništenju treće zemlje, u osramoćenoj Hrvatskoj, u kojoj je predsjednik republike samo jednom bio na bojišnici, a nijednom na pogrebu palog vojnika, herojstvo je podzemni pokret."
"Tuđman je Hrvatskoj", nastavlja Banac, "nametao svoje ’heroje’, svoje Ćesiće i svoje Rojsove, svoje sastanke i one Šarinićeve s krvnikom Miloševićem, i zagadio nam nešto što je bilo čisto i dostojanstveno. Tomu je još dodao malo crnila iz naših ranijih sramota. Sve mu je to trebalo upravo zato jer despoti i mediokriteti mogu vladati samo posramljenim narodom."
Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, ističe kako u Domovinskom ratu nije bilo nekih velikih bitaka koje bi iznjedrile heroje. Podsjeća kako ni s akcijom "Oluja" stvari nisu uvijek jednoznačne: jednom se radi o ograničenoj vojno-redarstvenoj akciji, a drugi put o najvećoj ratnoj pobjedi u Hrvata. Ovisno o potrebi.
"Vjerojatno je bilo bezimenih heroja, ali ovo što se danas proglašava vitezovima, jadno je završilo", kaže Pusić, referirajući se na inflaciju generalskih činova i visokih odlikovanja iza kojih su vrlo rijetko stajala i odgovarajuća djela.

Inflacija hvalisanja

"Bilo je više hvalisanja i upitnih djela nego pokazivanja hrabrosti. Oni koji su 1991. godine pokazivali hrabrost uglavnom su samozatajni ljudi i ne ističu svoja djela", dodaje on i upozorava na još jednu bitnu stvar.
Kako bi narod dobio svoje ratne heroje, mora imati čiste poglede u vezi s pravednošću njihove borbe i čistoćom Domovinskog rata. Hrvatska, međutim, u proteklih deset godina nije više sigurna jesu li branitelji Vukovara izdani od strane državnog vrha, jesu li branitelji Gospića zapravo bili ratni zločinci posvećeni više ubijanju srpskih civila nego agresora, zašto se u vezi s oslobodilačkim akcijama na Maslenici, u Medačkom džepu, Bljesku i Oluji sve više govori o zločinima nego herojskim djelima i zašto se iz mase branitelja ne mogu izvući ljudi koji su u bezizlaznoj situaciji poduzeli sve da spase druge? Time bi i slika Domovinskog rata bila puno svjetlija nego što je sada.
"U medijima se često nekritički govorilo o hrvatskim vitezovima kad to nije bilo primjereno", ističe Zoran Pusić i podržava mišljenje Ivana Šibera koji tvrdi da su generali Mirko Norac i Ante Gotovina herojima postali tek kad su završili u zatvoru.
"Po čemu su to Norac i Gotovina heroji?" pita se Pusić. "Sudjelujete li u ubijanju civila, tada vas to automatski diskvalificira u očima normalnih ljudi, a apsolutno je neherojski čin bijeg od obrane pred sudom kad cijela država kaže da stoji iza njega."
Međutim, Jadranka Kosor, potpredsjednica Hrvatske demokratske zajednice, bez ikakve ograde tvrdi da Hrvatska ima mnogo ratnih heroja, od Blage Zadre do Ante Gotovine. "Bili su to i svi oni branitelji i osloboditelji bez čije hrabrosti ne bi danas ni nas bilo", kaže ona prisjećajući se svih ljudi koji su branili Vukovar, Petrinju, Lipik, Gospić, Zadar i Dubrovnik.
Međutim, ipak ističe da bi se odnos prema tim ljudima trebao promijeniti jer se neki heroji spominju tek među suborcima i u mjestima u kojima su ratovali.
"Heroje koji su se posebno istaknuli u obrani domovine valja istaknuti iz kolektiva ne bi li se odnos prema Domovinskom ratu promijenio nabolje", dodaje Jadranka Kosor, ne zaboravljajući pritom i žive heroje, branitelje koji se danas bore za ostvarenje svojih prava.
Saborska zastupnica HDZ-a žali zbog toga što se više ne spominje vojna strategija koja je dovela do pobjede nad moćnijim agresorom, kao ni onaj duh koji je braniteljima pomogao da u rovovima izdrže pune četiri godine. Istodobno, odlučno demantira tvrdnje nekih kritičara koji smatraju da je Hrvatska sakrila svoje heroje kako ne bi zasjenili veličinu Franje Tuđmana.

Pobjeda bez pobjednika

"To apsolutno nije točno", kaže Kosor. "Njegove se zasluge ne mogu prešutjeti, on je bio vrhovni zapovjednik i bio je iznimno ponosan na sve ljude koji su se odazvali pozivu da brane zemlju. Također, bio je iznimno osjetljiv na patnje branitelja i invalida, na boli obitelji poginulih boraca."
Također, Kosor ne smatra dostojnim odgovarati na tvrdnje kako su Norac i Gotovina postali heroji tek kad su optuženi za ratne zločine. "Ne želim to komentirati. Znaju se zasluge tih ljudi."
U svakom slučaju, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti prošao je bez istinske zahvale ljudima koji su za tu pobjedu zaslužni i stoga sve očitija postaje bolna istina da je rat bez heroja završio trijumfom bez istinskih pobjednika.

Tomislav KLAUŠKI

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.