Vaper club

reakcija na emisiju Nedjaljom u 2 23.2.2014
Rudan: Kolakušić mi je dokazao da je Linić lopov, a Milanović lopina jer lopinama ljestve drži

NEZAŠTIĆENI SVJEDOK

Više nisam ista osoba. Gledala sam “Nedjeljom u dva”. Gost je bio sudac Kolakušić. Dokazao mi je da živim u mafijaškoj državi. Jedno je kad tako nešto dvadeset i dvije godine naslućuješ, posve je drugo kad ti insajder objasni kako funkcioniraju Lijepi Svoji.

Stanković, Kolakušić i još nekoliko stručnih ljudi pomoglo mi je da shvatim kako visokopozicionirani hrvatski mafijaši uz blagoslov Države i uz pomoć Zakona o predstečajnoj nagodbi lome vratove sirotanima koje su prevarili pa opljačkali.

Dokazalo mi da je Linić lopov. Gotovo svi koji sjede u Saboru su neznalice ili lopovi. Milanović, čovjek koji se politikom bavi između vožnje bicikla, trčanja, skijanja i privatnog letenja državnim helikopterom lopina je jer lopinama ljestve drži.

Hoće li nakon ove emisije letjeti Linić? Neće. Hoće li Kolakušić od ministra pravosuđa dobiti “Orden božice pravde bez poveza”? Neće. Hoće li se Milanović obratiti naciji i nastupiti skrušeno a ne poput bijesne mužjačine koja je upravo progutala vijagru a efekta nigdje? Neće.

Hoće li se sutra išta dogoditi u Lijepoj Razbojničkoj? Hoće. U predstečajnim medijima njihovo će prvo pero koje istim žarom piše o restoranima i slinom svojom podmazuje, nekad Sanaderovu danas Milanovićevu guzicu, ekskluzivno objaviti da je Stanković četnik a Kolakušić peder.

Danas sam vesela. Sutra ću biti četnikpeder.

Vedrana Rudan, rudan.info

_________________
There's a fine line between fishing and just standing on the shore like an idiot. ><((((º>-------------------------------------------



Modovi, akrilni stalci i 3D printanje

Igrači u mutnoj vodi


Gledam smak svijeta u Srbiji koja jedva da još postoji. BiH nosi prljava bujica. Neki dijelovi moje zemlje dave se u Savi. Prestravljena sam. Nesretni ljudi užasnuto gledaju u kameru i govore mi kako su u jednom danu izgubili sve što su ikad stekli. Osjećam se krivom. Sjedim u svojoj kući, kišica rominja, veseli me to, cvijeće će bolje rasti, a onda se sjetim. Tisuće ljudi u tri zemlje bez kuće i ičega svoga nijemo me preklinju da im pomognem koliko mogu.

Kako im ja iz Rijeke mogu pomoći? Nazivam riječki Crveni križ. Nitko se ne javlja. Caritas? Muk s druge strane žice. Crveni polumjesec? Šute. Pravoslavna crkva? U Rijeci je nedjelja a potopa nema. Čemu dizati frku? Ja ipak želim pomoći!

Otvaram stranicu Hrvatskog Crvenog križa! Jes! Evo, apeliraju na građane Hrvatske da pomognu. Unesrećenima treba hrana, voda, pokrivači, odjeća…Zašto se ne bih lišila pokrivača, odjeće, hrane, vode u bocama i tako se osjećala bolje? Kad…Opaska. Građani Primorja, Dalmacije i otoka mole se da ne skupljaju hranu i vodu.

Tko Hrvatskom Crvenom križu daje pravo da građanima Primorja, Dalmacije i otoka oduzme pravo da pomognu kako mogu. Srećom, ljudi dobre volje koji žive u ovim krajevima Hrvatske ne odlaze na stranicu Hrvatskog Crvenog križa pa pojma nemaju što im Križari poručuju. Skupljaju i hranu i odjeću i deke, sami organiziraju prijevoz.

Saznala sam što Križ od mene Primorke ne želi ali i kako bih mu mogla ugoditi. Trebam uplatiti lovu na račun ili nazvati donacijski telefon 060 90 11. Svakim vrtenjem telefona na Križ ću lansirati 6,25 kuna, “PDV uključen”. Jebote! Da li je moguće da ova odvratna zemlja, kad kažem “zemlja” naravno da mislim na razbojnike koji njome vladaju, ne odustaje od pedevea ni kad je voda nosi?

Jesu li oni normalni? Kakav je to Crveni križ koji od svake donacije odvaja četvrtinu da bi pomogao lopinama da se do utopljenih sela i gradova odvezu audijima pa se tamo u dizajnerskim kabanicama fotkaju na nasipima? Bahati gadovi koriste smak svijeta da bi napunili kasu države. Države? Teško. Svaka budala koja okrene telefon Križa napunit će džep jednog od naših ušminkanih “spasitelja”.

Nema tu pomoći. I kad svi crknemo, kad se u Hrvatskoj u gustom mulju udavi posljednja beba naši će gospodari onome tko joj bude platio pogreb naplatiti pedeve. Da li je zaista u njima problem?

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

NI DIOS NI AMO

_________________
NI DIOS NI AMO

"Zar mislite da ste privlačne premršave?"


Zapanjila sam se. Jedna od tri najbolje hrvatske teve voditeljice već mjesecima ne silazi sa naslovnica ženskih časopisa jer je najzad postala \”normalna\”. Presretno izjavljuje kako nakon tko zna koliko godina može na sebe navući suknjicu koju je nosila u osmogodišnjoj školi.

Žena u četrdeset i drugoj čuva suknjicu koju je nosila u osmogodišnjoj školi? Još je bizarnije što je sletjela na sve naslovnice tek kad je postala kostur. Zašto visokoobrazovana, pametna, lijepa žena sebe svodi na vješalicu za dizajnerske haljine koje su kreirali pederi opsjednuti guzičicama dječačića u četvrtom osnovne?

Moderne žene svih godina nasjedaju manipulaciji plastičnih kirurga i zagovaratelja Dachau-looka. Privlačne smo samo kad možemo zaklepetati kostima? Severina na svojim štapićima više ne liči na sebe. Angelina Jolie ima četrdesetak kilograma, u čizmama, Kate Middleton ima nešto sitno više od četrdeset na visinu od metar i sedamdeset i pet.

Koliko ženu kad navrši tridesetu može pomladiti anoreksija? Nimalo. Naša voditeljica samo fotošopirana može izgledati kao djevojčica iz osmogodišnje škole. Koji život? Dođeš uvečer doma, otvoriš frižider, izvučeš iz njega list salate, ubaciš ga u usta, zaliješ čašom vode i tako… Do kraja života.

Jesmo li totalne luđakinje, mi žene? Definitivno. I dok naša voditeljica u gledanoj teve emisiji zbog koje je od sebe učinila to što je učinila leluja na tankim nogama, struk joj kao u ose, pokraj nje voditelj. Zadrigli muškarac u odijelu, sako mu puca, gledatelji samo čekaju kad će sa trbuha nekome iz publike lansirati dugme u oko.

Nimalo ga ne brine što liči na kasicu prasicu. Zna da su muškarci neodoljivi u svakom obliku. Nakon emisije, raskopčan, odlazi doma, tamo gurne glavu u frižider i krene ga čistiti od kulena, sira, pive i kolača. Nikad taj nije od mame tražio da mu iz njegovog ormara izvuče hlačice iz šestog razreda.

Nikad taj neće dati intervju kako je ovih dana uskočio u hlačice iz sedmog razreda. Da tako nešto kaže odmah bi ga odvezli u ludnicu. On nije lutak, on je osoba. Ne sviđa mi se samouvjereni debeljko zato jer je inkarnacija svih muškaraca kojima se, s pravom, živo jebe kako izgledaju.

Život je samo jedan. Oni svoje trbušine ponosno nose, na svakom koraku dižu potkošulje i češkaju burad kad ih svrbi. A mi… Pumpamo sise, brišemo bore, skidamo kilograme, vraćamo se u mladost u koju se nitko ne može vratiti. Prežalosna sam zbog one ženske. Nadam se da će ovih dana ipak napuniti frižider.

Ako joj zbog toga prigovore neka punih ustiju promrmlja da je svoga tela gospodar. Ma, bit ću iskrena. Zašto me ta priča toliko pogodila? Ovih dana uporno pokušavam na sebe navući svoju trudničku haljinu iz sadamdeset i pete. Ne ide pa ne ide. A vidi nju. Za koji će dan na ekranu skakutati u pelenama.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.