Vedrana Rudan

Corto_1973

Marš u Vukovar!

Ova me odluka Vlade vratila u prapovijest. U Jugoslaviji su nas toliko davili Narodnooslobodilačkom borbom, Titom, Partijom, Kozarom, Neretvom, Sutjeskom I svinjskom glavom koju je Tito kao dijete skuhao i njome nahranio svoju braću i sestre da ni jedno dijete moje generacije nikad nije uspjelo zapamtiti imena sedam sekretara Skoja. Jednostavno, želudac bi nam se okretao kad bi se od nas tražilo da napamet biflamo price u kojima su partizani uvijek bili heroji koji bi ubili i brata rođenoga ako bi ukrao trešnju sa drveta dok su se tifusari probijali kroz oštro granje.

U svim udžbenicima iz povijesti Nijemci i Talijani su bili zlotvori koji su nam djedove i bake, jedni pojili ricinusom, drugi ih ubijali i odvodili u logore. Istovremeno smo mi koji smo živjeli u Opatiji od potomaka tih gadova očekivali da nam kao gosti ljeti ulaze u kuće, kupovali smo od njih najlonke i naplaćivali im noćenja i doručke. Dok su naše pretke od četrdeset i prve do četrdeset i pete Talijani i Nijemci umlaćivali, svake školske godine ispočetka, ljeti su nam njihova djeca plaćala udžbenike u kojima smo morali proučavati dešavanja u Jajcu. Možda baš zato ja ni dan danas ne znam kako se zvao pas koji je Titu spasio život ispred neke pećine u Daruvaru.

Zato sam protiv da za koju godinu moja unuka krene prema Vukovaru. Znam što će joj tamo govoriti ali znam i što joj tamo neće reći. Reći će joj da je Vukovar grad heroj, da ga je napala zločinačka JNA i ostali Srbi. Neće joj reći da je Tuđman žene i djecu koja su pobjegla iz Vukovara a sklonište su našla u Istri autobusima vratio u Vukovar da bi tamo bila pobijena.

Nitko im neće reći da je Tuđmanova Hrvatska uložila nadljudske napore da Vukovara više ne bude. Djeci će se jasno reći da su Srbi bili ti koji su uništili Vukovar, ne samo Vukovar. Priča o mojoj generaciji dokazuje da Vlada ide krivim putem. Djeca koja danas nisu glupa kao što to ni mi nismo bili dva će dana u vojarni slušati priče o četnicima a onda će na ekranu državne televizije vidjeti kako se u nekom Dubrovniku ili Opatiji na rivi ližu srpski predsjedni četnik Tomo i žrtva Hrvat Josipović.

O čemu se tu radi, pitat će se klinci stari petnest godina. Ako se Tomo preko noći može iz četnika pretvoriti u civiliziranog gospodina možda ni svi Srbi nisu četnici? Po istoj logici, možda ni svi Hrvati nisu sveci? Pročitat će, internet je čudo, da je hrvatski general u Gospiću pucao u glavu bespomoćnoj ženi. Da je drugi hrvatski general u Osijeku civile pojio kiselinom…

Teško da će te priče biti tema u Vukovaru. A još je nevjerojatnije da će netko klince povesti u Ameriku da tamo u nekoj vojarni u Vašingtonu proučavaju ulogu Amerike u Domovinskom ratu. A još je nevjerojatnije da će im netko u Vukovaru reći kako su banke uz pomoć hrvatskih političara koji nisu ni četnici ni Srbi pobile više građana Hrvatske nego četnici. Službeno, sto tisuća ljudi plus djeca, plus unuci, plus praunuci.

Dokle, jebote? Ako već ova vlada želi djeci reći istinu o tragediji koja je razorila Hrvatsku neka djecu jednom godišnje odvede u bilo koju banku koja posluje u Hrvatskoj. Djeci ne bi trebala dva dana da shvate tko to već godinama u Hrvatskoj nosi šubaru i kokardu na glavi.

Corto_1973

MINISTRE!

Znamo se dvadeset i pet godina. Sjećate se kako smo ratovali? Vi ste tada bili financijski direktor Riječke rafinerije a ja novinarka Radio Rijeke. Stotinjak običnih ljudi pokušavalo je učiniti nešto da se naš kraj ne pretvori u ono što on danas jest, regija sa gotovo najviše raka u Evropi. Dobronamjerni građani izgubili su u ratu protiv krupnog kapitala jer ste ga vi branili. Tada sam shvatila koji ste vi fajter.

Došao je rat. Vi ste bili predsjednik riječke vlade a zatim ste postali gradonačelnik. Ja sam ostala lokalno piskaralo. S vama sam se čula svakoga utorka ujutro, uživo ste za radio govorili kako ćete spasiti Rijeku. Mnogo sam vas puta intervjuirala. Nikad na vašem licu nisam vidjela strah. Ja se tih devedesetih nisam bojala za sudbinu Rijeke jer ste nas vi branili.

Od četnika. Od Merčepa koji vam je poručio kako će jedne noći očistiti Rijeku od Srba. Od Tuđmana koji je iz opatijskih hotela izbacio vukovarske majke i djecu i vratio ih u Vukovar da tamo poginu. Merčepu ste poručili da ga čekate. Tuđmanu preko novina, ja pisala tekst, da je zločinac. Rijeka nije imala ni svoga Norca ni svoga Glavaša ni svojih lora. JNA na nas građane nije ispalila metak iako su njeni ratni brodovi plutali pred riječkom lukom a topovske cijevi bile uperene i u moje prozore. Tada su se zloglasnom generalu Čadu pred vama gaće tresle. Koje herojsko vrijeme, moj Liniću! Kako smo vas voljeli! Vi ste bili naš junak za dvadeset i prvi vijek.

Zašto vam pišem? Zato jer sam danas dobila obavijest od Privredne banke Zagreb. Pred šest sam godina dignula kredit u visini od 75.900 švicarskih franaka, a na dan 31.12.2012. dugujem 53.556,69. Kamata 5,65%. Da vi niste ministar financija moj bi šok bio podnošljiv. Ali vi jeste ministar. Zato sam užasnuta. Znam kakav ste borac i znam da sa svojim protivnicima ratujete do posljednje kapi njihove krvi. A danas sam ja vaš protivnik.

Pomoći mi nema, to mi je jasno. Kad su mnogi, i vi ste pred dvadesetak godina bili među njima, bili spremni položiti život na oltar Domovine, tako se to tada zvalo, meni to nije bilo na kraj pameti. Možda zato jer sam naslućivala kako će jednoga dana izgledati “moja Domovina”. Danas, danas sam spremna, zaista spremna uzeti oružje u ruke i crknuti u ratu protiv vas i vaših.

Što smo vam mi građani učinili? Što su vam učinila naša djeca? Naši unuci? Zašto nas masakrirate? Da mogu otišla bih do vas, pogledala vam u bešćutne oči i upitala za objašnjenje. Pišem vam jer do vas ne mogu. Svemir nas dijeli.

Slavko! Otkako znam za vas govorite da vas ne zanima imovina, nemate ništa, ne radite za novac. Za što radite? Zašto nas ubijate? Slavko, da li je moguće da ćete sve nas hrvatske sužnje koje mori glad pobiti za dušu svoju?

Kinta

Corto_1973

Joooooooooooojjjjjjjjjjjjjj...
Pokušao sam gledati, ali kad sam vidio Bilića, povratio sam po kompu... :vom:

Kasno se počeo smijati...

Corto_1973

Hrvati slave jer će im zločinac vratiti nekoliko novčića. A tko je zločinac? Država.

Logo zločinci

Ovo je, sudeći po histeriji u medijima, povijesni dan za hrvatske male ljude. Najzad su gospodari ove takozvane države skontali da sto tisuća opljačkanih građana, plus djeca, plus unuci, može biti snaga koja će razvaliti mostove, krenuti prema njihovim dvorcima i zapaliti ih. Sto tisuća građana diglo je kredit u švicarcima. Neka svatko od tih nasretnika(nas nesretnika) ima oca, mater, ženu ili muža, dijete, u nekoliko je godina deset posto stanovništva ovoga u čemu živimo dovedeno na prosjački štap.

Tko je za to kriv?

Banke? Banke su nešto bez lica, bez imena i prezimena, imaju samo logo. Zato je žrtvi posebno teško. Kad te siluje Janko ili Marko, kad te opljačka Ivo, kad ti mater ubije Željko, sve je mnogo jednostavnije. Znaš prema kome uperiti nož, pištolj, bijes. Kad te opljačka logo priča je mnogo tragičnija.

U slučaju "Franak" država Hrvatska blagoslovila je zločin na isti način na koji sada pokušava ublažiti nacionalnu tragediju. Kao što Rohatinski, 2008. godine proglašen "najboljim guvernerom na svijetu", mjesečnik "The Banker", nije učinio ništa da pomogne žrtvama, dapače, s visoka nam je poručivao kako on ne može utjecati na tečaj franka, tako danas sudac Dobronić poručuje bankama koje su na prvom stupnju izgubile parnicu da se nagode sa oštećenima.

I Rohatinski i Dobronić su vojnici sistema koji je u službi kapitala

Smijemo li ciničnog Rohatinskog koji živi u kući koju mu je poklonio Todorić uspoređivati sa dobrim Dobronićem? Po meni, i jedan i drugi su vojnici sistema koji je u službi kapitala. Nikad se u Hrvatskoj nije ukazao bilo kakav Rohatinski ili Dobronić koji bi postupio neovisno. Dobronić nije nikakav Don Kihot, presudio je kako je morao. Izazvao je burno odobravanje čitave Hrvatske, mi volimo sitne pobjede jer smo navikli samo na velike poraze, ali je ipak pretjerao.

Poručuje bankama kako bi bilo dobro "da se pokušaju nagoditi jer bi private tužbe, koje će uslijediti ako njegova presuda postane pravomoćna, mogle iscrpiti banke." Pa dodaje: "Znam da će presuda imati posljedice za banke ali nije bilo dileme i ovo je jedina moguća odluka." Nevjerojatno! Ovako nešto prvi smo put čuli od parničnog suca. Oni u pravilu nikada usmeno ne obrazlažu presudu a još manje dijele savjete strankama da se nagode.

Tko je zločinac?

Dobronić očito zna da će njegova presuda postati pravomoćna pa je zabrinut zbog "mogućeg iscrpljenja banaka". Zvuči apsurdno ali Rohatinski i Dobronić su na istoj liniji. Prvi nije brinuo o iscrpljenosti opljačkanih, drugi brine o iscrpljenosti pljačkaša. Nema veze. Deset posto hrvatskog stanovništva danas slavi jer će im zločinac vratiti nekoliko novčića. Zločinac? Tko je zločinac? Znamo imena i prezimena njegovih slugu. Zločinci su Država, zločinac je logo. Protiv njih na sudu izvojevati pravu pobjedu naučna je fantastika. Blago našim gospodarima. Znaju oni kako nama malo treba.

Kinta

Za Hrvatsku - SERI !!

OLAKŠAVALA sam se u mnogim evropskim zemljama i u onima iz Regije. Srbi ženu koja čisti zahode zovu “babasera”. Ne sviđa mi se to pa onda uvijek kad sam u Beogradu simpatičnoj “babaseri” platim duplo. U Zagrebu se “babesera” zove “klozetfrau”. Žena maše metlom ili čisti kabinu, na stoliću stoji tanjurić, ti baciš koliko “frau” kaže i ni na kraj pameti ti nije da u tim trenucima misliš na Domovinu.

Ni izvan Regiona nije mnogo drugačije. U Njemačkoj, Austriji i Italiji u zahodima u kojima moraš “seri” ili “frau” dati pola eura nitko od tebe ne traži da pišaš ili sereš u slavu zemlje u kojoj čučiš. Sve je izvan Hrvatske nekako divlje opušteno, onako kako je to do pred neki dan bilo i kod nas. Nema više. Prošo voz!

Postali smo civilizirana zemlja. U Hrvatskoj se mora registrirati svako sranje i pišanje. “Klozetfrauen” diljem Lijepe Naše svim seratorima, seratoricama, pišačicama i pišadorima uručuju račun koga ovi moraju sačuvati. Pozdravljam akciju ministra Linića ali zašto ne učini nešto da oni koji seru dobiju specifikaciju usluge koju su platili?

Ne piše "vrsta usluge"

Na računu ne piše koju je “vrstu usluge” mušterija platila. Da li je korisnik pustio iz sebe zlatni mlaz ili hrpu dreka? Nije vidljiva ni “količina” koju su on ili ona izručili u školjku da bi Hrvatskoj bilo bolje. Tko će odgovarati za to? Da se neki mafijaš na tržnici usudi izdati račun na kome piše “banane” a mušterija od njega kupi jagode zatvorili bi mu butigu i platio bi bar trideset tisuća kuna globe.

Ne smijem ni pomisliti kako bi prošao izdajnik koji bi u rubriku “količina” ukucao pola kilograma a od nas tražio da mu platimo kilogram. Mušterija bi istoga trena nazvala Linića jer svako varanje Domovine znači “manje penzije”, “manje vrtića”, “manje socijalne pomoći”. On bi odmah prekinuo godišnji i u udarnom terminu Haertea imenom i prezimenom prozvao zločinca i prokleo mu rod i porod.

Zato je krajnje vrijeme da žene koje izdaju račune u hrvatskim javnim zahodima dobiju vage. Zašto bi one jedine u zemlji bile van kontrole? Cijene usluga morale bi se pod hitno uskladiti s količinom isporučene robe. Nije isto kad netko posere kilogram tople vage a drugi iz sebe jedva istisne kozji brabonjak. Možda je to pravi recept kako da Hrvatska izađe iz krize. Svatko bi trebao platiti onoliko koliko je zasrao.

slika

Corto_1973

Hahaha... ovo sam ofulao totalno...
Sjećam se naslova u Feralu prije 13-ak godina, a sad smo to i službeno:
"Mala zemlja za veliko sranje!"

:rotfl:

Corto_1973

Pismo papi

Sveti Oče,

moje ime je Rudan, Vedrana Rudan. Nevjernica sam i pišem vam iz zemljice Hrvatske. Kako živimo, mi ovdje? Sve ću vam, Sveti Oče, napisati. Dječica u vrtićima vrište od gladi, tridesetoro siročadi na jednu tetu. Spavaju na podu, a uši ih grizu. U mnogim školama nema vece papira, grijanja, vode, neke su i bez krova. Oko bolnica šeću bezdlake mačke jer su u kontejnerima same sebi dale kemoterapiju. Pred njima ne bježe štakori jer su od njih i deblji i brži.

U bolnicama nema vate, zavoja, tople vode, vece papira, posteljine, lijekova, u posljednje vrijeme ni liječnika. Ljudi koji imaju posao rade od jutra do sutra u nadi da će dobiti plaću koju ne dobivaju. Sveti Oče, sigurno ne znate da je Hrvatska 107% katolička. Zbog toga naši ljudi od usta otkidaju, uz pomoć političara koji im u tome pomažu, da bi katolički svećenici živjeli u dvorcima od oniksa.

Ne plaćaju porez, njima ne trebaju fiskalne kase, redovito od države koja nije katolička primaju plaću, tucaju dečkiće i dečke iako su protiv homoseksualaca, a časne sestre su jedine žene u mojoj zemlji koje imaju pravo na besplatni abortus. Koliko ga plaćaju žene koje nisu časne ne znam jer sam već trideset godina djevica.

Čitala sam, živite u skromnom stanu, vozite se u krntiji. O, kako biste se začudili u čemu se voze naši političari, bankari, svećenici i ostali mafijaši. Audiji, džipovi, mercedesi... Svi oni vjerojatno o vama misle da ste, oprostite mi na izrazu, glupan koji vjeruje u carstvo nebesko i Božju strijelu koja će ubiti sve koji ljudima čine zlo.

Moj narod više uznemiravaju pederi nego glad

Oče moj, ne znate, a morali biste znati, Božja strijela u Hrvatskoj baš nikoga ne pogađa. U rukama zločinaca su novine, televizije, policije, sva odvjetništva i sve crkve. Ugledni građani, ne biste vjerovali, predragi Franjo, imaju na desetke kuća, ukradenih slika, punjenih bijelih i smeđih medvjeda, a sva njihova zlodjela svetom vodom škrope vaši dečki.

Da, s pravom se pitate, zašto Vam pišem? Ako je narodu tako teško neka krene u rat protiv zlotvora. Oče premili, ne poznajete moj narod. Njega u srce pogađa što u Ustavu ne piše da je brak zajednica muškarca i žene. Čak 720 tisuća građana umire od želje da se to uvali u Ustav iako znaju da će referendum koštati milijune. Uzalud. Više ih uznemiravaju, oprostite mi na izrazu, pederi, nego činjenica da oni, njihova djeca i njihovi roditelji umiru od gladi.

Vojskovođe hrvatske bitke nad bitkama vaši su svećenici jer misle da se istostpolno smije općiti samo u crkvama i samostanima u društvu razapetog Krista i gledajući u tople oči Majke Božje koja drži djetešce na sisi. Oče premili, jeste li ikad čuli za tako nešto?

Znam, dobivate tisuće pisama dnevno zato ću prijeći na stvar. Vaša Svetost je nedavno progovorila o korupciji. Ipak ste čuli za Hrvatsku? U ovoj zemlji ne možeš živ dobiti izvod iz matične knjige rođenih ako ne platiš. A izvod iz matične knjige rođenih star najviše šest mjeseci moraš imati i kad ti rodbina organizira pogreb. Franjo moj premili, svi koji svijetom šire korupciju doktorirali su je u mojoj zemlji.

Svratite u Lijepu Našu Sodomu i Gomoru

Zato, zato, zato Vas molim kao Boga, svratite u Lijepu Našu Sodomu i Gomoru. Nedavno ste rekli da bi svima koji su korumpirani trebalo objesiti kamen oko vrata i baciti ih u more. Franjo mili, mi imao MORE. Mi imamo KAMEN. Mi imamo KONOPAC. Dođite, ništa ne morate donijeti sa sobom osim sebe. Sebe nam donesite! Ovdje ne žive ljudi koji bi uzeli kamen u ruku, svezali ga našim zlotvorima oko vrata i zatim ih gurnuli u more. Dođite, o, dođite, Oče dragi. Bog je od nas davno digao ruke. Vi ste nam jedina nada.

Volim vas i preklinjem i očekujem. Ako dođete poljubit ću vam prsten. Ako dođete bacit ću se pred Vas. Ako dođete, oprat ću Vam noge. Ni mami ih nisam prala. Ako dođete otići ću u samostan i postat ću časna sestra Rudan, Vedrana Rudan.

Hvaljen Isus i Marija, Spasitelju naš!

Vedrana Rudan, rudan.info

Corto_1973

Razvalimo glave "menedžerima" koji se prema našoj djeci ponašaju poput esesovaca prema Židovima!

KAD sam s jednim svećenikom razgovarala što misli o akciji “U ime obitelji” rekao je da iz principa u Hrvatskoj ne podržava ni jednu akciju koja počinje sa U. To me potaknulo da upitam sebe i vas koliko nas zapravo ima koji ne podržavamo ni jednu akciju u Hrvatskoj koja počinje sa U? Svi moji prijatelji i znanci užasnuti su urlikanjem razularene gomile koja je u Zagrebu za vrijeme nogometne utakmice dizala ruku na naci pozdrav.

Njihovo se divlje glasanje moglo čuti i u Splitu. Smrt Srbima! Smrt Židovima! Smrt Ciganima! Smrt pederima! Smrt različitima! Smrt krivomislećim Hrvatima! Većina analitičara pa i naš vrli premijer trenutačno stanje u Hrvatskoj ne drži dramatičnim. To što nam Katolička crkva kroji pravila života njemu, premijeru laičke države, čini se normalnim.

Svi građani, bez obzira na vjeru ili nevjeru, odvajaju lovu da bi hrvatski katolički svećenici lupali ritam našim životima koji sve manje vrijede. Sto kuna svima nam je mislena imenica. Vatikan određuje tko će u Hrvatskoj crknuti od gladi a tko u crkvenom audiju voziti svoga dečka.

Dečkoljupcima se plaće ne smanjuju. Oni ne plaćaju porez. Nemaju fiskalne kase. Hrvatski liječnici uzalud vape do neba i skreću pažnju na katastrofalno stanje u našim bolnicama i svoj status. Dok medicinske sestre na Rebru, najboljoj bolnici u Hrvatskoj, objašnjavaju bolesnicima da imaju pravo na pola litre čaja dnevno katoličkim svećenicima u hrvatskim bolnicama ne pada na kraj pameti da stupe u štrajk. Zbog manjka čaja, lijekova, zavoja, rublja, vlažnih zidova, skupih kemoterapija…

Čim više mrtvih tim bolje po njih. Plaćaju se mise zadušnice, govori nad otvorenim grobom, ni jedno zvono u Hrvatskoj ne zvoni badave kad netko od nesretnika krene Bogu na istinu. U Rijeci se trenutno zvonjava naplaćuje šezdeset kuna. Fiskalna kasa? Račun?

Učitelji nemaju pravo na nadoknadu putnih troškova. Oni koji iz Rijeke putuju u Delnice rade da bi mogli plaćati autobusnu kartu.

“U ime obitelji” i dalje jaše. Komesarka napada sve i svakoga a nikako da nam objasni odakle joj viletina, zašto zarađuje na ubijanju budućih Hrvatica i Hrvata, gradila je bez građevinske dozvole… Kako to da nikome ne polaže račun grešnica širokoga spektra? Gdje su “institucije sistema”? Boje se gospođinog Boga? U Hrvatskoj se ni popovi ni političari Boga ne boje jer u Njega ne vjeruju.

Da ne kradi? Da ne zgriješi bludno? Da ljubi bližnjega svoga… Da im Isus danas stane na put i krene govoriti kako je grijeh zatirati sve potrebito i siromašno oko sebe nabili bi ga na neoliberalni kapitalistički kolac.

U kakvoj mi to zemlji živimo?

Sirotani koji imaju posao rade od osam ujutro do deset uvečer, imaju “pravo na službeni mobitel” tako da dnevno mogu raditi dvadeset i pet sati. Ako se na bilo koji način suprotstave svojim osobnim nacićima završe ili u ludnici ili na ulici. Državi ne pada na kraj pameti krenuti u kontrolu mučenja građana države Hrvatske od strane većih ili manjih “investitora”.

Naša nam djeca dolaze doma izmasakrirana robijanjem a nama koji smo odrastali u nekom drugom vremenu pada na pamet da uzmemo stvar u svoje ruke i razvalimo glave svim tim “menedžerima” i “menedžericama” koji se prema našoj djeci ponašaju poput esesovaca prema Židovima.

Užasnuta sam. Užaasnuuuaata sam! U kandžama smo bešćutne države i katoličkih talibana koji se opušteno valjaju u zlatu, laži, licemjerju i bludu. Ne ponavljam se da bi mi bilo lakše. Želim iskoristiti mrežu svih mreža da bih doznala da li je moguće da većina građana i građanki u mojoj zemlji diše poput žene sa osmijehom dupina i čeličnim čavlom umjesto srca?

Ili su to ipak samo oni koji ne vole pedere? Ili su to ipak samo oni koji ne vole ateiste? Ili su to ipak samo oni koji mrze “komunjare”? Ili su to ipak samo oni koji mrze drugačije? Ili su to ipak samo oni koji mrze sve one na kojima prstom upiru zapjenušana gospođa i raspomamljeni popovi?

Ako u Hrvatskoj živi većina koja želi zatrti sve krivomisleće netko bi nam to morao reći. To se može izračunati. Oko mene takvih nema. Okružena sam luđacima?

Pitam vas koji me čitate, kako dišete? Jeste li za hrvatski fašizam? Ako niste, javite se. Možda nas ima? Možda možemo nešto učiniti? Možda još nije kasno? Ako nas ima smijemo li crknuti bez krika i bijesa? Ako vas ima… Javite se. Imenom i prezimenom.

Ako ste Hrvati, javite se. Ako ste Srbi, javite se. Ako ste Mađari, javite se. Ako ste Talijani, javite se. Ako ste Nijemci, javite se. Ako ste katolici, javite se. Ako ste pravoslavci, javite se. Ako ste agnostici, javite se. Ako ste ateisti, javite se. Ako ste Cigani, javite se. Ako ste nogometaši, javite se. Ako ste pederi, javite se. Ako ste zdravi, javite se. Ako ste bolesni, javite se. Ako šepate, javite se. Ako ste slijepi, javite se. Ako ste gluhi, javite se. Ako ste mladi, javite se. Ako ste stari, javite se. Ako ste u najboljim godinama, javite se. Ako ste ljudi, javite se. Potpišite se IMENOM I PREZIMENOM.

Bojite se? Oni su opaki. Umlatit će vas. Udavit će vas. Ubit će Boga u vama. Pobit će vas. Glađu. Mržnjom. Režanjem. Nekim novim referendumom. Ako imenom i prezimenom danas vrisnete protiv hrvatskog fašizma izgubit ćete život?

Vi ste stvarno zajebanti ako ovo držite životom.

Corto_1973

Neka opet gori cijela Hrvatska!

Iza mene je najodvratnija godina otkako imaju Hrvatsku. Za vrat su me udruženim snagama zgrabili mafijaši i mantijaši. Kako se iskobeljati iz klinča. Revolucijom? Što je revolucija?

To je kad narod kukom i motikom, kalašnjikovima i “koktelima”, kamenjem, noževima, motkama i bijesom krene na… Koga? Na koga bih ja krenula da sam revolucionarka? Koga bih zapalila, zaklala, utopila u žlici vode? Ne znam odakle da krenem? Na njemačku telefonsku kompaniju koja mi svaki pogled na telefonski aparat naplaćuje u zlatu?

Na poslodavce koji našu djecu za bijednu lovu drže na poslu trinaest sati dnevno, svaki dan u tjednu, pa ih otpuste zbog učinjene “greške” a na njihovo mjesto zaposle svježe meso? Na banke? Krenula bih na banke. Zašto plaćam trinaest posto kamatu kad u marketu plaćam račun?
Na kompanije koje distribuiraju struju? Sada spuštaju cijene a kad unište državnu kompaniju svanut će proizvođačima svijeća.

Na trgovca cvijećem koji je pred dvadeset godina pred grobljima dilao karanfile a danas ima Hrvatsku? Na političare koji su Hrvatsku pretvorili u raščupanu, raščerečenu kurvetinu? Na Crkvu koja propovijeda skromnost i ćudoređe a živi u raskoši i bludu? Na…

Bože, s kakvom nostalgijom gledam na dobra stara vremena kad je gorjela Hrvatska. Vukovar. Četnici i ona JNA krenuli su na grad a mi smo se doma tresli od užasa i bijesa. Kako će skončati naša braća i sestre? Da li će patiti dječica dok im se bude približavao četnik ili će ga, prije smrti, razdragano čupnuti za prljavu bradu?

Dubrovnik, jedan od najljepših gradova na svijetu, nestajao je pod crnogorskim bombama. Kako me to pogodilo. Pred očima čitavog svijeta raspadala se prekrasna zemlja a baš nam nitko nije htio pomoći.

Kako sam željela mir. Mir, mir, mir, željela sam samo mir.

Eto mi mira. Moja djeca koja su za vrijeme rata bila premala da bi se borila za slobodu svoje zemlje danas se bore kako platiti lihvarske kredite u zemlji koja nikad neće biti njihova. U Vukovaru je za vrijeme najtežih razaranja stanovala nada, danas tamo raste očaj. Dubrovnik, prodan, u hrvatskom miru blista a sjat će još žešće kad ga opašu golf tereni i okuju rezervati u kojima će živjeti belosvetski gospodari i dubrovačke sluge.

Umorni smo?

Naši nas političari ovih dana uvjeravaju da će nam biti bolje tek kad dotučemo liječnike i učitelje, ostali ionako polucrknuti bauljaju u lovu na poslić plaćen 1600 kuna. Jedini kojima je zaista svanulo u ovoj sekularnoj takozvanoj državi su svećenici. Hrvatska je davno sklopila pakt sa vatikanskim vragom pa zato u svim institucijama imamo dobro plaćene Božje namjesnike.

U bolnicama bolesnike oslobađaju od depresije i nekretnina. U školama djecu uče da će ih drkanje doći glave. Mlade Hrvatice, u crkvi udane, već su naučile da se posebno žestoko moraju kresati kad imaju plodne dane, bez kotracepcije, osim ako pilule ne dila Crkva.

Ponekad sanjam: kako bi bilo krasno da u Hrvatskoj opet počne rat. Neka nas napadne tko god hoće. Neka opet gori od Vukovara do Dubrovnika. Neka sve izgori! Brisnuli bi naši mafijaši i mantijaši. I neprijatelj bi nas napustio. Kome treba spaljena zemlja?

Bili bismo gladni, goli, bosi, bolesni. Bili bismo ono što smo danas ali ipak na dobitku. Našu nesreću ne bi škropili cinični popovi, političari nam ne bi govorili da moramo stisnuti kaiš jer u čitavoj zemlji ne bi bilo ni jednog jedinog kaiša. Rat. Baš mi nedostaje.

Zašto se ne bunimo? “To se zove sindrom stečene bespomoćnosti. Njime se objašnjava zašto su zatočenici koncentracijskih logora krotko dopuštali da ih odvedu u plinsku komoru, poput janjadi na klanje a da nisu pružili posljednji otpor, unatoč tomu što su svi znali da ne idu pod tuš. Ionako bi umrli, pa zašto u posljednjem času ne zaurlati? Zašto ne izaći iz reda i dati da ih pokosi metak, što je ipak dostojanstvenija smrt. Zbog tjelesnog i duhovnog umora.”*

U meni još ima nade. Možda ćemo u idućoj 2014. ipak “izaći iz reda”?

Vaper club

Vedrana Rudan

Online