Lol, Mara, samo ću reći, odi radit van, ali nađi si pristojnog poslodavca, dakle ne u njemaču, austriju i slične priče, tu su poslodavci mahom đubrad koja nas smatra stokom sitnog zuba.
Evo da ja ispričam svoju priču iz prve ruke.
Prošle godine u 7. mjesecu sam otišao u Kanadu, Edmonton. Došao sam ovamo raditi na beton pumpi, pumpa na kojo trenutno radim je slična ovoj
https://www.google.ca/url?sa=i&rct=j&q= ... 6129593841Kad sam došao, prvo sam išao na "obuku" jer su se htjeli uvjeriti da ja stvarno znam raditi na beton pumpi, pa sam već drugi dan išao sam. Prvo su mi davali male igračke sa kranom od 26m, no onda jednom zgodom operater koji radi na 55m pumpi se razbolio a pumpa je morala hitno na betonažu. Ponudio sam se da odradim posao, prvo su se snebivali pa sam im rekao neka pošalju poslovođu samnom ako mi ne vjeruju. Odradio posao i odatle kreće moj uspon. Naime kad sam došao, početna satnica mi je bila 20 dolara, u roku od 6 mjeseci sam to podigao na 28 dolara, plus što još dobivam bonus o 2 dolara po satu kada radim sa pumpom od 47m, i 3 dolara bonus kad radim sa pumpom od 55m. Pošto sam svoje znanje, snalažljivost u problematičnim situacijama, iskustvo i volju za rad pokazao u nebrojeno primjera, na godinu planiraju da me šalju u Reginu gdje bih bio poslovođa i vodio brigu o kompletnom poslu, od dogovaranja termina, rentanja kamiona, vođenja brige oko kamiona, ukratko sve što jedan poslovođa radi. Povrh toga, ako odlučim ići, podrazumjeva se da me prebacuju na menadžerski ugovor, odnosno godišnju plaću. Trenutno je situacija takva u firmi da kad treba ići raditi, ja idem prvi van, ja dobivam najduže i najveće betonaže jer su tu i najveći sati, ergo i najveća plaća. Kad ja kažem da se nešto nemože odraditi, nitko više ne propitkuje moje znanje i iskustvo, svi govore ako misliš da neide, reci im šta trebaju napraviti da možeš odraditi posao. Kad trebam slobodan dan, ne trebam se najavljivati 2 tjedna ranije kao svi ostali, oni vide i znaju da ja radim ako treba i 7 dana u tjednu, i znaju da kad mi treba slobodan dan, da to nije bezveze, i ukratko, vjeruju mi u potpunosti. Kad treba nešto popraviti, ako imam alat popravim sam, ne zovem mehaničara za svaku sitnicu, premda mi svi govore da to nije moja dužnost, na što im ja odgovorim moja dužnost je sigurnost pumpe i radnika oko nje. Ako je pumpa u bilo kakvom kvaru, sigurnost pumpe i svih radnika koji su u njenom djelokrugu je ugrožena, a ja ne želim sanjati kako sam ubio nekoga samo zato što sam čekao mehaničara umjesto da sam problem riješio sam.
A sad malo usporedba sa hrvatskim poslodavcima. Govorit ću samo o branši posla u kojoj radim i ovjde, a u kojoj sam nabio 11 godina iskustva radeći širom lijepe naše.
U hrvatskoj niti jedan poslodavac ne plaća po satu, nego po profitu pumpe (kao da sam ja taj koji dogovara poslove, a ne neki tamo kreten koji vozi auto od firme i cijeli dan sjedi u bircu sa pelinom pod nosom). Promjenio sam četvoricu u tih 11 godina, i osim što nikada nisam dobio niti hvala od ni jednog od njih, od mene se u potpunosti očekivalo da mi kamion u svakom trenutku bude operativan, a ako se šta pokvari, naravno da sam ja kriv i neka se izvolim snaći jer mehaničar radi do 4 popodne a sad je 9 navečer i nemaju mi koga poslati. Kad bih ostajao subotom do kasno u noć šerafati po kamionu samo da ga pripremim za ponedjeljak, naravno da nebih dobio niti lipe povišice, ali zato su raznorazni jarani i kumovi uredno imali plaće 20-30% veće nego ja i njima je uvijek mehaničar bio na raspolaganju. Kad bih došao u nedjelju pomoći mehaničaru zamjeniti neki dio za koji su potrebne 4 ruke jer teži parsto kila pa i par tona, još bih dobio jezikovu juhu kako sam nemaran ako bih slučajno zaboravio neku sitnicu ponesti sa sobom na gradilište itd itd. Ovdje sam zaboravio jebeno gumeno crijevo, bez toga nema betonaže, pa sam u strahu nazvao šefa, rekao mu "jebiga, danas radim za džabe, samo mi donesi to crijevo da mogu dovršit posao" on se nasmijao i rekao ne budi lud, u Kanadi nema rada za džabe...
Toliko o tome jel vani bolje ili ne.
Edit:
Da nadodam, o šajni strani odlaska.
Da, ne teče ni ovdje med i mlijeko, i ako si lijena bitanga koja nezna kažiprst izvadit iz nosa dok ti netko ne kaže šta trebaš radit, nećeš ni ovdje uspjeti.
Da je život lagan nije, živim kao robot, kuća poso- poso kuća, radim uglavnom 6 dana u tjednu, ponekad i 7 a ponekad i 5, ovisi kako me dokači, ali barem znam zašto dajem kičmu. Svi sati su uredno plaćeni, svi prekovremeni uredno plaćeni, svi dupli sati (da, ima i toga ovdje, kad umjesto 31 dolar dobivam 62 po satu) plaćeni do u minutu. Nema kao kod nas " e jebiga znaš, čekam da mi plate, pa čim oni meni plate, ja ću tebi dati plaću" i sličnih idiotarija balkanskog kapitalizma. Plaća je svaki drugi petak, ujutro već oko 8 je na računu i TOČKA. Nema dan ranije, nema dan kasnije. Nema e moramo ovo, e moramo ono. Kad odradiš nešto što se od tebe nije očekivalo, svatko ti kaže hvala. Kad nešto odbiješ odraditi jer smatraš da je nesigurno, nitko ne kaže "aaa šta glumiš pametnjakovića, ako nećeš radit tamo su ti vrata, puno se nešto šepiriš u zadnje vrijeme" itd itd, nego svi kažu "you did the right thing, good job".
Negativna strana je jedino ogromna papirologija, poprilična suma novca i puno puno vremena potrebno za aplicirati za Permanent Residence, ali ako bude sreće i to bi trebalo proći bez većih problema.
Za kraj samo da kažem, boli me tuki ako tko misli da preuveličavam ili ne. Napisao osam točno to što čitate, a vi vjerujte, ili nemojte
FAQ
Postano: 19 stu 2015 23:25 
Baš me zanima koji su to 
