A kad će referendum o kapitalizmu?


Jedna od čestih mantri aktualnog hrvatskog trenutka jest ideja da još uvijek živimo u socijalizmu. Ili, u malo drukčijem ruhu, da još nismo izašli iz socijalizma. Ta je misao postala vrlo popularna u našem javnom prostoru.
Pritom ne mislim na izvore iz Crkve, kojoj je borba protiv imaginarnog komunizma već dugo važnija od širenja Evanđelja, i koja je u svom antikomunističkom deliriju ovih dana najavila da dogodine kreće u novu ofenzivu protiv “komunističkog nasljeđa“ (“slučajno“ baš uoči parlamentarnih izbora), a što će u praksi vjerojato, kao i dosad, zapravo biti paravan za novu etapu povijesnog revizionizma.

Dakle, ne govorim o Crkvi. Govorim o tome kako je misao da još nismo izašli iz socijalizma postala toliko popularna da je čujemo gotovo svakodnevno, mahom od poduzetničkog dijela javnosti, i to isključivo u negativnom kontekstu: kao, naš glavni problem je to što se još uvijek nismo oslobodili od socijalizma, zato nam i jest ovako.

Slušam takve ideje i ne mogu vjerovati da ih čujem. Jer istovremeno gledam oko sebe i ono što vidim nikako se ne uklapa u tu misao. Društvenog vlasništva više nema nigdje u Hrvatskoj. Radničko samoupravljanje je iščezlo čak i iz križaljki. S marksizmom se u Hrvatskoj uglavnom sprda. Bratstvo i jedinstvo ne samo da odavno ne postoji, već je zadobilo imidž zloglasnog pojma. U vanjskoj politici Republike Hrvatske nesvrstanost ne samo što je misaona imenica, već se toga sjećaju samo naši stariji diplomati.

Dužniji od Jugoslavije
Uglavnom, ničega što je obilježavalo jugoslavenski socijalizam nema u hrvatskom društvu niti u tragovima, i to već ravno četvrt stoljeća, a opet, svakodnevno čovjek čuje da je naš glavni problem to što još uvijek nismo izašli iz socijalizma. Ponekad se pitam živim li ja u istoj zemlji kao i ljudi koji ponavljaju tu mantru.

Naime, da vam pravo kažem: ja bih volio živjeti u socijalizmu. Uza sve neosporne mane tog sustava, još uvijek ga držim superiornim ovom današnjem, pogotovo nakon četvrtstoljetnog života u kapitalizmu. Jer ono što ja vidim oko sebe u zadnjih 25 godina posve je suprotno onome što vide ljudi koji drže da smo još u socijalizmu.
Ja vidim golemu nejednakost među građanima Hrvatske, koja se ne smanjuje nego se povećava. Vidim ljude koji kopaju po kontejnerima. Vidim masovne deložacije i golemu nezaposlenost. Vidim veliku socijalnu nesigurnost u širokim slojevima stanovništva. Vidim silnu etničku mržnju i netrpeljivost. Sve to što gledam već 25 godina za mene je posve novo: ništa od toga nisam vidio u socijalizmu, a svejedno me se pokušava uvjeriti da još uvijek živim u tom “propalom“ sistemu.

Daj tvornicu, daj dućan
Česta kritika socijalizma jest da se ekonomski ne može nositi s kapitalizmom. Ali ako je socijalistička Jugoslavija propala zbog zaduženosti, kako kapitalističke nasljednice Jugoslavije ne propadnu, a sve su, od Slovenije do Makedonije, danas pojedinačno dužne više nego što je bila cijela Jugoslavija?

Nedavno je moj kolega Sandro Pogutz upravo na ovim stranicama predložio da počnemo prikupljati potpise za raspisivanje referenduma s pitanjem: “Jeste li za to da Hrvatska ponovno bude jednopartijska socijalistička republika?“ Iako je uvaženi kolega to napisao s vidljivom ironijom – očito iznerviran sve glasnijim mrmljanjem sve većeg dijela javnosti, koja u uvjetima prolongirane krize tek sada počinje shvaćati da socijalistički vrag i nije bio tako crn – ja posve podržavam njegovu inicijativu, samo bez ironije.
Moja jedina zamjerka njegovom referendumskom pitanju je ova: zašto jednopartijski sistem? Zašto ne višepartijski? Odnosno, zašto ne demokratski socijalizam?

Činjenica je da smo u svibnju 1991. imali onaj povijesni referendum na kojem smo birali između Hrvatske i Jugoslavije, ali nikad nam nije bio ponuđen referendum na kojem bismo birali između kapitalizma i socijalizma, nego je kapitalizam kod nas došao “u paketu” s rušenjem mrske Jugoslavije, pa je trebalo srušiti ili ukinuti sve što podsjeća na tu Jugoslaviju, od društvenog vlasništva do samoupravljanja, od politike nesvrstanosti do
bratstva i jedinstva.

Da se razumijemo, vrlo je vjerojatno da bi naši ljudi tog svibnja 1991. masovno glasali za kapitalizam, ali bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi na to pitanje odgovorili danas, nakon četvrt stoljeća života u kapitalizmu.
Svi se sjećamo kako su naši ljudi početkom 90-ih bili puni entuzijazma i kapitalističkih snova - mnogi su mislili da će uskoro imati svoju tvornicu, a ako ne tvornicu, onda barem dućan. Malotko je shvaćao da nigdje u kapitalizmu ne postoji situacija da su svi ljudi ujedno i vlasnici, čak ni većina ljudi: brojke vele da nigdje u svijetu nema države u kojoj se više od 15 posto stanovništva može smatrati kapitalistima. Inih 85 posto je prinuđeno raditi za njih – bez obzira hoćemo li ih zvati “proletarijat” ili “prekarijat” – često pod uvjetima ispod onih iz (jugoslavenskog) socijalizma.
Stoga bi danas, nakon 25 godina surovih otrežnjenja, bilo zanimljivo postaviti takvo referendumsko pitanje, makar iz zabave. Ako je kome još do zabave.

damir pilić

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

113-ta, ha? E pa svaka vam čast. Malo se danas spominje tih 10 presudnih dana obrane Šibenika i čišćenja jadranskog akvatorija a radi se o možda i odlučujućim danima iz 91.

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Stvar je mrtva ozbiljna. Doslovno. Hrvatska Vlada, ova Milanovićeva, na svojoj je jučerašnjoj sjednici donijela Prijedlog zakona o pogrebničkoj djelatnosti. Prigodno, taman uoči Dana mrtvih, svi su ministri podigli ruke za neveliki zakon, sastavljen u svega 26 članaka i tek nešto više stavaka, koji će, tako nam SDP-ove sve nestabilnije većine, biti potvrđen u redovnoj saborskoj proceduri.
Prijedlog zakona šokirao je pogrebnike. Za to se, da se izrazimo nikad aktualnijom frazom, nisu borili. Neki od njih, oni najpoznatiji, da ne kažemo najbolji, sudjelovali su, naime, u izradi zakona, bili su dio radne skupine, pa su, nenavikli na čudne kretnje hrvatskih političara i iznenadne promjene smjera, povjerovali kako će ono što su predložili, jer u državi, naivno su mislili, većih stručnjaka za pogrebnu tematiku od njih nema, biti stavljeno na papir. I pretočeno u zakon.


A dobili su 26 članaka i tek nešto više stavaka koji iz temelja mijenjaju njihovo buduće poslovanje. U redu, zakonodavac je prihvatio sugestiju, zapravo vapaj, da se dokine monopol jedinica lokalne samouprave i da im se zabrani obavljanje pogrebničkih usluga kroz komunalne tvrtke, ali je istodobno, na mala vrata i da nitko od pogrebnika o tome nije imao pojma, naložio da svi ukopnici moraju biti stručno osposobljeni. Preciznije, da moraju položiti ispit o stručnoj osposobljenosti.

– Svašta san čuo, ali ovo još nisan – križa se Nedjeljko Tonkić, dok prelistava najnoviju Vladinu umotvorinu.
Upućenijeg sugovornika nema. Tonkić je prvi dalmatinski picigamorte.

Dok su drugi nevješto mrtvace u jame bacali, on je imao ozbiljnu, organiziranu firmu. Već 30 godina Tonkić je sinonim za pogrebnu službu, čitav grad je, kako sam kaže, iz svijeta živih među mrtve prebacio i ni na kraj pameti mu nije bilo da će se javiti netko pametan tko će njemu, ovako “zelenome” i “neukome”, propisati da mora, ako i dalje namjerava prati, šminkati i razvoziti mrtvace, položiti ispit.

– Ajde, baš da vidin, ko je to stručniji od mene kad su mrci u pitanju i ko će to mene ispitivat – diže se živac Tonkiću, a mi iz prijedloga zakona čitamo kako budući pogrebnik morati imati najmanje srednju stručnu spremu, i kako će stručni ispit polagati pred peteročlanom komisijom, koju će, pak, osobno imenovati predsjednik Hrvatske obrtničke komore, birajući među 20 ispitivača koje će, nadamo se da pratite, odrediti ministar poduzetništva i obrta.

Stručni ispit, evo velikog finala, sastojat će se od pisanog i usmenog dijela (zanimljivo, praktični se nigdje ne spominje), a provodit će se prema Programu osposobljavanja za obavljanje pogrebničkih djelatnosti.

– Kakvon programu?! Prvi put za to čujen – šokiran je Tonkić, na što od glasnogovornice HOK-a Snježane Tomić dobivamo objašnjenje kako će program biti napisan tek nakon što zakon stupi na snagu.

Oprostite, znači li to da će pogrebnici morati postupati po zakonu koji se poziva na pravilnik kojeg zapravo nema?!
– Da, takva je procedura, pravilnik se sastavlja tek nakon što se zakon izglasa. No, za više detalja javite se Ministarstvu poduzetništva i obrta – kaže Snježana Tomić.

– Nisu imali šta stavit u zakon – evo nam ponovno Tonkića – pa su se išli pravit pametni. I nemojte mi govorit da je tako u Evropskoj uniji, nema ovo veze s Evropon, najlakše se na Evropu vadit.

Tonkić je bio dio radne skupine. Davao je savjete zakonodavcu. Kad ono...

– Ma, neka zakona, dobrodoša je, tribalo je neke stvari uredit, ali ovo s ispitima je totalna glupost. Ko je to vidija da triba ić u školu za pokopat mrca. Za pribacit ga priko leđa, metnit u kapsil i odredit koliko će ga ljudi nosit. Nije to građevina. A opet, ako triba, rađe ću ić u školu nego da me tamo neki kancelarijski ljudi iz Komore ispituju – ne prestaje se žestiti Tonkić.


Članak u kojem stoji da se ispit plaća, posebno ga žulja.

– Njima je samo do para, di god dođeš samo traže, a meni je dosta plaćanja – govori Nedjeljko Tonkić, pa mu još jedna misao sijevne glavom.

– Možda će i mene zvat da buden ispitivač, a pravo za reć da koga će, ali nema šanse da uđen u tu komisiju. Šta ja iman koga ispitivat, ne bi da san za profesora učio. Bilo bi bolje da su propisali kako se pogrebnik triba ponašat, učit ga pijetetu, kako uniformu nosit, koje odijelo odabrat i takve stvari, a ne ove budalaštine – zaključuje splitski pogrebnik.


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


I sad udruga Vaper Club osnuje radnu skupinu i napravi prijedlog zakona o parenju, a konacni prijedlog zakona koji ce vlada izglasati bit ce ...

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Od 100 kuna koje zaradim, 70,5 dajem državi

Mojoj djeci neće više nitko krasti. Želim znati gdje je završila svaka od 70,5kn koje sam od zarađenih 100 uplatio državi.



JA SVOJIH svojih 100 kuna teško zaradim. Baš se namučim. Uz to se pokušavam i školovati (visoka specijalizacija me čini konkurentnim na tržištu rada), imam i obitelj: dvoje male djece čije potrebe rastu iz dana u dan, ženu koja je na porodiljnom nakon kojeg je pitanje hoće li naći posao...

Danas sam izračunao sljedeće:

Od MOJIH 100 zarađenih kuna (naglašavam "mojih" jer sam ih JA zaradio) uplaćujem sljedeće iznose:
- penzionerima.....15,0kn
- budućem sebi.... 5,0kn (ako mi to ne otmu prije nego crknem)
- državi.................20,0 kn
- gradu................. 3,5 kn
- zdravstvu...........15,0 kn
- za nezaposlene...1,7 kn
- ozljede na radu....0,5 kn
- PDV..................... 9,8 kn
----------------------------------------------------
- meni ostaje.........29,5 kn

Od tih 29,5 kn koji su ostali od zarađenih 100 uzdržavam sebe i svoju obitelj. Školujem se, školujem njih, hranim se, kupujem ogrjev za zimu, plaćam sportske aktivnosti djeci, karte za javni prijevoz, cestarine i mostarine na povremenim izletima, svima odjeću i obuću, tu i tamo kino, za auto: tehnički pregled, osiguranje, gume, popravke... ali i kompliciranije zdravstvene preglede (a to je skoro sve što se ne može izliječiti antibioticima), participacije, biljege za beskonačne birokratske procese (jeza me hvata od procesa prijave novorođenog djeteta, vađenja putovnice ili osobne).

Imam osjećaj da puno dajem. I grčim se. Ne dozvoljavam ni sebi, ni ženi, a bome niti djeci da budu "trutovi" i da sjede doma sablažnjavajući se u vlastitim glavama nad svojom sudbinom. Mi smo unatoč svemu zadovoljni s naših 29,5kn.

Ono s čime nisam zadovoljan jest kako se ostatak od 70,5kn raspoređuje, niti s uslugom koju dobivam za to.

Kopiju plana na općini su vadile tri debele babe 4 sata, od kojih sam 3 sata čekao u čekaoni kako bi se one vratile s pauze pod kojom su otišle doma kuhati ručak (kunem se, točno je tako bilo). Pregled radi potresa mozga sam čekao 2 sata i dobio posprdne komentare bahatog doktora radi čega dolazim u bolnicu i nalog svemoćnog autokrata malene bolnice da pospremim invalidska kolica iza sebe.

Prijavu novorođenog djeteta sam radio danima, nije lako skupiti papire. Za novu vozačku sam potrošio 4 dana, preko 600 kn i gdje god sam došao dobio sam prekrasne "jebem ti mater, debilu" poglede. Dijete nisam uspio upisati u državni vrtić, išla je u privatni. Skuplji. iako je imala jednak broj bodova kao druga djeca koja su primljena i koja su za određen iznos bila jednakija od nje.

Što želim za svojih 70,5 kuna koje uplaćujem državi?

Za svojih 70,5kn koje uplaćujem državi želim barem približnu uslugu kakva se pruža u privatnim tvrtkama i zato zagovaram i prizivam privatizaciju 80% javnih usluga i servisa.

Kao što to Saša Cvetojević reče: privatnik zapošljava najbolje i najpametnije (i bolje od sebe), a država najpodobnije poltrone koji nužno moraju biti gluplji od šefa, jer su u suprotnom opasnost (sreća u nesreći je da nakon nekog vremena postanu toliko glupi da ne znaju sakriti krađu, pa ih uhvate i strpaju u zatvor). Hoću kopiju plana na kućnu adresu, hoću osobnu u roku od 24 sata od kad kliknem na web stranici da mi je istekla, hoću da mi dijete prijave čim mu odrežu pupčanu vrpcu.

Želim da to dobiju djeca koja nemaju za jesti

Od svojih 70,5kn koje uplaćujem državi želim da se više raspodjeli onima kojima stvarno treba.

Djeci u belomanastirskoj školi koja za vrijeme velikog odmora potiho pitaju učiteljicu ima li možda što za jesti, a ne tustim i debelim prosvjednicima za koje je pitanje treba li im stvarno to što traže i te se bore za svoja prava turiranjem Hondi 900 cbrx i blokiranjem prometnica na kojima cijelu noć kuhaju fiš paprikaše, jedu fine domaće kobasice i kulene dok uživaju tko zna koliko beneficija, različitih povlastica, subvencija, opskrbnina, naknada i prava koja se financiraju iz mojih 70,5kn, a dok ja iste usluge koje oni ne plaćaju moram platiti za sebe i obitelj još jednom, ali od onog mojeg ostatka od 29,5kn.

Želim da se dio daje inovatorima, proizvođačima i izvoznicima

Od svojih 70,5kn koje uplaćujem državi, želim da se dio daje inovatorima, proizvođačima i izvoznicima, kako bi isti slijevali pare u Hrvatsku i posljedično tome zapošljavali radnu snagu koja se grči onako kako se ja grčim na svom poslu.

Želim da oni koji žive od subvencija prestanu primati subvencije od mojih 70,5kn koje uplaćujem državi. Neka se trgaju i grče kao i ja i moja obitelj. Želim da subvencije primaju svi učenici kojima je kvocijent inteligencije za jedan veći od sto kako ne bi trebali razmišljati kako pitati učiteljicu za koru kruha, već kako će riješiti zadatak s Pitagorinim poučkom. To će dijete jednog dana voditi ovu zemlju i morati birati kome će dati subvenciju.

Hoću da mi država ne oporezuje školovanje koje plaćam iz svog džepa

Isto tako, hoću da mi država ne oporezuje školovanje koje plaćam iz svog džepa iz jednostavnog razloga. Educiranih milijun pojedinaca je educirana masa iz koje rastu educirani političari, educirani inovatori, educirani proizvođači, educirani radnici. Educirana država je prosperitetna država. Ne možemo samima sebi otežavati put do prosperiteta kažnjavajući se porezom na pamet, jer će mozak biti haj i pameti će reći baj-baj i otići u Njemačku gdje je radnicima neshvatljivo da ti je svejedno u kojoj firmi bi radio sve dok te plaćaju pošteno i na vrijeme - oni "biraju koje im firme dolaze u obzir za zapošljavanje".

Želim birati doktora

Hoću da HZZO plaća privatnim bolnicama sve komplicirane preglede, želim birati doktora. Kriteriji neka budu: stručnost, efikasnost i ljubaznost. nemam problema s time da stručan, efikasan i ljubazan doktor ima 60.000 kn mjesečnu plaću plaćenu od mojih 70,5kn koje uplaćujem državi.

...Pred mjesec dana sam angažirao keramičara. Rekao mi je da je cijena 80kn po kvadratu postavljenih pločica i da zna da je to 10-15kn više od najniže cijene, ali i da on ne fušari, ne pije, da posao napravi vrhunski i sve počisti iza sebe. Dao sam mu 80kn po kvadratu i fakat je napravio vrhunski posao. Nije mi žao niti jedne dodatne kune...

...Isto ne mogu reći za 70,5kn koje uplaćujem državi. Žao mi je svake kune i želim znati za svaku lipu kome ide i zašto. I ide li stvarno onome tko je gladan kruha, ili se za mojih 70,5kuna jeftino kupuju glasovi za sljedeće izbore, a između izbora financiraju parkirna mjesta od 600 tisuća kuna, kao i zadržavanje tri debele babe na poslu koji može odraditi i vrlo jednostavan software, radi čega će one sa suzom u oku konstatirati kako je njihov kandidat koji je zatvoren zbog krađe njima "ipak jako puno dao" ne razumijevajući da im je dao mrvice od kruha kojeg je ukrao iz njihove vlastite trpeze, a kojeg su čuvale za svoju djecu.

Mojoj djeci neće više nitko krasti. Želim znati gdje je završila svaka od 70,5kn koje sam od zarađenih 100 uplatio državi.

Izvor: Index

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Nažalost, ode tu i više od 70,5kn... kad bi recimo zbrojili sve PDV na robe i usluge na koje potrošimo ... eee...

_________________
Dalmat

Daily drive: Russian 91%, Kayfun Lite Plus V2 klonjara, FT Nemesis x 2,
Ostalo: IGO-L x 2, ZMAX v3, Vamo V5, Chi You + AIOS hibrid, ASTRO + AIOS hibrid, Russian 91% klonjara, Taifun GT + ASTRO, Evolve Kick

Hmmm.. nešto tu ne štima?! Iako mi žena šef računovodstva.. a ja laik za te stvari.. nekak si mislim da nemre to baš tak biti i da u toj računici negdje nešto ne štimuje.
Iako nas deru ko ovce, ovo ipak nije dobro. Po toj pripovijesti ako imaš osobni dohodak bruto 10000 kn na ruke bi dobio 2950 kn. A to nije istina, osim što je istina da deru do ispod gole kože.

Sent from my Mobikita!

_________________

Ne stima jer je i kruske i jabuke stavio u istu kosaru. Jedno je obustava iz bruto place a drugo je trosak poslodavaca. Odokativno nije 29.5 kn nego negdje oko 48kn. Ko hoce nek tocno izracuna.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Moram se posuti pepelom i priznati da sam pogriješio.

Nakon stručnog objašnjenja ispada da je čovjek ispravno napisao. Barem za grad Zagreb.

_________________

Nisi pazio, brka se bruto placa i trosak poslodavca. On krece od 10 000kn a ti od 11 750 kn.
Al sve to nema veze.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Podjele među braniteljima veće nego ikada: 'Stožer uznemirava građane'

Koliko god se o tome šutjelo ili pokušavalo prikriti podjele između vukovarskih branitelja veće su nego ikada.

Na konferenciji za novinare predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara 2003. godine Zdravko Komšić pozvao je predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara da raspusti Stožer jer nisu ispunili povijesnu zadaću radi koje su i osnovali ali i jer su izgubili i potporu većine vukovarskih udruga i Hrvata. Poziv Koordinacije uslijedio je nakon konferencije za novinare Stožera kada su najavili da neće ulaziti 18. studenoga u krug bolnice.

'Zajedno sa ostalim udruga Koordinacije je Stožeru davala bezrezervnu potporu, ali samo za borbu 'Ne ćirilici'. Međutim, Stožer se pretvorio u glavni remetilački faktor u Vukovaru, faktor koji je zavadio građane i braniteljske udruge, općenito braniteljsku populaciju, i postao svojevrsni uteg grada', istaknuo je Komšić postavljajući i pitanje gdje su članovi Stožera bili svih ovih godina. Dodao je da i neki od njih nisu živjeli u Vukovaru i nisu sudjelovali u Koloni sjećanja te da zato i ne znaju da su kolonu uvijek predvodili vukovarski branitelji i stradalnici poslije kojih su se istoj priključivali građani i političari kako je tko htio. Iz Koordinacije navode da predsjednik Stožera poziva na pijetet, ali i upravo taj pijetet narušava Stožer koji gazi po vukovarskim žrtvama.

'Program koji se izvodi u krugu vukovarske bolnice je program u čast i spomen na 264 ranjenika i dio medicinskog osoblja koje je odvedeno u smrt upravo iz bolnice, kao i spomen na sve hrvatske branitelje i civile poginule i ubijene u srpskoj agresiji na Vukovar. Udovice su nam pričale da su ih upravo u bolnici 1991. razdvajali od njihovih supruga koji su potom odvedeni na Ovčaru i ubijeni. Sada ih se na istom mjestu opet razdvaja', kaže Komšić koji smatra da se toga 18. studenoga svi moraju izdići iznad politike i politikantstva. Najavio je i da će članovi Koordinacije i ove, kao i svake ubuduće godine, biti u krugu bolnice gdje se održava prigodni program kao i da bez obzira na sve neće bojkotirati državni vrh. Smatra i da se radi zadnjih izjava predsjednika Stožera Tomislava Josića, koji je imenovan i predsjednikom Savjeta za branitelje gradonačelnika, o svemu mora oglasiti i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.

'Djelovanje Stožera uznemirava građane već duži vremenski period. Međutim, dovoljno je vidjeti koliko unutar Stožera ima predstavnika vukovarskih braniteljskih i stradalničkih udruga. Stožer se danas miješa u sve, a upustili su se u politiku i politikantstvo. O tom govori i anegdota koja se prije par mjeseci širila Vukovara prema kojoj Putin ne napada Ukrajinu jer se boji što će reći Stožer za obranu hrvatskog Vukovara', istakao je Komšić. Poslije svega iz Koordinacije pozivaju sve kojima je Vukovar na srcu da dođu u Vukovar i poklone se njegovoj žrtvi, kao što su dolazili svih ovih godina. Predstavnike Stožera pozivaju da poštuju volju većine, a politika i politikantstvo neka ostave za neke druge dane.

'Dani sjećanja na žrtvu Vukovara su nešto sveto, najsvetije za Vukovar i Hrvatsku i tako mora i ostati' zaključuju iz Koordinacije.

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon