|
Pula
Pula - Pulj, latinski Pietas Iulia, talijanski Pola, istrovenetski Poła, istriotski Puola,
slovenski Pulj, njemački Polei) je grad u Hrvatskoj. Najveći je grad Istarske županije,
leži na jugozapadnom području istarskog poluotoka u dobro zaštićenom zaljevu.
Poput ostatka regije poznata je po svojoj blagoj klimi, mirnome moru i netaknutoj prirodi.
Grad ima dugu tradiciju vinarstva, ribarstva, brodogradnje i turizma, a ujedno je i tranzitna luka.
Pula je administrativni centar Istre još od rimskoga doba.
Pula se nalazi na 44° 52' sjeverne zemljopisne širine i 13° 51' istočne zemljopisne dužine,
na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 30 m.
Grad na jugozapadnom kraju istarskog poluotoka, razvio se podno i na sedam brežuljaka
(Monte Zaro, Monte Serpente, Monte Ghiro, Monte Magno, Monte Paradiso, Monte Rizzi i Monte Vidal),
na unutrašnjem dijelu prostranoga zaljeva i prirodno dobro zaštićene luke (dubine do 38 m) koja je
otvorena prema sjeverozapadu s dva prilaza, neposredno s mora i kroz Fažanski kanal.Današnja površina
Grada Pule iznosi 5165 ha, od čega 4150 ha na kopnu i 1015 ha na moru, a omeđena je sa sjevera otocima
Sv. Jerolimom i Kozadom, gradskim naseljima Štinjan, Veli Vrh i Šijanskom šumom; s istoka područjima Monteserpo,
Valmade, Busoler i Valdebek; s juga Starom Plinarom, marinom Veruda i otokom Veruda; te sa zapada Verudelom,
Lungomareom i Musilom.
U Puli prevladava mediteranska klima, blagih zima i toplih ljeta s prosječnom insolacijom
2316 sati godišnje ili 6,3 sata dnevno, uz prosječnu godišnju temperaturu zraka od 13,2° C
(od prosječnih 6,1° C u veljači do 26,4° C u srpnju i kolovozu) i temperaturnom oscilacijom mora od 7 do 26° C.
Glavne industrijske grane obuhvaćaju brodogradnju, prerađivačku industriju, turizam, promet,
prehrambenu industriju, građevinsku industriju, te ostale nemetalne industrije.
Gradski kvartovi i naselja - Arena, Busoler, Centar, Dolinka, Fižela, Gregovica, Ilirija (ind.zona),
Kaštanjer, Kaštel, Monte Ghiro (groblje), Monte Magno, Monte Zaro, Monte Šerpo, Monvidal, Padulj,
Pješčana Uvala, Punta, Stoja, Sisplac (Streljana), Šijana, Šikići, Šišansko naselje, Škatari, Štinjan,
Šurida, Tivoli, Valdebek, Valelunga, Valkane, Valsaline, Valmade, Valvidal, Veli Vrh, Vergarola, Veruda,
Veruda Porat, Verudela, Vidikovac, Zelenika
U Puli djeluje 13 osnovnih škola i 12 srednjih škola, od kojih je jedna talijanska osnovna i srednja škola,
te jedna privatna osnovna škola i gimnazija. Od visokoškolskih institucija u Puli postoji Sveučilište Jurja Dobrile
osnovano 2006. koje je obuhvatilo prethodno postojeće pulske fakultete, Visoka tehnička škola u Puli - Politehnički studij,
Viša trenerska škola u Puli, te Veleučilište u Rijeci - Poslovni odjel - Odsjek Pula.
Najstariji grad u Istri je Nezakcij pokraj Valture
Kao predpovijesna gradina naseljen je negdje u 15. st.p.n.e., dok u željezno doba postaje centar histra.
Kobne 177. p.n.e. osvajaju ga rimljani i Nezakcij postaje važno rimsko središte. Ne spominje se na
Rižanskoj skupini, a pretpostavlja se da je grad jednostavno napušten negdje u 7. i 8. stoljeću
zbog napada avara i slavena.Iskapanja Nezakcija započinju 1900. godine te se svako toliko nastavljaju.
Radovi su otkrili niz nalaza iz najstarijeg histarskog doba te kasnijeg antičkog doba.
Iz histarskog razdoblja (uz bedeme na strani gdje ulazite u Nezakcij) otkrivena je nekropola s mnogobojnim
žarama (histri su spaljivali svoje mrtve, pepeo stavljali u žare i žare pohranjivali u grobove isklesane u stijenama).
Osim nekropole otkriveni su i bedemi koji u širokom krugu štite današnje ostatke.
Otrivena je nekropola i iz antičkog doba (uz cesticu koja od zidina vodi prema Puli), zatim terme
(manje ženske i veće muške), ostaci foruma, veći centralni hram te dva manja uz njega, niz zgrada oko foruma.
Negdje u 6 st., nakon prihvaćanja kršćanstva, grade se i dvije bazilike.
Neki prapovjesni i antički nalazi danas se mogu vidjeti u Arheološkom muzeju u Puli.
Kada je pao Nezakcij, područje kojim su vladali histri pripojen je Cisalpinskoj Galiji. Gaj Julije Cezar,
zbog zasluga, postaje upravo namjesnik Cisalpinske Galije i to 59.p.n.e.
U posljednjih nekoliko godina prevladava mišljenje da je upravo Cezar (a ne kako se prije mislilo, August)
zapravo osnivačem Pule.Ukratko, Lucije Kasin Longin, brat jednog od ubojice Cezara, bio je duovir sa zadaćom
osnivanja rimskog grada Pule. Teško da bi mu takva uloga bila dodijeljena nakon što je Cezar ubijen, a i sama godina
njihovog dolaska na područje Pule nije sigurna pa sve više jača mišljenje da se s osnutkom Pule započelo i nešto ranije
no što se mislilo prije, za vrijeme Cezara.Građanski ratovi Rima u to su doba bili mnogobrojni. Na primjer, 52 p.n.e.
Cezar ratuje s Vecingetorix-om u Transalpinskoj galiji, a ovaj rat koriste japodi (pleme sjevernije od histra) i napadaju
Akvileju. Ishod - jačanje Akvileje stacioniranjem jedne rimske legije u Akvileji.
U svim građanskim ratovima histri su (već ih prije nazvah pegulama) na strani gubitnika. I dok je Pula bila na strani
Cezara, histri su bili kontra pa je Cezarova pobjeda kod Farsale (Grčka) indirektno još jedan poraz histra.
Slijedi još jedan poraz histarske struje. Godine 44. p.n.e. Brut i Kasije ubijaju Cezara, a i sami su ubijeni 2 godine kasnije
(bitka kod Filipa). I ovo je pobjeda nad republikancima i opet poraz struje za koju su bili histri.40. p.n.e. Antonije i Oktavijan
dijele rimske provincije u dva dijela, a Oktavijan (August) dobiva cijeli Balkan. I opet mir ne traje dugo. Antonije i Kleopatra
poraženi su 31.p.n.e. i Oktavijan postaje jedini nositelj vlasti. Pobjedu je izvojevao bitkom kod Akcija u Grčkoj, a upravo
spomenik nastao veličajući ulogu nekih u ovoj pobjedi je SlavolukSergijevaca.Pobjeda Augusta kod Akcija početak je
carske epohe. Procvat Istra doživljava upravo za vrijeme prve carske dinastije
(dinastija Julijevca - August, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron) u trajanju od 27 p.n.e. do 14. n.e.
Na izlazu iz Pule prema Labinu, taman gdje završava novoizgrađeni dio «Istarskog ipsilona» s lijeve je strane
znak za Stanciju Peličeti. Krenete tom cesticom i skrenete na drugu cesticu lijevo (prvo skretanje na lijevo je makadam).
Desetak metara dalje, pokraj nadvožnjaka iznad ipsilona, nalazi se novootkrivena antička vila.
Za vilu se nije znalo sve dok nisu počeli radovi na ovom dijelu ipsilona. Istraživanja vile provedena
su tijekom 2005. i 2006. godine. Po njihovom završetku se na žalost dio vile trebao potpuno srušiti
kako bi se dovršila gradnja nove ceste, no i o ovom srušenom dijelu danas se zna podosta.
Sama antička vila izgrađena je negdje u 1.st.p.n.e., a život u njoj odvijao se negdje do 6.st.
kada je pretvorena u sastavni dio obrambene linije Pule pred provalama Slavena i Avara.
Gradnja vile odvijala se u tri faze.Vila je prvo izgrađena kao manji objekt s velikom cisternom,
pomoćnim zgradama i manjim stambenim dijelom. Južnije od velike cisterne nalazile su se manje
terme. Osim ove cisterne postojale su još dvije manjeg kapaciteta. U 2.st. rezidencijalni dio je
dodatno proširen.U vili se nalazila uljara, a imala je i smještajne kapacitete za proizvedeno ulje.
Raskošni stambeni dio bio je ukrašen podnim i zidnim mozaicima i freskama. Tijekom ispitivanja
otkriveni su djelovi mozaika, dolije u kojima se čuvalo ulje, mnogi predmeti od stakla, željeza,
keramike...Cijelo imanje pripadalo je senatorskoj obitelji Settidii.
Po legendi tesalski kralj Pelija šalje grupu odvažnih ljudi pod vodstvom heroja Jasona iz Tesalije u Kolhidu.
Cilj putovanja bio je oteti kolhiđanima runo zlatnog ovna. Argonauti kreću na put lađom Argo. U krađi zlatnog
runa pomaže im kći kralja Kolhide, Medeja, koja potom, zajedno s Argonautima bježi lađom Argo te se vraćaju u Grčku.
Po otkriću pljačke njihovog blaga, kolhiđani organiziraju potjeru za Jasonom, a potjeru vodi Medejin brat Apsirt.
Argonauti bježe Dunavom do Save pa manjim rječnim tokovima dolaze nekako do Istre (podsjećam vas, ovo je mit,
a ne predavanje iz zemljopisa). Konačno stižu do Cresa i Lošinja. No, kolhiđani ih prate u stopu i kod ovih otoka dolazi
do nove bitke. Medeja, namamivši brata Apsirta, omogućuje Jasonu da Apsirta ubije. Jason, Medeja i ostali Argonauti bježe
dalje, a Kolhiđani, zbog straha od poraza, ali i zbog straha jer je ubijen Apsirt odlučuju ostati na području Istre, a otoke Cres
i Lošinj, u čast Apsirta, prozivaju Apsirtidima.U to se vrijeme Dunav zvao Ister, te se na ovom mitu temelji
mišljenje mnogih da je tako nastao i naziv Istre. U izvornom se mitu Pula, kao mjesto naseljavanja
poraženih kolhiđana ne spominje. Naknadno su grci nastojali rastumačiti svoje mitove te se tako
javlja tumačenje Strabona (grčki zemljopisac i povjesničar iz 3. st.p.n.e.) o nastanku Pule kao grada
izbjeglih i poraženih kolhiđana. Pri tom se njegovo mišljenje vezuje na dvostih Kalimaha Kirenjanina,
helenističkog pjesnika iz Aleksandrije (3.st.p.n.e.).
Nekada sjajan antički grad u nekoliko uzastopnih stoljeća u srednjem vijeku Pula sve dublje tone u jad.
Grad je poharan nizom sukoba, a još ga gore razaraju epidemije kuge, malarije, raznih infekcija.
Mortalitet uvelike premašuje natalitet i tužna Pula ima svega nekoliko stotina stanovnika.
U ljetnim mjesecima, kada broj infekcija raste, svi koji mogu napuštaju Pulu i broj stanovnika postaje još manji.
Ta jadna Pula, s izuzetkom nekoliko bolje stojećih familija, bila je grad siromaha, grad bez važnosti,
bez ikakve proizvodnje...
Uzrok bolesti bile su bare koje su se nalazile u blizini nekoliko potoka oko stare jezgre. Današnji Trg
na mostu (trg s rotorom u blizini Autobusnog kolodvora) zove se tako zbog mosta koji je išao preko
jednog potoka, a oko kojeg su bile močvare. U 19.st. upravo su zbog opasnih močvara most preko
potoka prozvali «mostom groznice». Potok se ulijevao u blizini amfiteatra u more.
S druge strane stare jezgre, tamo gdje je danas pošta, nalazila se uvala Valle del Buso.
Uvala je prije bila znatno dublja, a kasnije je što zbog naplavina potoka, što umjetno prilikom gradnje Arsenala
, zatrpana. U Valle del Buso isto se ulijevao jedan potok čiji je tok počinjao negdje kod Škatara,
a u njegovoj okolici (dio Pule Pragrande) nalazile su se i opet močvare. Ni u samom gradu nije se pazilo
na higijenu. Mrtvi su se pokapali vrlo plitko, voda se u šternama često miješala s otpadnim vodama.
Početkom 19.st. vizura Pule gotovo da je neprepoznatljiva. Jedino amfiteatar i nekoliko zvonika
podsjećaju sa starih slika na Pulu kakvu danas poznajemo. Uz amfiteatar se nalazila jedna viša zgrada.
Zidine, u vrlo lošem stanju, i dalje su okruživale grad pa je izlaz na more (današnja riva) bio moguć samo
na nekoliko mjesta kroz vrata u zidinama. More je počinjalo odmah nakon zidina jer je kasnije građena riva
većim dijelom zasipavana, a na nekim mjestima oblik obale je potpuno izmijenjen. Na vrhu brežuljka bio je
napušten mletački kaštel, oko njega maslinici i vrtovi, a kuće su postojale pri dnu brežuljka.
Veliki dio kuća bio je napušten i u ruševinama. Prepoznatljivu notu gradu su davali samo zvonik
katedrale, zvonik Sv. Franje, Sv. Nikole te Augustov hram.Između Augustovog hrama i Komunalne
palače nalazila se ruševna zgrada, a pogled na hram s Foruma bio je gotovo pa nemoguć zbog niza
kuća koje su između njih i Komunalne palače ostavile samo uski prolaz.
Od gradskih vrata nekoliko je vodilo prema moru, a još su postojala vrata Sv.
Ivana koja su iz antičkih vremena vodila prema amfiteatru i dalje prema Italiji (Via Flavia).
Slavoluk Sergijevaca još je bio prislonjen uz ruševna Zlatna vrata, trostruka vrata u sastavu
zidina oko grada koja su još iz antike vodila prema Medulinu. Zlatna su vrata srušena 1838.
pa je tako Slavoluk Sergijevaca ostao sam stajati na kasnije uređenom trgu Portarata.
Na mjestu gdje je danas casino (Giardini) bila je ruševna ranokršćanska crkva
Sv. Stjepana kraj koje su nekada vodila iz zidina vrata Sv. Stjepana koja
su početkom 19.st. već bila zazidana.Svaki od četiri otočića u luci
(Ulika, Sv. Katarina, Sv. Petar i Sv. Andrija)
imao je ruševine bizantskih crkvica (kasnije je u fazi nastajanja Arsenala Ulika
spojena mostom s obalom, a između kopna i Sv. Petra nasipana je zemlja).
Dr. Vincenzo Benini 1799. predlaže isušavanje lokvi, seljenje groblja van grada,
snižavanje zidina kako bi se grad «prozračio», gradnju novih šterni.
No realizaciju toga započela je prvo Napoleonova vojska, a zatim Austro – Ugarska.
u 18.st. pulska je luka bila prepuna riba, sipa, pa čak su znale zalutati i jegulje.
Kod Valelunge je do polovice prošlog stoljeća bilo uzgajalište dagnji i oštriga.
U 19.st. jedini pulski gat bio je gat Sv. Teodora, na mjestu današnje ACY marine.
Godine 1904. Pula je dobila još jedan gat, Elizabetin gat, kasnije Riječki gat.
Danas je to granični prijelaz prema moru.U drugoj polovici 19.st. u luci je bilo prvo
pulsko kupalište, ploveće kupalište Stengel usidreno kraj Valelunge. Zatim se pojavilo
još jedno plivajuće kupalište, ono braće Schiavon nedaleko Uljanika, koje je otvoreno
1886. godine. Do kupališta se dolazilo barkom. Ovo se kupalište zvalo „Bagno Polese“.
Zatvoreno je 1937. godine.Zbog raskošnosti „Bagno Polese“ propalo je kupalište Stengel,
no domaći klinci su ga koristili sve do 1955. kada je grad zabranio kupanje zbog
zagađenosti.Godine 1901. Pula dobiva i novo kupalište. Nalazilo se kraj Željezničkog kolodvora,
a bilo je ograđeno drvenom ogradom. Regule lijepog ponašanja ovdje su dozvoljavale kupanje
ženama prije podne, dok su se poslijepodne mogli brčkati muškarci. Kupalište se zatvara 1955.
godine zbog onečišćenja.„Zvijezda mora“ bila je poznata pulska fešta koja se održavala od 1926.
do 1938. Znalo ju je posjetiti i 20.000 ljudi. Bila je to prilika za ples i muziku, razna sportska natjecanja,
ali i defile čudnovatih plovećih objekata razno raznih oblika.
Jedna od izuzetno važnih faza u razvoju grada na jugu Poluotoka, posebno
valoriziranog značaja zaljeva i luke, razdoblje je austrijske, odnosno austrougarske
vlasti. Štoviše, vrijeme od 1850. do 1918. godine može se promatrati kao okosnica
suvremenog velegradskog, europskog i svjetskog blještavila, tog i danas vodećeg
istarskoga grada, a pogotovo luke.
Poslije propasti Republike Sv. Marka 1797., pod kojom je bila niz stoljeća,
Pula je pod Austrijom i dalje bila beznačajno ribarsko naselje, sa svega nekoliko
stotina stanovnika, bez elementarnih uvjeta za život, s mrtvom lukom i bez ikakve
perspektive. Odabirući takav grad za mjesto u kojem će izgraditi Središnju ratnu luku
i kasnije glavnu pomorsku bazu s Pomorskim arsenalom i ratnom flotom, Austrija je,
kasnije Austro-Ugarska, Pulu uvela menu nekoliko tada rijetkih i poznatih glavnih
pomorskih baza, ogledala moći pomorskih velesila toga doba. Tako je na prijelazu iz
19. u 20. stoljeće grad pod Arenom stajao uz bok britanskih baza u Plymouthu i
Portsmouthu, njemačkih u Wilhelmshafenu i Kielu, francuskih u Cherbourgu i
Toulonu, ruskih u Kronstadtu i Vladivostoku, japanske u Yokosuki i talijanskih u
Tarantu i Brindisiju. Slavni američki pomorski teoretičar Mahan kao osnovne faktore
za pomorske baze, pogotovo glavne, kakva je bila Pula, isticao je položaj, vojnu snagui
izvore, smjelo tvrdeći "da su brodovi jedne pomorske nacije bez odgovarajućih bazakao
kopnene ptice, nesposobne da lete daleko od svojih obala".
Prema zacrtanom konceptu, koji je razradio Moehring, kasniji feldmaršal, i
pedantnom planu izgradnje, uz korekcije koje su uvjetovali ubrzani industrijski
razvitak svijeta i drugo prijelazno razdoblje u ratnim mornaricama – prijelaz s jedara
na parni stroj i s drvenog trupa na čelični, Pula je izrasla u najveću i najkompletniju
glavnu pomorsku bazu na Jadranu i Sredozemlju. U njoj su izgraneni nužni znanstveni,
duhovni, zdravstveni, obrambeni, tehnički, pomorski, hidrografski, brodogranevni,operativni,
stambeni, skladišni, školski i drugi elementi za funkcioniranje grada isiguran boravak brodova u luci.
Glavna pomorska baza sa svim svojim elementima, od kojih je najvažniji bio
akvatorij, činila je okosnicu izgradnje civilnog dijela grada, njegovih gospodarskih,
kulturnih, vjerskih i sportskih djelatnosti. Osnovno geslo tadašnjeg cara Franje Josipa I.
i njegova admiraliteta bilo je: "Die stadt mueste sich der marine identifizieren",
"Gradse mora poistovjetiti s mornaricom".
Pulska obala, koja je dotad bila niska i pusta, urenena je u lijepu i modernu,
zidanu, s gatovima za brodove. Njen akvatorij, širok, dubok i zaštićen od vjetrova,
postao je od neurenenog sidrišta velika i urenena luka, a postavljanjem plutača
osiguran je privez najvećim ratnim brodovima onoga doba. Kad je na ulazu izgranen
veliki lukobran, luka je postala još zaštićenijom od vjetrova, ali u prvom redu i od
napada neprijateljskih brodova. Za plovidbu je urenena cijela okolica i jadranska obala,
istraženi su plovni putovi, postavljeni svjetionici i lučka svjetla, obilježeni opasni
prostori, izranene pomorske karte i navigacijski priručnici, a sve se to redovito
provjeravalo i promjene objavljivale u dokumentima Hidrografskog zavoda u Puli.
Zbog svih tih aktivnosti, koje su u prvom redu bile vojno-pomorske, može se tvrditi da
je tada Pula bila u zlatnom dobu svog razvitka. Ni nasljednice Austro-Ugarske,
Kraljevina Italija i SFR Jugoslavija, nisu dalje otišle u korištenju zaljeva, o čemu
svjedoče napušteni, zapušteni i zanemareni brojni objekti, koje je za svoje potrebe
izgradila Austro-Ugarska. Posebno se to odnosi na brojne okolne utvrde, dijelove
jednog od najsuvremenijeg i najočuvanijeg obrambenog sustava toga doba, koji je
Pulupretvorio u moćnu pomorsku citadelu.Sada je, u Republici Hrvatskoj, na grananima Pule
i Istarske županije dapronanu najbolje načine korištenja grada i njegove luke i otoka u mirnodopske svrhe.
Utom smislu stoje im na usluzi sofisticirane industrijske, turističke, pomorske i nautičkekomparativne vrijednosti
modernog i ekološki održivog razvitka.Iz starogradske jezgre u novi grad Po Moeringovom planu dalji razvitak
grada usmjeren je prema Monte Paradisu, Verudii StojiGradsko naselje Pule, odnosno starogradska jezgra
oko Kaštela, sredinom 19.stoljeća, kad je počela uspostava Središnje ratne luke Austrije, završavalo je kod
Augustovog hrama, kod Vale del Buso te Zlatnih i Dvojnih vrata. Već od južnih
gradskih zidina, prema Baloti, protezale su se oranice, pašnjaci i vinogradi, Mala livada– Prato Piccio,
i odmah zatim Velika livada – Pra Grande, na Premanturskoj cesti, objepuste, nenaseljene, malarične
i više mjeseci pod vodom. U godinama kada su zime iproljeća bili kišoviti, velike su se bare stvarale i
dalje uz Premantursku cestu, ispodVinkurana, u Ratnoj dolini, ispod Škatara, u dolini Šijane i "Al Ponte",
a područjeprema Stoji, San Policarpu i predgranu Veruda bilo je nenastanjeno i pusto.
Prvi veliki zahvati u civilnom graditeljstvu startali su oko Kazališnog
brežuljka, Borgo Zaro, na kojem je planirana izgradnja modernog Hidrografskog
zavoda sa zvjezdarnicom, spomenik admiralu Wilhelmu von Tegethoffu i lijepi park.
Tako su već 1880. na južnim i istočnim obroncima brežuljka bile izgranene 44 kuće za 560
stanovnika, na urbaniziranom terenu s vodovodom, plinovodom i cestama.
Prema programima projektanata, točnije Moeringovom planu, daljnji razvoj
grada usmjeren je k zapadnim područjima – Monte Paradisu, Verudi i Stoji. Na
području zvanom Borgo San Policarpo odrenen je prostor za novo naselje, koje je
trebalo prerasti u novi grad, koji bi se zvao "Neue Pola", Nova Pula, što nije
prihvaćeno. Na tom je prostoru, koje je bilo rezervirano za osnovne vojne objekte, od
1850. do 1880. bilo izgraneno 99 kuća za 2.369 stanovnika.
Veliki granevinski zahvati obavljeni su zapadno od starogradske jezgre, od
≪Štapske palače≫ na obali, pored Augustovog hrama, prema Monte Zaru. Prema
Zuccoliju, porušeni su stari zidovi i sagranena, uglavnom, trgovačka četvrt, s tri
paralelne ulice: Via Arsenale, Via Tradonico i Via Sergia. Ta je potonja bila žila
kucavica grada i protezala se od Port'aurea do Komunalne palače, završavajući
rimskim trgom Foro, "Hauptplatzom". Na drugom kraju, izmenu crkve Gospe od
Milosrna, talijanske pučke škole i palače princa Karla Stephana, bio je Trg Dantea
Alighierija, Der Danteplatz.Gradske zidine prema jugu napuštene su oko 1872.,
kada je taj prostor urenenkao park te otuda naziv "Giardini", Parkovi, a ondje se tada
nalazila i jedna od tržnica na otvorenom.Godine 1880. srušen je dio gradskih zidina,
a grad se proširio na istočne poljane i brežuljke. Uz stari rimski i venecijanski bedem
formirao se izduženi pješačko-prometni trg u smjeru sjever – jug, povezujući Borgo S.
Martino, na kome su 1880. bile 154 kuće i 2.412 stanovnika, sa sjevernim područjem
oko Borgo Arena, gdje je bilo 80 kuća i 1.043 stanovnika. U novom dijelu istočne Pule,
na Kaštanjeru i Monvidalu, smjestili su se radnici i grananski slojevi – mali obrtnici, trgovci
i drugi.Preurenenje Pule zahvatilo je i staru venecijansku jezgru, urenenjem cesta i uspona,
Clivo. Mnoge su zgrade preurenene i sagranene nove vile, od kojih se ističe zgrada Njemačke
osnovne škole, današnja Sveučilišna knjižnica i vila Maria.Uz izgradnju čitavog naselja oko Arene,
posebice iznad nje, naselje se širiloprema području Suborgo San Michele, na kojem su sagranene
zgrade Schram, prema Premanturskoj cesti.Nakon urenenja grada uz more od ≪Štapske palače≫
prema Areni, na red jedošlo i područje oko Željezničkoga kolodvora, sagranenog 1876., koje je bilo
neplodno, močvarno i pusto. Tu se nalazio pulski "Mandrachio", u koji se slijevala
voda iz Šijane i gdje se vodila stoka na napajanje. Ondje se gradi pruga prema
Arsenalu, podižu 1906. lijepe secesijske vile "Muenz" i prekrasna zgrada hotela
"Riviera", s lijepim Gradskim parkom – "Parco Municipale".
Dok se grad 1886. urenivao, područje Šijane bilo je slabo naseljeno, sa svega
nekoliko kućica i koliba. Ondje se isušivanjem močvare i zatrpavanjem kanala ispod
drvenog mosta (po njemu "Al Ponte") početkom 20. stoljeća grade razni objekti,
menukojima talijanska osnovna škola, "Scuola popolare" i Kupelwieserova ledara,
a urenen je i lijepi trg.Pula je 1880. imala 1.244 zgrade i 17.777 stanovnika,
a do kraja stoljeća dobila je još 734 nove stambene zgrade, što je 1910. iznosilo 6.346 zgrada, 11.294
Dolazak Pule pod austrijsku vlast padom Venecije 1797. i drugi put poslije
Bečkog kongresa 1815. nije značajnije izmijenio strukturu grada, svedenog na usku
povijesnu jezgru oko Kaštela. "Kad je kišilo nije se kroz naselje moglo proći od lokava
i blata, ulice i trgovi bili su puni smeća, kuće napuštene, u luci nema ni jednog broda i
čamca, a od vegetacije su ostale samo masline", kaže Mate Balota o Puli onog
vremena. Tek kad je car Franjo Josip I. sredinom 19. stoljeća odobrio izgradnju
Pule u Središnju ratnu luku Carstva, "Zentralkriegshafen", dotadašnje malo istarsko
ribarskonaselje, s brojnim životnim problemima, počinje razvoj prema modernom gradu
demografskom, duhovnom, gospodarskom i društvenom središtu Istre.
Pred graditelje i planere Inženjerijske direkcije u Puli, "Genie direktion zu
Pola", prema Lazaru, postavljen je primarni program, po kojem je u naselju i luci
trebalo izgraditi ratnu luku, Pomorski arsenal za izgradnju i opskrbu ratnih brodova i
fortifikacijski sustav kojim će se luka i grad štititi s mora i kopna. Iz tog, prvenstveno
mornaričkog, primarnog plana, proizlazio je sekundarni – program izgradnje vojarni,
stanova i svih institucija potrebnih za funkcioniranje ratne flote, ali i zadovoljenje
potreba granana, od zdravstva, školstva, kulture, sporta do razonode.
Tako su počeli veliki graditeljsko-tehnički zahvati, koji su nametali potrebu da
se osvajaju, saniraju, planiraju i komunalno urenuju potpuno nove površine i prostori,
po plansko-gospodarskom sustavu u skladu s tadašnjom tehnologijom i spoznajama
znanosti. U Puli i okolici obavljaju se dotad najveći graditeljski zahvati, čime se
mijenja konfiguracija cijelog područja i zaljeva. Močvarna i malarična područja
saniraju se, nasipaju i privode funkciji, nasute su i izravnate obale, pošumljene brojne
površine i podignuti novi parkovi.Poštujući primarni zahtjev Lučkog admiraliteta,
komunalno se urenuju velika područja za nove zone grada, kao i vanjska područja,
posebno oko fortifikacija, a tako i stari grad. Uz stalnu i intenzivnu izgradnju,
Pula se konstantno unaprenuje i modernizira, prvenstveno osiguranjem dovoljnih količina pitke
i industrijske vode,uvonenjem plina za industrijsku, javnu i kućnu rasvjetu, izgradnjom
električne centraleza opskrbljivanje Arsenala i grada jeftinijom i čistijom energijom i javnom rasvjetom.
Uveden je električni tramvaj za povezivanje udaljenih gradskih točaka, od željezničke
postaje i "Kaiserwalda" do Mornaričke škole plivanja, izgranuju se unutarnje i vanjske
cestovne komunikacije, otvaraju se brodske linije, izgranena je željeznička pruga do
Divače i veza s Bečom te drugi nužni infrastrukturni zahvati.
Proširivanjem vojno-pomorske osnove, koliko se moglo, na poslove trgovine,
ugostiteljstva, prometa, zanatstva, bankarstva te granevinarstvo i proizvodnju, širi se i
sloj grananskih zanimanja i poslova, pa Pula postupno izrasta u grad europskog tipa i
standarda. Takav ubrzani i široko disperzirani razvoj dovodio je i do pojačanog
doseljavanja, posebno iz Istre, Primorja, Dalmacije i cijele Austro-Ugarske.
Kako se struktura stanovništva mijenjala u korist grananskih slojeva, stvaraju
se, zajedno s elitom iz vojno-pomorskog i upravnog aparata, konzumenti i nositelji
kulturnog i društveno-političkog života Pule, njeni umjetnici i intelektualci. U Puli se
grade kazališta, kinodvorane, Narodni dom, čitaonice i knjižnice, tiskaju se brojni
listovi. Razvija se društveno-zabavni i sportski život po uzoru na europske gradove, a
grad sve više postaje i mjestom odmora, s desetak hotela, lijepih kavana, brojnih
gostionica i krčmi te ladanjskih mjesta. Naročita se pozornost poklanja izgradnji novogsredišta
Pule oko Slavoluka Sergijevaca, a novi Trg Port' Aurea preuzima ulogu Trga Foro i postaje najljepšim
dijelom grada.Time je Pula, prema koncu 19. i početkom 20. stoljeća, od malog primorskogzapuštenog
naselja postajala grad europskih i svjetskih manira, ali i najveći inajznačajniji grad Istre i austrijskog
jadranskog primorja, "Adria Kuestenlanda".Dolaskom u sustav Kraljevine Italije 1918. zaustavljen je njen
daljnji razvoj, a budućnost joj je svedena na razinu provincije.
_________________ Ako ikad budemo išli u zatvor zbog ilegalnog skidanja muzike,
volio bih da nas razvrstaju po žanrovima...
|
Postano: 02 sij 2012 09:11 
Sve što sastaviš raspadne se prije ili poslije
.jpg)
