Prije nekoliko dana sam, potaknut neshvatljivo naivnim političkim "Salto mortale-om" Drage Prgometa, pisao o generalu Montgomery-u i iskrivljenim percepcijama vlastite važnosti. Nakon iznenađujuće demonstracije snage Bože Petrova radikalnim izbacivanjem Prgometa iz MOSTa, i njihove klauzure ovaj vikend na Plitvicama, ušli smo u prvi tjedan ozbiljnog političkog pregovaranja između MOSTa i dvaju velikih koalicijskih blokova, koji pretendiraju na osvajanje vlasti.

Pregovori su netom počeli, a cijela javnost, uz svesrdnu podršku medija, nastavlja sa stereotipnom postizbornom mantrom - hoće li oni napokon lijevo, ili desno? Kao da je to pitanje života i smrti. Neviđeni pritisak radi se na MOST da se konačno opredijeli, da pogurne klatno pobjede u Kramarkovo ili pak, Milanovićevo krilo. U međuvremenu, iako MOST (zasad) postupa daleko odgovornije i promišljenije nego je to itko u početku očekivao, analitičari i mediji su ih skloni proglašavati amaterima, političkim diletantima, hazarderima, bezglavom skupinom bez ideje i programa, optužuju ih da odugovlače, da se igraju sa sudbinom zemlje, i tome slično.

Zašto se MOST uporno u javnosti optužuje za ono što se od njih i očekivalo i za što su, na kraju krajeva, glasove i dobili - a to je da donesu promjenu u način formiranja izvršne vlasti u Hrvatskoj.

Zašto? Zato što su i SDP i HDZ u – teškoj panici.

Od osamostaljenja dosad, izvršna vlast se formirala politički, ovisno o tome koji je tabor (ideologija) dobio dostatnu većinu saborskih ruku (sa izuzetkom naravno, ratne vlade Franje Gregurića).

Po prvi puta nakon rata, proces formiranja izvršne vlasti odvija se na temelju razgovora o konkretnim potezima koje svako ministarstvo te buduće vlade mora u idućem mandatu pokrenuti i provesti. Pri tome se vrlo detaljno analizira tko su te osobe i stranke koje to zaista i mogu napraviti, ne rukovodeći se nužno, imperativom da svi ministri budu iz istog političkog tabora.

MOST se ponaša (ponavljam - zasad) vrlo korektno, promišljeno i odmjereno, pažljivo balansirajući između dvije političke opcije, ne izlijećući pred medije ni sa kakvom prognozom, predviđanjem ili obećanjima... za razliku od HDZ-a, a još više i SDP-a koji lakonski u kamere izjavljuju kako se "u svemu eto slažu s MOST-om", kako "samo što se nisu dogovorili", kako "su uvjereni da će se MOST opredijeliti za njih" i tome slične neutemeljene špekulativne spinove, hraneći vlastiti ego i gaseći vlastitu paniku od mogućeg ishoda u kojem bi ostali izvan pobjedničkog tabora.

Govoreći sa stanovišta prosječnog stanovnika ove države, koji je prije svega željan sređivanja stanja u državi, uvođenja reda, odgovornosti, učinkovitosti, transparentnosti, hrabrosti u rješavanju raznoraznih nelogičnosti i balasta koji već desetljećima guše i onako jedva živo hrvatsko gospodarstvo, koji je iznad svega željan onih poteza koji će mu život i standard učiniti dostojnijim i boljim, ovakav scenarij je najbolje što smo mogli poželjeti. Scenarij u kojem neki politikom "neopterećeni" ljudi o svemu tome detaljno i oprezno pregovaraju sa političkim opcijama koje imaju infrastrukturu i snagu da to i provedu. Nije li to ono u što smo se svi kleli i to željeli ? Da izbori iznjedre "treći put" koji će dokinuti stranački duopol SDPa i HDZa i temeljito redefinirati sustav političkih vrijednosti i odgovornosti u ovoj državi?

Negirati to sada i galamiti na MOST da zavlači i koleba se, te vršiti pritisak da se konačno opredijele jest, u najmanju ruku - teško licemjerje.

Neka mi čitateljstvo oprosti, ali moram povući ovdje paralelu sa još jednim Hollywoodskim uratkom. Ovaj puta radi se o odličnoj komediji Waltera Hilla iz 1985.-"Brewsterovi milijuni".

U tom, meni beskrajno zabavnom, filmu odlični Richard Pryor glumi tamnoputog igrača baseballa Monty-a Brewstera, koji od ludog bogatog rođaka dobije ogromno nasljedstvo, za koje je jedini uvjet, da u 30 dana potroši 30 milijuna dolara, i da mu nakon toga ništa ne ostane. Suočen sa problemom - kako potrošiti toliki novac u tako kratkom vremenu, našem Brewsteru sine spasonosna ideja - kandidirat će se na izborima za gradonačelnika New-Yorka. Naravno, u američkim medijski nabrijanim uvjetima, kampanje koštaju pravo malo bogatstvo, pa će Monty Brewster tako dobiti odličnu priliku da spiska velike novce u kratkom vremenu.

Pri tome, budući se zaista ne namjerava baviti poslom gradonačelnika tako velikog grada, on svoju kampanju bazira na samo jednom jedinom sloganu, sloganu koji je inače poznat u izbornim procedurama kao "None Of The Above" (hrvatski: Niti jedan od ponuđenih) tj. skraćeno - NOTA. (Sjetit ćete se, takav je pristup zagovarao Vilibor Sinčić u drugom krugu predsjedničkih izbora kada je svoje birače pozvao da ponište listić, tj. da glasaju za "None of the above".)

Zahvaljujući svojoj beskrajnoj simpatičnosti i širokoj ruci na financiranju velikih predizbornih party-a, tamnoputi Monty Brewster u rekordnom roku pridobije simpatije najšire javnosti i odjednom njegova "None of the above" kampanja počne pridobivati naklonost birača, te se preostala 2 "ozbiljna" kandidata za gradonačelnika nađu u panici jer Monty Brewster ima ozbiljne šanse - dobiti izbore.

Pa tako počinju njihovi tajni sastanci na opskurnim mjestima na kojima dva ljuta protivnika kojima se izmiče političko tlo pod nogama, kuju planove kako neutralizirati Monty-a Brewstera, i vratiti si šanse za osvajanje vlasti na "normalan" način.

Zvuči poznato - ne?

Da se razumijemo, nije mi namjera ovdje usporedjivati MOST i Božu Petrova sa Monty-em Brewsterom, i načinom na koji se u tom filmu ismijava izborni proces i politika općenito, ali ono što MOST trenutno radi, je jedna vrsta modificirane "None of the above" kampanje u kojoj se pokušava dati snaga i legitimitet nečemu radikalno novome na hrvatskoj političkoj sceni, a to je - transparentnost i odgovornost u obnašanju izvršne vlasti. Ne mogu se ovdje ne sjetiti svog teksta "Lijepa naša d.d." od 6. veljače, u kojem sam pisao kako je Hrvatskoj nasušno potreban model u kojem će se rad izvršne vlasti moći mjeriti kroz sve 4 godine mandata i to vrlo transparentnim i egzaktnim brojčanim parametrima.

Ako MOST zaista ostane dosljedan do samog kraja, ako kroz temeljite i mukotrpne pregovore uspije izvući od oba politička bloka konsenzus o ključnim reformskim potezima u ovoj državi, pa čak i ako se na kraju i ne uspiju dogovoriti o konačnom sastavu vlade koja ne bi bila ni SDP-ova ni HDZ-ova, MOST može iz svega izaći kao veliki moralni pobjednik.

Uvjeren sam da nisu u pravu svi oni zloguki analitičari koji prognoziraju krah MOST-a na ponovljenim izborima. Mislim da u slučaju da ovi pregovori "po radnim skupinama" potraju još jedno tjedan-dva, pa ako se pri tome i HDZ i SDP "kooperativno" izjasne da se slažu sa većinom promjena koje MOST zagovara, pozicije za nove izbore će biti radikalno drukčije.

Ako Milanović i Karamarko ne uspiju zatomiti svoje ego-e i potrebu za proglašenjem pobjede, ako MOST ostane moralno čist i nekompromitiran, ako bude u poziciji da kaže javnosti - evo, sa ovom snagom koju ste nam dali na izborima, mi smo uspjeli i SDP i HDZ navesti da prihvate nužne reforme u društvu, ali zbog njihovog odbijanja međusobne suradnje ne možemo formirati jedinstvenu vladu, trebamo vašu potporu na ponovljenim izborima da naš naum provedemo do kraja.

Takvog scenarija se i HDZ i SDP najviše boje. Zato pod svaku cijenu žele navesti MOST da se opredijeli. Jer u protivnom, ako dobijemo funkcionalnu vladu u ovom mandatu bez pobjednika sa strane HDZ i SDP, politička scena u Hrvatskoj bit će trajno i nepovratno promijenjena. Na bolje.

Nadajmo se samo da će se iz MOSTovog tabora i dalje čuti samo jedna, unisona i prava – NOTA.

Gospon_Fulir

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Božo Petrov mora objasniti svojim biračima nakoliko stvari:

1 - Što je to Nacionalno vijeće MOST-a?
2 - Po kojem principu se u Nacionalnom vijeću MOST-a nalaze ljudi koji nisu prešli izborni prag? Da li isključivo tako da bi drukali za HDZ?
3 - Da li bi isto tako ekspresno izbacio Prgometa iz pregovora da je otišao na sastanak s Karamarkom?
4 - Zašto se ne pregovara o znanosti i školstvu? Želi li i MOST da naša djeca budu pomoćni radnici u građevini???
5 - Kako Petrina može izaći jedan dan s jednim mišljenjem, drugi dan s drugim - da stvar bude zanimljivija, niti jedno nije službeni stav MOST-a.
6 - Zašto šute svi ostali članovi? A kao nema stranačke stege, nismo stranka...

Bojim se da na eventualnim ponovljenim izborima nećete dobiti ni 2 mandata...

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo trenutno je izdržavanju zatvorske kazne u Remetincu zbog korupcije. Podsjetimo, Uskok je Sabu teretio da je sredinom 2013. godine HDZ-ovoj gradskoj vijećnici Mariji Budimir ponudio dužnost predsjednice gradskog povjerenstva za europske integracije kako bi postala vijećnica SDP-a, ali ona je taj razgovor snimila, a Sabo je zbog njega osuđen na 8 mjeseci zatvora.
Njegova supruga danas se pita zašto je njen suprug u Remetincu dok možemo vidjeti trgovinu mandatima u hrvatskom Saboru. Ona se odlučila obratiti javnosti i medijima otvorenim pismom koje prenosimo u cijelosti.

Poštovana hrvatska javnosti,

ja sebe pitam, a i vas pitam zbog čega moj suprug Željko Sabo “leži” u zatvoru.

ZBOG ČEGA ?

U Hrvatskoj se danas bjelodano pred svima vama odigrava bjesomučna trgovina, ali ne sa gradskim mandatima, nego sa saborskim mandatima. Sa tim sabornicima koji ne odlučuju o gradskim problemima nego o državotvornim problemima i o zakonima Republike Hrvatske, koja ni u kojem slučaju ne bi smjela biti donešena na bazi kupljenih mandata.
Gospoda stranački prvaci nemaju nikakvog obzira prema nikom i ne ometano od bilo koga u RH trže uzduž i poprijeko, a ništa im se neće i ne smije dogoditi, dok vi znate kako je prošao moj suprug.

Mletački trgovci demokracije

Ja se pitam, ako je za hrvatsku demokraciju toliko dobro i važno, bilo to što se dogodilo mom suprugu Željku Sabou, koliko bi bilo dobro za hrvatsku demokraciju da se ovi “mletački trgovci”, makar javno obilježe i osude.
Nedaj Bože da se misli da sam ja sudac, nego to bi trebala osuditi hrvatska javnost, tj. svi vi. Ja se pitam i vas pitam, koliko još treba proći vremena da Hrvatska postane država istih šansi, istih mogućnosti i da tu nema nikakvih izuzetaka a ma baš za nikoga, bez obzira koju trenutno funkciju obnaša.

Procesuiranje jednih, amnestiranje drugih

Ja se pitam i vas pitam do kada će te svi vi mirno promatrati procesuiranje jednih i amnestiranje drugih.
Poštovana Hrvatska javnosti, kada budete mogli prvenstveno sebi, a onda meni odgovoriti na ovo moje otvoreno pismo, znati ćemo jesmo li demokratsko društvo, tada bi smo mogli biti puno bolje, i sretnije društvo.
U iščekivanju da će tiskovine u RH naći mjesta i vremena za ovo pismo i objaviti ga.

Pozdravljam vas sa poštovanjem,

supruga Željka Saboa.

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Seronje iz Radio-taksija Zagreb

Hrpa seronja iz Radio-taksija Zagreb udružila se s drugim seronjama - onima iz Carinske uprave. Cilj: Uništiti UBER, poslovni model koji povezuje one koji bi vozili s onima koji bi se vozili. Naime, pojavila se eto aplikacija koja predstavlja sve što Radio-taksi nije: kao prvo, poziv je besplatan, kao drugo, nema mogućnosti muljaže jer sve se plaća karticama (100% dostupno financijskoj kontroli jer tajnih računa u Hrvatskoj nema), kao treće – sve je transparentno: dobijete i vozača i kada dolazi i kasnije u mail rutu kojom vas je vozio, da slučajno neki stranac ne bi zaobilazno dolazio do centra.

To je naravno predstavljalo velik šok u udruženju Radio-taksi Zagreb. Uzeše tako oni grupu seronja, najvećih seronja od svih seronja, koji su glumeći putnike pokazali mrvu hrabrosti i pozvali preko aplikacije UBER-ove vozače na jednu lokaciju. Gdje su ih, dogovorno s prvim seronjama, čekali drugi seronje - iz Carinske uprave.

Kako su seronje iz Carinske uprave seronje čak i u svom Ministarstvu, tako da nemaju ni prostor za razgovor u Zagrebu, zatražili su od vozača koji rade za UBER da se voze sve do granice. Naime, uz granične prijelaze postoje prostorije u kojima su carinski seronje ispitivali ljude još od doba prije nego što su postali beskorisni kao carinici, pa su eto dobila nova, čini se još više seratorska zaduženja. Blokirati i ometati ljude koji rade svoj posao.

Što nudi UBER?

Kada govorimo ovdje u UBER-u, govorimo o poslovnom modelu - ne konkretnoj aplikaciji. Poslovni model naime nije zaštićen, i sutra može netko napraviti aplikaciju, ne znam, CROTAXI i ponuditi je tržištu - aplikacija UBER je zgodna u smislu što je globalna - možete s istom aplikacijom, na isti način i to u sučelju na svom jeziku (uključuje i hrvatski), pozvati vozača i automobil u Zagrebu, Vegasu ili Londonu.

Hrvatska verzija UBER-servisa ograničena je na vozače koji imaju taksi licencu, ali i one koji imaju profesionalnu komercijalnu dozvolu za prijevoz putnika (koja je dovoljna kada uzimate rent-a-car s vozačem).

Možemo misliti koji bi cirkus tek nastao da je UBER omogućio u Hrvatskoj model gdje vozač UBER-a može biti svatko tko ima odgovarajuću vozačku dozvolu, osiguranje i pristojan automobil – pa onda ukoliko npr. radite u Zagrebu, a živite u Velikoj Gorici, uredno nakon posla uključite aplikaciju i pogledate ima li neki putnik koji ide u vašem smjeru - i povezete ga za neke novce.

UBER uzima postotak, vama uplaćuje preostalo. Dodatni prihod naravno na odgovarajući način morate prijaviti, kao i svaki drugi i platiti porez. Radi se tako u Norveškoj, pa zašto se ne bi u nas dopustilo? Ili netko misli da Norvežani dopuštaju nisku kvalitetu usluge, dvojbenu sigurnost ili nešto drugo negativno?

Vaš autor je isprobao UBER sustav prije koji dan kada mu je automobil bio na servisu – i sustav je izvrstan! Kao prvo, geolocira gdje se nalazim, dakle nema problema s traženjem i objašnjavanjem gdje treba doći. Automobil koji dolazi - vidim odmah registraciju i fotografiju vozača, znači nema šanse da je netko "nepoznat". I što mi se osobno iznimno svidjelo - vidim na karti kako automobil dolazi, vidim procjenu minuta do dolaska. Ako je kiša ili vjetar, uredno se može čekati u hodniku restorana ili haustoru i izići van u trenutku kada vozilo dolazi. Kako aplikacija traži da se navede odredište - vozač odmah kreće i zna gdje treba voziti (i za to ga navodi aplikacija!).

Nakon vožnje - meni se automatski skida novac s kartice, nema nikakvih čekanja, mrkih pogleda ako se želi platiti karticom, problema ako se nema kuna jer ste stranac i slično - i ide ocjenjivanje. Putnik ocjenjuje vozača, vozač ocjenjuje putnika. I te se ocjene vide - sutra ne morate uzeti nekoga tko nema dovoljno visoku razinu ocjena, ni kao vozač, a ni kao putnik.

Ono što posebno oduševljava - mailom dolazi točan utrošeni iznos, kilometraža i karta puta! Dakle, potpuno vidite zašto i gdje ste se vozili i s kojim vozačem! Nema muljanja s "okolnom" vožnjom u stranom gradu, nema neobičnih troškova i ako ste slučajno ne znam zaboravili ste nešto u automobilu – znate tko vas je i točno u koju minutu gdje vozio.

Sustav je jednostavan, lak i u normalnoj državi samo za podržati - jer plaćanje 100% karticama (nema mogućnosti plaćanja gotovinom) je nešto što svaki porezni sustav može samo poželjeti, uz naravno male prilagodbe ako su potrebne. Dodatno, mogućnost da svatko bude vozač - znači i manje zagađenja (ljudi se voze po par u automobilu kada idu kući), a znači opet i više i trošarina i poreza.

Sve to štima – osim postojećim taksistima.

Zašto UBER treba uništiti?

Udruženje Radio-taksi Zagreb UBER je čini se proglasilo za najvećeg neprijatelja - valjda upravo zato što UBER nudi sve ono što oni ne nude, od mogućnosti odabira usluge (zašto bih uzeo prvi automobil koji čeka, ja sam taj koji plaća pa prema tome - ja sam taj koji bira!) preko mogućnosti ocjenjivanja vozača na jednostavan način, pa i do super vozila - Audi, BMW i to za nisku cijenu. Sve jednostavno, ljubazno i vrhunski.

I u tom sustavu, kako smo već pisali, ne treba ni složeni sustav licenci, ni složeni sustav nadzora, niti razna "umreženja" po gradskim upravama, ni glupiranja oko toga koliko licenci u gradu treba – pusti tržištu i tržište će odrediti koliko taksista treba. Ne trebaju ni call-centri, ni cijela administracija, ni taksi udruge, a ni cijeli sustav inspektora koji sada postoji. Većinu toga obavlja sam putnik, ocjenjivanjem vozača. Treba minimalna regulacija tipa osiguranja putnika i to je to.

Međutim, model koji nudi UBER temelji se na radu, a ne na čekanju. Temelji se na stalno aktivnosti, tj. vožnji dok čovjek radi. I temelji se na slobodi onoga koji radi - netko može odlučiti voziti recimo samo vikend i noć, kada se mladi razvoze kući, ukoliko mu to odgovara ili tada ima slobodnog vremena.

Nema klasičnog šefa, nema klasičnih stajališta, nema klasične dodjele putnika - vozač plaća samo proviziju UBER-u (ili nekom drugom elektroničkom posredniku, npr. Lyft) i ostalo - vozač funkcionira i radi sam, kada mu odgovara, bez šefa, bez potrebe za lobijima, bez potrebe da oko Božića nadležnim državnim službenicima šalje poklone i slično.

Jad i bijeda Radio-taksija Zagreb

Sav jad i svu bijedu postojećeg Radio-taksija Zagreb iskazao je predsjednik društva Radio Taxi Zagreb Jozo Kovačević, koji je za jedne dnevne novine izjavio kako "se veseli što se njihovim konkurentima dogodila ovakva situacija". Dakle, nisu kolege, nego konkurenti? I on se veseli što se ljudi koji pošteno rade svoj posao odvlače na granicu i tamo satima ispituju?

Rekao je g. Kovačević, citiramo: "Tko je Uber? Tvrtka koja je došla varati narod. Zašto naši vozači moraju završiti prometnu školu, a njihovi ne? Zašto svi naši moraju poštovati svaki detalj pravilnika, a oni ništa? Zato mi je drago da je došla kontrola i ovo bi ih moglo natjerati da promijene ponašanje. Ljudima su oni odlični jer su jeftiniji, ali se ne pitaju zašto je to tako. Osim toga, zapravo, i nisu nešto jeftiniji"

Pa krenimo redom odgovarati:

"Tko je Uber?"
Uber je servis koji povezuje one koji voze i one koji se žele voziti – i za to uzima proviziju. Štoviše, nije zaštićen, može svatko napraviti takvu ili još bolju aplikaciju (i da, postoje i drugi servisi sličnog tipa, npr. Lyft).

"Tvrtka koja je došla varati narod."
Dopustite da narod sam odluči tko ga vara, a tko ne – uostalom, narod za taksi i srodne usluge daje svoje vlastite teško zarađene novce, i narod ima pravo odlučiti kome će ih dati – Radio-taksiju Zagreb, UBER-u ili da ih pred aerodromom čeka crna limuzina s vozačem koji uredno dođe kod vrata za izlazak putnika i putniku pomogne oko prtljage, a košta samo malo skuplje od velikogoričkih taksista.

"Zašto naši vozači moraju završiti prometnu školu, a njihovi ne?"
A da prestanemo ove plačljive priče kako neki moraju završiti srednju prometnu školu? Dakle, da bude jasno – tko ima vozačku dozvolu ima točno tu kvalifikaciju za voziti vozilo kategorije koje ima u dozvoli, isto je ako ima pilotsku dozvolu ili dozvolu za plovilo. Prometna škola ne daje neka ekstra prava na cesti. Srednja prometna škola ionako izvorno nije uvedena radi vozača taksija, nego vozača kamiona, to je danas za vožnju po gradu glupost i treba ukinuti – javite se onima koji su to propisali.

"Zašto svi naši moraju poštovati svaki detalj pravilnika, a oni ništa?"
Poznavanje ulica? Za to postoji smartphone. Poznavanje povijesti grada - i za to postoje aplikacije za telefon. Dakle, većina tih stvari iz pravilnika služi da bi se sačuvao oligopol i sustav dozvola, a ne radi pružanja usluge – zastarjelo je i nepotrebno. Osim toga – UBER nije klasičan taksi, nitko ne brani Radio-taksiju da i dalje vozi po "klasičnim" pravilima i reklamira se kako njihovi vozači znaju ulice napamet i izvrsno poznaju povijest grada. Uništite UBER poznavanjem povijesti gornjogradskih vila, to narod traži!

"Zato mi je drago da je došla kontrola i ovo bi ih moglo natjerati da promijene ponašanje."
Zbog čega bi oni mijenjali ponašanje, ako su njihovi korisnici zadovoljni? Ako im je dosta aplikacija, i ako uredno plaćaju svoje obveze – onda oni nisu ti koji trebaju mijenjati ponašanje.

"Ljudima su oni odlični jer su jeftiniji, ali se ne pitaju zašto je to tako. Osim toga, zapravo, i nisu nešto jeftiniji."
Jeftiniji su jer su ukinuli posrednike (kao što je recimo autotaksi udruženje i call centri) i zato jer rade, a ne stoje i ne bave se podizanjem svoj rejtinga iz šahovskog majstorskog kandidata u majstora i velemajstora. No to uopće nije ni bitno, tko je jeftiniji – stvar je da građanin ima pravo odlučiti kome želi dati svoj novac. Ako želi vozača koji je pozvan preko UBER-a to stvar o kojoj netko drugi nema što odlučivati. Moj novac – ja odlučujem tko će me voziti i nitko drugi!

Umjesto pozdrava

Seronjama treba jasno reći da su – seronje. Blokirati ljude koji pošteno rade i odvlačiti ih na razgovore u sobe bivše carine na slovenskoj granici – više je nego seratorski. Ono što se autor ovog teksta osobno nada je da će uz postojeći UBER doći i druge slične aplikacije. Također, trebao bi nam doći i UBER koji gdje će svaki građanin koji želi, ima vozačku i ispravan automobil – moći biti vozač.

Zašto ne bi svatko imao pravo zaraditi nešto popodne ili vikendom, platiti porez i pomoći da npr. mladi ne idu subotom noću pijani kući? Netko je eto nezaposlen ili radi povremeno, ima auto, ima vozačku i tehnički – zašto ne bi vozio? Radi oligopola i prava Radio-taksija Zagreb? Pa nisu tu građani radi Radio-taksija, već obratno!

Dragi sugrađani, razmislite dobro – da li želite da vas voze ovakvi iz Radio-taksija, koji namještaju inspekcije svojim kolegama, samo kako bi zadržali svoje privilegije i povlastice i natjerali vas da svoj teško zarađeni novac dajete njima? Što se autora ovog teksta tiče – ja Radio-taksi od sada bojkotiram, a kada ih UBER i slični budu natjerali na propast – onda ću uzeti najveću limuzinu i proći stajališta Radio-taksija Zagreb, mašući sa zadnjeg sjedišta rukom u bijeloj rukavici ekipi koja će tužno gledati u svoje kipiće šahovskog velemajstora, kao sjećanje na neka za njih lijepa monopolna vremena.

I malo o Hrvatskoj općenito

Ova zemlja, Hrvatska, krenut će naprijed ne kada je bude vodio SDP, HDZ ili Most, nego će krenuti naprijed kada monopolni, socijalistički, zlobni, primitivni i antipoduzetnički način rada kakav promovira Radio-taksi Zagreb (a vidimo ga u masu djelatnosti) uza svoje inspektore, seratorske carinike, ograničenja i besmislene pravilnike bude poslan u ropotarnicu povijesti.

Ova zemlja će krenuti naprijed – upravo i baš kada modeli poslovanja kakve promovira Zagrebačka gradska skupština i Radio-taksi Zagreb budu zgaženi, uništeni i bačeni u kantu gluposti, a seronje budu natjerani na poslove gdje ih ne štiti ni dozvola ni status državnog službenika.

Krenut ćemo naprijed kada počnemo razmišljati kao jedna Norveška: "Nova usluga! Nova šansa da ljudi rade! Super!"

G. Vojković

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Sve se moze desiti, ali da se mi promijenimo nema sanse. Ni za 50 ni za 100god. Steta...

_________________


Glup si ko Karamarko
http://goo.gl/A9lj9A

Kotromanović dokaz da je Milanovićev SDP dno, a Hrvatska cirkus

Čitam na webu Slobodne Dalmacije intervju s još uvijek aktualnim ministrom obrane Kotromanovićem. Materijal je prezentiran kao neobavezni intervjuić, a zapravo je skandalozan. Detaljno baja objašnjava kako si je našao novi posao u Americi, i kako se ionako nakon izbora mislio povući iz politike: "Nedavno sam privatno boravio u Americi i dogovorio angažman. Neovisno o poslijeizbornom raspletu kod nas, kojega u to vrijeme nisam mogao znati, rekao sam sebi dosta je bilo politike."
Dok se čovjek ne snađe na novom poslu u tuđini, koristit će benefite, prava i plaću koja mu pripadaju iz obnašanja ministarske dužnosti.

Zašto je bio na listi ako je već ranije odlučio otići?

Dakle, kraljina je proveo zadnje mjesece mandata na šatro odgovornom mjestu ministra guglajući sajtove s ponudama posla i dogovarajući novi posao u Americi i vozikajući se s poslodavcima.... i unatoč tome što je, kako sam kaže, unaprijed sredio đob i odlučio otići u Ameriku, bio je na listi SDP-a za koju već izbornu jedinicu.... a šta si bio na listi ako si već odlučio "otići iz politike"? I što je najbolje, o svemu tome govori bez trunke srama, kao da je to nešto normalno, kao da je novi posao tražio netko iz firme A u firmi B na redovnom tržištu rada!

To je bio ministar OBRANE, sigurnosno najosjetljivije mjesto u vladi i cijeloj zemlji, lik koji je zadnjih mjeseci mandata primao našu plaću, a tražio posao u stranoj zemlji i sastajao se s ljudima o kojima ne znamo ništa! On je zapravo još uvijek ministar obrane! Plaćenik nekih mufljuza. Zamislite ministra obrane Njemačke da si dogovara posao u Kini dok je još na dužnosti! I priča o tome za Spiegel.

Ovakav skandal njemu je normalan

To je najbolji detalj. Njemu je ta skandalozna travestija toliko normalna stvar da čak ni ne pokušava tajiti, malo to upakirati, zakukuljiti, odbiti intervju o tome.... on uopće i ne shvaća koliko je moralno pogrešno i dubinski neprofesionalno to što radi.... nema kočnica, nema srama, nema moralne vage, nema nikakvog osjećaja odgovornosti, njima je apsolutno sve OK dok paše njihovim sitnim osobnim interesima.... pa ni Bare kad mu je mozak u Međuzemlju ne kaže otvoreno da voli travu i vodku, jer ima negdje u primozgu kočnicu da se to ne govori i da je bolje da prešuti.

U normalnoj zemlji, recimo Finskoj, ovakav scenarij je nemoguć.

U polu-normalnoj, recimo Poljskoj, Španjolskoj ili Italiji, ministar ako bi napravio ovakav manevar, imao bi dovoljno mozga i srama da ga taji, pa bi ga novinari istražitelji nakon krvavog terenskog novinarskog rada otkrili, pa bi zbog skandala ovakve magnitude pala cijela vlada, a novinari bi dobili godišnju nagradu medija za obavljen posao i aplauz cijele javnosti.

Hrvatska je cirkus od zemlje

U potpunom cirkusu od zemlje kao Hrvatska, s temeljito izokrenutim vrijednostima, ministar sam priča o tome, jer mu je moralni kompas tako poremećen da i ne shvaća što je tu loše, novinari ne otkriju ništa jer cijele dane prepisuju gluposti sa stranih webova, a zatim prenesu ministrov skandal bez komentara. Posljedice ne snosi ama baš nitko, a premijer na odlasku i dalje mantra o poštenju, čistim računima i visokim standardima odgovornosti koje njegovu bandu dijele od konkurentske!

Kakvo dno je ovaj Milanovićev SDP. Da 16 karamarka i iličića maršira s druge strane ovom talogu normalan čovjek ne može dati glas. A bitno da za pad s vlasti krive ozonske rupe, provincijske psihijatre i fotonska torpeda, samo ne svoje ponašanje zadnje četiri godine.

Sačuvaj nas bože HDZ-ove časti i kulture, i SDP-ovske pameti i poštenja...

Oleg Maštruko

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

FYI: zbog "nekog razloga" Oleg je tražio Index da mu ovaj gore članak maknu ,,,

_________________

MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Za podizanje ega, jeftinija je Viagra...

"O Bože daj mi crni Mercedes,
Sa registracijom malom,
Da sebe konačno mogu da smatram
Zvaničnom budalom."
Bora Čorba

Eto, krenule su dugo najavljivane reforme – akademik Željko Reiner, predsjednik Sabora (koji na žalost cijenjenog akademika još ne nosi ustaški naziv Hrvatski državni sabor) krenuo je na zimovanje kao nikada do sada. Krenuo je Reiner na zimovanje uz policijsku pratnju crne limuzine ogromne vrijednosti i to uz upaljene rotirke. Jer, ništa na Balkanu ne govori o važnosti samog sebe, ništa na Balkanu ne govori o važnosti u svom selu, ništa na Balkanu nije takav afrodizijak kakav je vožnja u pratećoj koloni po rotacijom.

Ta plava rotacija ima gotovo pa magični značaj – u pitanju je izravno prenijet autoritet države ili da budemo skroz izravni – autoritet sile. Prateća kolona prema propisima ima najveći prioritet, ne da se pred pratećom kolonom mora zaustaviti običan pučanin i kmet, već se mora zaustaviti i vatrogasno ili vozilo prve pomoći. Što može više pomoći narušenom samopoštovanju nego činjenica da se pred vama moraju, pod prijetnjom kazne zaustaviti svi – i građanin i vatrogasac i svatko drugi?

Postoje naravno vrijeme i mjesto kada su praćene kolone i visoki sigurnosni standardi razložni – ali postoji mjesto i vrijeme kada isti nemaju nikakvog sigurnosnog smisla. A to upravo ono što smo sinoć gledali – akademik Reiner ide na zimovanje uz rotaciju i skupu policijsku pratnju kao da je američki predsjednik – prateći cirkus osigurava cijenjenog akademika i skorog predsjednika Sabora u ispunjavanju njegove težnje za planinama stranih zemalja.

HDZ koji nas želi vratiti u feudalizam

Akademik Reiner je svoj mandat predsjednika Sabora dobio prije svega nekoliko dana i sada uredno odlazi gdje – pa na zimovanje. Možete li zamisliti sebe kako 3-4 dana nakon što ste dobili posao odlazite makar na produljeni vikend? Kao prvo, to vam ne bi palo na pamet čak ni u državnoj službi. Kao drugo, postoje određena pravila kada uopće možete na godišnji i nakon koliko vremena. Kao treće - ukoliko ste dobili posao jer ste najavili važne reforme, hoće li prva među njima biti odlaženje na skijanje? Ili ćete se možda nekim slučajem uhvatiti posla za koji ste debelo plaćeni?

Ovakvo ponašanjem HDZ-a nas želi vratiti u feudalizam – žele nam pokazati da postoje plemići i kmetovi, da postoje razlike, da postoje odabrani koji su iznad sustava. I koji naravno imaju zaštitu sustava. HDZ je u par dana pokazao da želi biti ne neki novi reformski HDZ, već onaj HDZ koji je vladao 90-tih godina, kada je sve za njih bilo dobro i kada im se nitko nije mogao značajnije ni suprotstaviti ni žaliti. Jer oni su bili vlast. Ostali su bili podanici.

Upravo od te očajničke želje za vlašću, želje za utjecajem, ali i želje da im se nitko i ništa ne suprotstavlja idu ovakva ponašanja. Pokazati drugima kako si dobio izbore, kako si dobio vlast, kako si dobio mogućnost da prijeđeš granicu uz plava svijetla, dok kmetovi i porezni platiše sjede u koloni i čekaju.

Ma koja sigurnosna ugroza?

Javili su se već sinoć po društvenim mrežama uguzi koji su eto objašnjavali kako je predsjednik Sabora štićena osoba pa se eto "mora" tako voziti, jer on (o jada!) ne može ni odbiti zaštitu. Naravno uguzi će sutra svoje internetske umotvorine pokazivati partijskog središnjici nadajući se kakvoj sinekurici, barem upravnom vijeću lokalne kulturne udruge – pa i njima treba posvetiti pokoju toplu riječ.

Vjerojatno su vrlo slični uguzi 1971. opravdavali hapšenje čelnika Hrvatskog proljeća "jer takav je zakon", "moraju se poštivati pravila" i "tako je propisano". Nema boljeg detektora sitnog uguza, birokrata, čovjeka nesposobnog za išta veće i bez ikakvih vrlina, nego kada se takav sitni i nebitni rubni igrač poziva na neke slabo definirane propise. Jest, predsjednik Sabora je štićena osoba. Jest, predsjednik Sabora treba imati zaštitu – ali nigdje ne piše da kada ide privatno negdje da ta zaštita mora biti upadna, raskošna, skupa i pod rotacijama.

Je li možda u koloni koja je čekala na prelazak bilo potencijalnih terorista koji su krili bombe u loncima sa sarmama, što li? Ili je prijetila aktualna opasnost da cijenjeni akademik ne dođe na večeru u zimovalište gdje je namjeravao? Ili su nadležne tajne službe odlučile pokazati novoj vlasti kako ih maze i paze, pa onda poslali pratnju kao da se vozi kraljica Elizabeta II?

Nemojte nas praviti smiješnim – kakva sigurnosna ugroza u području graničnog prijelaza koje je ionako načičkano policijom. A rotaciju ste uključili smo da ne bi cijenjeni akademik čekao s ostalim građanima – jer valjda njegova supruga koja je bila za volanom (po izjavi samog Reinera) nije vozila u pratećoj koloni pod rotacijom sve do granice? Tako nešto se inače posebno uči i vrlo je opasno za neizvježbanog vozača naći se unutar prateće kolone – pa ako ste to radili, onda ste stvarno ugrozili čovjeka!

A da ipak pokušate s Viagrom?

Na kraju ipak ostaje ego – vozila pod pratnjom, plava svjetla i prelazak graničnog prijelaza na povlašteni način (dok se ide na zimovanje, ne dok se obavlja službena funkcija) znači u konačnici nabijanje ugroženog ega, pa za to cijenjenom akademiku možemo ipak preporučiti plavu tableticu – Viagru, puno je jeftinija od plavih svjetala na preskupom automobilu službene pratnje. Jer ovu kompoziciju koju smo sinoć vidjeli, prosječan, pa i plaćom natprosječan Hrvat u dva života neće zaraditi.

Zanimljivo je još kako će cijenjeni akademik provoditi svoje dane na zimovanju – može i to biti dosta opasna aktivnost, pa najbolje da netko iz pratnje skija ispred njega s plavom rotirkom na glavi, a cijenjeni akademik može glumiti sirenu. Mislim ako cirkus radi od svih nas, red bi bio i da radi cirkus od sebe.

Akademiče Reiner, stari ste, potrošeni i jadni. Ne radi godina, jer treba cijeniti svakog godinama starog koji želi i dalje biti aktivan i društvu koristan – stari ste potrošeni i jadni jer pokušavate vratiti način vladanja Hrvatskoj koji je postojao i koji je dio prošlosti. Koliko god vi i vaši admini panično brisali upise na vašoj internetskoj stranici vremena koja priželjkujete – prošla su, kao što su i nositelji takve HDZ-ove politike 90-tih, nestali s vremenom. I kao što je onaj patetični Pavelićev Hrvatski državni sabor također nestao.

I kao plaćajte poreze?

Treba plaćati poreze? Da bi Reiner išao još većom cestovnom kompozicijom na zimovanje?

Pogledajte uostalom ta vozila koja su mu u pratnji – skupa, sjajna, crna, usporedite to s opremom neke škole ili bolničke čekaonice. Vidi se koji su prioriteti u nas – tajne službe, pratnje, sigurnosno okružje… Sve u zemlji koja je tako svjetski nebitna da njene čelnike niti itko zna, niti koga zanimaju. Dakle, Hrvatskoj plaćate poreze da bi Reiner i slični imali pratnje i posebne statuse – a ovo drugo, ako koja korica ostane.

Stoga – temeljna dužnost svakog rodoljuba je, dok su prioriteti ovakvi kakvi jesu, gdje netko s plaćom koju mu daju porezni obveznici nakon svega par dana dužnosti odlazi na zimovanje u drugu državu (nije ni osjetio potrebu ostaviti novce u nekom hrvatskom zimovalištu) – dužnost je dakle plaćati ovoj pokondirenoj državi i vlasti što manje poreza, a potrebitima možete pomoći i sami.

A onima koji ulaze u onih preko 300.000 blokiranih, koji kopaju po kontejnerima ili pred kraj mjeseca nemaju ni za hranu, a glasali su za ovaj i ovakav HDZ treba reći: "Uživajte, vidite kako predsjednik Sabora ugodno, nakon dva ili tri rada dana, uz pratnju, ide na zimovanje! A vi se smrzavajte – jer ste upravo to i željeli! Tko vas šljivi - zaslužili ste, gledajte show!"

A vi iz Mosta, Božo Petov i ekipa, dugo vam je priča o reformama, općem dobru i boljitku građana i trajala. Skoro pa tjedan.

G. Vojković, index.hr

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Dakle, to sam jednostavno morao saznati. Ušao sam u srijedu ujutro u jedan dućan u vlasništvu poznatog njemačkog trgovačkog lanca i upitao dvije šnite pršuta, a prodavačica ih je hvataljkom složila na papiru, vagnula, zalijepila cijenu i pružila mi zamotuljak preko vitrine. U dvije šnite bilo je 0,026 kilograma, što će reći dvadeset šest grama, a taj neshvatljivo obijesni, hohštaplerski luksuz stajao me je 2,86 kn, slovima: dvije kune i osamdeset šest lipa.

Tu vrijednost naše poznate suhomesnate delicije prije nekog vremena je poslodavcu, spomenutom njemačkom trgovačkom lancu, ukrala neka prodavačica u Zadru. Prema njezinom cmizdravom svjedočenju pred Općinskim sudom, čitav je dan posluživala kupce i preslagivala robu s paleta, a da ništa nije jela, i u jednom času došlo joj je slabo od gladi, te je neodgovorno čalabrcnula malo kruha i dvije šnite pršuta. No, gnjusna krađa nije ostala nezamijećena. Jedan iz osiguranja sve je vidio na nadzornoj kameri i pritisnuo dugme skriveno ispod stola, na što su se u dućanu s treskom spustile čelične rešetke, upalilo treperavo crveno svjetlo i sirena nesnosno zajaukala: uau, uau, uau, uau, uau... Drska lupežica nije stigla ni valjano sažvakati skromni obrok, a već se našla okružena nekolicinom krupnih zaštitara u pancirnim prslucima, koji su joj s izvučenim pištoljima, preko polica s marmeladama, konzerviranim graškom i ukiseljenom ciklom, nervozno zapovijedali da baci pršut što dalje od sebe, podigne ruke i spusti se na koljena.

Izašle su ubrzo i temeljne i specijalne policijske snage na lice mjesta, čitav je kvart s dućanom u vlasništvu poznatog njemačkog trgovačkog lanca blokiran. Helikopter je nadlijetao područje, a muškarci pod crnim fantomkama su s kalašnjikovima nadzirali križanja i krovove nebodera, dok je zločinka transportirana u zatvor s najvišim stupnjem osiguranja.

Dobro, zajebavam se. Nije baš ovako bilo. Nešto sam nakitio stvarni događaj, ali zapravo ne mari jer je i stvarnost sama tako nevjerojatna da biste pomislili da je nakićena. U stvarnosti, a sad potpuno ozbiljno, bez pretjerivanja, žena je izgubila posao, ostala je bez mjesečnih prihoda jer je bez pitanja uzela komadić kruha i dvije šnite pršuta, dali su joj, citiram, “izvanredni otkaz ugovora o radu zbog teških kršenja obveza iz radnog ugovora”.

Teško kršenje obaveza iz radnog ugovora u ovome se slučaju, za razliku od mnogih drugih, može precizno izmjeriti, u srijedu ujutro ja sam to elektroničkom vagom nedvojbeno utvrdio. Fizička masa teškog kršenja obaveza iz radnog ugovora je čitavih dvadeset šest grama. Možete li uopće zamisliti koliko je malo narezanog suhog svinjskog buta potrebno da bi uprava poznatog njemačkog trgovačkog lanca bezbrižno zaključila kako je riječ tek o lakšem prekršaju? Da se hoćete izvući samo s opomenom, upozorenjem za lakše kršenje obaveza iz radnog ugovora, smjeli biste, pretpostavljam, ukrasti samo miris, udahnuti iz staklene vitrine sa suhomesnatim proizvodima zraka u kojemu je jedva nekoliko subatomskih čestica pršuta.

Općinski sud u Zadru zaključio je prošli tjedan kako trgovački lanac ima prestroga mjerila, kako je bezobzirno i tiranski i daleko preko granice zdravog razuma najuriti zaposlenoga samo ako je on neovlašteno pojeo dva zalogaja hrane koju je morao prodavati, i naredio da se otpuštena prodavačica vrati na posao. No, poslodavac ne odustaje. Uprava trgovačkog lanca iskreno je očajna, gnjevna i uvrijeđena. “Ach, mein Gott”, viču Švabe konsternirano, “kamo ide ovaj svijet?!” Jedan je od njih našim novinama prekjučer poslao pismo u kojemu neutješno zdvaja, cmolji i rida, plače kao Hekuba zbog dvadeset šest grama suhog mesa. Čovjek je očito neki filozof. Postavlja zanimljiva pitanja o smislu ovoga svijeta, o Bogu i svemu što postoji, o besmrtnosti duše i granicama svemira.

“Koliko pršuta djelatnik mora uzeti da bi to bilo opravdano okarakterizirano kao krađa”, pita se anonimni menadžer, baš poput nekog srednjovjekovnog redovnika zabavljenog nedoumicom koliko anđela stane na vrh mača. “Ima li svaki zaposlenik isto tako pravo da si uzme dvije šnite pršuta kada je gladan”, nastavlja on dotičući se i problema ljudskih i radničkih prava. “Koliko puta si djelatnik može uzeti dvije šnite pršuta, jednom ili svaki dan”, kaže nadalje član uprave trgovačkog lanca, ulazeći neočekivano i u estetiku i otkrivajući prirodu ironije. “Ako se radi o djelatniku trgovine tekstila kojemu je u jednom trenutku hladno, da li bi tada bilo prihvatljivo da si uzme vestu”, poentira naposljetku dosjetljivo ovaj mudrijaš, a mogao je zaista još koješta otvoriti, upitati se, recimo, što bi bilo da psi govore, ili da orlovi igraju šah, ili da umjesto vode koritom Save poteče bistra goveđa juha s domaćim rezancima...?

Mogao je pisac pisma u beskraj nizati što bi bilo kad bi bilo, ali ništa od njegovih hipotetičkih lupetanja ne bi zaista objasnilo sasvim konkretni, sramotni događaj da je njihovo ugledno i bogato trgovačko poduzeće bez mnogo razmišljanja napucalo na ulicu jednu ženu koja ih je zakinula za vrtoglavi iznos od dvije kune i osamdeset šest lipa, da su spremno uništili život jednom bijednom, prestrašenom, potplaćenom ljudskom biću zato što im je pojelo količinu hrane koja ni mačku ne bi nasitila. I najgore od svega, nimalo se ne kaju zbog učinjenog.

Nepoznati menadžer, koji je uime uprave napisao i novinama poslao idiotsko pismo, njemačkom je trgovačkom lancu nesumnjivo napravio mnogo veću štetu. Ili se meni barem čini da je materijalni gubitak dvije šnite pršuta neizmjerno manji od gubitka ugleda poduzeća. Ako je prodavačica za 2,86 kuna zaslužila otkaz, tukca u odijelu trebalo bi najmanje strijeljati jer je ljude koji vode posao raskrinkao kao bezosjećajne i glupe gadove. Sudski spor s prodavačicom njih je, osim toga, stajao hiljade i hiljade kuna i još će ih više stajati zato što oni, čini se, ne misle odustati. Tjerat će se, bude li trebalo, neštedimice sve do Vrhovnog suda.

Njihov se inat meni doima glup i besmislen, no ja sam zacijelo u krivu. Kako bih ja uopće mogao suditi što je za kapitaliste dobro, a što loše? Možda je svijet naprosto takav da se nasilnici i grabežljivci stalno moraju dokazivati i njihova sreća jednostavno ne postoji bez tuđe muke i poniženja?

ANTE TOMIĆ

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.