Čekao bi ga u Zagrebu .... A onda...

_________________
There's a fine line between fishing and just standing on the shore like an idiot. ><((((º>-------------------------------------------



Modovi, akrilni stalci i 3D printanje

_________________
There's a fine line between fishing and just standing on the shore like an idiot. ><((((º>-------------------------------------------



Modovi, akrilni stalci i 3D printanje

tu i tamo ima pravde

_________________
http://journey-liquids.com
mod: VT200,VTC mini, Elitar,Mini volt,Paps v4, SMPL v2, Vapor Giant, Nemesis, Dimitri,IPV5
Atty: Fogger v2, Kayfun lite v2+, Nextiny, YEP v2, Origen little,FEV v2, Taifun GT,GS i GLS, Fogger mini,
Aromamizer, Ithaka,Oddy, Kayfun mini v2.1,UTA II, Vapor Giant

_________________
*Where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise.*

Novi incident Croatia busa: S ispravnom kartom izbacili je na ugibalištu kod Plitvica

Mariko Takemoto ukrcala se u autobus nakon što joj je vozač rekao da ima valjanu kartu, no onda je pokušao naplatiti još jednu. Kada nije uspio, izbacio ju je sa svom prtljagom nasred ceste


Mlada Japanka Mariko Takemoto, iz grada Nagoya, koja je bila na proputovanju kroz Hrvatsku, još je jedna žrtva neprofesionlanosti vozača Croatia busa. Naime, kako nam je ispričala, u Hrvatsku je ponovno došla za putovanja po Europi jer je oduševljena ljepotama zemlje. Pomno je isplanirala putovanje koristeći sve informacije i većinu smještaja i prijevoza - barem onaj dio koji je bio moguć - ukalkulirala u troškove i kupila unaprijed. Tako je kupila i povratnu kartu Zagreb - Plitvička jezera - Zagreb te se s njom namjeravala vratiti s obale u metropolu.

- Prije no što sam se ukrcala u autobus i predala prtljagu pokazala sam kondukteru kartu i pitala ga mogu li s njom, obzirom da sam vidjela da je isto ime prijevoznika na karti kao i natpis na autobusu, putovati do Zagreba. Odgovorio mi je da je karta u redu. Vožnja je protekla u redu sve do Karlovca kada su došli i ponovno zatražili kartu. Tada su mi rekli da moja karta nije važeća te da moram kupiti novu. Bila sam neugodno iznenađena jer je vožnja već trajala neko vrijeme. Tražila sam da mi objasne zašto karta ne vrijedi kada su i vrijeme i datum polaska i prijevoznik na njoj točno navedeni - objašnjava Mariko za Večernji list.

Kako je izgledala rasprava Japanke koja se sjajno služil engleskim i konduktera koji je očito imao problema u komunikaciji i neprestano ponavljao “pej tiket, pej tiket”, teško je i zamisliti. No, kako god bilo, on je ustrajao da Mariko plati novu kartu od Plitvica do Zagreba, u gotovini, a ona na tome da kartu ima.

No, kondukter se demonstrativno okrenuo, vrati do kolege koji je vozio tu dionicu puta i rekao mu zaustavi autobus. Otvorio je bunker i izvadio Japankine stvari te ju ostavio na ugibalištu negdje na cesti. - Nisam imala drugog rješenja doli čekati bilo koji idući autobus, no svi koji su prolazili nisu se i zaustavljali. Naime to nije bila autobusna stanica već ugibališta gdje se autobusi ne zaustavljaju za ukrcaj putnika. Kada je konačno stao jedan od autobusa, pristali su me ukrcati, no morala sam kupiti kartu jer to nije bio prijevoznik za čiji autobus sam kupila kartu - kaže Mariko.

Njezina je drama s prijevoznikom za kojeg se odlučila jer je u nazivu nosio ime “Croatia”, pa je mislila kako je riječ o nacionalnom prijevozniku, trajala cijeli dan. Zagrebački prijatelji koji su je čekali na kolodvoru u metropoli su se zabrinuli jer nije bila u autobusu u koji se ukrcala u Splitu i za koji im je javila da njima dolazi, a kada su je zvali nije im znala ni objasniti gdje se nalazi kako bi došli po nju.

Došla je tek kasno navečer i morala mijenjati avionske karte za nastavak putovanja. - Koštalo me nešto više, čak sam i prtljagu platila dva puta, no sve se dobro završilo. Jako volim Hrvatsku i voljela bih kada bi putovanje autobusima bilo bolje organizirano. No, svejedno ću doći ponovno, kaže Mariko koja je proputovala gotovo cijeli svijet, cijelu Aziju, sjever Afrike, Bliski Istok, Europu, sjevernu Ameriku... Nakon Hrvatske je otišla u Francusku, odakle nam se javila.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Netko tu nešto kuha

_________________

Practice what you preach

"zašto kad pet puta kliknem na fajer tipku, mod više ne radi"

Komentar jednog iznajmljivača na tekst o uspjesima turizma u domaji:

"Znas li kako izgledaju gosti koje je stvorio neoliberalni neokapitalizam?Evo ja cu ti reci jer imam apartmane.Dodju plate apartman i onda otidju u konzuma i kupe najjeftinije pice i hranu zatim se vrate u apartman i sedam dana ne izlaze niti pormicu noseve,samo smrde prezderavaju se i locu.Cak ni na kupanje ne idu.Shvati sinko vise nitko nema novaca.Od 400 gostiju njih 10-20 izadje u grad i nesto potrosi a ovih 380 ne micu iz apartmana na svoje sam oci vidio i tako je kod svakoga tko izdaje.A to sto ti pricaju hrvatski ministar turizma, milanovic, i slicna bagra mozes okaciti macku o rep jer jednostavno nije istina.Jedan od vodecih dubrovackih hotela 15.07 imao je promet u kaficu u sklopu hotela dva kapucina.Dva kapucina za 12 sati u sred sezone u hotelu u centru dubrovnika.Do kada cemo trpiti neoliberalno neokapitalisticke lazi?"

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Sramotno: Programirani zaborav Siniše Glavaševića



Vukovarci ili bolje reći, oni koji se predstavljaju najvećim Vukovarcima, a sudjeluju u organizaciji obilježavanja godišnjice pada Vukovara odlučili su da ove godine neće biti programa posvećenog vukovarskom junaku, novinaru Radio Vukovara, Siniši Glavaševiću.

Od 2006. svake godine u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, 20. studenog, na dan kada je ubijen na Ovčari, održava se program posvećen njemu i njegovom književnom i novinarskom radu naslovljen “Grad – to ste vi” prema jednoj od poetskih pripovjedaka zbirke “Priče iz Vukovara” posmrtno izdane 1993. Kao što je Siniša svake većeri putem Radio Vukovara čitao priče iz svoje buduće i jedine knjige, Vukovarcima u opkoljenom gradu, tako su pjesnici prozaici čitali svoje radove, reproducirani su tonski prilozi Glavaševićevih javljanja preko valova Radio Vukovara pa i onaj zadnji od 18. studenog iz vukovarske bolnice, a krakim slovom bi se oglasili predstavnici Hrvatskog novinarskog društva, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog radio Vukovara i Gradske knjižnice Vukovar koji su i organizatori ove manifestacije utemeljene da bi se sačuvala uspomena na novinara-ratnog izvjestitelja i književnika Sinišu Glavaševića, ali i na sve žrtve u Domovinskom ratu a sve s plemenitim ciljem da se sličan zločin nikad i nigdje ne ponovi.

Nije teško razabrati s koje strane je potekla ideja o ukidanju ove plemenite priredbe, ali to ne čudi jer već nekoliko godina politika, i to ona u najgorem obliku, uvukla se u program obilježavanja vukovarske tragedije. Zadnjih godina svjedoci smo politiziranja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara kada bi skupina iz nekoliko braniteljskih udruga povela kolonu prema Memorijalnom groblju vukovarskih branitelja uz onu službenu u kojoj su državni predstavnici, a prošle godine jedan je vukovarski branitelj poveo i treću kolonu, valjda se sprdajući svom tom cirkusu u danima kada bi svi trebali pokazati pijetet prema vukovarskim žrtvama.

Čini se da je iz iste “kuhinje” poteklo i ukidanje priredbe posvećene uspomeni na Sinišu Glavaševića jer “stožeraši” kako se vole nazivati, ne mogu smisliti novinarevog sina, Bojana Glavaševića koji je uz to, (o, koje li grozote!), i na izbornoj listi SDP-a.

Netko će reći kako u Vukovaru ima i drugih junaka osim Siniše Glavaševića i drugih žrtava s Ovčare osim Glavaševića što je sigurno istina, ali Siniša
Glavašević je među najvećim vukovarskim junacima. Oni koji su “drukali” da ove godine ne bude priredbe sjećanja na jednog od nekolicine istinskih novinara – ratnih izvjestitelja, zaboravljaju ili to ne žele priznati, da su najveći vukovarski junaci mrtvi. Jedan Blago Zadro je puno veći junak od njegovih suboraca koji su preživjeli, Siniša Glavašević je puno veći junak od onih, svaka čast i njihovom prinosu obrani Vukovara, koji su ovih dana odlučili da prekinu tradiciju sjećanja na Sinišu.

Valja ih podsjetiti da je Glavašević 19. studenog iz vukovarske bolnice odakle je dan ranije, navečer poslao svoje posljednje izvješće u eter, s ostalim ranjenicima i medicinskom osobljem odveden u hangar na Ovčaru gdje je odmah kod ulaza desno, krvnički pretučen (jedan od svjedoka će pričati da je dobio puno više batina od drugih), a potom je traktorskom prikolicom uz ostale sužnje prevezen izvan dobra Ovčara, uz šumarak pred već iskopanu jamu i tu je ubijen. Neki od današnjih vrlo glasnih “branitelja hrvatskog Vukovara” također su, nakon pada Vukovara, bili u zarobljeništvu, ali su nakon mjesec, dva ili devet mjeseci bili pušteni na slobodu, nakon što su sigurno proživjeli strašne dane i mjesece.

Danas se možda pitaju, a tu je možda i uzrok njihovim frustracijama koje ispoljavaju kroz politiku – kako to da su mene pustili, a Sinišu divljački pretukli i ispalili mu metak u glavu u onoj studenoj noći iako smo oboje branili Vukovar? Koji god motivi bili – ovo je sramotan i nedopustiv skandal jer Siniša Glavašević jedan je od neupitnih simbola Vukovara.

seebiz.eu

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Zašto je Mamića trebalo uhapsiti baš na Dan sjećanja na Vukovar

Uhapsilo Mamića. Opet. I još nešto ekipe oko njega, neke opet, neke i prvi puta. Odmah su se javili dušobrižnici kako eto nije dobar dan za hapšenja – jer danas je Dan sjećanja na Vukovar, ili kako se službeno zove, po odluci Sabora iz 1999. godine – Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Svi oni koji govore o "političkom spektaklu" na dan posvećen Vukovaru i svi oni koji se groze toga da će hapšenja "zaokupiti pažnju javnosti umjesto Vukovara", ili što li sve već lupaju – potpuno su u krivu.

Ako je optužnica protiv Mamića i ekipe barem vrijedna papira na kojem je tiskana – onda je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. upravo pravi dan kada treba takve hapsiti. Dan kada se sjećamo Grada Heroja i dan kada se sjećamo nevino ubijenih – upravo je dan kada kriminalcima u ovoj zemlji treba uz duge cijevi upadati u urede, plijeniti spise i njih same stavljati iza rešetaka.

Mislite li da je je itko u Vukovaru poginuo za ovu i ovakvu Hrvatsku? Hrvatsku u kojoj postoji cijeli paralelni sustav vlasti, sustav moćnih i nedodirljivih? Mislite li da je itko zaustavljao tenkove kako bi omogućio sitnim kriminalcima da postanu pretvorbena gospoda, a krupnim kriminalcima da se predstavljaju kao uglednici koje se poziva na inauguraciju državnog poglavara? Mislite li da je itko u Vukovaru patio da bi se milijarde brisale kroz predstečajne nagodbe, a sirotinji za račune od 200 kuna dolazile ovrhe na 1200? Mislite li da je itko tamo s kalašnjikovim čekao oklopna vozila JNA da bi se neki kvarni Hrvati jednog dana busali u prsa hrvatstvom, a u USKOK-u ih čeka optužnica opsega kao da ju je pisao Fjodor Mihajlovič Dostojevski?

Upravo radi Vukovara, upravo radi ljudi iz Vukovara, upravo radi onih koji su poginuli, ali i onih koji su preživjeli Vukovar i zarobljavanje i srpske logore i čekanje razmjene – upravo i posebno radi tih ljudi treba hapsiti kriminalce! Treba bez puno drame, ali i bez previše takta policijskom čizmom upadati u njihove stanove, kuće, poslovne prostore, ljetnikovce, što li već sve imaju – i uzimati papire kako bi se dokazali pokradeni milijuni. I treba ih ispitivati dok ne propjevaju kao slavujići!

Kada je vrijeme, ako ne sada?

Koje su to jeftine podvale, što onih koji su sami "umočeni", što onih koji podržavaju "umočene", kao ne treba danas hapsiti! Pa onda ne treba ni za Svetog Nikolu, pa ni za Božić, Novu godinu, naći ćemo svakog dana nekog sveca ili praznik radi kojega eto "ne treba hapsiti" ekipu sumnjivih milijuna, ali koji su eto nekim slučajem veliki prijatelji političara, sudaca i ustavnih sudaca.

Sjećamo se, iz srpnja: Mamić je od ranije pod Uskokovom istragom zbog sumnje da je nizom nedjela zajedno sa svojim bratom Zoranom, Vrbanovićem i poreznikom Milanom Pernatom Dinamo oštetio za najmanje 117,8 milijuna kuna, a proračun za barem 12,2 milijuna kuna neobračunatog i neplaćenog poreza i prireza. Zdravko Mamić pritom je iz Dinama, po tvrdnjama Uskoka, nezakonito izvukao najmanje 52 milijuna kuna, dok je njegov mlađi brat Zoran na tom klubu, ali i utaji poreza nezakonito zaradio 38,1 milijuna kuna. Tada su izišli uz jamčevinu. Makar su optuženi za puno više nego što je optužen Sanader, nije bilo problema da iziđu uz par dana.

Evo, prošlo je par mjeseci – i našlo se nešto novoga. Neslužbeno, Mamića i ostale USKOK tereti za utaju poreza, primanje i davanje mita te zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. HRT javlja da se sumnja i na zločinačko udruživanje. Osim Zdravka i Marija Mamića, uhićeni su i kontroverzni poduzetnici Igor Krota i Sandro Stipančić, koje se sumnjiči da su sudjelovali u nezakonitim transferima novca preko off shore tvrtki u inozemstvu. Opširnije

Kada je vrijeme za to čistiti nego sada?

Kada je bolje vrijeme za rješavati ovakve ozbiljne sumnje na težak kriminal nego sada? Kada je bolje vrijeme, nego kada se sjećamo onih koji su pali za Vukovar? Da danas mogu vidjeti ovo, da poginuli mogu vidjeti što smo napravili od Hrvatske za koju su dali najvrjednije što su imali – svoj život – plakali bi. Plakali bi i ne bi mogli vjerovati kako smo ih izdali. Kako smo izdali ideale slobode, ideale poštenja i ideale neovisne hrvatske države, dajući važnost, moć i novce likovima poput Mamića i likovima općenito koji sjede u Hrvatskom nogometnom savezu, još jednoj udruzi koja se hvali hrvatstvom i "kockicama", a u biti predstavlja privatnu zabavu.

Je li obilježavanje 18. studenoga tu samo da bi ispunilo formu ili da bi svi mi razmislili o tome kako su neki dali sve da bi mi imali ovu zemlju? Da su neki poginuli kako bi mi izdali njihove ideale, njihove želje i vizije te stvorili Hrvatsku u kojoj su uglednici tipovi s optužnicama s preko 100 milijuna kuna?
Pisali smo već o tome, kada je krenula prva optužnica: Uzmimo samo ono što je navodno uzeto Dinamu – to je iznos za koliko osoba s plaćom od 5000 kuna radi – 2000 godina. Dvije tisuće. Da, računajte – 60.000 kuna na godinu, u deset se skupi 600.000, u stoljeće 6.000.000, u tisuću godina zaradite 60 milijuna. Trebali ste početi raditi dok je Isus hodao po Zemlji i sada biste tek imali toliko.

A to nije sve. Evo i najave novih optužnica. I to nije dosta da bi netko tipa Mamića u ovoj zemlji prestao biti uglednik i uvaženi građanin?

Što bi rekao jedan Siniša Glavašević o Hrvatskoj danas? O Hrvatskoj gdje s optužnicom da ste pokrali pola države tješite potencijalnog mandatara Vlade? I gdje vam ustavni sudci pomažu da bi Nogometni savez ostao privatna igračka?

Što bi svi oni navijači, a bilo ih je jako puno među dragovoljcima Domovinskog rata, rekli da su mogli znati, kako će u 2015. godini Hrvatski nogometni savez prava na prijenose utakmica nogometne reprezentacije prodavati za novce privatnoj mreži koju gledaju samo pretplatnici, a koja je dala koji euro više nego nacionalna televizija? Tako da sirotinja ne može gledati utakmicu. A sutra će se ti čelnici Nogometnog saveza kleti u Hrvatsku i Hrvate! Koji su to dvoličnjaci i licemjeri! Sve za novce, novce ni za što!

Shvaćate li koliko je ova Hrvatska pogrešna, lažna i izvještačena? I upravo radi Vukovara i tih ljudi koji su dali živote ili zdravlje ili pola obitelji sanjajući jednu bolju Hrvatsku – treba kriminalce hapsiti, treba nemilosrdno ne kucati, nego nogom razbijati vrata i u ćeliju slati one koji su do ovakve Hrvatske doveli.

Tko je taj Mamić?

Tko je uopće taj Zdravko Mamić, da ima položaj koji ima? Tko je taj Zdravko Mamić da mu predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić preko novina daje savjete kako se braniti? I kako se uopće jedan visoko rangirani sudac može družiti s jednim Zdravkom Mamićem?

Kako se može dogoditi da se s istim tim Zdravkom Mamićem nalazi i sutkinja Ustavnog suda Snježana Banić, koja se sada pravda: "Naša druženja su bila u većem društvu i nisu uključivala pitanja vezana za moj i njegov posao." Zanimljivo društvo za jedu sutkinju Ustavnog suda. Zašto je onda za tako površna druženja trebalo provoditi i mjere tajnog praćenja? Sjetimo se.

Dodatno, obitelj Zdravka Mamića bila je jedna od donatora kampanje Kolinde Grabar Kitarović, bio je pozvan na inauguraciju predsjednice kao ugledni gost, a organizirao je i rođendanske proslave predsjednice, u kampanji HDZ-a bio je jedan od financijera, a u izbornoj noći kada su gotovo svi otišli iz stožera HDZ-a Zdravko Mamić ostao je još dugo u noć s Tomislavom Karamarkom. Opširnije.

Po kojoj to osnovi je čovjek profila Zdravka Mamića bio pogodan gost na inauguraciji predsjednice? Je li zato što je dao dobre novce? A novci, od koga god došli, ne smrde. Dobro, u to doba nije imao optužnicu na ovih tričavih stotinjak milijuna kuna, pa se predsjednica može i opravdati, no kako se dogodilo da je netko s optužnicom za tolike novce pozvan u izborni stožer HDZ-a?

I odakle ta veza i prijateljstvo s Tomislavom Karamarkom? Kada je noć i kada ste sami i tužni – onda vas tješe samo najbliži prijatelji. A u Globusu na Velesajmu, konkretno u Bijelom salonu rezerviranom za VIP uzvanike, uz šefa HDZ-a i potencijalnog mandatara Vlade, Tomislava Karamarka, ostala su do ranog jutra braća Mamić. Što ona koji želi biti mandatar Vlade ima raditi u izbornoj noći s dvojcem koji imaju optužnicu na preko sto milijuna kuna i na slobodi su uz jamčevinu? Kakva je to poruka i kome?

Ili općenito za VIP salon u HDZ-u trebate imati optužnicu USKOK-a?

Možda se i vodila priča o Hrvatskom nogometnom savezu i panici u njemu radi izmjena Zakona o sportu, gdje veći ulogu dobivaju predstavnici prvoligaša, a manje politički obojeni (uglavnom HDZ-ovi) predstavnici županijskih saveza?

Hobotnicu u glavu!

Znamo svi mi na Mediteranu, jedno je obitelj, a drugo je familija, što bi rekli – hobotnica. Hobotnica koja je narasla, razvila pipke i stvorila cijeli sustav vlasti iza vlasti, uključivo i sustav vrijednosti u kojem u izbornoj noći uz piće i meze potiho razgovaraju Tomislav Karamarko i Zdravko Mamić. Ljudi koji su samo u Hrvatskoj uspjeli postići ono što su uspjeli.

I zato dame i gospodo iz USKOK-a – režite hobotnicu! Uništite tu lopovsku, mafijašku i pokvarenu Hrvatsku iza Hrvatske, uništite je baš i upravo radi onih koji su ginuli, bili ranjavani ili provodili mjesece u logorima, boreći se za Hrvatsku! Uništite hobotnicu, prije nego što hobotnica u potpunosti uništi san o uređenoj, lijepoj i bogatoj Hrvatskoj.

Usput i jedan savjet za one veće ili manje pipke koji neće noćas i narednih noći mirno spavati – DORH i USKOK ne hapse noću, a na stranicama Državnog hidrometeorološkog zavoda imate tablicu kada Sunce izlazi svakog dana, da vas ipak ne izvlače neobrijane i u gaćama, pa ustajte pola sata ranije.

G. Vojković, index.hr

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

Kako je Hrvatska prodala budućnost svoje djece

Roditelj ste? Vjerujem da ćemo se složiti kako je biti roditelj jedna od najljepših stvari u životu. Gledati kako zamotuljak koji je došao iz rodilišta raste, uči, promatra svijet onim radoznalim očima, uči, stvara, i postaje subjekt u tom svijetu – postaje netko tko ne samo da će vaše gene prenijeti u budućnost, već i netko tko će graditi taj vrli novi svijet XXI. stoljeća, vrijeme kada je ovaj Planet postao manji i povezaniji nego ikada.
Zanimljivo je doba za živjeti, unatoč crnim kronikama i vijestima o ratovima – u biti ih ima manje nego ikada. Automobili voze sami, o astronomiji na tjednoj razini saznajemo koliko su nam nekada trebala stoljeća, čovječanstvo gleda već kako poslati prve ljude na Mars. Uostalom, evo ovog ljeta dobili smo i fotografije Plutona visoke rezolucije – planeta koji je do prije koji mjesec kroz najveći teleskop izgledao samo kao par piksela na ekranu. Od par piksela do hrpe fotografija i podataka – sve u vremenskom razdoblju jednog godišnjeg odmora. Francuska gradi fuzijski reaktor. Na pragu smo vremena kada će čovječanstvo raspolagati s više resursa nego ikada.

Gdje vidite vaše dijete za 50 godina?

Gdje vi vidite tog vašeg juniora ili juniorku, koji je ovih dana u vrtiću ili osnovnoj školi? Gdje svoje dijete možete zamisliti za 20 ili čak 50 godina? Inženjer? Netko tko šalje letjelice na druge svjetove? Netko tko upravlja cijelom automatiziranom tvornicom? Netko tko programira samovozeće automobile? Netko tko zahvaljujući sve boljem prijevozu radi izvrsne kolače od sastojaka iz pola svijeta? Netko tko je glumac, slikar? Sudac Europskog suda?
Za razliku od vas – znate kako Republika Hrvatska vidi vaše dijete: kao pomoćnog radnika. Kao nekoga tko, već duboko sijed, za siću slaže hamburgere. Kao onoga koji lopata ono što robot ne uspije iskopati. Kao sezonskog konobara koji je zimi na socijalnoj pomoći. Ili kao vječno nezaposlenog društvenjaka davno zaboravljenih znanja. I kao nekoga tko će jednog dana u mirovini sam gladovati, jer za života neće uspjeti ništa sakupiti.
Hrvatski obrazovni sustav – čak i službeno tjera vašu djecu da postanu luzeri. Da ih drugi, koji su se uspješno reformirali i koji se upravo sada reformiraju, preskoče (jer prva Afrika uvelike gazi naprijed, o Dalekom istoku nećemo ni slova više trošiti koliko su napravili!). Hrvatska užurbano, punom brzinom i svim silama radi na tome da buduće generacije Hrvata postanu doslovno pomoćni radnici.

Za informatiku – nema se novca

U narednih 20 godina mnoga će zanimanja nestati i mnoga nova će se roditi. Varate se ako mislite da će netko tko danas s 30 godina radi za blagajnom u supermarketu tu dočekati mirovinu – online trgovina i samonaplatne blagajne su iza ugla. Ako želimo reformirati poljoprivredu – trebamo negdje upola manje seljaka nego sada. Mnoga jednostavna zanimanja, tipa taksista – nestat će, kao što su nestali kondukteri u gradskim autobusima. Zamijenit će ih roboti.
Rađaju se i rodit će se nova zanimanja – uglavnom vezana za informacije, informatiku, telematiku, mehanotroniku, robotiku i srodna znanja. Neće svi biti programeri, daleko od toga, ali poslova vezanih za tehnologiju će biti sve više. I što onda u iščekivanju takvog svijeta Hrvatska radi? Ništa. Radi se sve da bi škola ostala kakva je bila! Radi sve da se ne bi reformirala, radi sve da se slučajno ne bi pokazalo kako je nekih nastavnika previše, a drugih premalo. Kupuje sadašnjost uhljeba na račun budućnosti naše djece.
Kaže tako ministar Vedran Mornar kako Hrvatska još nema novca potrebnog da informatika postane obavezni predmet u osnovnim školama, ali da će do 2022. godine kroz projekt 'e-Škole' biti uloženo 180 milijuna eura kako bi 50 posto hrvatskih škola postalo "digitalno zrelima".
''Situacija nije trenutno dobra. Što se tiče informatičke tehnologije, zadnja oprema je iz proračuna kupljena 2008. godine. Kroz ovaj projekt 'e-Škole' pokušat ćemo broj škola opremljenih digitalnom tehnologijom značajno podignuti. Do 2022. godine uložit ćemo 180 milijuna eura i time ćemo pokušati barem 50 posto škola učiniti digitalno zrelima, a to znači nastavu uz pomoć tehnologije, poslovanje, hardware, software i sadržaji'', rekao je Mornar.
Ministar, poznat da je u svom mandatu uspio naći vremena za posjet svim mogućim crkvenim velikodostojnicima, pa onda i posjet Samsungu, ali nije uspio s pokretanjem prijeko potrebnog građanskog odgoja (koji je za razliku od zdravstvenog bio spreman prošle jeseni) i općenito nismo za njegova mandata vidjeli reforme – kaže eto da možda se nešto uspije do 2022. godine! Godine do koje će proći još dvije Vlade i sedam generacija djece!
Posebno je znakovito ovo ministrovo „Do 2022. godine uložit ćemo 180 milijuna eura…“ Tko će uložiti? Pa Vedran Mornar je tehnički ministar Vlade na odlasku, ne misli valjda da će upravljati ministarstvom još dva mandata? Njegov ministarski mandat je izum Zorana Milanovića, i jedno od definitivno promašenijih kadroviranja – Mornar je dobro pazio da se za svog mandata nikome ne zamjeri. I upravo je u tome problem. U ministrima koji se izmjenjuju, a nikome se ne bi zamjerili. Šefovali bi, a ostavili stvari upravo onakvima kakve jesu.

Znate zašto nema informatike?

Ako mislite da su tu škole radi djece – grdno se varate. Škole su tu radi učitelja, nastavnika i službenika. Jer u Hrvatskoj politici nitko se ne usuđuje reći da su potrebe djece ispred potreba učitelja, nastavnika i službenika. Nitko se ne usuđuje reći da učiti djecu robotiku više vrijedi nego hrpa zastarjele lektire s kojom se ionako današnje generacije ne mogu poistovjetiti. Nitko se ne usuđuje reći da su stotine nastavnika društvenih predmeta višak, a tehnologije manjak – i zato će uredno nastaviti po starom. Učiti djecu da sutra sjede na birou rada. Učiti djecu da znaju podatke napamet, a o korelacijama nemaju pojma. Učiti djecu da budu u političkom smislu borgovske radilice, a ne samosvjesni pojedinci.
Hrvatska politika se grozi pada nataliteta – ne zato jer nas ima manje, nego zato što više ne može opravdati toliko kadrova u školama, koji su vjerni glasači. Hrvatska politika se grozi promjena školskih programa – jer to znači da su neki nastavnici postali suvišni, a nekih drugih nema. Hrvatska politika se grozi talentirane djece – jer sutra će oni postati neovisni intelektualci koji će gaziti po toj politici. Zato su programi za talentiranu djecu, tipa onih u Zvjezdarnici u Višnjanu prvi „izletjeli“ iz financiranja. Ne zato jer nema novca – već radi straha politički elita.
Hrvatska ne želi neke buduće nobelovce koji bi onda dijeliti savjete političkim vođama. Želi one koji će biti sretni da stranci lijepe plakate za kakvu sinekuricu. Hrvatska politika želi školu iz koje izlaze radilice, neškolovani i nekritički ljudi koji će obavljati pomoćne poslove – jer to upravo znači život ove i ovakve politike.

Hrvatska politika još dodatno obožava uravnilovku – pa se grozi činjenice da bi nastavnike informatike trebalo platiti više od drugih (jer ih jednostavno nema), što bi značilo i sukob sa sindikatima, što hrvatsku politiku opterećuje i nervira.
Informatika je daleko više od programiranja. Informatika uči korelacije, međudjelovanja sustava, informatika uči analizu informacija, informatika uči pretraživanje informacija. Pod „informatiku ovdje smatramo i robotiku – jer bi već u osnovnoj školi trebalo učiti sastavljanje robota. To je budućnost. Tko to bude znao – biti će tražen i dobro plaćen. Tko bude ulagao u robotiku – ulaže u budućnost svoje djece i samog sebe (jer netko će mu morati plaćati mirovinu). Tko to ne radi, a Hrvatska ne radi – neka se snalazi s mrvicama globalnog stola.
Zar zaista mislite da ova i ovakva politika koja vlada Hrvatskom – želi da vaša djeca steknu takva znanja? Informatike, robotike, korelacija, pa čak i da znaju ono osnovno – proguglati što je koji političar govorio prije deset godina? Da vaša djeca steknu ta znanja – 90% sadašnjih hrvatskih političara, i iz vlasti i iz oporbe bilo bi vilama istjerano iz svojih kabineta i fotelja, u stilu seljačke bune.
I ovo gore su razlozi zašto nema informatike u školama, a ne nedostatak novca. Svatko tko vam spomene nedostatak novca za školstvo – laže. Jednostavno laže. Državi proračun je pun para k'o blata, ali je stvar – prioriteta. U Hrvatskoj su djeca zadnji prioritet – jer ne glasaju. Uhljebi nemaju ništa od njih. Ne vjerujete? Idemo dati primjere.

Državni proračun

Državni proračun je jedina prava istina države. Dakle, za budućnost djece – informatiku, novca nema, barem tako kaže ministar. Ali ima točno 674.800.134 kuna samo ove godine za pomoć općinama, gradovima i županijama koje se ne mogu same financirati. Uključivo i one koji su pokušali naručiti Superba 4x4 s trozonskom klimom. Za to se ima. Ima se i 55 milijuna kuna svake godine za potpore političkim strankama, nitko od toga ne voli odustati. Ured za udruge troši 110.164.095 kuna na godinu (što ne bi udruge mogle same, nije to u temelju dobrovoljno organiziranje?).
Stručna služba Savjeta za nacionalne manjine je 37.174.010 kuna. Ne bi mogle malo manjine o svom trošku? Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - 64.022.500 kuna. Što ono od njih korisnoga dobivamo? Ne bi bilo zgodno zaboraviti stavku: Međunarodni sporazum - Sveta stolica i RH 295.330.800 kuna. Plus dodatno nešto što se zove – Dug prema sporazumu – 60.000.000 kuna.

Samo ove godine.

A ako niste znali – biti Srbin, Talijan, Mađar ili Rom može značiti i nacionalnost, ali i profesiju, pa tako imamo:

Srpsko narodno vijeće - 7.500.000 kuna.

Romsko nacionalno vijeće – 3.000.000 kuna.

Savez Mađarskih udruga – 2.700.000 kuna.

Talijanska unija – 2.000.000 kuna.

Neka cvjeta 1000 cvjetova, no zašto manjine moraju biti tako naslonjene na Državni proračun?

Ukratko, za vjeroučitelje se ima, za ekipu u HAZU koji jako pazi da naši najbolji znanstvenici ne dođu tamo se ima, za manjine se ima, za udruge se ima – ali za djecu i informatizaciju se nema.

Djeca su budućnost – koju hrvatski političari ne vide

Cijele generacije hrvatske djece lošim obrazovnim programima, koji ne uključuju ono što se u ovom svijetu danas traži i plaća bit će gurnuti na margine globalnog društva. Bit će gurnuti na pomoćne poslove koji će biti još i slabije plaćeni nego danas, jer će ih biti sve manje, a konkurencija neškolovanih no željnih bilo kakvog posla će biti sve veća.
Zašto se ovo događa? Zato što djeca u Hrvatskoj nisu prioritet. Ona ne glasaju. Ona ne donose saborske fotelje i manjinske potpore. Djeca su budućnost – a u Hrvatskoj političari ne vide budućnost dulju od četiri godine, do narednih izbora. Štoviše, novi svijet većina hrvatskih političara uopće ne razumije – promjene su toliko velike i toliko brze, a Hrvati od običnog radnika do sveučilišnog profesora, uz časne izuzetke, bore se za svijet prošlosti koji se nikada neće vratiti. Ne vjerujete? Pitajte prvoga na ulici koji spomene kako smo „nekada imali tvornice“ o tome što misli koliko robota treba takva tvornica. Pitajte poljoprivrednika s kojeg satelita dobiva podatke o tome što njegovo polje treba. Gledat će vas vrlo čudno. A upravo je to stoljeće u kojem živimo. I upravo se tako danas radi u državama čijem standardu težimo.
U međuvremenu, znate kako rade drugi? U Sjedinjenim Državama su zaključili da im radi sve češćih meteoroloških neprilika koje pokidaju komunikacijske veze trebaju radio-amateri. Dodatno i kako previše djece upisuje društvena zanimanja i da ih treba gurati prema tehničkim. Što su napravili?
Poslali radioamatere u škole i skautske kampove – kako bi pokazivali djeci komunikaciju bez Interneta i još uključili Međunarodnu svemirsku stanicu u program. Pa se klici javljaju astronautima, razgovaraju i usput uče komunikacije, fiziku i ostalo potrebno za vezu sa Stanicom koja se vrti u orbiti. Rezultat: ogroman porast zanimanja za tehnologiju, porast broja radioamatera i naravno porast zanimanja za tehnološke studije. Za to im je trebalo samo par godina! A kod nas – prolaze generacije, da bi se napravila neka polureforma.

Opravdanje za nerad

Stoga, kada ministar govori o tome da informatike u školama neće biti – govori o neradu i nebrizi. Svom neradu, neradu svog sektora i općenito stavu hrvatske politike – nije nas briga! Jer politika će za glasove dati svima: prijevremenim umirovljenicima, crkvi, manjinama, udrugama, bilo kome tko će donijeti barem jedan jedini glas na izborima. Hrvatska politika ne razmišlja drugačije i zato se djeca i njihova budućnost ne uklapaju u viziju Hrvatske kakvu imaju političke elite. Proračun ne razumije potrebe koji nisu potrebe uhljeba. Politika ne razumije reforme koje ne donose glasove iste godine – štoviše grozi se reformi obrazovanja jer donose probleme.
U svom tom kaleidoskopu bjesomučnog trošenja državnog proračuna u kojem sudjeluju politika, crkva, udruge, manjine, bespotrebne općine i gradovi, svatko i njegov brat – tu mjesta za djecu nema. Tu mjesta za budućnost nema. Tu mjesta za nove generacije nema. Tu tom luđačkom trošenju posuđenog novca, tu informatike nema i neće je biti. Jer ovoj i ovakvoj Hrvatskoj, ogrezloj u kriminal i uhljebništvo ne trebaju nove generacije – štoviše, sudbina novih generacija će biti da teškim radom kao sezonci u turizmu (jer drugo neće preostati) vraćaju dugove današnjeg zaduživanja.

Aktivirajte se sami – kada država već neće

Što vam na kraju savjetovati? Budite sa svojom djecom, kupujte im knjige i edukativne igračke, učite ih zakone prirode, tehnologiju i jezike, stvorite od njih ljude, ponosite i sposobne, unatoč ovom obrazovnom sustavu! Kupujte robote na sastavljanje i neka nauče koristiti lemilicu! Neka nauče sastavljati elektroničke komponente, neka znaju što su senzori, servo-motori, neka znaju što treba za otići u svemir i kako robot-usisavač pronalazi put po stanu. Nemojte dozvoliti da ih hrvatski obrazovni sustav učini pasivnim gledateljima i ljudima kojima će biti san sutra ući u državnu službu, jer alternativa će biti – sezonski pomoćni radnik.

A za političke elite ne brinite – oni će svoju djecu postati vani na školovanje. Netko vama i treba vladati.

G. Vojković

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon