|
Velimir Šonje
O GRČKOJ PRED 4-5 GODINA
Malo sam pretraživao stare blogove i komentare na temu Grčke iz 2010. i 2011. Uglavnom s Banke i Tportala. Izdvojio sam neke dijelove koji su zanimljivi s današnjim vremenskim odmakom, neke stvari bi se i danas mogle napisati:
„Povijest poučava da fiskalno sazrijevanje i discipliniranje država traje desetljećima, pa i stoljećima. U svijetu postoji samo šest zemalja starijih od 50 godina koje nikada nisu bankrotirale, tj. na neki način zapele s otplatama svojih dugova. To su: SAD, Danska, Novi Zeland, Australija, Kanada i Tajland. Francuska je kroz povijest 8 puta obustavljala isplate po svojim državnim obveznicama. Španjolska čak 13 puta. Grčka je kontinuirano bila u crvenom od 1800. do 1945.“ (Kako je sve počelo, 2010.)
„Fiskalna pravila EU zasnovana su na lošoj teoriji da monetarna unija ne može funkcionirati bez čvrstih fiskalnih pravila. Povijest međutim pokazuje da monetarne unije mogu funkcionirati bez fiskalnih pravila ako nema monetizacije javnog duga ili nekog drugog oblika monetarnog subvencioniranja javnog sektora ... Pouka glasi da je puno veća opasnost za euro to što Europska središnja banka kupuje grčke obveznice nego to što Grčka neće moći platiti sve svoje obaveze.“ (Kako je sve počelo, 2010.)
„Robert Mundell je Kanađanin. Potaknut neuspjelim kanadskim eksperimentom s plivajućim tečajem prema američkom dolaru, 1959. je napisao članak „Teorija optimalnih valutnih područja“. Nakon inicijalnog odbijanja u vodećim časopisima, članak je objavljen dvije godine kasnije. Tako je započeo razvoj jedne od najvažnijih teorija u međunarodnoj ekonomici (za koju je Mundell dobio Nobela, zamislite, postoji još Nobelovaca osim Krugmana i Stiglitza!, op V.Š.). Važnost Mundellove teorije leži u tome što daje osnovu za odbacivanje triju loših, ali vrlo raširenih ideja. Prvo, teorija optimalnih valutnih područja pokazuje da fluktuirajući tečaj ne mora uvijek olakšati makroekonomsku prilagodbu (jer je tako nešto moguće samo na optimalnom valutnom području – ako neka zemlja nije optimalno valutno područje, ona neće imati koristi od promjena tečaja). Drugo, pokazuje da monetarna unija može opstati i bez fiskalnih pravila ako postoji mogućnost da jedinice javne uprave pa i sama vlada proglase moratorij na otplatu dugova. Treće, pokazuje da izostanak interregionalnih fiskalnih transfera unutar monetarne unije ne znači da bi nekom dijelu teritorija, koji nije optimalno valutno područje, bilo bolje u slučaju napuštanja monetarne unije. Najvažnija je implikacija da bi troškovi promjene vrijednosti domaće valute za mnoge države mogli biti veći od koristi. Naime, očito je da većina stvarnih država ne udovoljava Mundellovim uvjetima optimalnog valutnog područja.“ (Novo čitanje Boba Mundella, 2010.)
„Zašto Europa ne dopušta Grčkoj da proglasi bankrot i sjedne s vjerovnicima za pregovarački stol? ... Prvo, splet krivih ekonomskih uvjerenja navodi neke relevantne političke sudionike i/ili njihove savjetnike na zaključak da bi neplaćanje po grčkim državnim obveznicama moglo dovesti do strašnog događaja kao što je raspad monetarne unije. Ako vjerujete da bi Grci mogli povjerovati u krivu teoriju da bi im bilo bolje s vlastitom valutom izvan Eurzone i ako vjerujete u još neku lošu teoriju, nametnut će vam se ideja o spasu u vidu zajma solidarnosti – krpanja grčkih proračunskih rupa novcem poreznih obveznika sa sjevera kontinenta. Površnom promatraču takav zajam može nalikovati na transfer, pomoć. To vam se može veoma svidjeti ako ste političar s juga Europe. ... Čini se da spoj vjerovanja u loše teorije, povijesnog iskustva, osjećaja panike i vrlo vidljive kratkoročne političke kalkulacije sačinjava snažan koktel koji je europske političare bez dubljeg promišljanja gurnuo na put solidarnog kreditiranja članica u fiskalnim poteškoćama. Sada izgleda da je to put bez povratka. Drugi je rizik politički, a u vezi je s načinom diktiranja fiskalne prilagodbe. ... Naime, diktat fiskalne prilagodbe u modelu beskonačnog kreditiranja Grčke novcem drugih članica Unije ... može izazvati puno jače međunarodne političke trzavice unutar Unije nego u slučaju kada diktat fiskalne prilagodbe dolazi isključivo od anacionalnog entiteta kakav je MMF. Kod fiskalno nesolventne članice – dužnika može se pojaviti politički bijes ako misli da joj druge članice nameću prestroge uvjete prilagodbe. Razvit će se različite teorije zavjere. Zbog toga grčki komunisti žele van iz EU, a u većine Grka javlja se osjećaj da su izgubili dio suvereniteta. Kod fiskalno solventne članice – vjerovnika može se pojaviti politički bijes ako misli da daje nešto što primatelj kredita nije zaslužio. Otud poraz Angele Merkel na lokalnim izborima u Sjevernoj Rajni Vestfaliji. To znači da političari na oba kraja europskog stabilizacijskog aranžmana počinju doživljavati političke gubitke kojima se ne vidi kraj ... Treći je rizik strukturni, odnosno konstrukcijski, a u vezi je s neizvjesnom opcijom izlaza za kreditore. Kredit Grčkoj odobrava se na tri godine uz pretpostavku da će zemlja izvršiti potrebnu fiskalnu prilagodbu i ući u fazu rasta, što će joj omogućiti povratak na financijsko tržište i otplatu zajma u predviđenu razdoblju. Što ako će ekonomski oporavak biti sporiji od očekivanja? Što ako za tri godine opet bude kriza, pa tržišta ne budu imala kapacitet i apetit za novo izlaganje Grčkoj i zemljama poput nje (za kupnje državnih obveznica)? Što ako se prodube političke podjele i recesija u samoj Grčkoj? Što ako Grčka ne bude imala druge opcije osim defaulta? Hoće li i tada zemlje kreditori biti spremne rolati svoj kredit po povoljnim uvjetima? ... Stoga bi se moglo dogoditi da default, iako je zasad odbačen kao opcija, na kraju opet ispliva kao jedini realni izlaz iz ove situacije. Deklariranje nesposobnosti plaćanja i početak pregovora s vjerovnicima noćna su mora dužnika i vjerovnika. Međutim, nakon pregleda rizika sveeuropskog kreditnog modela ta opcija više ne izgleda neprivlačno. Pritom ne treba imati iluzije. Default bi bio traumatičan. Nema sumnje da bi se u kratkom roku pojavili dodatni troškovi. Narasli bi prinosi na sve državne obveznice. Vjerojatno bi se usporio tempo izlaska iz recesije 2010./11. Ne bi se mogla isključiti niti recesija s dvostrukim dnom. Međutim, default bi za dugi niz godina motivirao tržišne sudionike da ispravno ugrađuju rizik vlada u prinose na obveznice. Europski bi financijski posrednici napustili implicitni pakt s političkim vlastima koji uspavljuje njihove instinkte za procjenu rizika. To bi dugoročno i učinkovito osiguralo fiskalnu disciplinu na cijelom teritoriju monetarne unije.“
_________________ There's a fine line between fishing and just standing on the shore like an idiot. ><((((º>-------------------------------------------    Modovi, akrilni stalci i 3D printanje
|
FAQ
Postano: 01 srp 2015 13:38 
nemoj da te izdvojim sa karte sa velikim U 
.