Vaper club

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Knjiga NUSPOJAVA SMRT
bivšeg direktora farmaceutskog giganta pod imenom Elli Lilly:

_________________

Lidija Gajski: Industrija je glavni financijaš znanstvenih istraživanja

Ako smo od GMO-a u namirnicama za ljudsku upotrebu i pošteđeni, ostaje problem uvoza GMO, npr. soje, koja se koristi kao stočna hrana. No ono što je važnije od konzumacije GM-hrane, pitanje je sjetve i uzgoja GM-usjeva, dakle problem živih modificiranih organizama (LMO) koji su se sposobni razmnožavati, odnosno nekontrolirano širiti i trajno onečistiti prirodne usjeve. I tu bi trebalo osigurati nultu toleranciju na GMO

U biotehnološkoj i farmaceutskoj proizvodnji genetički se inženjering koristi već dugo godina. Zagovornici njegove primjene tvrde da obiluje mnogim pozitivnim primjerima, poput proizvodnje humanog inzulina za liječenje dijabetesa ili enzima u industriji. O tome razgovaramo s dr. Lidijom Gajski.

Tvrdite da je inzulin dobiven genetičkim inženjeringom potencijalno kancerogen, te da se razlikuje od prirodnoga. Tvrdite i da se, kada već govorimo o inzulinu, on uvodi prerano u terapiju liječenja šećerne bolesti. Možete li nam to dodatno prokomentirati?

- Genska se tehnologija koristi u proizvodnji lijekova još od kraja sedamdesetih godina, i to je počelo upravo s inzulinom koji se dobiva uz pomoć genski preinačene bakterije E. coli. Problematična je strana tog postupka, a to vrijedi za genski modificirane organizme općenito, je da je nemoguće tvrditi da je tako stvoreni proizvod istovjetan onome prirodnom, odnosno onome koji smo željeli dobiti. Naime manipulacija genima može rezultirati neočekivanim i neplaniranim sastojcima i svojstvima takvih proizvoda, što je dokazano na primjeru hrane koja je sadržavala nova alergijska svojstva, nove toksične tvari, ili je bila siromašnija hranjivim sastojcima u odnosu prema prirodnoj. Kad je riječ o inzulinu, treba znati da se na tržištu razvijenog svijeta danas gotovo isključivo primjenjuju inzulini dobiveni genskom tehnologijom, premda nemaju nikakvih kliničkih prednosti u odnosu prema prirodnima (svinjske i goveđe). Postoje istraživanja koja upućuju na to da bi neki od njih (glargin) mogli biti kancerogeni. Primjena inzulina u dijabetologiji, inače, neprekidno raste – nerijetko se uvodi nepotrebno ili prerano i primjenjuje u prevelikim dozama. Ovdje nije riječ o stvarnoj potrebi i dobrobiti dijabetičara, jer, vjerovali ili ne, u tipu 2 šećerne bolesti (tzv. starački dijabetes) uopće nema znanstvenih dokaza o dugoročnoj koristi te vrste terapije, nego je riječ o pritisku farmaceutske industrije. Riječ je o vrlo skupom pripravku čija je primjena povezana i s drugom skupom opremom za aplikaciju i kontrolu šećera u krvi, što je iznimna prigoda za zaradu.

Genetički inženjering također služi u razvoju cjepiva, a poznat je Vaš stav o cjepivima. Da ne ulazimo preduboko u problematiku cjepiva, koja svakako otvaraju novu temu, zašto je genetički inženjering našao plodno tlo baš u razvoju cjepiva?

- Tehnika rekombinantnog DNK, ili popularnije, genetičko inženjerstvo, postupak je koji je općenito omogućio patentiranje takvih proizvoda, a to je ono što je proizvođačima u financijskom smislu zanimljivo. Cjepiva se dobivaju tako da GM-bakterije ili kvasci proizvode bjelančevinu mikroorganizma protiv kojeg je cjepivo usmjereno i koja je glavni sastojak cjepiva. I ovdje je riječ o velikom tržištu – iz godine u godinu cijepe se kompletni naraštaji djece na globalnoj razini. Apsurd je u tome da je korist od tog projekta vrlo upitna, jer znanstveni dokazi o djelotvornosti cjepiva uglavnom ne postoje.

Kada je o genskim bolestima riječ, znanstvenici se nadaju da bi genetički inženjering mogao otvoriti mogućnost genske terapije određenih bolesti, gdje bi se u stanicama pacijenta pokušalo ispraviti genski defekt koji uzrokuje bolest ili zaustaviti napredak degenerativnih bolesti. Mislite li da je to ostvarivo?

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Psihijatri u najvećim svjetskim udrugama već godinama pokušavaju svrstati svaku ljudsku osobinu i osjećaj uz nekakav poremećaj ili mentalnu bolest koju bi se trebalo liječiti ili kontrolirati patentiranim farmakološkim proizvodima. Trenutačna je meta konsenzualni seks koji bi se uskoro trebao klasificirati kao hiperseksualni poremećaj.

Da pojasnimo, u slučaju ako ste seksualno aktivniji od drugih ili ako vam se čini kako „previše“ uživate u seksu, tada bi vaše stanje mogao postati novi mentalni poremećaj koji se lako dijagnosticira, bez obzira što možda i vaš partner/partnerica jednako uživa u uzajamnoj intimnosti. Science Daily je takav poremećaj nazvao “ovisnost o seksu,” očigledno nimfomanija nije dovoljna – trebaju nam dodatne standardizacije.

Science Daily je također priznala kako je psihologija već specificirala simptome hiperseksualnog poremećaja:

„Simptomi su: ponavljajući uzorci seksualnih fantazija, potrebe i ponašanje koje traje dulje od šest mjeseci, a koje nije povezano ili uzrokovano vanjskim faktorima kao što je seksualno zlostavljanje ili neki medicinski poremećaj, manične epizode povezane s bipolarnim poremećajem i tako dalje. Osobe kojima se dijagnosticira ovakav poremećaj moraju pratiti određeni uzorak u seksualnom ponašanju i aktivnosti koje su povezane s negativnim stanjima svijesti kao što su depresija, a koju pacijenti pokušavaju prevazići zahvaljujući uzorcima stalno ponavljajućih epizoda seksa. Dakle, ako osoba pokušava seksom izliječiti depresiju, tada pati od hiperseksualnog poremećaja.“

Uvažena web stranica Natural News je na ovakvo dijagnosticiranje „mentalnog poremečaja“ odgovorila s dozom humora kojeg ćemo pokušati prenijeti:

„Ako je to istina, tada bi SVAKOG MUŠKARACA KOJI JE IKADA ŽIVIO NA ZEMLJI trebalo poslati pravo u ludaru da se u njoj izliječi od hiperseksualnog poremećaja. Većina djece na Zemlji su napravljena baš zato što su njihovi očevi barem jednom u životu fantazirali o njihovim majkama i tu fantaziju su sproveli u djelo. Oh ne, trenutačno se mi osjećamo depresivno i možda bismo mogli prionuti na malo „vođenja ljubavi“ kako bismo izašli iz depresije nakon čitanja ovih nebuloza. I znate što? Zapravo takve stvari nas uvijek izvuku iz depresije i OPUSTE!“

Stravično je da je ideja o hiperseksualnom poremećaju pokrenuta na jednom američkom komedijaškom programu koji se emitira u kasnim noćnim satima na nacionalnoj televiziji SAD-a (ne nećemo reklamirati dotičnu emisiju jer ne reklamiramo idiotarije), no tu ideju su odmah prigrlili profesori s Fakulteta za neuroznanost na Sveučilištu Kalifornija.

U zadnjem broju žurnala Sexual medicine, već je objavljen kompletan „znanstveni rad“ o hiperseksualnom poremećaju i smatra se kako će biti uvršten u DSM-5, najnovije izdanje Biblije psihijatrije (mentalnih bolesti i poremećaja) koja se naziva „Statistical Manual of Mental Disorders.“

Uz objavu ovog vrlog rada, znanstvenici puritanci diljem SAD-a su se odmah složili kako je poremećaj najbolje liječiti i zatomljivati uz pomoć određenih patentiranih lijekova koji bi mogli ukloniti želju za seksom i popratne efekte kao što je depresija.

Za sve one koji nisu upoznati s dosadašnjim trikovima farmaceustke, medicinske i istraživačke znanosti i biznisa, morat ćemo napomenuti kako se u zadnjih nekoliko desetljeća „izmislilo“ preko 80% mentalnih bolesti i poremećaja koji se, naravno, liječe uz pomoć skupih lijekova i čija konzumacija uglavnom stvara dodatne poremećaje i fizičke bolesti.

Najviše uznemirava to što ti isti vrli znanstvenici tvrde kako ovaj poremećaj nastaje u adolescenciji što će, nakon objavljivanja dijagnostike hiperseksualnog poremećaja i njene standardizacije u DSM-5, omogućiti drogiranje mladih ljudi koji tek istražuju svoju seksualnost i koji će postati zombiji čije zdravlje će upropaštavati patokratska znanost koja u svakom novom mladom ljudskom biću vidi izvor zarade i eventualne kontrole.

Hoće li uskoro i razmišljanje svojom vlastitom glavom postati mentalna bolest ili kakav gadan poremećaj?

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.