Lidija Gajski: Industrija je glavni financijaš znanstvenih istraživanja
Ako smo od GMO-a u namirnicama za ljudsku upotrebu i pošteđeni, ostaje problem uvoza GMO, npr. soje, koja se koristi kao stočna hrana. No ono što je važnije od konzumacije GM-hrane, pitanje je sjetve i uzgoja GM-usjeva, dakle problem živih modificiranih organizama (LMO) koji su se sposobni razmnožavati, odnosno nekontrolirano širiti i trajno onečistiti prirodne usjeve. I tu bi trebalo osigurati nultu toleranciju na GMO
U biotehnološkoj i farmaceutskoj proizvodnji genetički se inženjering koristi već dugo godina. Zagovornici njegove primjene tvrde da obiluje mnogim pozitivnim primjerima, poput proizvodnje humanog inzulina za liječenje dijabetesa ili enzima u industriji. O tome razgovaramo s dr. Lidijom Gajski.
Tvrdite da je inzulin dobiven genetičkim inženjeringom potencijalno kancerogen, te da se razlikuje od prirodnoga. Tvrdite i da se, kada već govorimo o inzulinu, on uvodi prerano u terapiju liječenja šećerne bolesti. Možete li nam to dodatno prokomentirati?
- Genska se tehnologija koristi u proizvodnji lijekova još od kraja sedamdesetih godina, i to je počelo upravo s inzulinom koji se dobiva uz pomoć genski preinačene bakterije E. coli. Problematična je strana tog postupka, a to vrijedi za genski modificirane organizme općenito, je da je nemoguće tvrditi da je tako stvoreni proizvod istovjetan onome prirodnom, odnosno onome koji smo željeli dobiti. Naime manipulacija genima može rezultirati neočekivanim i neplaniranim sastojcima i svojstvima takvih proizvoda, što je dokazano na primjeru hrane koja je sadržavala nova alergijska svojstva, nove toksične tvari, ili je bila siromašnija hranjivim sastojcima u odnosu prema prirodnoj. Kad je riječ o inzulinu, treba znati da se na tržištu razvijenog svijeta danas gotovo isključivo primjenjuju inzulini dobiveni genskom tehnologijom, premda nemaju nikakvih kliničkih prednosti u odnosu prema prirodnima (svinjske i goveđe). Postoje istraživanja koja upućuju na to da bi neki od njih (glargin) mogli biti kancerogeni. Primjena inzulina u dijabetologiji, inače, neprekidno raste – nerijetko se uvodi nepotrebno ili prerano i primjenjuje u prevelikim dozama. Ovdje nije riječ o stvarnoj potrebi i dobrobiti dijabetičara, jer, vjerovali ili ne, u tipu 2 šećerne bolesti (tzv. starački dijabetes) uopće nema znanstvenih dokaza o dugoročnoj koristi te vrste terapije, nego je riječ o pritisku farmaceutske industrije. Riječ je o vrlo skupom pripravku čija je primjena povezana i s drugom skupom opremom za aplikaciju i kontrolu šećera u krvi, što je iznimna prigoda za zaradu.
Genetički inženjering također služi u razvoju cjepiva, a poznat je Vaš stav o cjepivima. Da ne ulazimo preduboko u problematiku cjepiva, koja svakako otvaraju novu temu, zašto je genetički inženjering našao plodno tlo baš u razvoju cjepiva?
- Tehnika rekombinantnog DNK, ili popularnije, genetičko inženjerstvo, postupak je koji je općenito omogućio patentiranje takvih proizvoda, a to je ono što je proizvođačima u financijskom smislu zanimljivo. Cjepiva se dobivaju tako da GM-bakterije ili kvasci proizvode bjelančevinu mikroorganizma protiv kojeg je cjepivo usmjereno i koja je glavni sastojak cjepiva. I ovdje je riječ o velikom tržištu – iz godine u godinu cijepe se kompletni naraštaji djece na globalnoj razini. Apsurd je u tome da je korist od tog projekta vrlo upitna, jer znanstveni dokazi o djelotvornosti cjepiva uglavnom ne postoje.
Kada je o genskim bolestima riječ, znanstvenici se nadaju da bi genetički inženjering mogao otvoriti mogućnost genske terapije određenih bolesti, gdje bi se u stanicama pacijenta pokušalo ispraviti genski defekt koji uzrokuje bolest ili zaustaviti napredak degenerativnih bolesti. Mislite li da je to ostvarivo?
_________________ Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi. Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|