S ponosom i srećom objavljujem svoju prvu godišnjicu početka parenja. I što reći o ovom povijesnom trenutku?
Sada bi trebao dramatizirati i napisati kako je to bila duga, neizvjesna i teška borba sa željom za cigaretom. Ali nije.
Ex pušaći će reći da i nisam prestao pušiti. I nisam. Našao sam si novi gušt, hobi i zanimaciju. Istina je da nisam tako zamišljao parenje. Mislio sam kupovati stvari, točiti i to je to. Ali vrlo brzo me to obuzelo i eto… Nakon godine dana sve to izgleda sasvim drugačije. Kada se samo sjetim mog govora o tome kako ne želim raditi grijače, ne želim brusiti, lemiti, bušiti i modificirati. Miješanje tekućina mi nije bilo ni u primisli. Vamo mi je izgledao kao nezamislivo velik i nezgrapan. Krajnje nepraktičan čak i za kućnu upotrebu. Vivi nova mi je izgledala kao stroj za čije slaganje treba barem fakultet i još neki 6-mjesečni tečaj. Sve se promijenilo i sada drugima objašnjavam kako miješanje tekućina nije nikakav problem, vamo i nije tako velik, a Ithaka je mačji kašalj za slaganje.
Samo odeš na forum i sve će ti se objasniti. Možeš mislit kako mi itko vjeruje.
Moram zahvaliti mojoj boljoj polovici na razumijevanju. Bez nje ne bi niti krenuo s time. Hvala mojoj curici koja me trpi sada a još više kada sam smrdio po dimu. Hvala puncu zbog kojeg još nisam zaboravio motati duhan. Hvala Kinti što vodi ovu diktat…. demokratski forum i što me nije banao dok se nisam složio s njegovim mišljenjem. Ni danas se ne slažem. Hvala svim članovima Vaper Cluba koji, svaki na svoj način, doprinose radu foruma. Hvala Kasici Prasici koja ovaj forum i ideju uzdiže na poseban nivo. Hvala svim alkemičarima i kinezima koji rade tako divne stvari za ovaj moj hobi. Hvala Proxxonu na divnom komadu alata.
Jesam li koga zaboravio? Nadam se da nisam.
