Da i ja kazem nesto o mom putu prema elektronici. Pocel sam pusit u 8. osnovne, iz zajebancije i to je preraslo u mogu slobodno reci tesku ovisnost, 2 kutije minimum crvenog il bijelog mlb-a. Uvijek zadihan nakon malo duze setnje, a trcanja pogotovo. Nakon 3 gema u tenisu umiranje na terenu, ljudi oko mene su valjd mislili da bu sam vrag iz mene izasel.
Prvi puta sam se susreo sa strujom kad je frend kupil egicu prije 3 godine. Zanimalo me kaj je to i kupio sam i sebi jednu. I mucio se s njom svakak, slaba baterija tralalala. Usporedno sam i pusio, ma katastrofa. Onda vamo, protank, taifun, mehanika, arome, miksanje tekucina, grijaci, zica, vata itd. Svo to vrijeme sam i dalje pusio usput. Onda sam neko vrijeme prestao sa parenjem.
Ali, nekako me vukla ta parilica stalno pa sam malo malo slozio taifuna ili rusa i opet uzivao u bogatstvu mirisa i okusa. Na kraju sam dosao u stadij da kam god idem vucem sve sa sobom, i vamo i mehaniku i baterije plus pljuge i upaljac. Naporno brate mili.
I onda, 9.1.2016 oko 23h nakon 3 pune godine zavaravanja samog sebe sa malo bi ovo malo bi ono, reko DOSTA. Popusio zadnju cigaretu svog voljenog crvenog marlboroa i odlucio da vise necu. Da cu se potpuno predati carstvu elektronike i pare. Premotao taifuna, premotao rusa, napunio stare nevaljale batke i opalio po prekidacima.
I evo me, danas je tocno 2 mjeseca od kad sam odbacio smrdulje. Da su mi falile, jesu. Da mi jos fale, fale. Kadkad.
Uz vece kolicine alkohola. I nakon dobre klope. ALi, imam ja svoj vamo i svoju mehaniku pa povucem par muskih i prepustim se finoci pare. I prode me volja. I da, odlucio sam se upgrejdat sa evic vtc mini. Kad je bal, nek jebal

. Namirisem pusaca na 100 metara, kad dodem iz birtije pozelim se jecajuci okupat da maknem taj smrad sa sebe. MAjoneza mi ima drugaciji okus majku joj. Ljudi, ovo je mrak, da sam bio pametniji prije di bi bio sada.
Tomislav Boch, 27 (za 17 dana 28) god