Osobni isparivač

Počeo sam pušiti sa 17 godina iz meni nejasnih razloga. Probao jednu, dvije, tri i valjda je tako krenulo. Nevjerojatno koliko mi je i tada bilo odvratno a opet privlačno u svojoj odvratnosti.

U 25 godina pušačkog staža bilo je svega. Valjda sam probao i promijenio sve relevantne cigarete na tržištu i nekih izvan njega. Ponajviše je tome kumovala nestašica. Nisu uvijek bile dostupne za kupiti. Stvorio se neki ludi krug žicanja i dijeljenja.

Kada čitam i slušam tuđa iskustva sram me je reći kako nisam imao nikada nikakvih zdravstvenih problema zbog cigareta. Oduvijek sam se bavio nekakvim sportom ili fizičkom aktivnosti koja je svaku cigaretu istjerala van. I to ne u vidu kašlja ili nečeg goreg. Jednostavno je isparila. A nisam se bavio pravim sportom nego sam bio fanatični rođeni rekreativac. Ali na takvoj razini da mi niti istrenirani nisu baš puno mogli. Nakon 10 km bicikla ili 10km šetnje ili trčanja imao sam osjećaj kako nikad nisam zapalio cigaretu. Često sam bio na raznim zdravstvenim pregledima i svaki puta je sve bilo jako dobro ili fantastično. Liječnici su često spominjali male bebe i čudili su se podatku o kutiji cigareta na dan.

Nekoliko puta sam pokušao prestati s pušenjem. Jednostavno nije išlo. Najbolja metoda su bili flasteri, dok je bilo flastera. Kada su flasteri nestali, nastupila je cigareta. U zadnjih godinu dana duhan s placa. Najviše me smetala komocija. Nije bila stvar u tome gdje se smije pušiti, nego kako doći do cigareta. To je bilo ponekad kao da kupujem… nešto drugo. Uvijek sam govorio kako bi bilo lakše prestati kada bi me nešto bolilo.

Jednog hladnog zimskog dana sam ušao u stan i zapuhnuo me strašan smrad cigarete. A nisam pušio posvuda, već na jednom mjestu. U kuhinji koja ima ogroman prozor i to stalno otvoren.

Sada sam si zamislio što moje dijete od 4 godine osjeti svaki dan i u čemu živi. Moralo se nešto promijeniti. Umalo sam napravio nalijevo krug i zaputio se po flastere. No, nisam, na sreću. Navečer sam upalio kompjuter i sasvim slučajno mi je ispao osobni isparivač na akciji.

Da, kupio sam to, kupio sam i puno toga dok nisam saznao što je dobro i dok nisu na tržište došli dobri isparivači, ali nisam više zapalio. Jednu sam za probu zapalio nakon mjesec dana (jer sam si tako obećao) i bila je odvratna. Drugu sam zapalio nakon još mjesec dana. Nisam spavao cijelu noć. Mučnina, blijed u licu, jadan i ponižen. Jedino što sada mogu priznati kako više nemam hrabrosti zapaliti cigaretu. Ne želim razmišljati što bi bilo kada bi ostao bez osobnog isparivača. Cigareta svakako nije opcija.

Nakon tri dana od prelaska na osobni isparivač bio je mali doček Nove 2012. Supruga je otišla po klopu, a ja sam trebao prijateljici raditi društvo dok puši svoju cigaretu u kuhinji. Ušao sam malo iza nje u kuhinju, otišao do prozora, širom ga otvorio i hrabro pobjegao. Smrad je nakon njena tri dima bio nesnosan.

Goran Senfner, 43 g.

_________________

Sad te mogu pronaći!

_________________
***Nema đabe ni u stare babe!***

I kako je na to reagirala prijateljica???