A sad teška kategorija

Kinta

Pusiti sam poceo rano, otprilike sa 3-4 godine. Tada je to bilo lako jer su cigarete bile napravljene od duhana a ne od otpadne celuloze. I to je bila vrlo ugodna i ukusna stvar koja je fino zamijenila dudu. Uz dodatni efekt koji duda nije mogla dati.

Kad sam krenuo u skolu vec sam bio na 3 cigarete dnevno. Dobro mozda ne bas svaki dan.
Peti razred je nosio vec obavezne partizanke iza skole. A naravno nasla se i kakva boca alkohola.
Ali pusac u pravom smislu rijeci postao sam u prvom srednje. Kutija dnevno bila je obavezna. I tako sam dosao do dvije i po kutije plavog otrova iz Rovinja.

Pokraj kreveta mi je bila pepeljara. Kada sam se po noci probudio, popusio svoje 2-3 cigarete i nastavio spavati. Steka doma, steka u autu i steka na poslu je bila obavezna oprema. Kada sam unatoc tome znao ostati bez cigareta, bez problema sam se digao iz kreveta i u 3 sata po noci sjeo u auto i otisao na benzinsku na autoputu po cigarete. Tih 20-30 km zaobilaznica nije predstavljao nikakav problem.

Da naravno da sam pokusavao prestati. Sigurno preko 20 puta. Jednom sam izdrzao cijelih 6 mjeseci. Ali zelja je bila jaca. Tesko da ce se naci pusac koji nije probao nikotinske zvake, nikotinske flastere, terapije, hipnoze, seminare i sve ostale nis koristi nacine odvikavanja od cigarete. Na kraju sam se pomirio da sam pusac po uvjerenju i mirno zapalio svoju dozu.

Za elektricnu cigaretu sam cuo odmah u pocetku. Ali sam to odbacio kao jos jednu nis koristi novotariju.

Nisam imao nekih zdrastvenih problema osim ostre boli prlikom dubokog udaha. Bar sam to tada tako mislio. Ali kao se blizila pedeseta znao sam da ne mogu tako jos dugo i ako zelim vidjeti kao djeca rastu jednostavno moram baciti taj pozdrav iz Rovinja. Pozdrav i ja tebi.
Surfajuci ponovno sam naisao na elektricnu cigaretu i zakljucio da tu ipak ima nesto. I u kasno ljeto 2009 godine narucio svoj prvi komplet.

Postar mi je donio moj prvi RN4075 i dvije bocice tekucine od 30ml s 36mg nikotina. U toj ranoj fazi uceci jedni od drugih po forumima sirom svijeta to je trebalo biti dovoljno tekucine za 2 mjeseca. Napunio sam baterije i ... ja vise nisam pusio !!
Ni ja ni svi moji bliznji nismo mogli vjerovati da to uspijeva. Naravno danas je tehnologija osobnih isparivaca otisla naprijed i sada svi mogu bez problema prestati pusiti. Ali ja sam i na toj bijedi uz odredjene preinake uspio !!

Nakon svega par mjeseci doveo sam majku na kontrolu u KBC Sestre Milosrdnice. Kad smo bili gotovi odem ja sam po auto koji je bio na vrhu brijega na tom parkiralistu. Dodjem do auta i stanem. Okrenem se i ne vjerujem. Ja sam cijeli uspon bez problema prosao ubrzanim hodom. Nisam stao da ulovim zraka, nisam se cak ni zakasljao.

Nakon toga poceo mi se popravljati osjet okusa i mirisa. I nakon 22 godine braka odjednom vise nisam bio zadovoljan supruginim kuhanjem. I primio sam se kuhanja. Moji ukucani ni sada ne mogu vjerovati da hrana moze biti tako ukusna. Iako nevoljko i supruga je priznala da kuham bolje od nje.

Pojavio se i visak energije koji sam poceo trositi na nordijsko hodanje. Danas prodjem tridesetak kilometara za 5 sati po stvarno strmim brdskim stazama. U svemu se osjecam bolje i s vise elana pristupam rjesenju svakog problema.

Nikotin za razliku od industrijske cigarete stvara vrlo slabu ovisnost, pa mi vise ni netrebaju neke zalihe u autu, na radnom mjestu ili kod kuce. Po par sati ne uhvatim osobni isparivac u ruke, a i vrlo cesto odem od kuce da ga ne uzmem sa sobom. Ali mi treba kod rjesavanja nekog veceg problema. Jer kao sto vjerojatno znate, svi pametni ljudi u zadnjih nekoliko stotina godina su pusili. Nikotin je taj koji potice kreativno razmisljanje. I zato od svog osobnog isparivaca necu nikad odustati. A i zasto bi? Nikad se nisam bolje osjecao a siguran sam da cu vidjeti kako mi unuci rastu.

Želimir Gundić 55 god.

.

A sad teška kategorija

A sad teška kategorija

A sad teška kategorija

Online