Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 23 sij 2017 18:58. Sada je: 23 sij 2017 18:58.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 8 post(ov)a ] 
Autor Poruka
 Naslov: Split
PostPostano: 02 ožu 2013 20:02 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10707
Lokacija: Samobor
Nakon Osijeka i u Splitu je postavljen mljekomat. Mora se priznati da slavonci imaju ljepse manekenke.
:lol:


slika


U priču o hrvatskom mlijeku koje je u vrhu europske kvalitete, nakon nedavna incidenta s povišenim aflatoksinom, pronađenim u sedamdesetak uzoraka mlijeka s naših farmi, tek rijetki još vjeruju.

No, Ante Ćubelić odlučan je u namjeri da svima dokaže suprotno. Postavio je prvi mljekomat u Splitu, ma šta u Splitu - u Dalmaciji. Nešto slično postoji doduše u Karlovcu i Ogulinu, i pokazalo se da ljudima takvo što jako dobro odgovara.

Što je to mljekomat? Uređaj je to koji vam nudi svježe mlijeko za samo šest kuna po litri. Ubacite novčanicu ili kovanice, bez straha, jer uređaj pamti i vraća ostatak, stavite bocu i pričekate da vam je napuni mlijekom s farmi Braniteljske zadruge “Blagoslov”. Čak i ne morate sa sobom nositi svoju ambalažu, jer odmah do mljekomata nalazi se – bocomat. E, da, ubacite kunu i dobijete jednolitarsku plastičnu bocu, steriliziranu i zatvorenu.

- Braniteljska zadruga “Blagoslov” udružila je nas šestero branitelja koji smo željni dokazati ovoj državi da nismo inventar kafića i kladionica, da nismo teret državi i da nismo paraziti, već vrijedni ljudi - kazuje nam upravitelj Zadruge Ante Ćubelić.

Ideja o mljekomatu je pak – ženska. Supruga Mladenka, inače majka petero im djece, zaključila je da budućnosti u mljekarstvu nema ako sami ne plasiraju svoj proizvod na tržište. Naime, mljekare su im plaćale litru samo dvije kune i 20 lipa, a i to bi, veli Ante, stiglo s velikim zakašnjenjem. Odlučili su stoga biti oni koji će navečer izmusti svoje krave i do jutra mlijeko dovesti u grad pod Marjanom, točnije na Pazar.

- Nakon zadnje mužnje, oko ponoći, mlijeko se u spremnicima od 250 litara hladi na četiri stupnja po Celziju i odmah transportira do Splita, do mljekomata - kazuje nam mljekarski nasljednik, najstariji sin Ćubelićevih, Ivan.

Kada ubacite šest kuna i napunite litru stvarno svježeg i stvarno hrvatskog mlijeka – treba li ga prokuhati, pitamo.

- Naravno, preporučujemo svima da prokuhaju mlijeko, premda garanitiram da vam se ništa neće dogoditi ako to i ne učinite, to je mlijeko krava koje su na ispaši, koje ne jedu uvoznu hranu, koje su pod stalnom veterinarskom kontrolom - kazuje nam Ante.

Osim krava, pod kontrolom je i samo mlijeko, naravno. Uzorci, koje uzimaju veterinari ili ovlaštene osobe, šalju se u laboratorij u Križevcima. A krave su i manekenke. Ne vjerujte? Vjerujte!

Ante Ćubelić nije želio da se na reklamnim letcima ili na samom mljekomatu nalaze ilustracije, već je želio da se fotografiraju upravo njegove krave, na ispaši u Dobranjama, nedaleko od Ciste Velike.

Za komentar smo upitali i prve korisnike mljekomata. Marinko Burazer je apsolutno oduševljen ponuđenim, jer je nakon mnogo vremena ponovno osjetio da mlijeko ima – skorup.

- Domaće je domaće, ne mogu ga uopće usporedit s kupovnim, jer iz tog “tvorničkog” mlika doslovno izmuzu sve šta vridi, a ovo je raj - veli nam Marinko.

Priznaje, okus ga je na tren vratio u djetinjstvo. Samo to je, vele Ćubelići, bilo vrijedno truda i borbe s administracijom, no to je ipak neka druga priča...

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Split
PostPostano: 26 lis 2014 08:39 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10707
Lokacija: Samobor
Najslavniji datum grada
Cijeli grad otišao u partizane


Danas se navršava 70 godina otkad su partizani oslobodili Split. Požutjele fotografije svjedoče da je tog jutra, 26. listopada 1944., padala kiša, ali da je splitska Riva svejedno bila prepuna oduševljenih građana koji su nakon četiri godine nacifašističke okupacije dočekali osloboditelje, pripadnike 8. korpusa, najveće dalmatinske vojske u povijesti. Izvanredno izdanje “Slobodne Dalmacije“, tiskano na Visu, tog je dana na naslovnici donijelo samo jedan naslov: “Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije.“

Slavlje tadašnjih građana Splita bilo je golemo i posve razumljivo: mnogi od njih tog su kišnog jutra na Rivu pohrlili da među pridošlim partizanima prepoznaju oca, majku, sestru, brata, kćer, sina, unuke... Jer Split je u Drugom svjetskom ratu bio potpuno partizanski grad.
Tu nema spora, jer brojke su sačuvane za sva vremena. Od 40 tisuća predratnih stanovnika Splita u partizane je otišlo njih 12,5 tisuća, od kojih je tisuću i pol poginulo na ratištima širom Jugoslavije. Već do travnja 1943. iz kotara Split u partizane je otišlo oko 8150 ljudi (ostatak je otišao nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943.). Samo je iz škvera, od 800 predratnih radnika, u partizane otišlo njih više od 500, od kojih je poginulo više od polovine (285).

Od Splićana koji su ostali u gradu, većina ih je pomagala partizanski Narodnooslobodilački pokret (NOP). U ljeto 1944. broj aktivista NOP-a u Splitu doseže 15 tisuća, što znači da je svaki drugi tadašnji stanovnik Splita bio uključen u NOP, bilo kao antifašistički ilegalac, bilo kao materijalni pomagač. U partizane su otišla i oba gradska nogometna kluba: “RNK Split“ već 1941., a “Hajduk“ 1944. godine.

S druge strane, u okupatorskim formacijama sudjelovao je doista zanemariv broj građana Splita: prema podacima iz travnja 1944., u ustaše je otišlo 50 Splićana, u domobrane 50 i u četnike njih 45. Stoga, kad se kaže da je Split bio “nepokoreni bastion antifašizma u okupiranoj Europi“, to nije ideološka fraza nego statistička činjenica.

Prvi odred, prve novine

Na primjer, prvi ilegalni partizanski odred u okupiranoj Europi osnovan je upravo u Splitu - već 7. svibnja 1941., na blagdan sv. Duje, u tupinolomu na južnoj padini Marjana okupio se 1. udarni odred od 63 člana, koji su tom prilikom položili antifašističku zakletvu.

Prve antifašističke novine u okupiranoj Europi osnovane su također u Splitu - već 23. lipnja 1941. izlazi prvi broj lista “Naš izvještaj“, ilegalnoga glasila Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju, koji će izlaziti sve do 1943. godine, kada će prerasti u našu “Slobodnu Dalmaciju“.

Naravno, nije sve ostalo na zakletvama i novinama: već u noći između 18. i 19. srpnja 1941. srušen je prvi talijanski vlak u Dalmaciji, na pruzi kod Labina, a u listopadu je zapaljen prvi talijanski transportni brod, usidren u splitskoj luci, pun streljiva i opreme za fašističku vojsku. Već do kraja prve okupatorske godine fašisti su znali da ih Split nikad neće prihvatiti.

A kad su u rujnu 1943., nakon pada Italije, partizani nakratko oslobodili grad, tih 17 dana Split je bio najveći oslobođeni teritorij u okupiranoj Europi. U tom dvoipoltjednom intermezzu između talijanskih fašista i njemačkih nacista na Prokurativama je, 16. rujna, održan veliki partizanski javni zbor, na kojem se masi od preko 10.000 Splićana obratio sekretar SKOJ-a i član CK KPJ Ivo Lola Ribar (koji će dva mjeseca poslije poginuti na Glamočkome polju): “Vi ste prvi grad koji je u ovoj zemlji dao znak i signal općeg ustanka.“ Dva dana potom, 18. rujna, o oslobođenju Splita piše i londonski “Times“, i to u svom uvodniku: “Vijesti o zauzimanju Splita od strane patriotskih snaga od velikog su značaja (...) Potvrdilo se opće vjerovanje da Pavelićeva vlada nikad nije imala stvarnu podršku hrvatskog naroda.“

Slično je, 14 mjeseci poslije, nakon oslobođenja od Nijemaca, na svečanoj priredbi u splitskom Kazalištu, održanoj 6. studenoga 1944., zborio pjesnik Vladimir Nazor, prvi predsjednik Hrvatskog sabora (1945.-1949.): “Drukčije ne može biti, jer nema mjesta u čitavoj našoj Hrvatskoj, niti grada niti sela, koje se - tako goloruko - oduprlo nasilju okupatora i domaćih izdajica slogom i žestinom, kao što je to uradio grad Split.“
Uistinu, impresivan je otpor koji su prije sedam desetljeća Splićani pružili talijanskom fašizmu i njemačkom nacizmu. No, u međuvremenu je došlo do revizije povijesti, koja traje.

Lice fašizma

Danas, 70 godina poslije, posljednji preživjeli partizani iz tih herojskih dana - oni koji su bili jači i od Nijemaca i od Talijana i od ustaša i od četnika - nalaze se u desetom desetljeću života, a svoju duboku starost žive sa spoznajom da ih se u dijelu javnosti smatra nitkovima, dok u njihovu i našem gradu istodobno niču spomenici s imenima ustaških ratnih zločinaca, a gradski zidovi prepuni su ušatih slova koja slave poraženu fašističku vojsku. Kao da je sâm Sotona sišao u naš grad, pa bijelo napravio crnim, a crno učinio bijelim.

Stoga, bilo bi dobro da vidimo što to točno danas slavimo: od čega su nas to partizani prije 70 godina oslobodili?
Vratimo se u travanj 1941.: to je vrijeme kada se po Splitu - na Rivi, u Banovini, na brodovima u luci te na Marjanu - ubrzano mijenjaju zastave: do 10. travnja vijori se trobojnica Kraljevine Jugoslavije, od 10. do 15. travnja hrvatski barjak s ustaškim simbolom, dok iza 15. travnja i ulaska talijanskih fašista širom grada lepršaju zastave Kraljevine Italije. Samo mjesec dana poslije, 18. svibnja, Pavelić potpisuje Rimske ugovore, kojima Italiji ustupa gotovo čitavu Dalmaciju: to je “okidač“ za splitske radnike, komuniste i antifašiste da počnu sa štrajkovima, diverzijama i svim mogućim oblicima otpora.

Već u lipnju 1941. Talijani zabranjuju rad svim hrvatskim kulturnim i sportskim društvima, te mijenjaju imena splitskih ulica iz hrvatskih u talijanska: Pjaca postaje Piazza Vittorio Emanuele III., a Marmontova postaje Ulica Benita Mussolinija. U srpnju zabranjuju djelovanje svim strankama i organizacijama osim Biskupskog ordinarija, a Židovima zabranjuju ulaz u splitske lokale i kupališta: fašizam pokazuje svoje lice.

Lomača za sinagogu

U Splitu se 11. kolovoza 1941. formira Prvi splitski partizanski odred sa 66 gradskih mladića (među kojima i gotovo kompletna ekipa nogometaša RNK “Split“), koji odmah kreću prema Sinju, kako bi se našli sa Solinskim odredom. No, splitski mladići napadnuti su od ustaša i Talijana u Košutama kod Sinja: uz komandanta Mirka Kovačevića Lalu poginulo je - što u borbi, što pred ustaškim streljačkim vodom u Ruduši - još 28 momaka, što je izazvalo veliku tugu u cijelom Splitu.

Krajem rujna 1941. fašističke vlasti okupljaju direktore svih splitskih srednjih škola i naređuju im da se nastava mora odvijati na talijanskom jeziku, nakon čega se antifašistički list “Naš izvještaj“ u broju od 13. listopada obraća splitskim đacima i profesorima: “Đaci, profesori, direktori: govorite, pišite i učite samo našim hrvatskim jezikom!“, dok u broju od 24. listopada poručuje: “Našeg Hajduka pretvorili su u Mussolinija, našoj dici nameće se tuđinski odgoj. Ne dajmo da fašisti u hrvatskoj Dalmaciji čine što ih je volja!“

Tih listopadskih dana 1941. fašističke vlasti u Splitu osnivaju Izvanredni sud za Dalmaciju, sa sjedištem u Kavanjinovoj ulici, koji već 14. listopada grupu od 19 splitskih antifašista osuđuje na smrt: većina osuđenih nema ni 21 godinu, a trojica su maloljetni. Strijeljani su istog dana u kuli Kamerlengo u Trogiru.

U studenom iste godine Talijani, u sklopu politike zatiranja svega hrvatskog, ruše Meštrovićev spomenik Grguru Ninskom na Peristilu, a u prosincu oskvrnjuju spomenik Marku Maruliću na Voćnom trgu. Pola godine potom, 12. lipnja 1942., talijanski crnokošuljaši iz bataljuna “Toscana“ pustoše splitsku sinagogu, čije pokućstvo pale na lomači usred Pjace, skupa s knjigama iz knjižare “Morpurgo“, koju je vijek ranije, kao prvu knjižaru u gradu, osnovao ugledni splitski Židov Vid Morpurgo.

Vješala na Rivi

Prvog listopada 1942. fašisti i četnici čine stravičan pokolj u podmosorskim selima: 200 četnika vojvode Mane Rokvića upalo je s Talijanima u sela Gata, Čišla, Ostrvice, Naklice i Zvečanje i poklalo nedužne seljane, da bi sutradan istu zlu rabotu ponovili na sjevernoj strani Mosora - u Dugopolju, Kotlenicama, Dolcu Donjem i Srinjinama. Vlasti NDH šutke prate pokolj hrvatskog stanovništva; štoviše, postoje fotografije (višekratno objavljene i u našim novinama) na kojima ustaški časnici nakon zločina piju skupa s četničkim oficirima, nazdravljajući likvidaciji “partizanskih pomagača“.

Zajedničko djelovanje okupatora i domaćih izdajnika lijepo se vidjelo u veljači i ožujku 1943., kad je Split postao tranzitno okupljalište Nijemaca, Talijana, četnika i ustaša za “Operaciju Weiss“, odnosno Četvrtu neprijateljsku ofenzivu, poznatu kao “Bitka na Neretvi“. Tako 6. ožujka 1943. parobrodom iz Splita za Metković skupa putuju fašisti i kvislinzi: četnici na pramcu, Talijani po sredini broda, a ustaše na krmi.

Nakon pada Italije u rujnu 1943. i partizanskih 17 dana slobode, u naš grad 27. rujna ulazi novi okupator - Hitlerovi nacisti. Točnije: njemačka SS divizija “Prinz Eugen“. Nijemci odmah počinju s deportacijama splitskih Židova u logore, a pred crkvom sv. Frane na Rivi podižu vješala. Posljednju židovsku trgovinu u gradu, već spomenutu knjižaru “Morpurgo“, Nijemci zatvaraju 6. listopada 1943., čime je viševjekovna židovska zajednica izbrisana iz javnog života Splita. Šest mjeseci kasnije, od 26. do 28. ožujka 1944., pod Kamešnicom se događa najveći njemački ratni zločin u Dalmaciji: vojnici SS divizije “Prinz Eugen“ ubijaju stotine naših seljana.
Ukupno je, za vrijeme četverogodišnje nacifašističke okupacije Splita, oko 10.000 Splićana prošlo kroz okupatorske zatvore u gradu, a njih oko 5000 kroz talijanske, njemačke i ustaške logore, od kojih se dobar dio nikada nije vratio.

Eto, od toga su nas prije 70 godina oslobodili splitski i dalmatinski partizani. Zbog toga su građani Splita tog 26. listopada 1944. tako masovno izišli na Rivu, iako je padala kiša. Iz tih je razloga sutrašnji datum najvažniji datum u čitavoj 17-stoljetnoj povijesti našega grada. Kako veli Pjesnik: Tko ne pamti, iznova proživljava.


'Oni su marširali, a mi smo plakali'

„Sjećate li se dobro tog jutra? Kako ste ga doživjeli? Koji vam se trenutak, koji detalj, naročito usjekao u pamet?
... \'Znam\', rekla je žena, \'da smo svi stali na kiši, kisnuli smo, a nitko se nije micao. I znam da su zvona zvonila neprestano, isto kao da je Uskrs... Još nije bilo svanulo, a čula sam razgovore i dozivanja na ulici. - Ajdemo! - Utekli su Nijemci! - Nikoga nema u gradu!
Kad smo došli na Rivu, učinilo mi se da sanjam. Ajme, koji pusti narod! Otkad toliko svijeta nisam vidjela? Nije mi išlo u glavu da je Split tako velik. Samo je bilo malo mladosti. A onda s partizanima došla je i mladost. Oni su prolazili, marširali su, a mi smo plakali. Žene, matere, sestre, puno njih oko mene otkidale su se od špalira i padale oko vrata sinu, mužu, bratu...\'“

(iz reportaže Miljenka Smoje, objavljene u „Slobodnoj Dalmaciji“ 26. listopada 1959., na 15. godišnjicu oslobođenja Splita)


VOJSKA BROJ SPLIĆANA

Partizani 12.500

Ustaše 50

Domobrani 50

Četnici 45

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Split
PostPostano: 27 lis 2014 02:02 
Offline
Avatar

Pridružen: 15 pro 2013 23:28
Postovi: 869
Lokacija: Split
Kinta je napisao:
Najslavniji datum grada
Cijeli grad otišao u partizane
...
Danas, 70 godina poslije, posljednji preživjeli partizani iz tih herojskih dana - oni koji su bili jači i od Nijemaca i od Talijana i od ustaša i od četnika - nalaze se u desetom desetljeću života, a svoju duboku starost žive sa spoznajom da ih se u dijelu javnosti smatra nitkovima, dok u njihovu i našem gradu istodobno niču spomenici s imenima ustaških ratnih zločinaca, a gradski zidovi prepuni su ušatih slova koja slave poraženu fašističku vojsku. Kao da je sâm Sotona sišao u naš grad, pa bijelo napravio crnim, a crno učinio bijelim.
...
VOJSKA BROJ SPLIĆANA
Partizani 12.500
Ustaše 50
Domobrani 50
Četnici 45
...
Kako veli Pjesnik: Tko ne pamti, iznova proživljava.


...

_________________
*Where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise.*

slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Split
PostPostano: 08 svi 2015 09:24 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10707
Lokacija: Samobor
Neostvareni san naše 44-godišnje sugrađanke Sandre Lukšić je biti dio mase, uklopiti se, ne stršiti, biti ravnopravna sa svima ostalima. Nažalost, ne ide to tek tako.

Nerazumijevanje okoline je nešto s čim se ona svako malo mora suočiti kao 100-postotni invalid u pratnji psa pomagača. Iako je jedna od onih koji "kupe" u sebe, ne žale se, iskustvo koje je doživjela početkom svibnja u poznatoj konobi "Varoš" gdje je nisu primili zbog psa, odlučila je podijeliti s javnošću kako takve scene ne bi doživjele druge osobe koje imaju sličnu životnu sudbinu.

- Prijatelji iz Sarajeva odlučili su provesti dan u Splitu. Nakon pića na Rivi, rezervirali su stol za ručak za nas petero u konobi "Varoš" u Ban-Mladenovoj. Konobar nas je uljudno pitao želimo li stol vani ili unutra. Kako je sa mnom bio moj pas Simba, predložila sam vanjski stol, a konobar je rekao da pas nije problem, da sjednemo gdje želimo. Odlučili smo se za unutrašnjost jer je sunce već bilo upeklo. Konobar je otišao pripremiti nam stol.

Pozvao nas je da uđemo, a onda šok: vlasnica konobe me zaustavila i rekla da ne mogu sa psom unutra. Nije pomoglo što sam joj pokazala da je Simba pas pomagač, da ima veliku crvenu ormu Centra za rehabilizaciju "Silver", iskaznicu psa pomagača. Samo je odbrusila "da što je to nego pas"! Na moju primjedbu o kaznama do 30 tisuća kuna za onemogućavanje ulaska osobi sa psom pomagačem, poručila je da je nije briga, da se žalim kome god hoću. Naravno, napustili smo konobu i svoje pare ostavili tamo gdje nismo bili izbačeni - prepričava nam neugodni događaj Sandra, razočarana što je takvu diskriminaciju doživjela u vlastitom gradu, u vrijeme kada je grad već pun turista.

- Bilo mi je neugodno jer sam razmišljala o slici koju dotična šalje o Splitu, takozvanom turističkom gradu. Na mome mjestu je mogao biti netko iz bilo kojeg drugog dijela Hrvatske, jer pasa pomagača iz Centra "Silver" ima po cijeloj zemlji. Mogao je, još gore, biti i neki stranac. A poruka koju šalje dotična jasna je i glasna: Invalidi, hvala, vaše pare nas nisu dostojne, ne trebaju nam, ovdje nemojte trošiti - kaže naša sugovornica nadovezujući se kako je nedavno sa psom svratila u kliškog "Perlice" gdje su je primili kao svoga unatoč brojnim gostima koji su tamo slavili krizmu. Pas je tamo dobio i svoju zdjelicu za vodu.

- No, nije svagdje bilo tako. Znala su mi vrata biti zatvorena u apotekama, u trgovinama, sve zbog psa. Znali su mi reći da psa stavim u kolica, pa tek tako može ući u dućan. S druge strane, sa psom mogu u bolnicu na preglede, u spizu, no za sve je trebalo probiti led, iznova proći odbijanje za odbijanjem. Čini mi se nekad da jedna rana zacijeli, a druga dođe jer nije lako proživljavati krive poglede i riječi iznova. Htjela bih da nitko ne doživi više ikakvu diskriminaciju, da mladi s poteškoćama naiđu na razumijevanje, al\' dok se u svijesti ljudi ne promijeni način razmišljanja, bit će ovako kako jest - ističe Splićanka kojoj se invalidnost dogodila u 16. godini nakon krive operacije noge u Sibiru.

Uporna kakva jest, nije zapela u školi, za vrijeme rata radila je kao humanitarka u Sarajevu, prevodila, a odnedavno je u invalidskoj mirovini. Labradora Simbu je dobila prije godinu i pol nakon što je pas završio 15-mjesečnu obuku za rehabilitatora.

- Uz invalidnost zaradila sam i dvije autoimune bolesti, srčane probleme, a Simba mi je došao kao spas. On mi dodaje stvari kada mi padnu na pod, donese mi mobitel koji zvoni, skida čarape, jaknu, otvara vrata, čudo jedno. Njegova pomoć mi je neprocjenjiva - puna je hvale za svog četveronožnog prijatelja.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Split
PostPostano: 08 svi 2015 09:37 
Offline
Avatar

Pridružen: 28 ožu 2014 15:35
Postovi: 1855
Lokacija: sukošan
Ok to je pas pomagac pa su stvari malo drukcije, ali meni ne ide u glavu kako ljudi inace ne kuze da im nije mjesto u restoranima, ducanima i sl. U zadru u supernovoj onih malih pasa(za brisati prasinu s njime) na svakom koraku. To nije normalno.. Imam psa i volim pse kao zivotinje ali treba biti neki red..

_________________
slika
slika
Glup si ko Karamarko
Ne pisi vulja ako neznas
http://goo.gl/A9lj9A


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Split
PostPostano: 08 svi 2015 10:02 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 lis 2014 12:54
Postovi: 1649
Lokacija: Zagreb
razdor je napisao:
Ok to je pas pomagac pa su stvari malo drukcije, ali meni ne ide u glavu kako ljudi inace ne kuze da im nije mjesto u restoranima, ducanima i sl. U zadru u supernovoj onih malih pasa(za brisati prasinu s njime) na svakom koraku. To nije normalno.. Imam psa i volim pse kao zivotinje ali treba biti neki red..

To su ti ovi "modni" psi kao i "bebe" "djeca" fora obučeni da se pokazuju malo, ne ? Sve u svemu, modni dodatak, ništa više.
A tekst i ta konoba,neka propadnu prčim ih u usta, sramota!!!

_________________
slika
Practice what you preach

"zašto kad pet puta kliknem na fajer tipku, mod više ne radi"


Povratak na vrh
  
 
 Naslov:
PostPostano: 08 svi 2015 12:56 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 03 srp 2013 23:59
Postovi: 2160
Lokacija: Samobor
Vidis moj prijatelj aktivno radi bas na toj edukaciji.. hoda naokolo sa rotwajlerom starim 9 godina i ulazi u restorane shoping centre itd. I kada se got neko pobuni da nesmije, onda ih pas legitimira. Jer je pas uvijek na duznosti a kolega nije :)

_________________
Mods : Givo, SX mini, Vaporesso Target, SMPL, Dovpo gx200
Atty : Lancia, NarDa, Yep RDA, Kayfun lite v2+, Soul,

Youtube: https://www.youtube.com/user/MrUndwar
instagram : https://www.instagram.com/sasha19_81/
facebook : https://www.facebook.com/sashasedmak
web: http://baby-viking.com

slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Split
PostPostano: 03 vel 2016 16:25 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10707
Lokacija: Samobor
Kako su Splićani prije 40 godina osvojili Hindokuš


Split je iznad svega znatiželjan grad. I usto željan lijepih priča. Jer kako drugačije objasniti da je velika predavaonica Gradske knjižnice Marka Marulića bila premalena za primiti stotinu (najmanje) Splićana koji su došli poslušati predavanje Stipe Božića posve neromantičnog naziva “Alpinistička ekspedicija na Hindukush“. A iza toga naslova je prava romantika…

Pričao je Stipe o drugoj splitskoj alpinističkoj ekspediciji, koja je s Rive krenula put Afganistana 10. svibnja 1975., prisjetio se prije toga silne volje i želje i truda mladih entuzijasta iz tada 50-ogodišnjeg Planinarskog društva “Mosor”. Iako je alpinizam u Hrvata tada bio u povojima – 1971. su osvojili neosvojivo na Grenlandu i jednom od vrhova dali ime: Mosor.

Dvije godine poslije u Polarnom su krugu popeli Spitzberg, čime su stekli iskustvo ne samo u okršaju sa prirodom već i u organizaciji, potom 1974. Doživjeli veliki šok kada su u ekspediciji na Kavkazu život izgubila četvroica im kolega. No, nisu odustali. Zadali su si zadatak: uspon na jedan od vrhova viših od sedam tisuća metara u Hindukushu, a izbor se vodio između vrhova Noshaq (7492 m) u Afganistanu i Tirich Mir (7690 m) u Pakistanu. Konačna odluka je ovisila o dobijanju dozvole za penjanje, Pakistan im nije izdao dozvolu… Boris Siriščević, Mario Ivanišević, Srđan Vrsalović, Stipe Božić (snimatelj), Ivo Kaliterna (tehnički vođa), Goran Gabrić, dr. Vedran Deletis (liječnik), Josip Ganza, Damir Filipović i Vinko Maroević kao vođa ekspedicije. I tri kombija. I put od sedam i pol tisuća kilometara.

- Bazni smo logor postavili na 4500 metara visine i krenuli. Nismo znali kuda, jer nismo imali podatke, pa smo se odlučili krenuti preko južnog sedla i grebenom do vrha, umjesto kako sada znamo – lakšim putem – pripovijedao je Božić, dok su se iza njega vrtjeli snimci planinskih bespuća, umornih alpinista, čudnovato lijepih predjela.
Uspon je završio 30. lipnja 1975. kad su s vrha Noshaqa Stipe Božić i Boris Siriščević zelenom raketom poslali znak da je cilj ostvaren.
Ostatak ekipe se hrvao sa zdravstvenim tegobama, upalama pluća, ozljedama, smrzotinama, općom iscrpljenošću…

No, kada se Stipe na kraju predavanja pred publikom zagrlio sa Goranom, Borisom i Srđanom svima je bilo jasno da se snovi ostvaruju, bez obzira koliko put prema njima težak bio…



slika

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 [ 8 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club