Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 20 kol 2017 17:23. Sada je: 20 kol 2017 17:23.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 237 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 19, 20, 21, 22, 23, 24  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 25 vel 2016 20:50 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2854
Lokacija: Slavonski Brod
Zoran Šprajc u emisiji RTL Direkt komentirao je pritužbe brojnih građana kojima su unatoč ugradnji razdjelnika, računi za grijanje svaki mjesec sve veći.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

"Dobri hrvatski građani su povjerovali svojoj državi i na svoje radijatore ugradili ukupno oko 200.000 razdjelnika topline, što ih je koštalo oko 100 milijuna kuna. Sto milijuna koje su pobrale tri, četiri firme koje prodaju i ugrađuju strane razdjelnike jer domaćih i nema.
Razdjelnici topline postaju sve veći i veći skandal. Nakon što se pokazalo da mnogi građani s razdjelnicima imaju račune za grijanje veće nego bez njih, bivši ministar Ivan Vrdoljak priznao je da prije donošenja Zakona o obveznoj ugradnji razdjelnika nije tražio studiju isplativosti.
Istodobno je i Državni zavod za mjeriteljstvo priopćio da razdjelnike uopće ne vode kao zakonito mjerilo.
Dakle, hrvatska država je hrvatskim građanima rekla da svi stanovi u svim zgradama s više od 70 stanova moraju imati ugrađene razdjelnike.
I to do 1. siječnja ove godine, inače će ih hrvatska država kazniti. Dobri hrvatski građani, njih oko 50.000 su povjerovali svojoj državi i na svoje radijatore ugradili ukupno oko 200.000 razdjelnika topline, 500 kuna svaki, što ih je koštalo oko 100 milijuna kuna.

Sto milijuna koje su pobrale tri, četiri firme koje prodaju i ugrađuju strane razdjelnike jer domaćih i nema. Ali sad se evo ispostavilo da razdjelnici uopće ne štede energiju, da nisu zakoniti, da nikakve inspekcije i nikakve kazne neće biti i da ih nikakva europska direktiva nikome ne nameće, bez obzira što bivši ministar razdjelnika o tome još uvijek nešto brlja.
Ali vama koji ste platili tih 100 milijuna kuna ne treba biti žao, nemojte misliti da ste ispali magarci.

Pomogli ste gospodarstva Finske i Njemačke, gdje ionako ide sve više Hrvata pa ćete možda uskoro i sami ondje završiti i jednako tako uspješno uz pomoć hrvatske države i sami šišati svoju hrvatsku braću", kaže Šprajc.

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 05 ožu 2016 00:21 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2854
Lokacija: Slavonski Brod
"Ustav Republike Hrvatske, čl. 34.
Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži."


Piše jučer, 3. ožujka, 034portal kratku vjesticu: "Policijski službenici su temeljem naloga Županijskog suda u Slavonskom Brodu pretražili obiteljsku kuću na području Kutjeva u kojoj prebivaju 19-godišnjak i 51-godišnjakinja prilikom čega su pronašli oko 1100 grama sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske zbog čega protiv njih slijedi kaznena prijava". Dakle, 1100 grama rezanog duhana, ili kako bi se kod nas na jugu reklo – škije.

Škija. Riječ tako opora i teška strancu za izgovoriti, kao da podsjeća na siromaštvo i žuljevite ruke težaka i trake žute boje na dlanovima, koji ostaju nakon branja duhana. Jer u Hercegovini, izvan par krških polja, malo što uspijeva osim duhana, a da ima neku prođu na tržištu. Kako lijepo kaže rječnik starog ljubuškog kraja: „škija – iskrižani duhan“.

Nekada se koristila za lule – no otkada malo tko više puši lulu, škija je postala simbol sirotinje – kada se nema za cigarete, kada se nema za gotovo ništa. Taj zavežljaj u kojemu je biljka vezala hercegovačko Sunce, vodu i dragocjene minerale škrte hercegovačke zemlje u nešto celuloze i psihoaktivnih sastojaka poput nikotina – postaje izlaz, barem prividni iz siromaštva. Pušiti škiju, zamotavati je u cigaretni papir, a u ružna ratna vremena i kakav se već papir nađe – značilo je uvijek bijeg od stvarnosti. Nikada nećete vidjeti bogataša da svoje ruke petlja u sitno sjeckani duhan i mota ga u cigaretu. Nećete naći ni srednjestojećeg, posebno otkada je raširena svijest o štetnosti duhana i otkada se pušenje smatra opasnim, a pušenje bez filtra, gdje uvlačite u pluća svih onih 4000 štetnih sastojaka – budalasto opasnim.

Škija jest bila, sada je i biti će znak siromaštva – žuti, aromatični hercegovački duhan švercat će oni koji nemaju nekog drugog načina za zaraditi, jer istini za volju, u ovako industrijaliziranom svijetu, gdje se cigarete nude na svakom kiosku, pumpi ili trgovini – teško je škiju i prodati. A pušit će je oni koji nemaju za nešto bolje. Koji nemaju ni za kupiti kutiju najjeftinijih cigareta. Samo je možda par postotaka znalaca, koji čak i nisu redovni pušači, koji će finim hercegovačkim duhanom koji tako vješto izvlači najbolje iz škrte zemlje zapaliti lulu. Ali, takvi će duhan redom kupiti u trgovini, ili za svoju malu zalihu povući tamo do Ljubuškog.

Pretres radi kile duhana

Ukratko – kada je u zemlji dobro, onda je škija zaboravljena, pa i izvrgnuta ruglu, duhan je to koji puše oni na dnu socijalne ljestvice, koji nemaju ni za nešto bolje, a i nemaju zdravstvene svijesti što znači pušiti bez filtra narezane trake žutosmeđe biljke. No, kada je zemlji loše, kada se propada, onda mnogi traže škiju – znaju da nije zdrava bez filtra, znaju da će švercer možda uvaliti i onu najniže kvalitete, no znaju da je to možda najjeftiniji način za doći do psihoaktivne supstance, nikotina, koji barem privremeno svijet čini malo podnošljivijim i boljim. I onda se u sve umiješa država.

Vjerujte, niti jedna jedina vijest jučer objavljena ne govori više o Hrvatskoj u kojoj se nalazimo od ove kratke nekomentirane vjestice slavonskog portala o pretresu kuće gdje je pronađeno 1100 grama duhana bez državnih markica. Hrvatska je došla na razinu da se radi kile škije šalje cijeli pravosudno-represivni aparat, da se radi kile škije u kući, dakle ne negdje na trgu gdje se ide švercati istom, šalje policija, radi pretres uz svjedoke i cijeli onaj cirkus koji ide uz pretres – kao da se u toj kući šverca teška droga, oružje, što li već...

U cijeloj priči izuzmimo same policijske službenike – oni su dobili nalog, a valjda im je i samima bilo jasno koliki je besmisao onoga što provode. Skoncentrirajmo se na one više pozicionirane, školovane i dobro plaćene – koji naređuju ovima u plavom na terenu što moraju raditi.

Ti školovani, visokoplaćeni, dobro uhljebljeni – došli su do zaključka kako majka i sin, ona 51, on 19 godina, koji možda švercaju duhan predstavljaju toliku opasnost za Republiku Hrvatsku da treba ni manje ni više nego izvršiti pretres kuće! Da treba za 1100 grama duhana, koji nema markicu Ministarstva financija, dakle nije plaćena trošarina, upasti u stan, pretresti ga i tražiti. I zamislite – sud uredno, radi 1100 grama duhana daje ni manje ni više nego nalog za pretres!

Pravosudnom dužnosniku, sucu općinskog suda, postaje normalno da se upada u stan sa svjedocima, i pretražuje isti jer država nije dobila svojih par stotina kuna trošarina! Zaštita privatnosti, zaštita stana, te ustavom štićene vrijednosti, negira se radi sitne državne trošarine – jer, čini se pravosudnim dužnosnicima, a i ovima drugima visoko pozicioniranima u sustavu državne represije pomalo je jasno – love u proračunu nema.

Nema novca koji cijelom tromom, sporom i neučinkovitom javnom sustavu osigurava plaće, dodatke, službene automobile i godišnje odmore. I onda se javlja ono osvetničko – stisni! Udri! Pretresi! Hapsi! Šalje se cijeli represivni aparat na majku i sina, koji tko zna kako žive, policajci na terenu se valjda još i ispričavaju što svjedoke i sve moraju gnjaviti – kako bi se ispunilo naređenje visokopozicioniranih – kaznite švercere, radi kojih je sve manje za naše plaće!

Udri po sitnima – uvlači se velikima

Hrvatski pravosudni aparat ovime je pokazao kakav je – ako ste uvaženi sportski djelatnik s hrpom milijunskih optužbi – onda ste za pravosudni sustav uvaženi gospodin. Čak ste i nekim sucima „simpatični“.

Slično je i ako ste gradonačelnik s hrpom nepravilnosti i prijava – biti ćete „krema“ hrvatskog društva. Nitko vas neće previše dirati. Štoviše, kremi društva suci visokih sudova će javno, putem novina, davati savjete kako se braniti.

No, ako ste majka sa sinom koji imaju kod kuće kilo škije bez markica – onda ste opasni kriminalci koji narušavaju sustav, koji urušavaju temelje Republike, koji uzimaju novce učiteljima, kirurzima, medicinskim sestrama... Svašta će vam nabrojati. Pa onda na vas treba poslati represivni aparat – policajce koji s dodacima zarade 4500 kuna, koji valjda i sami na tim graničnim područjima zapale poneku bez markice.

U zemlji u kojoj se kradu milijarde, u kojoj po istraživanjima u sustavu javne nabave curi kao iz vodoskoka, a nerazvijeni gradovi troše po 1000 kuna dnevno na reprezentaciju i putne troškove – u toj istoj zemlji se za 1100 grama škije upada u stanove, pretresa i dižu kaznene prijave. Usput, jedna pravna digresija – da su majka i sin ukrali dvije šteke duhana, ne bi dobili prijavu po službenoj dužnosti – već bi ih trgovina trebala tužiti privatnom tužbom. No, za sve što državi pripada, ma kako malo bilo – ide tužba po službenoj dužnosti, jer država sebe samu prva pazi.

Čuvajte se!

Što reći? Što reći u zemlji gdje o dužnosnicima: saborskim zastupnicima, ministrima, zamjenicima, pomoćnicima, lokalnim čelnicima – izlazi toliko afera da pojam „vijesti dana“ više nema smisla, jer afere se mijenjaju svakih nekoliko sati? I uza sve te afere, uza sve te spomenute nepravilnosti, mutna revizorska izvješća, najblaže rečeno čudna izvlačenja milijuna iz sportskih klubova, javne nabave gdje skoro da piše OIB onoga koji bi trebao dobiti natječaj – država upada u kuću, vrši pretres i diže optužnicu za 1100 grama škije, rezanog duhana bez markica?

Sjećate se Prosjaka i sinova? Država koja se borila protiv šverca škije niti je bila dobra, niti je nešto trajala.

Jer, istini za volju, šverc škije je samoregulirajući – u državi u kojoj ima posla i ima novca od posla, malo tko će tražiti rezani duhan bez markica, kupit će cigarete na kiosku, a i ako mu ide dobro, još će se i pohvaliti skupim cigaretama u luksuznom pakiranju. Država u kojoj rezani duhan na crno postaje gospodarska grana – jadna je država. A država u kojoj DORH, suci, Carinska uprava i ostali usmjeravaju policijski aparat da love ljude s 1100 grama škije umjesto pravih kriminalaca – opasna je država.

Hrvatska ovime postaje ni manje ni više nego opasna država. Država u kojoj je državni aparat spreman na sve kako bi u doba osiromašenja i krize osigurao dovoljno novca za sebe. Takve Hrvatske – gdje je država gotovo u očaju i spremna na sve – treba se plašiti. Ovo postaje opasna Hrvatska i bolesna Hrvatska.

Čuvajte sebe i svoju obitelj.

G. Vojković

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 11 ožu 2016 18:22 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2854
Lokacija: Slavonski Brod
Da idiotizam ne poznaje granice, pokazuje današnji primjer. v.d. ravnatelja HRT-a Siniša Kovačić donio je odluku kojom se kao dio identiteta Hrvatske radiotelevizije vraća stari logotip s crvenim kvadratićima osmišljen prije više od dvadeset godina.

Protiv ovog loga su se više od desetljeća borili svi vlasnici plazma televizora, jer em nije proziran em, gle vraga, ima crvenu boju (burn-in efekt). I napokon odahnuli nakon što je HRT uslišio molbe gledatelja i uveo jednobojni logo. Al eto, u političkoj borbi je očito sve dopušteno, pa i prcanje struke u zdrav mozak...

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 14 svi 2016 11:42 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2854
Lokacija: Slavonski Brod
Poruka iz Slavonije

"Znaš šta ću vam reć svima skupa, jebite se vi i vaša Hrvatska, svi vi, novinari, branitelji, od vrha pa do dole, od predsjednice do zadnjeg šupka koji šuti u ovoj zemlji i kopa po kontejneru, jebite se svi skupa, ja se u ovo sranje od zemlje više ne vraćam!", riječi su to zadnjeg mladića koji je poljubio uplakane roditelje i ušao u zadnji autobus na osječkom autobusnom kolodvoru minut prije 15. sati, zadnjem od njih četiri koji su u koloni napustili kolodvor samo tog dana, a peti im se pridružio u Slatini. Četiri autobusa samo danas, gorko je primjetio jedan od vozača „Čazmatransa“ koji nije mogao suspregnuti suze, u jednom od takvih prošli tjedan bila je njegova kći, cura koju je školovao otkidajući od usta, cura netom diplomirala kroatistiku i našla zaposlenje u Munchenu kao konobarica.

Cijeli naraštaj bježi iz najbogatije ravnice

Četiri autobusa sa dvjestotinjak mladih ljudi samo danas, četiri autobusa u srijedu, po četiri autobusa svaki tjedan i tako već čitav mjesec. I tako već šest mjeseci uzastopno. 20. 000 mladih ljudi napustilo je Slavoniju samo u proteklih pola godine i to ako ne računamo još toliko koliko je otišlo na sezonu po Jadranu, da čiste tuđe plahte i budu sluge plaćene ispod minimuma državne razine. Cijeli jedan naraštaj otišao je iz najbogatije ravnice koja je mogla hraniti cijelu Hrvatsku, naravno da ne postoji čovjek po imenu Todorić i da nije postojao čovjek po imenu Tuđman koji mu je sve to omogućio.

Uplakani ljudi na kolodvoru ne kriju očaj. Sve su to bili bogati i imućni Slavonci koji su živjeli od zemlje na svojim imanjima koja se protežu kilometrima daleko. Njihovi sinovi i kćeri putuju u Stuttgart i polovica od njih pojma nema kamo idu i što će raditi. Čuli su od zemljaka da nije teško pronaći posao u restoranima ili na gradilištima, Nijemci ne žele raditi tako fizički teške, ponižavajuće i slabo plaćene poslove. Kažu, oni što su gore da ih čak ni izbjeglice iz Sirije ne prihvaćaju ali momci fakultetski obrazovani iz Slavonije ipak da. Jebiga, djeca su to koja su navikla raditi, rade cijeli svoj život i ne pitaju za znoj, suze ili plaću.

Zagrljaji, suze, psovke

Dobra su to djeca, napominje jedan otac i rida kao malo dijete. Split je još jedna od destinacija te djece, Split je grad u kojem mladost više voli imati deset kuna „užicanih“ u bake ili djeda nego po suncu, desetak sati odrađivati smjenu po kafićima. Split je grad u kojem su konobari plaćeni dvije – do tri tisuće kuna i nemaju slobodan dan. Split je grad u kojem se barem iza posla okupaš, a ima i zgodnih cura. Draže mi je da mi je dijete u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, lakše je nekako, drugačiji je osjećaj, govori jedna majka kojoj je sin završio Ekonomski fakultet i sada odlazi u Makarsku da radi na plaži kao dodatni konobar koji će među gostima hotela iznajmljivati ležaljke i nositi koktele. Lani je pola plaće slao nama jer smo bili doslovno gladni, da nema njega ne bi preživjeli godinu s režijama i ovrhama.

Zagrljaji, suze, psovke.

I tako svaki četvrtak i svaku subotu u 15. sati na osječkom kolodvoru. Egzodus.

Nitko osim novinara ne dolazi na te tužne ispraćaje, nitko osim roditelja, uplakanih cura i najbližih. Nitko. Branitelji nisu razapeli svoj šator, Bujanec nije pozvao u svoju emisiju nikoga od roditelja, kao ni novi glavni urednik HTV-a, Ruža Tomašić ima pametnija posla da prijeti i izbacuje iz zemlje i ono malo Srba što je ostalo u njoj, Kolinda Grabar – Kitarović je zabavljena zviždanjem kao i Premijer koji je na jučerašnjem sastanku sa novinarima uz Župana Ževrnju (koji inače gradi arhiv županije za još stotinjak uhljeba) zajedno s policijom RH pretresao iste tražeći transparente i zviždaljke, nismo vidjeli ni Tomislava Karamarka koji je trabunjao nešto prije izbora o hitnom zaustavljanju odlaska mladih iz zemlje i na koncu nismo vidjeli ni Zorana Milanovića koji je propao u zemlju kao ni Baldasara koji žurno zapošljava sve što se zaposliti još može i usput napominje da mu je jebiga 47 tisuća kuna plaće previše da bi mogao popratiti višak ili manjak jer se to mijenja iz dana u dan. Ukratko nismo na kolodvoru vidjeli nikog od tih velikih domoljuba, rodoljuba, pizdi materinih u kockastim dresovima, Ćire Blaževića koji reklamira kobasice, stotinjak tisuća idiota koji naseljavaju društvene mreže i portale i groze se svima koji mrze sve hrvatsko.

I odlaze zaista ako je vjerovati momku koji je zadnji ušao u autobus svi oni koji mrze vašu Hrvatsku. Napokon ste uspjeli. Svi vi zajapurene Hrvatine koji živite dobro, a ne radite ništa, svi vi koji naseljavate birokraciju ili nezasluženo primate penzije, svi vi ukratko koji po cijeli božji dan samo pljujete one koji mrze vas i vašu Hrvatsku iz dna duše. Napokon ste uspjeli, barem što se Slavonije tiče. Oni koji je toliko mrze napokon su je odlučili i napustiti i odjebati vas sve jednom za uvijek.

Što je s nama koji ostajemo?

No što je s nama? Što je s nama koji ostajemo? Što je s nama koji je po vama toliko mrze da ostaju u njoj i rade primajući trećinu zarađenog da bi se dvije trećine odvojile za vas koji je toliko volite?

Što je s nama koji samo možemo sanjati da negdje odemo i da vas kao momak koji je zadnji ušao u autobus lijepo s vrata pošaljemo u tri pičke materine?

Mi smo oni na koje računate. Oni sa preko četrdeset koji su zaglavili u vašoj dembeliji i vaše su roblje. Mi smo oni koji smo najebali i nemamo ništa i nemamo nigdje doli u grob sa 67. kada više nećemo moći črnčiti za vas idiote. Mi smo oni zaglavljeni, jebiga. Pola od nas će i nakon četiri godine ponovo naivno glasati za neki vaš sličan Most ili kakvu drugu izdajničku pičku materinu, trećina će se ili objesiti ili će se zadužiti do te mjere da će i njihova djeca morati u Njemačku da ne ostanu bez stanova.

Onaj mali dio, onih možda desetak posto u koji spadam i sam ostat će i čekati. Ostat će i čekati dan koji mora jednom svanuti, dan kada će konačno gorjeti kontejneri jer više u njima neće biti ničega jestivoga, dan kada ćete zajedno sa vašim gradonačelnikom bježati iz Banovine, iz grada, iz zemlje.

Taj dan će doći jer i krava se sruši kada je izmuzete do umiranja, a ne dajete joj jesti. Taj dan mora doći, a tada ja neću biti otac koji nariče i maše svom djetetu u autobusu za Stuttgart.

Ja ću biti onaj s palicom koji će vas čekati ispred!

Ivo Anić

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 14 svi 2016 13:10 
Offline
Avatar

Pridružen: 17 srp 2014 18:01
Postovi: 314
Lokacija: Karlovac
Neda mi se sada tako fino uređivati tekst ali pročitajte što na tekst iznad kaže čovjek koji se je odselio.

Stjepan Krznarić

Poruka iz dijaspore:

May 11 at 2:48pm ·
Fakat ne želim bit onaj condescending šupak iz dijaspore (lažem, želim) i srat ljudima kak su si sami krivi jer im je loše (serem, želim) ili kao bivši pušač svima jebat materu kaj puše, a preko dvadeset godina sam sisao narezane listiće, ali možda ću sad bit.

Zadnjih par dana po horvaškom fejsbuku kruži neki tekst di frajer opisuje kako babe plaču za unucima, očevi i majke ridaju za djecom, svi odlaze u kurac mentalno i emotivno, a sve zato kaj su ljudi odlučili otić iz govneta od države. Oni plaču zato kaj su ljudi rekli ok, pun nam je kurac, idemo di je trava zelenija. I onda odu tam di je trava zelenija. Nije da ja želim tak srat, al kad svako malo na newsfeedu vidim kak je ovaj il onaj ukrao isusa boga, ljudi ubijaju ljude bez kazne, bakice umiru od gladi, studenti ne dobivaju stipendije, domaća humoristička tv produkcija i dalje ima budžet...nije to jednostavno za prešutit.

Hrvati su jedan od rijetkih naroda europe (ako uopće jesu narod europe) koji je dovoljno zatucan da gleda u taj kamen, tu travku, tu retardiranu kuću i misli si "jebote, to je dom", a onda ode u birtiju i pijano jebe krvavu mater vladi, braniteljima, kriminalcima, random političarima i tako se pijano vraćaju doma i nujno gledaju u polje gdje je njihov djed ovo il ono, kog boli kurac šta je djed. Onda taj neki frajer piše kako svi plaču i suze teku potocima i svi su se usrali od tuge i neki tip brije da bolje da mu sin ode u Malinsku (jel ti mene jebeš?) radit sezonu ko konobar za tri soma jer je bar na suncu, nego da ode u neku daleku stranu užasnu zemlju. Jer to je "tuđina" tim neobrazovanim primitivnim indoktriniranim trogloditima. Strana užasna zemlja gdje hrvati jedu govna i toliko im je najgore da ih sotona osobno draška buzdovanskim pimpekom po anuslju, a anđeli im se smiju sa ramena domaćih stanovnika tih dalekih zemalja i idu "evo ti pičko, kad si napustio Dardu! He-he!". I onda je taj tip napisao kako će on ostat i čekat s palicom i on će ovo il ono. Ti ćeš moj kurac, nepoznati slavonče. Jer da si za nekaj, onda bi ili otišao oblikovat život negdje drugdje, ili bi upravo sad uzeo tu palicu, okupio ljude i pokrenuo revoluciju. Al nećeš.
Ni ja ne bi. Al ja sam otišao.

Ljudi migriraju tisućama godina. Iz tisuću različitih razloga. Mi smo kao svjesni postojanja ljudskog roda zadnjih sto godina i mislimo da smo strahovito bitni, a nismo bitni uopće. Nitko od nas. Elon Musk je trenutno bitan, on će napravit nekaj za ljudski rod. Mi ostali smo samo više ili manje sretan kakica u golemoj močvari drekova. U mojoj obitelji je uvijek bilo jako bitno *imat* svoju nekretninu (kao što je tak u 99% hrvatskih obitelji) i onda si *svoj na svome* i nitko te neće jebat i kaj ćeš mi sad kad imam vlasnički list, a, kaj je bilo. I onda te jebe susjed i jebe te drugi susjed i treći susjed i sve mačke ti pogazi auto jer živiš u tropičci ničega, a ne možeš se maknut jer te upravo taj vlasnički list te bezvrijedne nekretnine i ego drže za mjesto.
I nećeš se maknut nikam. Nećeš vidjet ništa. Svijet je OGROMAN i ima nevjerojatno lijepih i ružnih stvari i čuda koja zamislit ne možeš, ali ne, ti ćeš se držat za staru usranu djedovu kuću u nekom spičkanom selu i umrijet ćeš bez da ikad vidiš ikaj od tog svijeta. Ili imaš stan u gradu, baš si ga renovirao i baš je na NAJBOLJOJ poziciji i *NEMA ŠANSE* da nakon tolikog truda napustiš taj stan. Pa ćeš krepat u Praškoj prek puta zrinjevca, najzelenijeg parka u Nezelengradu. Vlasnički list. Djed. Pička materina.

I svi kažu da je to velik zao užasan svijet. Hrvat ode u taj svijet i onda samo jede govna, doslovno. Nemaju bagere za skupljanje govana, pa moraju zaposlit hrvate da jedu govna. Stave ih na tačke i vozaju okolo, a hrvati jedu govna. To je taj život dijaspore. Zato i imaju pravo glasa. Kad već jedu govna čitave godine, taj jedan dan svakih par godina je njihov. A onda hop, nazad na tačke i papanje. Ne da trava nije zelenija, trave nema. Nema je zato kaj su ju osušili i onda prodali hrvatskoj, jer hrvatska, kao što znamo, uvozi sijeno. Sušenu travu. Krumpire iz Egipta. Lješnjake iz Španjolske. Zato vani ničeg nema. Uvezeno je k nama. Vani je baš najgore.

Taj gospodin koji je prenosio ridanje i čeka s palicom je k tome spomenuo da nema on kaj ić van jer ima preko četrdeset (a to je u hrvatskoj vrijeme za umiranje, to znamo, kad navršiš 40, jednostavno umreš i tako mrtav čekaš do 80 dok STVARNO ne umreš) i sad su jedine stvari koje mu preostaju, ta palica i čekanje.

I masa ljudi dijeli taj tekst i bespogovorno se slažu s napisanim. Kak je njega sjebala vlada, djecu sjebala vlada, sve je sjebala vlada, a nikom ne pada na pamet da je MOŽDA problem u njima i maloumnoj vezanosti za kamen, njivu i cestu. Gledam tu ove turke, pa bokte, milijarda ih je. Oni su skužili da je u turskoj kurčina, pokupili se svi skupa i došli tu. I jebeno im je. Mislim, meni je drago da hrvati neće napravit tak nekaj, jer bi ovaj grad odjednom postao golem kurac. Ne moram ni objašnjavat. Samo reć golem kurac. Partizani, četnici, ustaše. Kurac.

Tisućama godina ljudi migriraju, samo retardirani hrvati rade problem od tog. Jao vidi dalek svijet. Ma jebi si mater i ti i dalek svijet i plač i svi koji kao Fabijan Šovagović gledaju u daljinu, natežu rakiju i jebu mater državi. Nije kriva država, nego ste vi beskičmene pičkice koje se ne usude otić 5km dalje od sela, a kad odete u Osijek, Split, Rijeku il Zagreb brijete da ste u Las Vegasu isusovom.

U krajnjoj liniji, ti ljudi su birali vladu. Ti ljudi su konzekventno popušili kurčine. Plakat će kaj su popušili obećanja i kaj "nije onak kak su obećali da će bit"? Pa znamo da su APSOLUTNO (dakle, bez iznimke) svi koji su na poziciji realne vlasti, tj. moći, šupci i kriminalci. Evo, Stipe Petrina nije. Jedan na njih ne znam koliko tisuća govana. Ali znamo da svi ostali jesu. Znamo da će nas zajebat, krast, varat, lagat, napravit apsolutno sve jebeno najgore moguće. Znamo. Znate vi, znam ja, znaju jebeno svi. Ali inercija je jača od znanja.

Da li bi ostavili u zaključanoj sobi 10 dana dijete sa osuđivanim pedofilom? Ne bi? Zašto ne bi?
A upravo sebi to radi ovaj glupi narod. Zatvorio se se sa osuđivanim pedofilom i onda se čudi kad mu se rastegne anusić da bi gospodinu bilo bolje.

Činjenica da deseci tisuća mladih, srednjih, starih i djece odlaze u strane zemlje je samo dobra. Za početak, ako se ne zatvore u male glupe hrvatske zajednice, možda i nauče nekaj o svijetu. Možda primjerom pokažu kako vani STVARNO jest bolje i kako je hrvatska nebitni kurac od manje od 4 milje ljudi i kako pripadnost tom teritoriju ne znači apsolutno ništa, pogotovo ako te sve jebe u dupe, od birokracije, preko primitivnog plemenskog mentaliteta kretenlja koje ju naseljava, do suludo visokih cijena života i nedostatka bilo kakve prilike za INTERESANTAN civilni život, čak i kad je financijska strana relativno pokrivena. Tog dijela su se hrvati toliko odrekli da ne vjeruju da postoji. Da ne vjeruju da je moguće da se svaki dan dogodi nekaj interesantno, besplatno i fora. Jer je svaki dan borba. Život je borba.

Al neće se to promijenit. Kamen. Zemlja. Polje. Djedova kuća. Fabijan Šovagović. Rakija. Bore tužnosnice. Star orah. Daleka obala. Leteći odred. Prljavo Kazalište. Dubrava. Trešnjevka. Naše staro mjesto.

Nabim te nakurac često.

Ali iskreno mi je žao tih ljudi koji ostaju, koji misle da je život gotov sa 40, dok vani ekipa od 70+ bez beda putuje po svijetu (ne samo zato kaj imaju love, imaju manje nego bi čovjek mislio), kaj se boje bilo kakve promjene i bilo čeg novog, kaj su uvjereni da su glupi ko kurac i nesposobni za prilagodbu novim uvjetima pa nalaze xy razloga da bi opravdali strah, kaj traumatiziraju i djecu i unuke tim svojim primitivnim stavovima i osjećajima i u krajnjoj liniji kaj će krepat siromašni, sjebani, neobrazovani i tužni u nekom selu pored malo većeg sela koje je pored još malo većeg sela, prisjećajuć se djedove kuće i svojeg starog mjesta. Od kojeg imaju, i uvijek su imali točno - goli kurac.

_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 16 svi 2016 13:54 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2854
Lokacija: Slavonski Brod
Dobro je tip rekao, samo da je malo manje "onoga u dupe" pa da ne izgleda toliko gayevski. Zna se da su Slavonci sve alfa muzjaci...
Namjerno sam prenio tekst, jer u zadnjih par dana ne mozes ziv ostati od kuknjave i placa. Fakat ko u devedesetim, jadni mi i slicne pricice. Te led, te mraz, uzas jedan...
Al birtije i dalje rade od 8 ujutro... i ne vidim da su prazne, kao na zapadu...

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 19 svi 2016 10:17 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Zvonimir Boban potvrđen je za jednog od glavnih suradnika novog predsjednika FIFA-e Giannija Infantina, objavila je krovna svjetska nogometna organizacija. Boban će biti posebni savjetnik za nogometna pitanja.

Legendu hrvatskog nogometa i talijanskog Milana FIFA je na svojim stranicama predstavila kao kolumnista Sportskih novosti i Gazzette dello Sport te kao nogometnog analitičara za talijansku televizijsku postaju Sky TV.

Uz Bobana je promaknuće dobio i Norvežanin Kjetil Siem koji će biti zadužen za strateška pitanja.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 21 svi 2016 17:59 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
Zakon o pesticidima (Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida) i praktično je zaživio krajem prošle i početkom ove godine.

Uz dobre strane, koje su neosporne i koje su bile potrebne, na vidjelo je izišao i niz nelogičnosti koje imaju negativne posljedice na poljoprivrednike, osobito amatere, koji su u velikoj većini u RH.

Imaju negativne posljedice i na prometnike pesticidima, osobito u maloprodaji, zbog zatvaranja dijela poljoljekarni zbog povećanih troškova stručne radne snage, dodatne evidencije itd., što izaziva povećanje cijena pesticida, skuplju robu za potrošača i njegov lošiji standard.

Tu su i negativne posljedice za državu, jer treba dodatnu opremu, više izvršitelja na svim razinama za evidencije, kontrole, izvještaje.

Od svih poljoprivrednika, malo je gospodarstava, OPG-ova, koja su i registrirana za proizvodnju, i mali je broj subjekata, velikih robnih proizvođača, zadruga, kombinata, farmera, na koje bi usvojeni Pravilnik trebalo primjenjivati.

U ovom predmetu riječ je samo o velikoj većini onih koji proizvode uglavnom za vlastite potrebe, koji sade vrećicu sjemenskog krumpira, nekoliko kilograma luka, malo sjemena peršina, salate i slično, imaju 100-200 loza, 10-ak voćaka.

Koja količina pesticida njima treba u godinu dana? Za manje od 100 kuna ili za nekoliko stotina kuna? Oni su opremljeni leđnim prskalicama, često ne onima od 10 ili 15 litara, nego od samo 5-6 litara. To su većinom već stariji, iskusniji ljudi.

Trebaju li njima tečajevi i iskaznice, evidencije, praćenja, kontrole, kazne? Koliko to košta, što će novo naučiti, tko će voditi evidenciju te minorne, smiješne proizvodnje i smiješne vrijednosti pesticida za zapadnjačka gledanja?

Ta skupina čini 80-ak posto svih koji se bave poljoprivredom, a bave se gotove sve obitelji jer je to dio tradicije, način popravljanja njihova tankog godišnjeg budžeta i njihova, često nasušna, egzistencijalna potreba.

Toj se skupini gotovo ništa ne isplati proizvoditi, a ipak proizvode. Pa zašto, zaboga, proizvode, a ne isplati im se? Zato što su toliko osviješteni i proizvode najzdravije što mogu jer je to za njihove vlastite potrebe, i što god proizvedu, bolje je kvalitete i boljeg je okusa od onog što nabave u službenoj prodaji.

Oni ne spadaju u skupinu zagađivača. Nelogični, pa ako hoćete dijelom i nepotrebni zakoni, otežavaju položaj tih malih koji su u tolikoj većini, a ta većina zavrjeđuje olakšanja i pomoć.

Ovim ih se dodatno upućuje na to da je najbolje ne raditi ništa. I sve je više ledine i kupine. Pa kome je stalo do toga da je sve više ledine i kupine, što je činjenica? Kome je stalo do toga da se radno sposobno stanovništvo raseljava po svijetu, a oni što ostaju da su sve nezadovoljniji jer im je život složeniji i skuplji?

Nije pristojno ovdje napisati riječi koje izgovore kad im se uskrati kupnja bordoške juhe, a nisu prošli izobrazbu ili im je potvrda ostala daleko na selu. Ne reagiraju oni bez razloga. Dobro poznajem ovu problematiku, jer sam svakodnevno među spomenutim malim potrošačima, a od svih kupaca 95 posto je hobista.

Netko treba nešto poduzeti da se neke stvari koliko-toliko isprave, da se tom većinskom malom puku olakša položaj. Pogrešno je bojati se da se ništa neće postići jer je zakon tu, jer je EU tu.

Usvojili smo zapadnoeuropske zakone kroz uredbe i direktive, a oni su postavljeni spram njihove ozbiljne i tehnološki savršene proizvodnje, gdje je više od 90 posto proizvodnje u rukama farmera, s prosječno 15-20 hektara visoko produktivnih površina. Kod nas je potpuno suprotno – 80-ak posto površina je kod sitnih poljoprivrednika u vrlo ekstenzivnom uzgoju.

Takvima ne priliče isti zakoni, nego drukčiji. Govori se da nismo samo prepisali njihove zakone, nego smo još ponešto i pooštrili svoje. Umjesto da se olakša tim herojima koji su se odvažili u surovim uvjetima nešto i proizvoditi, ima očiglednih primjera da im se otežava. Zašto?

Nije kasno određene stvari ispraviti i u spomenutom zakonu olakšati malim ljudima, prometnicima i na koncu državnim službenicima. To je moguće ako se shvati da ova ogromna većina poljoprivrednika amatera nisu "trovači".

Svi oni proizvode najzdravije što mogu, jer proizvode za sebe, a niz informacija o zdravoj proizvodnji svakodnevno imaju s TV ekrana, ili iz drugih medija, pa izobrazba – tečajevi koje bi trebali proći, i sve ostalo što to prati, na većinu polaznika neće imati predviđeni učinak. A ovu izobrazbu treba ponoviti za pet godina, i opet to platiti.

Jure Kuvačić, agronom, "Sjeme"

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 26 svi 2016 10:33 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10806
Lokacija: Samobor
Prava istina o tečajevima za pesticide: plati i prskaj kako hoćeš


Poljoprivredne apoteke više ne smiju prodavati sredstva za zaštitu bilja, odnosno najveći broj pesticida koji su do sada bili u slobodnoj prodaji, osim ako kupac nema potvrdu o položenom ispitu nakon pohađanja tečaja održive uporabe pesticida.

Mnogi su ostali zatečeni činjenicom da u obližnjoj poljoapoteci više ne mogu dobiti neko zaštitno sredstvo čak ako i nemaju drvorede voćaka, njive ili plantaže povrća, nego tek koju voćku u okućnici velikoj nekoliko desetaka „kvadrata“.

Kupnja pesticida ograničena je europskim direktivama i sad, evo, počevši od rujna 2014. pa do 2019. godine traje prva petogodišnja obveza provođenja izobrazbe za sigurno rukovanje i pravilnu primjenu pesticida. Prava je navala organiziranja tečajeva i polaganja ispita krenula koncem prošle godine, valjda zato što je tada nastupila zabrana prodaje pesticida bez iskaznice.

Najžešći val izobrazbe počeo je, logično, tek kad je zavrnuta špina u trgovinama. Institucije koje obavljaju izobrazbu niču ko gljive poslije kiše. Na popisu se našla lijepa zbirka - 81 učilište - a tečaj svakog korisnika košta od 300 do 600 kuna.

Organizatori su u rasponu od učilišta koja se i inače bave obukom poljoprivrednika (zapravo je takvih malo, najmanje...), savjetodavnih službi Ministarstva kulture do vrtnih centara, te do različitih centara za kulturu i pučkih otvorenih učilišta, pa i obrta. Navodno su mnogi osnovani samo radi ovoga posla.

Govori se i o nelojalnoj konkurenciji, a da mnogi od organizatora nemaju nikakve veze, recimo, s andragoškom strukom, ne treba napominjati. Govorilo se i o prodaji iskaznica u kafićima. Valjda je zato od 1. ožujka 2016. uvedeno da oni koji žele iskaznicu moraju obavezno pohađati tečaj!

Do sredine ožujka izobraženo je više od 120 tisuća polaznika. Ako se u rasponu od 300 do 600 kuna kolika je cijena (bez PDV-a) uzme recimo 500 kuna, onda su provoditelji tečaja od rujna 2014. do sredine ožujka 2016. zaradili oko 60 milijuna kuna - neka je 50! U idealnoj podjeli to je oko 600 - 700 tisuća kuna po organizatoru, (napominjemo - do sada!).

U RH je oko 150 tisuća OPG-ova za koje se računa da će im trebati iskaznica, plus svi ostali koji, želeći se baviti poslom oko pesticida moraju polagati tečaj - ispada da će se tu zavrtjeti lijep novac. Nije čudo da se reklame svakodnevno vrte po radijskim postajama: mnogi su u ovoj EU direktivi našli priliku za zaradu, što je u redu. No kakva je stvarna korist od tečajeva?

Osnovni priručnik napisali su stručnjaci na 220 stranica. Priručnik kao da je više upućen studentima nego, primjerice, grupi polaznika s prosjekom godina 60 i završenom osnovnom školom. Zato je svaki organizator sadržaj morao prilagoditi polaznicima trodnevnog tečaja, bolje reći dvodnevnog jer treći se dan polaže ispit. Zaradili su i prvi i drugi, i pisci i prilagođivači, no opet pitamo: kako to izgleda u praksi?

Možda smo najboljeg informatora našli u liku doktorice znanosti, biologinje Gordane Pavoković koja ima sreću uživati jedno malo otočno gospodarstvo s nekoliko voćaka, zbog kojih je morala na tečaj, jer morala je kupiti neki fungicid.

- Sve ono što su doktori i magistri znanosti na 220 stranica napisali o propisima, održivoj poljoprivredi, ekoproizvodnji, štetnicima, sredstvima za zaštitu bilja, opasnostima, rezistentnosti itd., itd., polaznici moraju savladati u 15 školskih sati, dakle sve se moralo „prevesti“ na vrlo kratku verziju „power-pointa“ koju predavači izdeklamiraju jer za drugo i nemaju vremena.

Nakon „znanja“ pročitanog s power-pointa, što je u pravilu monotono, to čovjek pasivno prati i kratko pamti, polaznici imaju mnogo pitanja o konkretnim problemima koji njih muče. Ali, predavanja su koncipirana tako da pokazuju općenito stanje, najviše zakona i podjela, bez konkretnih primjera iz prakse koji se jedino pamte.

Da ne govorim o tome da nam je predavač donio pokazati nekoliko komada zaštitne odjeće, ali ne daj bože da bi netko otvorio taj paket i pogledao što je u njemu.

Onda, prvo je govorio o Naturi 2000 i Direktivi o pticama prema kojoj su sve ptice u EU-u zaštićene, a potom naveo kako se protiv vrana može koristiti korvicid metiokarb! Koji, naravno, u RH nije uopće na popisu dozvoljenih sredstava.

Kad sam zamolila da objasni razliku između emulzije, koncentrirane suspenzije i otopine, čovjek je ostao potpuno zatečen i promucao neko objašnjenje da su sve to neke otopine.

Polaznici, mnogi ljudi s osnovnom školom, opterećeni su pojmovima poput „samodispergirajuće mikrogranule“ - umjesto da im se konkretnim primjerima objasne problemi - prepričava nam Pavoković.

Dr. Gordana Pavoković sebe svrstava u amatere jer je na tečaj, rekosmo, morala zbog nekoliko stabala voćki. Na istom tečaju bili su i profesionalci poljoprivrednici:

- Ja kao amater na tečaju nisam mogla dobiti informaciju kako ću u pravilnoj koncentraciji razrijediti sredstvo koje sam kupila. Predavaču se jako žurilo pročitati sažetak materijala koji je napisao netko drugi, bio je nervozan zbog stalnog prekidanja ljudi koji ne razumiju razliku između doze i koncentracije i uputio nas je na tablicu koju moramo sami proučiti.

- Pravi problemi su olako preskočeni umjesto da se baš primjerima štetnih posljedica upozori koliko je značajno pravilno koristiti pesticide. Ovaj tečaj to nije dao. Njegova bit zapravo su samo prijetnje da ću, ako ne vodim evidenciju, nemam iskaznicu i slične birokratske izume, platiti kaznu.

- Ako platim tih od 300 do 600 kuna, ja ću nakon tečaja, u mom nešto tanjem novčaniku, ponosno nositi još jednu iskaznicu, ta mi omogućava i dalje kupovati sredstva opasna za zdravlje i prirodu, koja ću nastaviti koristiti - po svome. To je rezultat tečaja - zaključuje dr. Pavoković.

Po njoj, ali i po mnogim organizatorima i polaznicima tečaja, bit tečaja utoliko je potpuno promašen. Sve je rađeno zbrda-zdola, gradivo je neprilagođeno, a tržište slobodno, pa se ovim može baviti tko hoće.

Naposljetku, ispada da je to samo jedan u nizu (unosnih!) birokratskih EU poslića. Forma je zadovoljena, novac zarađen, a s pesticidima ćemo raditi sve što i do sada. Samo uz iskaznicu.

Piše Jordanka Grubač

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Aktualni sat
PostPostano: 08 lip 2016 17:55 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 08 ožu 2013 10:24
Postovi: 4002
Lokacija: ZG, Prexico City
Todorić u novinskom članku kuka kako ne može naći 4000 radnika za svoja poduzeća:

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska ... h/4414296/

Citat:
Mi nemamo radnika. Išli smo u ministarstvo i na zavod za zapošljavanje jer nam treba 4.000 radnika. Od tih 4.000 javilo nam se 200 od kojih je raditi ostalo samo 40 ljudi


Reakcije čitatelja u komentarima su urnebesne :rotfl: :plus:

_________________
slikaslika
MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357


Povratak na vrh
  
 
 [ 237 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 19, 20, 21, 22, 23, 24  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club