Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 24 lip 2017 10:36. Sada je: 24 lip 2017 10:36.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 27 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3  Sljedeća
Autor Poruka
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 02 vel 2012 15:00 
Offline
Avatar

Pridružen: 03 ožu 2011 16:24
Postovi: 1369
Lokacija: Zagreb,Krapinhagen
Pa i ja sam se prijateljski rastajala,niko me nikad nije fizički maltretirao jer si ja to nebi dozvolila,ali psihičkih maltretiranja,ajme majko! Ljubomora je grda stvar kak veli Karo.Nisam se ni tako dala dugo maltretirat makar sam ga voljela do neba kak se veli.Nisam od onih hvala bogu koje misle da ak su muški ljubomorni da ih onda jako vole.Danas kad čitam kolike su žene ubijene ili maltretirane od strane svojih sadašnjih i bivših,brrr sva se naježim.

_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 04 lip 2012 15:23 
Offline
Avatar

Pridružen: 03 ožu 2011 16:24
Postovi: 1369
Lokacija: Zagreb,Krapinhagen
http://danas.net.hr/hrvatska/bduderija/ ... gej-ekipom

_________________
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 04 lip 2012 19:10 
Offline
Avatar

Pridružen: 20 ruj 2011 03:34
Postovi: 525
sanja je napisao:
Pa i ja sam se prijateljski rastajala,niko me nikad nije fizički maltretirao jer si ja to nebi dozvolila,ali psihičkih maltretiranja,ajme majko! Ljubomora je grda stvar kak veli Karo.Nisam se ni tako dala dugo maltretirat makar sam ga voljela do neba kak se veli.Nisam od onih hvala bogu koje misle da ak su muški ljubomorni da ih onda jako vole.Danas kad čitam kolike su žene ubijene ili maltretirane od strane svojih sadašnjih i bivših,brrr sva se naježim.


Dugo sam tražio odgovor na neka pitanja u vezi psihičkog zlostavljanja u vezi i našao ga u konceptu: Emocionalni vampiri. Vidio, upoznao, postoje. Izgledaju sasvim normalno, ali te unište gadno...ovisno koliko daleko želiš s njima ići. Zli Motherfuckeri :exc:


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 13 pro 2012 17:35 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10778
Lokacija: Samobor
Simboli vaše vjere nalaze se na svim zidovima. U učionicama, u bolnicama, u dječjim vrtićima, u državnim i vojnim institucijama, koče se oko ponosnih vratova, njišu se zapleteni oko retrovizora. Vi odobravate brakove, ispraćate sprovode, dočekujete novorođene. Blagoslivljate ustanove, građevine, ceste, nebodere, palače, a svojedobno, o bože, blagoslivljali ste i topove. Ima vas svugdje. Vaši glasovi zvone, odjekuju na televizijama, radiostanicama, razglasima.

Vaše crkve su pune. Gledam kolone djece koja hrle na vjeronauk. Osluškujem što govore.

"Moram na vjeronauk u crkvi jer inače ću dobiti lošu ocjenu na vjeronauku u školi."

Što to radite? Kakvim to vjernicima punite svoje crkve? Zar u tim glasovima ne bismo trebali čuti, ah, zanesenost mladih duša ispunjenih vjerom? Zašto umjesto toga čujemo proračunatost? Tako ne bi trebali zvučati vjernici, presvijetli. Vi od njih radite male trgovce. Kao i od njihovih roditelja, uostalom. Vjeronauk za ocjenu, misa za spas duše. Kredit za krizmu i prvu pričest. Zlato, ocjene, ucjene. Bude mi ih žao. To i ne sliči baš na ljubav koju, kao, propovijedate. Pričate o ljubavi, a uzgajate licemjerje. Pričate o poniznosti, a sa svojih oltara dizali ste dreku na ovaj ubogi puk svaki put kad je trebalo pogurati neku itekako svjetovnu, ma, nazovimo stvari pravim imenom, ustvari, političku priču. Vi se razumijete u sve. U rađanja i u smrti. U ljubav i u mržnju. U vječni život i sve krugove pakla. Roditelji niste bili (hm), a znate sve o odgoju. Vi se, kao, žrtvujete, ali svaki roditelj, kad bi se usudio, naravno, mogao bi vam posvjedočiti da od roditeljstva veće žrtve nema. Ne muče vas svjetovne brige, ne proživljavate ni radosti ni tuge roditeljstva, ali mislite da ste kompetentni prosuđivati o moralnosti odgoja i obrazovanja naše djece?

Zbog vaših satova vjeronauka, neka djeca sjede sama na školskim hodnicima. Zbog vaših dogmi, povećava se broj maloljetnih trudnica. Zbog vaše osude, živote nekih drugačijih mladih ljudi pretvarate u pakao. Vaše je kraljevstvo nebesko, ali i ovo zemaljsko. Vi i izgledate kao kraljevi. Vama se, kao i kraljevima, ljudi klanjaju i ljube vam ruke. Zašto to dopuštate? Osobno, da spasim pola planeta od gladi i bijede, bilo bi mi užasno neugodno da mi se netko klanja. Bilo bi me, jednostavno, sram.

Oni među vama koji se vaših bahatosti postide, oni koji se drznu doslovno slijediti Isusov nauk o ljubavi, skromnosti i dobroti, bivaju iz vaše crkve izopćeni.

To je preteška ironija, čak i za nevjernika.

A znate li koliko djece, koju trenutno ocjenama i stegom primoravate na pohađanje vjeronauka, kasnije odustane od vas? Ako ste već vjeru sveli na trgovanje, onda budite dosljedni. Recimo, kad neka firma gubi svoje klijente, logično je da se zapita zašto se to događa. Jedino što može napraviti da to spriječi jest da poboljša kvalitetu svojih usluga. Vi, umjesto da se zapitate što ne valja u vašem pristupu vjernicima, pokušavate silom ostvariti svoj religijski profit. Zamislite firmu koja prodaje usisavače, a kojoj, recimo, svaki dan opada broj kupaca. Pa ona, umjesto da se zapita što ne valja s dotičnim proizvodom, počne ljudima na silu u kuće naguravati usisavače. Eto, tako se vi, ustvari, ponašate. Pokušavate količinom nadomjestiti kvalitetu. Ima vas svugdje, a nema vas nigdje.

Vaše nemilosrdno obrušavanje na uvođenje zdravstvenog odgoja u škole, da nije besramno, bilo bi smiješno. Zdravstveni odgoj je "opasan"? "Nije u skladu s hrvatskom tradicijom?" Na stranu to što su ove tvrdnje neistinite i apsurdne. Ali znate li koliko je opasno siromaštvo? A nezaposlenost? I, znate, nije nimalo u skladu s hrvatskom tradicijom obilaženje kontejnera i pučkih kuhinja. Zašto se u taj svjetovni segment tako blijedo i premalo miješate? Sjećate se kad ste spomenuli "grijeh struktura"? Nakon te izjave, moglo se skoro pa fizički osjetiti iščekivanje koje je nastalo u narodu. Nada u srcima i vjernika i nevjernika, probudila se nada. A što se dogodilo? Ništa. Pljačka, korupcija, otimačina, poniženja, laži, sve se nastavilo kao da ništa niste ni rekli. Zato što ništa niste ni napravili. Možda ste tad izgubili vjerodostojnost i moralno pravo da bilo što u ovoj zemlji, uključujući i zdravstveni odgoj, proglašavate nemoralnim.

"Odustao sam od crkve", rekao mi je neki dan znanac, vjernik, s kojim godinama filozofiram na temu teologije, politike, znanosti, ekologije i svega i svačega.

"Molim?" upitala sam zgranuto.

"Da. Odustao sam od crkve i okrenuo sam se... vjeri."

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 04 sij 2013 10:16 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10778
Lokacija: Samobor
Teško će bit nama kolumnistima pisat u 2013. godini. Zavezalo nam je ruke, oduzelo oruđe za rad, gotovi smo. Pazi ovo: "Onaj tko pred drugim za nekoga iznese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom do 180 dnevnica, a do 360 dnevnica ako to učini putem medija ili interneta, na javnome skupu ili na drugi način kojim bi sramoćenje postalo pristupačno većem broju osoba."

Mislin, kako ćeš naprimjer pisat o našim političarima (u daljnjem tekstu "Oni") bez da izneseš činjeničnu tvrdnju koja može naškodit njihovoj časti ili ugledu? Možda se na sudu mogu branit činjeničnom tvrdnjom da je glavni preduvjet za naškodit činjeničnom tvrdnjom nečijoj časti i ugledu taj da Oni uopće posjeduju čast i ugled, a što se za većinu Njih ne bi moglo reć, pa, prema tome, dragi gospon suče, ako nema časti ni ugleda, nema ni ugrožavanja istih, tj. imamo nešto kao ubojstvo bez tijela, a ako nema tijela, nema ni zločina.

Druga točka obrane bi mi mogla bit činjenična tvrdnja da su Oni, koje ne smim spominjat, odavno svojim idiotskim potezima naškodili časti i ugledu svekolikog pučanstva, a o čemu zorno govori činjenična tvrdnja o 350.000 nezaposlenih. Naši nedodirljivi o tome, pretpostavljan, ne znaju ama baš ništa, ali čovik bez posla vrlo brzo postane i čovik bez časti i ugleda, pogotovo kad recimo u četrdesetpetoj ostane bez posla i padne na grbaču roditeljima umirovljenicima. Zbog toga bi sud triba uvest olakšavajuću okolnost koja bi se zvala "Ko je prvi počeja", pa ako jedan nezaposleni uvridi neku facu, činjenično ustvrdit da je dotična faca prva počela i naškodila nezaposlenom onda kad ga je tijekom popularnog procesa privatizacije i tijekom inih maloumnih operacija bacila na ulicu i svela na puko preživljavanje.

Dobro, kad se čovik bavi pisanjem, s vrimenom nauči male trikove. Ako želiš izbjeć da te neko posli naganja po sudu, dovoljno je recimo ne spominjat imena i prezimena. Tako ja sad da oću iznit činjenične tvrdnje o Mil... nekome iz Vlade, ne smin reć na koga točno mislin nego to nekako zabašurit. Da je ovo 2012. godina, ja bih kolumnu bila počela sa "Oni iscidak od političara (tu sad dođe ime i prezime) je reka da će nam u novoj bit bolje, ne puno bolje, ali malo bolje, dabogda mu bilo ka i nama." E u ovoj novoj, ne smin reć ko je to reka i ne smin komentirat da je redikul (ja ne bih nikad ni rekla da je on redikul, ovo je hipotetski), nego moran sve okolo kole pa na mala vrata, tako da se niko ne nađe uvriđenim šta govorin ono šta ionako devedeset posto pučanstva misli.

Ako bi pak sudstvo nekako dokučilo na koga san točno mislila, treća točka obrane bi mi mogla bit upravo to da ja samo govorin šta svi građani Hrvatske misle, iz čega proizlazi da svi građani barataju činjeničnim tvrdnjama koje vriđaju čast i ugled Njih. Tu se stvar komplicira, jer onda bi tribalo kaznit cilo pučanstvo, novčanom kaznom do 180 dnevnica, a do 360 dnevnica ako to učini putem medija ili interneta ili na javnome skupu, je l' tako? A kako uzest dnevnice onima koji ih nemaju? Ja mislin da ovi novi zakon ima puno rupa, ka i džepovi potencijalnih optuženih, i da će se to sve skupa morat malo revidirat.

Jedina stvar koja nam ide u prilog je to što uopćavanjem činjeničnih tvrdnji na račun Njih čovik može jako dobro zamest trag, jer kad kažeš: "Oni krele šta mu ne smin spominjat ime nas je uništija", to je činjenična tvrdnja koja se može odnosit doslovno na bilo kojeg pojedinca iz političkog života Hrvatske zadnjih dvadeset godina, bez obzira kojoj stranci pripada. I sad nek se gospon sudac tu snađe i detektira na koga san točno mislila?

"Gospođo, Vi ste tog i tog dana, u tekstu tog i tog naslova napisali da je On redikul i time iznijeli činjeničnu tvrdnju kojom ste naškodili časti i ugledu dotičnog vladinog funkcijonera."

"Jesan."

"Na koga ste točno mislili?"

"Na krelu iz jedne stranke."

"Gospođo, u svim hrvatskim strankama su krelci, molimo Vas da nam precizirate."

"Dobro, na onoga iz one stranke šta nas je opljačkala i satrala, kamen na kamenu nije osta."

"Gospođo, ta stranka više nije na vlasti, a i da je, znate i sami da je tu teško pronaći nekoga tko nije krelac. Priznajte na koga ste mislili, pa se možda i nagodimo."

"Ovaj, mislila san na onoga šta priča pizdarije i laže nam u oči i iznosi lažnu činjeničnu tvrdnju da su on i njegovi bolji od onih prije njih, a nama sve gore i gore."

"Gospođo! Pa vi vrijeđate sam vrh vlasti Republike Hrvatske!"

"Skužajte, ali nisan nikoga imenovala i priznajen sud samo svoje bratije."

"Aha! Tu smo znači! Ima vas više, ha? A koliko vas ima u toj vašoj bratiji?"

"Tristapedeset iljada!"

Boba Đuderija
03.01.2013.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 07 vel 2013 17:42 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10778
Lokacija: Samobor
Legendarna splitska emisija Po ure torture, dok je trajala, bila je, između ostalog, popularna i zbog svoje šašave ulične ankete tijekom koje su urnebesni odgovori slučajnih prolaznika na pitanja voditeljica zabavljali i Split i cijelu Hrvatsku. Kad smo kod pitanja i odgovora, jedan od mojih favorita je bio:

"Dobar dan, šjor. Recite nam, znate li što je to ptičja perspektiva?"

"A, ćerce moja, nema ti ovdi perspektive ni za ljude, a kamoli za ptice."

Emisija je odavno ugašena, ali neki dan me na nju podsjetila jedna sasvim ozbiljna anketa Radio Splita. Pitanja su postavljali ljudima u prostorima Zavoda za zapošljavanje. Odgovori su podsjećali na najsvjetlije trenutke iz Po ure torture, naprimjer kao ovaj:

"Koliko dugo ste bez posla?"

"Sedam godina."

"Od čega živite?"

"Od mame."

Čovjek se nije zezao niti je pokušavao ispasti duhovit. Bio je mrtav ozbiljan, ozbiljan kao njegova i naša stvarnost. Razlika između ove dvije ankete je u tome što je jedna rađena u okviru zabavne emisije, kojoj je bio cilj nasmijati publiku, a ona druga je bila ozbiljna i informativna. Sličnost im je u tome što odgovori anketiranih izazivaju smijeh gorkastog okusa. Sekundu nakon "hahahahahaha", smijeh svakome, tko je imalo upoznat s brojem nezaposlenih u Hrvatskoj i načinima njihovog preživljavanja, zastane u grlu. "Živjeti od mame", koliko god to nevjerojatno i komično zvučalo, realnost je mnogih građana Hrvatske.

U skladu s fikcijom i realnošću koje se miješaju, pa postaje sve teže, ako ne i nemoguće, razlučiti gdje prestaje jedno, a počinje drugo, posljednjih dana po hrvatskim medijima došlo je do pojave jednog zanimljivog fenomena. Ljudi više, čitajući naslove članaka na raznoraznim portalima, ne uspijevaju, bar ne iz prve, pogoditi je li neka vijest izmišljena i objavljena od strane nekog od satiričkih hrvatskih portala ili je stvarna i objavljena na nekom od sasvim ozbiljnih portala. Dakle, prosječan hrvatski čitatelj više nego ikad prije obraća pažnju na izvor određene vijesti, jer sadržaj te vijesti, sam po sebi, već neko vrijeme ne ukazuje na to je li vijest stvarna ili izmišljena.

Većina tih vijesti djeluje kao da je prenesena iz neke rubrike Nevjerojatno, ali istinito. Neki dan naprimjer, kad je na Facebooku osvanuo naslov "Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uručio Medalju Grada Zagreba Judith Reisman", prvi komentari čitatelja su glasili otprilike: "Ček, je l' ovo istina ili je ovo nešto s onog satiričkog portala...?!" Još se nije uspjelo pošteno to ni iskomentirati, a već nas je sustigla druga vijest iz rubrike Nevjerojatno, ali istinito, a glasila je otprilike ovako: "Apotekarka u Dugom Ratu iz vjerskih razloga odbila izdati antibebi pilule." Opet se ponovilo isto. Ne svi, naravno, ali popriličan broj komentatora posumnjao je u svoju zdravu pamet i u zdravu pamet urednika vijesti na portalu na kojem je vijest objavljena. Drugim riječima, pomislili su, opet, da je to izmišljena priča, tj. vijest s nekog satiričkog portala.

S druge strane, kao (nevjerojatna) protuteža čitateljima koji čitajući stvarne, istinite vijesti na ozbiljnim portalima misle da čitaju ustvari sadržaje satiričkih portala, na satiričkim portalima imamo suprotan fenomen – čitatelje koji pročitavši neku apsolutno suludu i izmišljenu vijest, istu shvate smrtno ozbiljno.

Ukratko, upali smo u teatar apsurda i više nitko ne zna gdje je izlaz, ni tko je i kad i kako prvi počeo. Ozbiljne vijesti zvuče kao čisti SF, neozbiljne, izmišljene vijesti se shvaćaju ozbiljno, granica između ludila i stvarnosti je potpuno izbrisana. Kao da se vrtimo na nekakvom shizofreničnom ringišpilu, još se ne uspijemo oporaviti od neke nemoguće vijesti, a druge još nemogućije nas već sustižu. Rubrika Nevjerojatno, ali istinito se u našim, hrvatskim okvirima prometnula u Nevjerojatno, dakle istinito je. Još od onog apokaliptičnog snijega u Splitu, ljudima je jasno da je mogućnost da ti neka Nevenka Bečić održi bukvicu jer si bio glup i HODAO ulicama, sasvim vjerojatna i da nema tog satiričkog portala koji može izmisliti takav lik. Godinu poslije gledamo zagrebačkog gradonačelnika kako jurca po zametenom gradu, jede snijeg, uklanja snježne nanose, hiperaktivan kakav je, u zanosu uklanjanja nanosa ukloni i nekakve plakate nekakve kazališne predstave, onda uručuje nekakve medalje "u ime svih nas" nekakvoj... piip, cenzura, nema veze, nek' se ringišpil vrti, nek' je veselo... Satirički portali u ovoj zemlji brzo i sigurno gube bitku sa stvarnošću, njihova kreativnost u izmišljanju nemogućih vijesti posustaje pred paletom stvarnih nemogućih vijesti. Da sutra negdje osvane naslov, ne znam, "Milan Bandić i Zoran Milanović promijenili spol i priključili se reprezentaciji švedskih mažoretkinja", ljudi ne bi više čak ni provjeravali izvor vijesti. Eventualno bi stoički slegnuli ramenima i poručili:

"Sretno našim curama u dalekoj Švedskoj."

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 16 vel 2013 12:07 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10778
Lokacija: Samobor
Autobus je na svom putu od centra prema našim, rubnim krajevima grada, na svakoj stanici izgubio nekoliko minuta više nego što je trebao. Razlog je već klasika.

Šoferi splitskog 'Prometa' ne dopuštaju putnicima da IZAĐU iz autobusa, dok u taj isti autobus, isključivo na prva vrata, ne UĐU svi koji trebaju ući. Naime, ako slučajno otvore srednja vrata, moglo bi se dogoditi da kroz ta srednja, ili zadnja vrata, uskoči neki potencijalni petnaestogodišnji švercer. I zato, nitko iz autobusa neće izaći, dok šofer ne dopusti. A to će dopustiti tek nakon desetak uzastopnih i očajničkih molbi onih koji žele izaći a koji zvuče otprilike ovako:

''Alo, vozač, SREDNJA!''.
I ovako :''Šjor, molim vas, OTVORITE srednja vrata!''
I ovako: ''IMA IZAĆ!''.
Koji debilizam. Mislim, da moraš vozača gradskog autobusa na svakoj stanici podsjećat da 'ima izać'. Pokušavam vizualizirati, čisto da se malo zabavim, neki gradski autobus u recimo Njemačkoj ili Austriji i putnike kako urlaju 'Imaaa izaaaać!'. I te urlike sam slušala ja, i vi gospođo, i svi ostali, cijelim putem dugim nekih dobrih dvadesetak minuta, na svakoj prokletoj stanici. Ljudi koji su uredno, onako uredno kao što je uredna vaša frizura, platili svojih jedanaest kuna za vožnju, morali su vozača moliti i preklinjati da im dopusti da izađu iz autobusa. U tome vi, draga gospođo, niste vidjeli ništa sporno. Meni se, međutim, u grlu nakupljala pljuvačka ogorčenja. Ulagala sam nadljudske napore pokušavajući zauzdati moju jezičinu, jer u takvim i sličnim situacijama ja skoro pa obavezno, jednostavno puknem. Onda ustanem u pravedničku borbu za putnike kojima ta borba, u biti, ne znači ništa. Jer da im znači, borili bi se sami. Ne bi dopuštali da ih se tretira kao stoku, ne bi dopuštali da pošteno plaćenu vožnju provedu slušajući preklinjanja da se otvore srednja i/ili zadnja vrata, i ne bi, na kraju krajeva, više uopće plaćali kartu dok gospoda iz 'Prometa' ne uvedu nekakav kodeks ponašanja svojih vozača.

Vi, gospođo, sjedili ste na sjedalu točno ispred mene i ja vas nisam primjećivala, gledala sam kroz vas kao što uvijek gledam kroz nešto dok se vozim. Gledam kroz bilo što, kroz glave
drugih putnika, kroz prozor, kroz reklame na cesti, kroz blještećea slova ''Otkupljujemo zlato'', kroz ''Sportska kladinica'', kroz ''Pučka kuhinja'', kroz stratosferu, toposferu i mezasferu, nastojeći ne čuti što se oko mene događa. Moje astralno tijelo se odvoji i ja sretna lebdim iznad žutog autobusa u kojem se vozači izdiru na ''sumnjivce'', a u sumnjivce spadaju
svi koji dovoljno ponizno ne kroče u žuti autobus. U sumnjivce, također, spadaju svi koji si umišljaju da su kupnjom autobusne karte kupili, i stekli, neka osnovna građanska prava. Na primjer pravo da putujući ne gledaju neugodne scene, pravo na neometan i slobodan izlazak iz autobusa kad stignu na svoju stanicu, a neki misle čak i da su kupili pravo da ih vozač oslovljava sa ''Vi'' i da ih ne tretira kao – govna.

I onda se dogodilo. Vozač je uočio pravog pravcatog sumnjivca (ah, sreće li njegove, ''mission complete!''), zaustavio autobus, ustao sa svog sjedala i zagrmio:''Alo, momak, e, ti, ti doli kraj srednjih, izlazi vanka iz autobusa!''. I onda je krenulo klasično prometovsko natezanje i prepucavanje. Vozač naređuje delikventu da smjesta napusti prometalo, delikvent odbija i još je drzak i bezobrazan i svašta nešto grozno. Jer, splitski vozači, osim što voze, imaju uloge pasa tragača. Zadatak i sveta dužnost im je nanjušiti, naciljati, i eliminirati, tojest izbaciti iz autobusa svakog pubertetliju koji se usudio i odlučio na vožnju bez karte. Unatoč gomili novozaposlenih kontrolora koji se koče u svojim žutim odoricama po stanicama cijelog božjeg grada, vozači svakim danom sve manje voze a sve više se bave proganjanjem sumnjivih lica. Kako je vozač zagrmio, tako je postarija bakica na sjedalu pored mene promrmljala:

''Ajte kvragu i vi i vaši autobusi, pustite dicu na miru...''

Meni je ta bakica, zbog te izjave, bila neizmjerno simpatična. Poželjela sam je zagrliti. Ne pitajte zašto. Ja sam stoposto neki urbani Jugoslaven koji radi na urušavanju stabilnih temelja ove krasne, socijalno osviještene i pošteno te pravedno uređene državice. A onda ste se vi gospođo, zajedno s vašom urednom frizurom okrenuli, i prosiktali u pravcu revolucionarne bakice : ''Dobro što je vama gospođo, pa ljudi moraju zaraditi svoju plaću, zar ne?! Kako vas nije sram!''. Moje astralno tijelo se iznenada stropoštalo i, pomalo dezorijentirano, dočekalo na nesigurne noge usred rečenice koju je gospođa sa urednom frizurom uputila dragoj bakici. Najednom sam postala svjesna njenog izgleda. Gospođa je bila mojih godina, a pod bljeskom sunca koje se probijalo kroz staklo autobusa, njena kosa blistala je i sjajila onako, kao sa reklame. Iskustvo mi govori – da bi žene u našim godinama imale tako lijepu i održavanu frizuru, moraju bar jednom mjesečno kod frizera ostaviti minimalno dvjesto kuna. One žene naših godina koje si to ne mogu priuštiti, na glavama nosaju nešto što se naziva ''izrast''. Taj izrast može biti sijed, ili tamnosmeđ, nekako je ružan i ukazuje na zapuštenost. Čitaj, nezaposlenost. Ova gospođa valjda nikada u životu sebi nije dopustila nikakav izrast, izrastić niti izrastićak. Ok, osim možda njen izrast iz poslušnog malog pionira bivše Juge u poslušnu veliku građanku samostalne i suverene i nadasve iznenadno demokratske Republike Hrvatske. Takvi tipovi su uvijek poslušni, svakom sistemu i uređenju, i uvijek imaju te svoje uredne frizure. Promatrala sam je onim ženskim pogledom kojim svaka prosječna žena može u roku od tri sekunde procijeniti koliko kuna točno, do u lipu, ''teži'' osoba istog spola koja je predmet rečenog promatranja. Bogme, težila je. Kao tridesetak neisplaćenih božićnica.

U tom trenutku, iza glave uredne frizure, ukazala se zgrada 'Uzora'. Kontrast zapuštene, zaboravljene firme, čija je ukupna fasada i građevina djelovala kao otužni izrast na osiromašenom tjemenu grada, u odnosu na sjajeću kosurdu gospođe ispred mene, bio je intezivan do nepodnošljivosti. Došlo mi je da punim dlanom zagrabim u kosu te gospođe, da joj lice zalijepim uz prozorsko staklo i prisilim je da dobro osmotri, upije zgradu propalog ''Uzora''. Došlo mi je da joj kažem ''Vidite, gospođo, i radnice ove firme su također nekako morale, i trebale zaraditi svoju plaću, zar ne? Ali su ostale i bez posla, i bez plaće. I te radnice sasvim sigurno sada okolo hodaju sa frizurama koje ne sjaje kao vaša. I možda većina njih ima i taj, kako se kaže, izrast. Znam to, jer kad sam ja onomad ostala bez posla, kad je ''Željezara Split'' privatizirana i kad mjesecima nisam primila plaću, šetala sam okolo s izrastom kakav u povijesti nikada nikome nije izrastao. Bila sam kraljica izrasta, gospođo moja. I znate što još, gospođo s urednom frizurom? U to vrijeme, kad sam ja tako imala izrast, moj sin je taman bio u uzrastu kad se klinci obično švercaju po autobusima. I on se počeo švercati iako sam mu ja htjela kupiti pokaz. Odbio je. Bio je neposlušan, živcirao me i svaki dan sam se jako bojala da će biti uhvaćen i da će možda čak i dobiti batine. Preklinjala sam ga da se ne šverca, ali on je ustrajao u tome, onom pubertetskom tvrdoglavošću kroz koju smo svi mi nekad u životu prošli. Možda čak i vi, gospođo bez izrasta. Da, moj sin se tada ponašao protivno svim pravilima građanskog reda, ali u njegovoj glavi je bila ideja – ako moja mama nema posao i plaću, onda ni ja nisam dužan plaćati autobusnu kartu. Naravno da nije bio u pravu. Ako ćemo se držati pravila. Ali, ako ćemo se držati pravila, onda ni ja, ni bilo koja druga žena u ovoj zemlji ne bi smjela u dobi od četrdesetak godina ostati bez posla. Zar ne? I, svaka žena ove zemlje bi trebala moći sebi priuštiti trošak od dvjesto kuna mjesečno na frizera. Dakle, možda je momak kojeg je vozač upravo izbacio iz autobusa, sin jedne od onih žena iz 'Uzora' koje su ostale bez posla. Tko bi znao? A vi se, gospođo, držite i ponašate, s tim vašim njegovanim ručicama smjerno sklopljenim u krilu, kao da je sve oko vas sređeno i uređeno baš kao i vaša frizura, i kao da je neplaćanje autobusne karte nešto što u tom vašem savršeno uređenom svijetu strši kao što bi stršala vaša frizura među frizurama brojnih nezaposlenih žena ove zemlje. Vi ste tako poslušna građanka, i držite se reda, i držite se vaše kožne torbice i vašeg lijepog kaputa i vašeg lijepog svega. Vaš red i poredak ne može i ne smije uzdrmati nikakav tamo netko tko možda čak i IMA novca za platiti kartu, ali je odbija platiti iz čistog protesta. Vi ćete sačuvati firmu 'Promet' od sigurnog propadanja. Nema veze što je u autobusima te firme karta toliko skupa da ne bi propala ni da joj pedeset posto građana dnevno ne plati vožnju. Onaj klinac koji nije platio kartu, možda se šverca iz čiste bezobrazštine i pomanjkanja kućnog odgoja. Ali, možda nema para za platiti kartu. Jer mu se roditelji, možda, nalaze među onih tristopedeset i više tisuća nezaposlenih. Taj momčić stasao je i stasava u zemlji u kojoj se pola dužnosnika bivše Vlade nalazi, gospođo draga, u zatvoru. Zbog PLJAČKE. Oni pak koji još nisu u zatvoru, nisu pošteniji, samo im se još nije dokazalo. Klinac koji nije platio kartu, za razliku od vas, neposlušan je ljudski stvor. A vi ste tako poslušni. I mislite da bi ova zemlja bila Švicarska kad bi svi bili poslušni poput vas. Stvari, međutim, drugačije stoje. Ova zemlja nije Švicarska upravo zato što njeni građani jesu poslušni. Poslušni su toliko da bi od Švicarske začas napravili Hrvatsku, samo da im se pruži prilika. Zato mene i neke dobre bakice pustite da uživamo u rijetkim bljeskovima otpora u gradskim autobusima u nekim sivim, recesijskim, posttranzicijskim jutrima.

Vi ćete, možda, gospođo draga, reći da bez obzira na sve, nekakav se red mora poštivati. Ja pak, mislim, da se u ovakvim uvjetima ama baš ništa ne mora poštivati. Ili, da to politički korektnije kažem – građani su dužni poštivati red i izvršavati svoje građanske obveze u onolikoj mjeri koliko ova država poštuje njihova građanska prava. Drugim riječima, nisu dužni poštivati ništa. Gospođo, nadam se da ćete ovo pročitati, jer vam nisam stigla tamo reći. Lijep pozdrav vama i vašoj urednoj frizuri i još urednijem svijetu u vašoj glavi.

I dabogda vam narastao izrast.

Boba Đuderija
15.02.2013.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 22 vel 2013 16:40 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10778
Lokacija: Samobor
Dozvoljeni minus, to je nešto što spada u široku paletu očajničkih poteza, a očajnički potezi, naravno, nikada nisu previše razumni ni mudri. Ali opet, koja je alternativa? Tko tu, dakle, nema kontakt sa stvarnošću?

"Ako ministrova ideja prođe, građani će imati godinu dana za srediti minuse na tekućim računima."

Tako je rečeno u Dnevniku HTV-a, u udarnom večernjem terminu u 19.30. Nekad davno, petnaestak minuta prije Dnevnika išli su crtići. Djeca su s nestrpljenjem iščekivala tih desetak kratkih, ali slatkih minuta svijeta mašte. Malo čudnih i smiješnih likova, njihovih još čudnijih i smješnijih avanturica, pa u krevet. Crtići su bili lijepa uvertira spavanju.

Danas crtić počinje u 19.30. Oni klinci su već odavno narasli i završili fakultete, svoja znanja i vještine aktivno primjenjuju sudjelujući u nekoj od FB grupa naziva "Napustimo Hrvatsku" ili sakupljajući vize i ostalu papirologiju za preseljenje u daleku Kanadu i slične lijepe njihove, a mi odrasli se, kao nekad oni, malo iza sedam navečer s nestrpljenjem namjestimo ispred TV-a očekujući nove nastavke avantura naših čudnih i smiješnih likova.

Ti likovi upadaju u svakakve neobične situacije. Zasmijavaju nas (i Europu, također) svojim čudnim glasanjem, na pamet im padaju svakojake smiješne i uvrnute ideje i, baš kao i likovi iz crtića, u kakvu god nevolju upali, uvijek se na kraju nekako sretno i situirano izvuku. Ali, za razliku od junaka iz crtića jedne sretnije generacije, naši junaci nikako nisu uvertira za slatko i mirno spavanje. Reklo bi se, dapače. A sve zbog nekakvih ideja koje im svako malo padaju na pamet.

Kad čovjek čuje onu, pomalo prijeteću, vijest o ministrovoj "ideji" o smanjivanju dozvoljenih minusa po tekućim računima građana, ne može da se ne osjeti kao pokusni kunić u nekom od brojnih okrutnih eksperimenata viših sila. Građaninu, pokusnom kuniću, automatski se pred očima ukaže lik nekog čudnog tipa koji besposleno leži na kauču, gleda u strop, kopa nos, čupka zanoktice, i što već sve ljudi ne rade kad im je dosadno, i čeka da mu na pamet padne neka ideja. A onda najednom, eureka! Pa da! To je to! "Kako se toga prije nisam sjetio?!", lupnut će se dlanom po čelu profesor Baltazar. "Smanjiti ljudima minuse na tekućim! To je to!"

Eto nam, dakle, još jedne mjere koju će Vlada ubaciti u svoj stroj za proizvodnju čuda – malo krvi, znoja i suza prosječnog pučanstva, malo njihovih tekućih računa s pripadajućim dozvoljenim minusima, malo smanjenih plaća. E pa, ako ovaj put ne upali, onda kvragu sve! Čarobne tekućine će klokotati i grgoljiti, dim će se dimiti, para će lelujati, a na drugom kraju stroja treba samo pod izlaznu cijev podmetnuti mali lavorčić, posudicu, nešto u što će iskapati – izlaz iz krize.

Uza sve spomenute čarobne sastojke, obavezno idu i priče koje narodu, još jednom, šalju suptilne poruke o njegovoj prevelikoj rastrošnosti, o neodgovornosti i raskalašenosti naslijeđenoj iz prošloga sistema. Sve je već viđeno, sve je već poznato. Pa će tako prosječan građanin slušati kako nikako "Nije smio, pec, pec, toliko odsklizati u dozvoljeni minus" jer, bože moj, "banke na to udaraju masne kamate", a on, glup kakav je i rastrošan kakav je, na tako nešto uopće nije mislio i nije ništa o tome znao. Umoran, već poodavno preumoran, kakav već je, slegnut će ramenima i u besanim noćima krenuti u smišljanje načina za smanjivanje prokletog minusa. Uostalom, takva je upozorenja slušao i prije. Dozvoljeni minus nije dobar. Dozvoljeni minus vas osiromašuje. Banke vas putem dozvoljenih minusa ustvari pljačkaju. Da, i? Koja je bila alternativa? Možda "Dragi građani, nećemo vas otpuštati i nećemo vam (više) smanjivati plaće, pa nećete morati bankama plaćati skupe kamate na dozvoljene minuse"?

Popularna retorika raznoraznih profesora Baltazara poručuje da građani žive u oblacima i da nemaju osjećaj za stvarnost. To im poručuju oni koji se nikad nisu našli u njihovoj stvarnosti, a koja izgleda otprilike ovako: Jesen je, u kući dvoje školaraca kojima treba kupiti školske knjige, i torbe, i pribor, i odjeću, i obuću, a obiteljska košarica vrišti – helooou, nema se ni za hranu do kraja mjeseca, a kamoli.... Pa je ljudima lakše odlučiti se na dozvoljeni minus, nego pokušati (opet) posuditi novce kod roditelja umirovljenika, koji i sami žive na rubu, ili kod prijatelja, koji su mahom svi u potpuno istoj situaciji. Dozvoljeni minus, to je nešto što spada u široku paletu očajničkih poteza, a očajnički potezi, naravno, nikada nisu previše razumni ni mudri. Ali opet, koja je alternativa? Tko tu, dakle, nema kontakt sa stvarnošću? Ministar Mrsić u izjavi o najavljenom rezanju plaća kaže: "Bolje rezanje plaća nego otkazi za deset tisuća ljudi koji su na državnom proračunu." Na pitanje: "Jeste li sigurni da neće biti otkaza?" odgovara: "Nisam, ali se NADAM da ih neće biti."
Nada je kurva, ministre, reklo bi vam onih skoro četiri stotine tisuća nezaposlenih.

Vilim Ribić je u izjavi za Dnevnik usporedio vlast s pijanim kapetanima koji narod bacaju s vala na val i nemaju pojma u koju luku pristati. Slikovita usporedba, ali tu se već neko vrijeme ne radi o pijanstvu. Prije bi se reklo, čisti delirium tremens.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 25 ožu 2013 15:27 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10778
Lokacija: Samobor
Nešto mi se ne da pisat o Milanoviću. Malo je toga što ovih dana na temu njegovih, ovaj, energičnih istupa nije izrečeno i napisano. Osim toga, čak i da želim pisati o njemu, kolumna bi izgubila na aktualnosti najviše pola sata nakon što bi bila napisana jer dotični, kao da se natječe sam sa sobom, niže osebujne ispade takoreći iz minute u minutu. Evo, dok ovo pišem, već u vijestima čujem njegovu novu izjavu, koju on, valjda, ambiciozno smatra obrazloženjem o razlozima odlaska bivšeg ministra turizma, a koja glasi: "Bivši ministar je morao odstupiti zbog cijelog niza pitanja koja su tražila odgovore."

Tisuću zašto, tisuću – zato jer smo ih birali

Volim njegove eufemizme, majke mi. Ne bih htjela biti zločesta, ali određena institucija ove zemlje je puna tipova koji su također morali otići zbog cijelog niza pitanja koja su tražila odgovore. Nekima se nakupilo toliko nizova tih pitanja da će, čekajući na odgovore, morati neko vrijeme prileći. Da ne kažem, odležati. Ima među njima nekih čiji su nizovi pitanja skoro duži od redova ljudi pred vratima pučke kuhinje. Nizovi pitanja pod radnim nazivom "Tisuću zašto, tisuću – zato jer smo ih birali."

Ipak, moram priznati da je u cijeloj toj paleti premijerovih žučnih nastupa bio i jedan moment kad sam bila skoro pa razgaljena. Ono kad je žestoko napao toleriranje govora mržnje na HTV-u. Naime, zvučalo je iskreno. Trenutak mog oduševljena, doduše, trajao je tri sekunde, i znam da mnogi misle, vjerojatno s pravom, da je tim napadom samo pokušao zataškati svoje prethodne, nezgodne verbalne vratolomije, tj. skrenuti pažnju s njih (ako jest, onda je džaba krečio), ali opet, kažem, meni je bilo pravo osvježenje vidjeti jednog od "glavnih" kako se obrušava na govor mržnje, a da pritom ne izgleda kao da mu netko iz EU drži otkočen revolver na potiljku.

Eto ti sad na, la, la, la, la, jesam te

U međuvremenu, sabornica nam sve više sliči na dječje igralište. Netko iz oporbe napadne Milanovića zbog slanja pipl-mast-trast-asova u Europski parlament, pa prozvana Ingrid ustaje i pobjedonosno ukazuje na oporbino nepoznavanje materinjeg jezika, u stilu: "Ja ne znam engleski, al' ti, tupsone, ne znaš hrvatski. Eto ti sad na, la, la, la, la, jesam te!" Samo je još falilo da se nesretnjakoviću usput i nabelji i zaprijeti tako da mu se krv sledi u bezobraznim oporbenim žilama: "Moj brat je veći od tvoga i namlatit će te, glupane glupi." Najbolje bi bilo da joj stilisti ubuduće kao obavezan detalj političkog looka uvedu i kikice, pa da joj frizura bude u skladu s težinom nastupa. Ovako, s ovom frizurom odrasle žene, djeluje nekako starmala.

Da se razumijemo, nisam za to da se nekoga razapinje bezdušno samo zato što je pogriješio. Ima u tome nečeg lešinarskog. Međutim, vjerojatno to razapinjanje i bude tako krvničko upravo zbog nespremnosti glavnih aktera da priznaju grešku. Da je Ingrid bar u jednom trenutku smogla snage reći: "OK, ljudi, precijenila sam svoju mogućnost izražavanja na engleskom jeziku, sad mi je žao što nisam angažirala prevoditelja, al' što je tu je. Sorry", možda bi komentari i reakcije bili manje zločesti. Možda. Ili sad precjenjujem narod?

Naravno da misle da smo budale

U svakom slučaju, radilo se o oporbi ili o ovima na vlasti, modus ponašanja im je isti – greške ne priznaju, nego ih poriču. I to na tako proziran i infantilan način da se čovjek zapita je l' oni to stvarno misle da smo mi svi budale. Pa naravno da misle.

Gledajući ih i slušajući, često se sjetim jedne epizode Crne guje kad je odvjetnik optuženom, koji se zove John Smith (ne sjećam se kako se u seriji stvarno zvao), prije izlaska pred porotu i suce savjetovao: "Sve poriči." Ovaj, dakle, izađe i na pitanje: "Jeste li vi John Smith?", čvrsto odgovori: "Nisam."

Sve u svemu, situacija mi je nekako shizofrena. Ponekad se zapetljam u posve protuslovnim reakcijama na njihove međusobne okršaje. Prvo osjetim gnušanje kad Milanović i ekipa napadnu ili se brane koristeći niske udarce, a sve to garnirano nepodnošljivom dozom taštine. Međutim, već u sljedećem trenutku pomislim zlobno: "Neka, nije ta oporba ni zaslužila bolje, kad se sjetim što su nam sve radili dok su oni bili na vlasti..." Onda se zasramim jer to znači, u biti, jedno zlo opravdavati drugim. Pa me uhvati tipična malodušnost hrvatskog glasača pri pomisli da alternative ionako nema. Činjenica je da oporba nije zaslužila ništa bolje, ali možda birači ipak jesu?

Ne znam. To će vjerojatno ostati jedno u nizu onih pitanja koja nikad neće dobiti odgovore. Ili, još gore od toga – jedno od onih pitanja na koje odgovor ne želimo ni čuti.

--------------------------------------------------------------------------------------------------

Sto ovo radi u ajmo se smijati?

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: NISAM TE TILA
PostPostano: 28 ožu 2013 14:02 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen: 02 ožu 2011 14:18
Postovi: 10778
Lokacija: Samobor
Zadnji put kad sam se dohvatila ove teme, na moju mail adresu stiglo je toliko ogorčenih reakcija da dugo nisam došla k sebi od čuđenja. Danima poslije toga ponavljala sam, ne vjerujući samoj sebi da to izgovaram: 'Samo sam se šalila, samo sam se šalila.'

Pitala sam se, zbunjeno, ako se mogu šaliti na račun situacije u zemlji, u svijetu i šire, na račun političara, na račun roditelja i djece, na račun sebe i svega, zašto se ne bih mogla malo šaliti na račun kućnih ljubimaca i njihovih vlasnika? Je l' to tema koja postaje tabu? Naime, bila je to kolumna u kojoj sam se zezala (usudila se zezati?) na račun vlasnika kućnih ljubimaca koji tu svoju ljubav prema četveronožnim ljubimcima pretvore u kult. Ako su tad reakcije bile tako žestoke, nakon ove kolumne vjerojatno ću morati potražiti azil u Južnoj Americi ili gdje već. Ali ne mogu si pomoći, jednostavno moram reći ono što me muči.

Pobuna ljubitelja pasa

Dakle, jučer, ispod jednog članka u kojem piše da su četiri psa napala i ubila četrnaestogodišnju djevojčicu u Engleskoj, odlučim pogledati reakcije čitatelja i imam što vidjeti. Većina komentatora obrušila se na onoga tko je uopće objavio članak. Pa je spektar komentara bio od: "Ma, taj list uvijek objavljuje samo izmišljene vijesti" do: "Šta ste sad razapeli jadne pse." Bilo je još i pobune na to što je u članku navedena vrsta pasa koji su usmrtili djevojčicu, te temeljita analiza manje i više potencijalno agresivnih pasmina. Moji favoriti su pak bili komentari koji propitkuju: "Što sad objavljujete vijest o psima koji su ubili tu djevojčicu kad se u svijetu svakodnevno ljudi međusobno ubijaju?!"

S druge strane, kad se negdje pojavi članak o zlostavljanju i stradavanju nekog psa, komentari su, što je i normalno, puni sućuti prema tom psu i životinjama općenito. Nema sumnjičavosti u pogledu autentičnosti članka, nitko se ne nabacuje zločestim opaskama, nastupa opće zgražanje nad okrutnošću ljudske vrste i slično. Ponavljam, to mi je normalno. Ono što mi nije normalno je to da više empatije ima ispod vijesti o stradavanju pasa nego ispod vijesti o stradavanju jednog djeteta. Možda sam stvarno čudakinja, ali smatram da je smrt djeteta pod zubima četiriju pasa nekako strašna.

Slične vijesti iz naše zemlje

Za one koji smatraju da je vijest "izmišljena" u tamo nekoj Engleskoj, koja je inače poznata kao zemlja u kojoj tradicionalno mrze pse, jel'te, evo malo rezultata potrage za sličnim vijestima iz naše zemlje:

"Rotvajler napao dječaka (6)","Pas napao i usmrtio jednogodišnjeg dječaka", "Pas napao staricu" i da ne nabrajam dalje jer će opet ispasti da mrzim pse. S obzirom da sam u životu bila vlasnica čak dvaju pasa, ovu titulu mrziteljice svega četveronožnog mi se teško može prišiti. Međutim, i kao vlasnica, opet sam bila pomalo čudakinja. Naime, moji psi su po gradu šetali – na lajni.

Slučajnost je htjela da sam isti dan kad sam pročitala onaj članak, na ulici imala jedan od mnogobrojnih susreta s jednim psom i njegovim vlasnikom. Pas je veličine omanjeg slona, a vlasnik naravi ovećeg pobješnjelog tigra. Ljubimac po ulici šeće bez lajne, bez brnjice i bez svega. Kad sam tipa zamolila da psa nekako pridrži dok prođem, reakcija je bila otprilike kao da sam ga zamolila da psa ustrijeli, zaveže u vreću i baci u more.

'Samo se htio malo igrati'

Hoćete još? Kad je moj sin imao četiri godine, na ulici je na njega skočio jedan buldog. Nije ga planirao pojesti, samo se malo igrati. Tako je to, naime, meni objasnio vlasnik. "Samo se htio malo igrati", ponavljao je raznježenim glasom. Nije bilo ni traga od: "Gospođo, strašno mi je žao" ili nečeg sličnog. Možda je psu to i bila samo igra, ali po blijedom licu svog sina i šoku u njegovim očima, zaključila sam da mu se igra nešto baš i nije svidjela. Kad sam vlasniku rekla: "Molim vas da ubuduće vežete svog psa", spopalo ga je bjesnilo (šteta što veterinari cijepe samo pse) i počeo je vikati: "Vi mrzite mog psa!!!"

Drugom prilikom, jedan pas od svojih nekoliko tona je skočio na mene. Ma, drag je to stvor bio, nisam ga se čak previše ni prepala. Ne znam koja je to vrsta, ali je stvarno ogroman i prekriven dugom dlakom od koje mu se ni oči ne vide. Dakle, on se također htio samo igrati, pa se zaletio i srušio me na pod. Vlasnik je bio normalan čovjek, bilo mu je žao i uhvatio se ispričavati. Ispriku sam prihvatila, ustala s pločnika i odšepesala kući. Par sati nakon toga, završila sam na hitnoj zbog uganuća zgloba. Noga u gips, ja na bolovanje. Zbog čega? Jer se nečiji hiperaktivni pas, eto, htio malo igrati.

Ne želim psihoanalizirati vaše pse

Znate onu poznatu rečenicu: "Neće vas, neće vas!" E pa, meni je toga dosta.

Ne želim, šećući po gradu, psihoanalizirati ničije pse. Ne zanima me koja je pasmina, ni kakva mu je narav, koji su mu najdraži pseći kolačići, na kojem boku spava ni jesu li mu preci bili agresivni ili mazni kao mačke. Ne želim se sklanjati ispred rotvajlera koji slobodno hopsaju unaokolo. Sve što želim, to je da ti psi budu na lajni, kako zakon i propisuje.

I još nešto. Oduvijek me fascinira način na koji neki vlasnici pasa (naravno, čast iznimkama) shvaćaju onu rečenicu: "Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude." Sudeći po mojim, a i iskustvima dosta drugih ljudi, kod nas se to shvaća kao da svatko tko se boji psa ustvari – mrzi životinje. Da se vratim na vlasnika onog psa koji je zaskočio mog sina. Taj čovjek nije pokazao ni trunku žaljenja zbog onoga što se dogodilo. Nikakvu empatiju u njemu nije prouzročio šok na licu mog djeteta.

Tko ne voli ljude, ne voli ni životinje

Kad sam ja imala pse, nisam im dopuštala da okolo jurcaju nezavezani. Prvo, zato što me bilo strah da neki manje miroljubivi prolaznik od mene ne zatuče mog psa u slučaju da se ovaj malo poželi "igrati" s njim. Drugo, zato što smatram da, koliko god meni moj ljubimac bio drag, nemam pravo tom ljubavlju ugrožavati druge ljude.

Da rezimiram, pa idem praviti vizu za Južnu Ameriku – tko ne voli ljude, ne voli ni životinje.

Hasta la vista.

Boba Đuderija
28.03.2013.

_________________
slikaslika
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.


Povratak na vrh
  
 
 [ 27 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club