Vaper club

e-cigarete forum
Zadnji put si ovdje bio: 28 lip 2017 04:01. Sada je: 28 lip 2017 04:01.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




 [ 17 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2
Autor Poruka
 Naslov: Re: Dogodilo se na današnji dan
PostPostano: 12 srp 2015 13:33 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen: 08 ožu 2013 10:24
Postovi: 4003
Lokacija: ZG, Prexico City
Na današnji dan prijw 10 godina Google je za 50M $ kupio jednu malu kompaniju koja je razvijala nekakav Linux base OS za telefone i tablete, kompanija se zvala Android Inc.
Ostatak je povijest :zu:

_________________
slikaslika
MOD: SXK Nebula Zero Mini, Koopor Mini 60W, Cloupor Mini Plus
Atty: Taifun Kayfun Cubis HH.357


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dogodilo se na današnji dan
PostPostano: 27 srp 2015 12:15 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2853
Lokacija: Slavonski Brod
slika

Bubg Bunny ili Zekoslav Mrkva, kako su ga u Hrvatskoj nazivali, danas slavi 75. rođendan.

Ovaj animirani sivi zec prvi se puta pojavljuje u animiranom filmu "Porky's Hare Hunt" još 30. travnja 1938. (nije izgledao isto i nije imao ime), ali prvo službeno ukazanje u izdanju kakvo i danas poznajemo, dogodilo se 27. srpnja 1940. u crtiću "A Wild Hare".

Chase Craig koji je radio za legendarnog Texa Averyja tvrdi da Zekoslav nije bio kreacija jednog čovjeka već prikaz kreativnosti pet ili šest redatelja i brojnih scenarista: "U to vrijeme priče su često bile djelo skupine autora koji su predlagali raznorazne gegove, usavršavali ih i finalizirali na zajedničkom sastanku".

Nakon crtića iz 1938. Tex Avery i Bob Givens pobrinuli su se za redizajn animiranog zeca, a to je ujedno i prva epizoda u kojoj je Zekoslavu glas dao poznati Mel Blanc.

Valja spomenuti i da mu je glas za hrvatsku sinkronizaciju posudio hrvatski glumac Vladimir Puhalo, a mnogi su tvrdili da je bio bolji čak i od izvornika.

Iako je glumio u brojnim televizijskim serijama (Gruntovčani, Kapelski kresovi, Pozitivna nula, Kad ftičeki popevleju, Smogovci, Nepokoreni grad), filmovima i kazališnim predstavama (Gubec-beg, Jalta, Jalta, O'Kaju, Zlatni dečki, Guslač na krovu), mnogi ga u prvom redu pamte po glasu koji je posudio Zekoslavu Mrkvi i Japanskoj bubi.

Popularnost sivog zeca bila je ogromna u cijelom svijetu, a posebno u SAD-u gdje je ujedno i prvi animirani lik koji se pojavio na poštanskoj markici što su neki smatrali kontroverznim jer ta je čast dotad pripadala samo povijesnim ličnostima. Drugi su pak smatrali da se na markici trebao pojaviti Mickey Mouse.

Njegova slava munjevito je rasla od samih početaka pa je već tijekom Drugog svjetskog rata postao najpopularniji lik "Merrie Melodiesa", a Marinci su ga čak odlučili proglasiti počasnim članom i nastavili ga promicati sve do završetka rata.

Iako je popularnost opala nakon šezdesetih, u kratkim se projektima pojavljivao i tijekom sedamdesetih i osamdesetih, ali u znatno manjoj mjeri. No, uoči njegova 50. rođendana, snimljen je i "Box Office Bunny" koji je ujedno i prvi njegov animirani film koji se prikazivao u kinima nakon 1964.

Devedesete su donijele i revitalizaciju u vidu iznimno popularnog "Space Jama" iz 1996. u kojem se pojavio u ostale Looney Tunesove likove. 2011. Cartoon Network vratio je brojne klasične likove u "The Looney Tunes Showu".

I za kraj, spomenut ćemo i jedan zanimljiv detalj. Naime, iako mnogi njegovo konstantno grickanje mrkve sasvim razumljivo povezuju s činjenicom da je riječ o zecu (a zečevi vole mrkve), radi se o potezu koji je zapravo inspirirao legendarni Clark Gable. Štoviše, radi se o parodiji Gablea u filmu "It Happened One Night" u kojem Gable, naslonjen na ogradu, gricka mrkvu i brzo govori.

Scena je bila izuzetno popularna u vrijeme nastanka Zekoslava, a u vrijeme kad se prvi put pojavio referenca je bila očita svima. No, kako je vrijeme odmicalo, a sjećanje na film počelo blijediti, grickanje mrkve postalo je zaštitni znak zeca, a ne glumca.


_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dogodilo se na današnji dan
PostPostano: 08 lis 2015 16:22 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2853
Lokacija: Slavonski Brod
Zvonimir Boban

Zvonimir Boban, ikona hrvatske reprezentacije i jedan od veznjaka po kojem pamtimo 90-te, danas slavi 47. rođendan. Rođen je u Imotskom 1968. godine.

Čestitke putem društvenih mreža prima iz cijele Europe. Među prvima mu je čestitao Milan, klub u kojem je proveo više od deset godina i grad koji je danas njegov drugi dom. U Milanu je osvojio Ligu prvaka 1994. godine i četiri naslova prvaka Italije. Jedan je od najvećih stranaca koji su u povijesti kluba stigli na San Siro.

Boban je kapetan i nogometni simbol Dinama, Hrvatske, ali i etape raspada Jugoslavije. Za Dinamo je odigrao više od stotinu utakmica i zabio blizu 50 golova, ali nikada nije bio prvak bivše tvorevine. Udarac u prsa milicajca Refika Ahmetovića u nikad odigranoj utakmici Dinama i Zvezde na Maksimiru 13. svibnja 1990. slika je koju mnogi simbolično pamte kao početak rata za neovisnost. Uskoro bi jedna od javnih površina u blizini Maksimira, ulica ili trg, u znak sjećanja na povijesne nerede trebala nositi ime "13. svibnja 1990." I poslije tog datuma Hrvati su igrali za Jugoslaviju, s kojom Bobana neraskidivo veže i naslov juniorskih prvaka svijeta iz 1987.

Na samom kraju '90-te Boban je prvi put nastupio za hrvatsku reprezentaciju. Utakmica s Rumunjima bila je tek druga neovisna predstava Hrvatske od 1956. godine. Boban će kasnije postati kapetan reprezentacije s kojom će upisati i najveći hrvatski nogometni rezultat, broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Karijeru je zaključio baš dan uoči rođendana 2002. godine u revijalnoj utakmici, a tribine maksimira ispratile su ga dugim skandiranjem njegovog imena.

Danas je izmiče strukturama koje vode hrvatski nogomet. Uživa u novinarstvu i svojim stilom dopire i do onih koje nogomet ni najmanje ne zanima. Njegov posljednji intervju u Jutarnjem listu sklonjen je s naslovnice, a Boban je dan kasnije napustio Hanžekovićev EPH i upravu Sportskih novosti. Kazao je na odlasku: "Istina je gadljiva", a ponešto o tome otkrio je i u intervjuu:

"I žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta. I nogomet i Hrvatsku u cjelini. I to je naša sramota. Naša državna sramota. Ali on i njegovi prvaci to ne vide tako, zaslijepljeni svojim sitnim interesom dok spletkare u izbezumljenoj borbi za pozicije i sinekure. U svom tom biznisu pogubilo puno toga što smo voljeli, puno čežnje… Poštujem ja novac, ali gdje je granica, i gdje su stvarne i prave sportske vrijednosti koje nepovratno gubimo? Ovo je realnost, ovo nije romantična i anakrona jadikovka, a veliki dio pravog nogometnog završava u žicarskim džepovima onih koji nogometu ništa dali nisu, oduzevši mu edukativnu i društvenu ulogu pristojne, emocionalne djelatnosti. One koja uči i identificira, one po kojoj smo nekada davno - bivali, one u kojoj smo gorjeli"

slika

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dogodilo se na današnji dan
PostPostano: 30 lis 2015 18:40 
Offline
Avatar

Pridružen: 30 srp 2013 13:09
Postovi: 290
Lokacija: Križevci-Zagreb
Na današnji dan 1961. godine eksplodiralo je najsnažnije nuklearno oružje ikada detonirano. Riječ je o sovjetskoj termonuklearnoj bombi, tzv “Car bombi“, snage 50 megatona, Ta je bomba imala snagu kao otprilike 3500 bombi bačenih na Hirošimu ili 10 puta više nego sav eksploziv upotrijebljen u Drugom svjetskom ratu.

Izbačena je iz bombardera tipa Tupoljev Tu-95, specijalno obojenog u bijelo, da se smanji zagrijavanje. Eksplodirala je na visini od preko 4 kilometra, iznad ruskog otoka Novaja Zemlja. Bomba je bila teška 27 tona, dugačka 8 i široka 2 metra. Stvorila je vatrenu kuglu promjera 8 kilometara. Oblak u obliku gljive bio je visok oko 64 kilometra (sedam puta više od Mount Everesta). Od snage udara došlo je do razbijanja prozora čak u Norveškoj i Finskoj. Takva bi bomba prouzročila potpuno razaranje zgrada u krugu promjera 70 kilometara. Navodno je puna snaga takve bombe bila čak 100 megatona, ali je za potrebe testiranja smanjena.

_________________
May the VAPE be with you...
slika
slika


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Dogodilo se na današnji dan
PostPostano: 29 stu 2015 15:02 
Offline
Avatar

Pridružen: 10 vel 2014 11:38
Postovi: 245
Lokacija: Osijek
https://m.youtube.com/watch?v=bEdVyh8mGIY

_________________
NI DIOS NI AMO


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dogodilo se na današnji dan
PostPostano: 24 tra 2016 20:59 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2853
Lokacija: Slavonski Brod
Godišnjica tragedije na Manaslu

Na današnji dan prije 33 godine pod južnom stijenom 8163 m visokog Manaslua ugasili su se životi jednog od najsjajnijih "Mosorovih" alpinista iz te generacije Ante Bućana, te vjerojatno u to doba ponajboljeg svjetskog alpiniste Nejca Zaplotnika.

slika

Ante Bućan

slika

Nejc Zaplotnik

Bili su sudionici Splitske himalajske ekspedicije "Manaslu ´83." kad se tog tužnog 24. travnja 1983. na njih dvojicu i Srećka Gregova koji je preživio ovu strašnu tragediju, obrušio ogroman serak povukavši ih u smrt.

Ekspedicija je bila sastavljena uglavnom od članova Alpinističkog odsjeka "Mosor-a" (vođa ekspedicije Vinko Maroević, Stipe Božić, Edo Retelj, Ante Bućan, Srećko Gregov, Gorazd Barač, Ivo Kaliterna, Haso Feratović, Ranko Božinović, Ana Mažar, Boris Siriščević, Tomislav Dugeč, Gordan Franić i Igor Žuljan kao liječnik ekspedicije), te je "pojačana" iskusnim slovenskim alpinistima Vikijem Grošeljem i Nejcom Zaplotnikom.

Nakon tragedije ekspedicija je otkazana, a godinu poslije u Himalaje se vratila četvoročlana ekipa da u čast stradalih prijatelja "osvoje" vrh, te je to u alpskom stilu uspjelo Stipi Božiću i Vikiju Grošelju.

Denis Vranješ, http://www.hpd-mosor.hr/

U nastavku prenosim jedan od najljepših tekstova o ovoj tragediji na koji sam naletio u bespućima interneta... autor je Sinan Gudžević...

Bućan i Gregov

Dvadeset i četvrti april je ove godine u nedjelju. A i prije trideset i tri godine dvadeset i četvrti april bio je u nedjelju. Toga se sjećam po događaju koji je rasplakao moju majku. Bio sam u rodnom selu, koje je tek bilo dobilo struju, pa smo gledali televizijski dnevnik. Tada su nedjeljni dnevnik za srpskohrvatsko govorno područje davali na izmjenu studiji jednom beogradski, drugi put zagrebački, treći put sarajevski. Spiker televizije Zagreb je te večeri javio da je lavina zatrpala trojicu jugoslavenskih alpinista pri njihovu usponu na himalajski vrh Manaslu. Imena zatrpanih: Ante Bućan, Srećko Gregov i Nejc Zaplotnik. Vijest je za mene bila koliko strašna, toliko i nestvarna. Jer sam znao lično svu trojicu nastradalih! Prvu dvojicu sam poznavao dobro, a trećega sam vidio dvaput. U Ljubljani, u pivnici Figovec, a drugi put u nekoj kuglani u Medvodama. (Onako, jednom upoznavanje, drago mi je, drugi put, znamo se, da da, pet minuta posla.) Kad je ovo čula od mene, moja majka je zajecala i rekla: ‘Eh, jadne njihne majke!’ Sutradan smo na radiju čuli da je Gregov preživio, da je Zaplotnik poginuo, a da Bućan još nije nađen. Bućan nije nađen ni do danas.

slika

Mont Blanc, ljeto 1978: Srećko Gregov i Ante Bućan s bocom kašteleta i bukarom
Foto: obiteljski album kuće Gregov

S Antom Bućanom i Srećkom Gregovom sam 1979. godine služio vojsku u kasarni Boris Kidrič u Šentvidu, predgrađu Ljubljane, ispod Šmarne gore. Tehnički bataljon, vojna pošta 2480/2. Ante Bućan je bio moja klasa, došao u vojsku sredinom novembra 1978, a Srećko Gregov je došao u aprilu 1979. Bućan je, nakon završetka obuke, ostao u kasarni, kao pisar. Njega će ondje naslijediti Gregov. Ni ja u prekomandu nisam bio poslan, ostao sam u Ljubljani, dužio sam vojnički klub i biblioteku u potkrovlju.

Moglo je to biti početkom ljeta 1979. Bućan i Gregov su osnovali planinarsku sekciju u našoj jedinici. Ante me je, onako malo bećarski, vrbovao da uđem u tu sekciju. Hajde malo u planine s nama, rastao si na planini, dobro će ti doći da neki put subotom ili nedjeljom hodaš i po planinama Slovenije. Odgovorio sam mu da ne mogu, pokušao sam sve okrenuti na šalu i rekao da cijeli život gledam da se nekako maknem od planine, pa ne ide da joj se još i kao vojnik vraćam. A dobro, rekao mi je, ako se predomisliš, nismo ti daleko. On i Gregov su vodili koji put po nekoliko vojnika na ta planinarenja, podrobnosti sam uglavnom zaboravio, ali jednu nisam: kad su se vratili s jednog izleta, ja mislim, na Prisojnik, Ante je bio nekako usplahiren, a šutljiv, da prozbori niti jedne. Kad sam ga pitao za razlog, rekao je samo da to nije baš za neku priču. Znam da su išli i u Kamniške Alpe, čini mi se na Storžič i na još jedan vrh, ne znam više koji. Alpinizam je toj sekciji, naravno, bio strogo zabranjen, obični vojnici nisu za to obučeni. No bi meni danas, kad znam ono što nisam baš znao posve onda, bilo zanimljivo znati kako su se od alpinizma suzdržavala ta dvojica splitskih inženjera i vrhunskih penjača kad su dolazila pod litice.

Komandir našeg voda bio je stariji vodnik Miljenko Budimir. Rodom od Sinja, oženjen Slovenkom, jako susretljiv i razborit čovjek. Jednom sam otišao k njemu da ga zamolim za neko kratko odsustvo, a on mi je uzgred rekao kako je impresioniran Bućanom i Gregovom. Jer, kazao je, oni ne samo da se nisu pohvalili, nego nisu ni spomenuli kakav su podvig načinili: popeli su se na Mont Blanc, još prije no što su došli u vojsku! Strogi alpinisti bi možda rekli da uspon na Mont Blanc i nije baš neki podvig, ali to jest bilo neko čudo: obično su se novi vojnici prvih dana u kasarni znali razmetati raznim umijećima, e da bi dobili neku povlasticu ili poštedu, bilo je tu na riječima velikih igrača, pjevača, muzičara, a koji mjesec nakon toga sve bi se te njihove sposobnosti raspršile i po njima bi popala šutnja. Da mi nije kazao stariji vodnik Budimir, ne bih ni ja znao da u mojoj spavaoni ima alpinista iz jedinstvenoga društva Mosor.

Ali se, čudnom igrom vojničkih događanja, namjestilo da cijeli mjesec juli te godine provedem na maršu, i to kakvom: od Ljubljane do Jajca, i natrag! Planinama, šumama, putevima slovenačkih vijećnika AVNOJ-a. Budimir me upitao hoćeš, nisam Budimiru mogao reći neću. Bilo nas je dvanaestorica. Kad sam se, iznuren i smršao, vratio u kasarnu, Bućan me je blago ironično (to je trebalo čuti, ne može se opisati) prekorio ovako: ‘E, sad te razumin što nisi u našoj planinarskoj sekciji: lakše je ići misec dana kroz Bosnu nego nediljon kroz Sloveniju!’

Ante Bućan je bio visok, barem dva metra visine, skladno građen, lijep mladić, izraženi zalisci na čelu. Dobar i dobre ćudi, a djelovao je tromije no što je bio. Kao najviši u vodu, na postrojavanju je bio na čelu. Svi su od njega bili niži i svi su nosili manji broj čizama od njegovih. Koji put bih pogledao s čela postrojen vod: od Antinih čizama nisu se mogle vidjeti ničije druge. Srećko je bio niži od njega, ni on neke hitrine nije pokazivao, te, da nisam znao čime su se bavili, nikada ne bih ni pomislio da su oni ikakvi, a kamoli vrhunski penjači po alpskim liticama.

Trideset i šest godina nakon odsluženja vojske sreo sam, prije dvadesetak dana, u Splitu, Srećka Gregova. To je bio prvi naš susret izvan Ljubljane, i prvi bez uniforme. U svome stanu na Gripama, Srećko mi je natanko ispričao nesretni događaj. Na visini od preko 4500 metara otkinula se stravična ledena ploča, duga i široka nekoliko stotina metara, a debela možda i koji metar, i krenula na njih. Bućan i Zaplotnik su tada bili koju stotinu metara odmakli, a on je, navlačeći rukavice, zaostao. Ta slučajnost ga je spasila, bio je povrijeđen pa izvučen te helikopterom prebačen u Katmandu. Odmjeren i gospodstven u govoru, skroman po pitanju svojih alpinističkih dosega, a izdašan u priznanju za druge (‘Zaplotnik je bio viša, najviša klasa!’), učinio je da se u njegovoj kući osjećam darovano, za stolom sa slikama i novinama te njegovim pričama o penjačkim pohodima i putovanjem biciklom od Splita preko Mađarske, Čehoslovačke i Poljske do Švedske i natrag preko Danske i Njemačke do pod Mont Blanc. Nije nam ostala nespomenuta strašna tuga koja se svila nad Mravince, Antino rodno mjesto, tuga koja je učinila da se ugase i njegovi roditelji, pa mitska žalost Antine zaručnice.

A noć prije susreta sa Srećkom, sjedio sam s velikim društvom u splitskoj konobi Hvaranin. Riječ po riječ, spomenem Antu Bućana. Tu se javi gospođa Irena Nakić Drakul i ispriča kako joj je on, kao instruktor penjanja u alpinističkoj školi, pomogao da se domogne vrha jedne teške stijene na južnoj strani Marjana. Došla do pod sami vrh, a tu je litica nemoguća, ni makac. Bućan je to vidio, popeo se do nje, ona stala na njegove dlanove pa na ramena i tako je, sa šesnaest godina, osvojila liticu. Zaključili smo da je to bilo koji mjesec prije no što će joj instruktora zatrpati himalajski led.

Antu Bućana nijedna potraga nije pronašla, Nejca Zaplotnika jeste. Njihova imena stoje uklesana na ploči blizu kobnoga mjesta. Bućan je ostao pokriven ledom, led mu je donio smrt, led mu je dao i grob. U trideset i trećoj godini života, a prije trideset i tri godine. Led ga je smjestio u društvo s Kazantzakisovim Odisejem na Južnom polu Majkezemlje, u društvo i sa zadnjim Adamom Kranjčevićevim:

Praminja snijeg i pokriva žurno
Taj zadnji znak, što čovjek ga je piso
Ko svjedočanstvo očito i burno,
Na zemlji da je bio i bitiso!

Praminja snijeg, sipa inje gusto,
I silne grude naokolo baca
I krije znak pod noktima mrtvaca,
Sve više nada nj brdo valja pusto:

Spomenik svijetu, što ga više nema,
Do neba gruda ledena, golema!
A pod njom spava kao luda sanja
Sve, što je bilo, da isprazno prođe
Bez glasna traga, dokle opet dođe
Nov kaos mutni do - drugog izdanja!

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 Naslov: Re: Dogodilo se na današnji dan
PostPostano: 30 kol 2016 10:04 
Offline
Avatar

Pridružen: 07 ožu 2011 11:16
Postovi: 2853
Lokacija: Slavonski Brod
Lumini

Vatra je na stini
zapalila svit,
izgorilo nebo,
izgorija cvit
izgorilo more,
maslina i bor
suza je iz oka
potopila dvor.

Lumini, lumini
sjene bila ruha
Boga u tišini
molim da ih čuva.

Lumini, lumini
sve šta triba tu je
izgorila mladost
kao stinj i uje.

I puklo bi srce
mada je od stine
kada ćaća i mater,
zapale lumine.
Ostalo je samo
materi i ćaći
sviću i molitvu
za nevistu naći.

Frane Bilić

slika

_________________
slika
Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon


Povratak na vrh
  
 
 [ 17 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika: crawl i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
HR (CRO) by vaper club